Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-614/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja, predsjednice, Diane Preglej, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja M. M.1 /OIB: …/ iz C., koga zastupa M. M. , odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. Z. d.d. /OIB: …/ iz Z., koga zastupa S. T., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018.,

u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 14.730,00 kuna / 1.955,01 euro[1] (preko iznosa od 17.000,00 kuna do iznosa od 31.730,00 kuna) sa zateznim kamatama od 21. listopada 2013. do isplate na temelju članka 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.881,34 eura / 14.175,00 kuna sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za jedan euro

polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se po žalbi tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u daljnjem iznosu od 2.500,00 kuna (preko iznosa od 14.175,00 kuna do iznosa od 16.675,00 kuna) sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 2.500,00 kuna na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018. u dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 1.250,00 kuna na ime troška prvostupanjskog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 207,37 eura / 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 31.730,00 kuna sa zateznim kamatama od 21. listopada 2013. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 16.675,00 kn sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. do isplate (stavak II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.930,00 kuna na ime naknade štete i zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.250,00 kuna na ime naknade parničnih troškova (stavak III. izreke).

2. Protiv presude žalbu su podnijele obje stranke, tužitelj protiv dijela kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kuna (dio stavka III. izreke prvostupanjske presude) iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. ZPP-a[2] , a tuženik protiv dijela pod stavkom I. izreke (za iznos od 14.730,00 kuna) i 2 Zakon o parničnom postupku (53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni dijela stavka II. izreke iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a. Predložile su preinaku ili ukidanje pobijanih dijelova i postavile zahtjeve za naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je predložio odbiti je kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2438/2018-2 od 20. srpnja 2018. djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 17.000,00 kuna sa zateznim kamatama i odlučeno o troškovima prvostupanjskog postupka, a rješenjem pod stavkom I. izreke ukinuta prvostupanjska presuda za iznos naknade štete od 14.730,00 kuna i za taj dio odbačena tužba, i odlučeno o troškovima žalbenog postupka.

5. Povodom revizije tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev- 3158/2018-2 od 22. studenog 2023. ukinuo rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2438/2018-2 od 20. srpnja 2018. pod stavkom I. izreke i drugostupanjske odluke o troškovima postupka, i predmet vratio Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje s uputom da Županijski sud u Zagrebu ponovo ocjeni jesu li ispunjene pretpostavke za raspravljanje i odlučivanje u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (14.730,00 kuna / 1.955,01 eura) nakon provedenog medicinskog vještačenje, imajući u vidu pravno shvaćanje iskazano u tom rješenju slijedom Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4474/2019 od 29. ožujka 2022. i donese novu zakonitu odluku.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Tuženik neosnovano u okolnostima konkretnog slučaja neprimjenjivanju po prvostupanjskom sudu odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a koja glasi “Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu“ daje značaj relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. ZPP-a) koja bi utjecala na zakonitost odluke o preinačenoj tužbi za isplatu naknade štete u iznosu od 14.730,00 kuna / 1.955,01 eura.

9. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa kao nesporno proizlazi:

- da je tužitelj kao putnik u vozilu registarske oznake i broja ZG 115 EL, kojim je upravljao A. Č., zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. ožujka 2013. na 3. km 5. dionice ceste, između N. i P.; tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

- da se tužitelj 4. ožujka 2013., prije pokretanja predmetne parnice obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete i dostavio tuženiku medicinsku dokumentaciju, na koji zahtjev i dostavljenu medicinsku dokumentaciju tuženik nije dostavio tužitelju obrazloženi odgovor;

- da je u predmetnoj tužbi, koja je zaprimljena u sudu 21. listopada 2013. postavljen zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 17.000,00 kuna, predloženo izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem i da je uz tužbu dostavljena ista medicinska dokumentacija;

- da je tuženik u odgovoru na tužbu (3. lipnja 2014.) kao odgovorni osiguratelj osporio osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja na ime naknade štete;

