REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 552/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. L., diplomirana pravnica u Hrvatskom sindikatu pošte, protiv tužene H.P.-H. p. d.d., Z., OIB ..., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-266/2019-2 od 2. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2803/16-46 od 28. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužene, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, broj HP-02/2-000411/14 od 14. ožujka 2014., koju je donijela tužena, nedopuštena i da radni odnos nije prestao te kojom je naloženo tuženoj vratiti tužitelja na rad na poslove radnog mjesta Stručnog suradnika u Diviziji pošta na području Splitsko dalmatinske županije.
2. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju iz čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022), predložila je preinačiti nižestupanjske odluke i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti ih i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija nije osnovana.
5. Na temelju čl. 391. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno revizijskim navodima pred drugostupanjskim sudom nije počinjena povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Protivno revizijskim navodima pobijana odluka nije kontradiktorna ispravama i dokazima provedenim pred prvostupanjskim sudom. Pobijana presuda sadrži razloge u činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što u odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7. Sagledavajući reviziju je za primijetiti da se ona u velikom dijelu iscrpljuje u osporavanju po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja, no, ovlast utvrđenja činjeničnog stanja je pridržana upravo za nižestupanjske sudove i ovaj se, revizijski sud ne može upuštati u preispitivanje tako utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenu osnovanosti revizije sagledava u okviru tako utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Odlučna činjenična utvrđenja na kojima je sud u pobijanoj odluci utemeljio pravno shvaćanje i odluku su:
- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja imao zaključen ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik, Divizija pošta, na području Splitsko-dalmatinske županije,
- da je tužena prije donošenja Odluke o otkazu donijela Program o zbrinjavanju viška radnika (dalje: Program), da je tužitelj uvršten u taj Program te da se Hrvatski zavod za zapošljavanje pozitivno očitovao na Program,
- da su u vrijeme otkazivanja ugovora o radu na radnom mjestu stručni suradnik, Divizija Pošta, Grupa područja 3, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, bila dva izvršitelja (tužitelj i D. P.) i da je uspoređivanje po zakonskim i dodatnim kriterijima vršeno samo između njih dvojice,
- da je kao dodatne kriterije poslodavac uveo učinkovitost (1/15/33 boda), stručnost i kvalitetu obavljenog rada (1/15/33 boda), te status branitelja Domovinskog rata (0/4 boda), dakle za dodatne bodove je moguće ostvariti maksimalno 70 bodova, dok je za tzv. socijalne kriterije iz čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/2009, 61/2011 - dalje: ZR) odredio da se po osnovi starosti može ostvariti maksimalno 7 bodova, po osnovi trajanja radnog odnosa kod tužene maksimalno 7 bodova, po osnovi obveza uzdržavanja maksimalno 13 bodova, te po osnovi invalidnosti 3 boda, maksimalno 30 bodova,
- da je prema "bodovnoj listi" tužitelj ostvario po osnovi tzv. socijalnih kriterija maksimalan broj bodova (30), a po osnovi dodatnih kriterija - za učinkovitost 1 bod, za stručnost i kvalitetu 15 bodova, te po osnovi statusa branitelja Domovinskog rata 0 bodova, tj. po osnovi dodatnih kriterija 16 bodova, odnosno ukupno 46 bodova, dok je usporedni radnik D. P. po osnovi tzv. socijalnih kriterija ostvario 8,5 bodova, a po osnovi dodatnih kriterija 33 boda za učinkovitost, 15 bodova za stručnost i kvalitetu, 0 bodova za status branitelja, tj. 48 bodova, odnosno ukupno 56,5 bodova,
- da je Glavno radničko vijeće prigovaralo predloženom Programu tražeći očitovanje temeljem čega i na koji način te za koje vremensko razdoblje je vršeno bodovanje radnika, dovodeći u pitanje primjenu dodatnih kriterija obzirom da je iz Tablica vidljivo da radnici koji su tijekom dosadašnjih godišnjih ocjenjivanja bili uspješni u obavljanju svojih obveza, su ocijenjeni kao neučinkoviti, nestručni, odnosno ispodprosječni,
- da se tužena u pisanom očitovanju od 21. studenog 2013. jedino očitovala da će biti uzeta u obzir "ona kvaliteta rada koju radnik u kontinuitetu pokazuje" odnosno da neće uzimati u obzir striktno definirano razdoblje, dok je vezano za mogućnost kontrole ispravnosti bodovanja istaknula da je radnicima zakonom zagarantirano pravo podnošenja zahtjeva za zaštitu prava protiv odluke o otkazu ugovora o radu,
- da se Radničko vijeće usprotivilo i namjeravanom pojedinačnom otkazivanju ugovora o radu tužitelja ističući da se radi o kvalitetnom radniku koji od 2009. radi na tom radnom mjestu i koji je cijelo vrijeme obučavao druge radnike, uključujući i usporednog radnika D. P. koji je na to radno mjesto premješten 3 mjeseca ranije, da je po preporuci tužene predavao na Srednjoj prometnoj školi u S., obavljao poslove ispitivanja/testiranja radnika sve do trenutka kad je spomenute poslove preuzeo Ured za upravljanje ljudskim resursima, da ga je tužena u dva navrata koristila kao "premosnicu" dok nisu imenovani novi izvršni direktori u GP 3 (kao najbolje rješenje) te da je u posljednje dvije godine od strane izvršnog direktora ocjenjivan ocjenom 5 (pet prema Obrascu za upravljanje učinkom) i da stoga nije jasno na koji način je tužena primijenila kriterij učinkovitosti, stručnosti i kvalitete obavljenog rada,
- da poslodavac nije odgovorio na prigovor Radničkog vijeća, niti je u Odluci o otkazu dao objašnjenje primijenjenih kriterija.
9. Uz odlučno činjenično utvrđenje da dodatni kriteriji koji su bili osnova za određivanje viška radnika u toku savjetovanja sa radničkim vijećem, pa i oni koji se odnose na stručnu kvalitetu, nisu bili pojašnjeni, ovaj sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju propušteno obvezno postupanje u smislu čl. 149. st. 1. ZR. 10. Naime, nesporno je pravo poslodavca, pored onih zakonskih, određenih u čl. 107. st. 3. ZR-a, primijeniti i dodatne kriterije; međutim, jednom određene, poslodavac ih je dužan u odnosu na svakog radnika primijeniti i razmotriti, a u slučaju spornosti dostatno pojasniti način primjene konkretnog kriterija na konkretnog radnika, što je u ovom slučaju izostalo. Suprotno bi dovelo do mogućnosti potpune arbitrarnosti poslodavca prilikom otkazivanja ugovora o radu i evazije zakonskih odredbi o postupku poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu.
11. Već i iz toga proizlazi da je sud u pobijanoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev opisan u toč. 1. ovoga obrazloženja, pri čemu se napominje da iz sadržaja revizije proizlazi da tužena kroz revizijske navode spori pravno shvaćanje suda o nedopuštenosti odluke o otkazu, dok sadržajno i određeno ne iznosi navode u pogledu dijela odluke koji se odnosi na vraćanje tužitelja na posao pa se u tom smislu upućuje na toč. 5. ovoga obrazloženja.
12. Također, već iz toga proizlazi da se revizijski razlozi koji se odnose na osporavanje ocjene nižestupanjskih sudova o utjecaju tužiteljevog (dotadašnjeg, redovnog) godišnjeg ocjenjivanja sa ocjenjivanjem koje je izvršeno u postupku savjetovanja, kao i oni koji su usmjereni na uspoređivanje tužitelja sa jednom, konkretnom usporednom osobom, a kao i onih u pogledu reorganizacije poslovanja tužene i uvođenja informatičkih rješenja – ukazuju neodlučnim na odluku u sporu, pri čemu se još jednom ukazuje na spomenuto u toč. 7. ovoga obrazloženja.
13. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je, na temelju članka 393. st. 2. ZPP-a, valjalo reviziju odbiti, kao neosnovanu.
Zagreb, 27. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