- da je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka (3. studenog 2014.) ustrajao na izvođenju dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja mjerila težine povrijeđenog mu prava osobnosti;

- da je rješenjem suda od 23. lipnja 2016. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja istih mjerila;

- da su po stalnom sudskom vještaku Prim. dr. M. G. od 20. rujna 2016. utvrđene posljedice tužiteljevog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi (fizički bolovi, strah, smanjena životna aktivnost, ograničene potrebe za tuđom pomoći i njegom);

- da je tužitelj podneskom od 30. studenog 2016., nakon što su po stalnom sudskom vještaku liječniku utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti postavio zahtjev za naknadu pravične novčane naknade i naknade za tuđu pomoć i njegu, u ukupnom iznosu od 33.600,00 kuna, koji je po prvostupanjskom sudu bio predmetnom raspravljanja i odlučivanja u nastavku parnice;

- da je tuženik podneskom od 22. prosinca 2016. prigovorio nalazu i mišljenju liječnika vještaka, i da je i dalje osporavao osnovanost i visinu tužiteljevih potraživanja;

- da je vezano za prigovore tuženika na ročištu održanom 13. srpnja 2017. saslušan sudski vještak Prim. dr. M. G., dostavljena 26. rujna 2017. dopuna nalaza i mišljenje u pisanom obliku, te da je tuženik i nakon toga osporavao nalaz i mišljenje liječnika vještaka o mjerilima težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja i predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po drugom vještaku.

10. Prema načelu razmjernosti, izvor kojega je odredba članka 16. stavka 2. Ustava[3] i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje sudovi primjenjuju u donošenju odluka, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenje u svakom pojedinom slučaju. I praksa Europskog suda za ljudska prava načelo razmjernosti definira na način da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

11. Okolnosti navedene pod točkom 9. obrazloženje su po ocjeni drugostupanjskog sudu osnova za zaključak u skladu sa pravnim shvaćanjima iskazanim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3158/2018-2 od 22. studenog 2023. i 3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022., da ograničenje prava tužitelju na preinaku tužbe do zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavku 1. ZPP-a) nisu razmjerna naravi potrebe u konkretnom slučaju, poglavito ako se ima u vidu:

- da je i do zaključenja prethodnog postupka s obzirom na činjeničnu osnovu tužbe i priložene dokaze, te tuženikov odgovor na tužbu, bio izgledan uspjeh tužitelja u predmetnoj parnici;

- da je preinačena tužba u vezi sa priloženim i predloženim dokazima u tužbi;

- da zbog preinačene tužbe nisu utvrđivane nove činjenice, niti je izveden dokaz vještačenjem vezano za nove činjenice, već činjenice koje je tuženik kao nesporno odgovorni osiguratelj ne argumentirano osporavao i prije pokretanja predmetne parnice, a nastavno i u parnici;

- da su dio osiguravajuće strukture, kojoj pripada tuženik kao odgovorni osiguratelj i liječnici cenzori (osobe od povjerenje osiguravajućeg društva) koji obim, težinu ozljeda, njihovo stanje i posljedice, odnosno da ocjenjuju stupanj,

je tuženik kojem je tužitelj dostavio medicinsku dokumentaciju uz zahtjev za naknadu štete prije pokretanja predmetne parnice bio dužan aktivno, bez odgađanja i odugovlačenja poduzeti potrebne radnje radi ispunjenja svojih obveza (članak 12. stavak 1. i 3. ZoOOP-a[4] , članak 5. ZOO-a);

- da je tuženik neosnovano ustrajavao na osporavanju mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja utvrđenih u predmetnoj parnici na temelju izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po odluci suda, a na prijedlog tužitelja, izvođenju kojeg se tuženik nije protivio,

- i da je tužitelj tek nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, koji je po sudu određen i izveden nakon zaključenja prethodnog postupka, i kojim su utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti, mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev.

12. Osim toga, u prilog neprihvatljivosti učinaka ograničenja iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a, u okolnostima kakve su u konkretnoj parnici, ukazuje i činjenica da je odredbom članka 39. ZID ZPP-a/2019, u članku 190. iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.“, a odredbom članka 117. stavkom 2. ZID ZPP-a/2019 da se te izmjene primjenjuju i na sve postupke u tijeku.

13. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, u okolnostima konkretnog slučaja bile su ispunjene pretpostavke za raspravljanje i odlučivanje po preinačenoj tužbi.

14. Bez utjecaja je na zakonitost i pravilnost meritorne odluke o preinačenoj tužbi kojom je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete u daljnjem iznosu od 14.730,00 kuna, to što po prvostupanjskom sudu nije doneseno rješenje kojim se prihvaća preinaka tužbe, budući da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka nije dopuštena posebna žalba (članak 190. stavak 9. ZPP-a) iz čega bi a contrario proizlazio da je 4 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 26/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.)

protiv rješenja kojim se preinaka ne prihvaća dopuštena posebna žalba i da je sud dužan u slučaju ne prihvaćanja preinake izraditi posebno obrazloženo rješenje i dostaviti ga strankama (članak 343. stavak 2. i članak 345. ZPP-a).

15. Prema tome, samom činjenicom što nije doneseno rješenje kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dovedeno u pitanje niti jedno pravo tuženika (pravna pozicija tuženika je ista). U konačnici niti sam tuženik ne navodi koji bi to njegov pravno- zaštitni cilj u procesnom ili subjektivnom materijalnom smislu ostao neostvaren zbog toga što prvostupanjski sud nije donio posebno rješenje kojim prihvaća preinaku tužbe.

16. Nadalje, pravilima o popravljanju neimovinske štete sadržanim u ZOO-a[5] je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a).

17. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj (rođen 1964.) u predmetnoj prometnoj nezgodi (štetnom događaju) zadobio ozljede u vidu rupture mišića rotatorne manđete desnog ramena sa posljedicama, fizičke boli (jakog intenziteta 3 dana nakon povređivanja i operativnog zahvata, srednjeg intenzitet oko 50 dana, slabijeg oko 60 dana), straha (neposredno nakon prometne nezgode, jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, manjeg intenziteta i povremeno kroz iduća 3 mjeseca); trajno smanjene životne aktivnosti od 8% (nemogućnost obavljanja poslova koji zahtijevaju veće napore desnom rukom, kao što je dizanje tereta desnom rukom).

18. Navedena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja, kao posljedice ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 1. ožujka 2013. s obzirom na njegovu dob u vrijeme zadobivanja tjelesnih ozljeda, osnova su za ocjenu da tužitelju u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada u iznosu od 30.500,00 kuna, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, a što uz nesporni iznos naknade za tuđu pomoć i njega od 1.230,00 kuna, čini ukupan iznos od 31.730,00 kuna, koji tužitelju pripada na ime naknade štete.

19. Stoga, uz pravomoćno dosuđeni iznos od 17.000,00 kuna sa zateznim kamatama, tuženik je dužan tužitelju na ime naknade štete, koja je nastala prije podnošenja predmetne tužbe, isplatiti daljnji iznos od 14.730,00 kuna / 1.955,01 eura (članak 1100 stavak 1. ZOO-a) sa zatezni kamatama od 21. listopada 2013. (podnošenja predmetne tužbe) do isplate (članak 1103., članak 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

20. S obzirom da je u cijelosti ukinuta i odluka drugostupanjskog suda o troškovima postupku, to je u ponovljenom drugostupanjskom postupku ponovno odlučeno o 5 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

troškovima predmetne parnice, uzimajući u obzir žalbene navode stranka usmjerene na osporavanje odluke o parničnim troškovima donesene po prvostupanjskom sudu.

21. Djelomično je pogrešno prvostupanjski sud u odluci o parničnim troškovi primijenio materijalno pravo, na što opravdano ukazuje tuženik, dok se žalbenim navodima tužitelja ne dovodi u pitanje zakonitost odluke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.250,00 kuna na ime naknade troškova prvostupanjskog postupka iz razloga što je i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev za naknadu tog iznosa trebao biti odbijen.

22. Naime, kako tužitelj u konačnici nije uspio sa neznatnim dijelom glavnog zahtjeva (1.930,00 kuna) zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove (članak 154. stavku 5. ZPP-a), koji su bili potrebni u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), a prema vrijednosti predmeta spora od 31.730,00 kuna i sam snositi svoje troškove.

23. Potrebni su bili troškovi prvostupanjskog postupka:

- za zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 11.875,00 kuna i odnose se u skladu sa OT[6] na nagradu za sastav odštetnog zahtjeva – 100 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe – 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podnesaka od 23. lipnja 2014., 30. studenog 2016. i 18. listopada 2017. od po 100 bodova (Tbr. 8/1. OT), zastupanje na ročištima 3. studenog 2014., 2. travnja 2015., 13. srpnja 2017. i 4. prosinca 2017. po 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), 15. veljače 2017. i 12. travnja 2017. od po 25 bodova (Tbr. 9/5. OT) ili ukupno 950 bodova (950 bodova x 10,00 kuna = 9.500,00 kuna + 2.375,00 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 11.875,00 kuna),

- trošak plaćenih sudskih pristojbi u iznosu 1.200,00 kuna (tužba – 520,00 kuna, prvostupanjska presuda – 680,00 kuna),

- trošak vještačenja – 1.100,00 kuna,

odnosno u ukupnom iznosu od 14.175,00 kuna.

24. Preko iznosa od 14.175,00 kuna do iznosa od 16.675,00 kuna, za iznos od 2.500,00 kuna zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka nije osnovan s obzirom da su ročišta od 15. veljače 2017. i 12. travnja 2017. odgođena prije početka raspravljanja, tako da je za odmjeravanje nagrade za pristup tim ročištima mjerodavan Tbr. 9/5. OT, a ne Tbr. 9/1. i da punomoćnik tužitelja nije nazočio ročištu za objavu presude.

25. Tužitelju nije priznat trošak žalbe protiv dijela odluke o troškovima prvostupanjskog postupka s obzirom da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti zahtjev za iznos od 2.500,00 kuna, a niti trošak odgovora na žalbu tuženika jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnici (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

6 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012.,103/2014., 118/2015., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT)

26. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom vezano za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

27. Tužitelju je priznata nagrada za sastav izvanredne revizije u zahtijevanom iznosu od 1.562,50 kuna (prema vrijednosti predmeta spora od 14.730,00 kuna, Tbr. 10/6. OT – 125 bodova 10,00 kuna = 1.250,00 kuna + 312,50 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 1.562,50 kuna).

27.1. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj platio sudsku pristojbu na reviziju.

28. Zaključno, uz pravomoćno dosuđeni iznos od 17.000,00 kuna na ime naknade štete sa zateznim kamatama od 21. listopada 2013. do isplate (dio stavka I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2438/2018-2 od 20. srpnja 2018.), tuženik je dužan tužitelju isplati po osnovi:

- naknade štete daljnji iznos od 1.955,01 euro /14.730,00 kuna sa zateznim kamatama od 21. listopada 2013. do isplate,

- naknade troškova prvostupanjskog postupka iznos od 1.881,34 eura / 14.175,00 kuna sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. do isplate,

- naknade troška revizije iznos od 207,37 eura / 1.562,50 kuna,

- sve u roku 15 dana,

zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak III., članak 166. ZPP-a za stavke IV. – VII.).

29. U prilog dvojno iskazanim iznosima novčanih obveza koje tuženik treba ispuniti tužitelju za napomenuti je da je prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 57/2022.) i Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 85/2022.) euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (članak 13. Zakona) od 1. siječnja 2023. (točka II. Odluke), a novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 (članak 14. Zakona), koji tečaj konverzije je određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

U Zagrebu 27. veljače 2024.

Predsjednica Vijeća:

Diana Preglej, v.r.