Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž-4624/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari prvotužitelja T. K. pok. M., OIB: …, iz S., drugotužitelja M. M. pok. M., OIB: …, V., trećetužitelja I. M. pok. M., OIB: …, V. M., četvrtotužitelja J. K. pok. I., OIB: … iz P., svi zastupani po punomoćniku Z. D., odvjetniku u T., a on po zamjenici J. D., odvjetnici u K. S. temeljem Rješenja HOK broj … od 13. veljače 2023., protiv tuženika Z. Z. pok. V., OIB:…, iz Z., zastupan po punomoćnici Č. Š., odvjetnici u T., radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Psp-222/2018-52 od 4. listopada 2023., dana 26. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Psp-222/2018-52 od 4. listopada 2023. i rješava:

Time što je tuženik dana 10. rujna 2010. izgradio betonski zid dužine 2 metra, širine 25 cm, visine 30 cm, na kojem je željezna ograda visine 90 cm, duž južne međe čest.zem. 3528/2 k.o. M. i sjeverne međe čest.zem. 3527 k.o. M., a koje u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 9. listopada 2015. označen slovima "D-C" samovlasno i protupravno je zasmetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta, staze i kolnika, a koje se izvršavalo pravcem sjever-jug preko čest. zem. 3528/2 k.o. M., a u korist nekretnina označenih kao čest.zem. 3604 k.o. M. i čest.zem. 3527 k.o. M., a koje u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 09.10.2015.godine označen slovima "A-B-C-D-A" širine 2.00 m.

Nalaže se tuženiku da u roku od 24 sata uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja na način da sruši betonski zid dužine 2 metra, širine 25 cm, visine 30 cm na kojem je željezna ograda visine 90 cm duž južne međe čest. zem. 3528/2 k.o. M. i sjeverne međe čest. zem. 3527 k.o. M., a koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 9. listopada 2015. označen slovima "D-C" i vrati tužiteljima posjed prava stvarne služnosti puta, staze i kolnika, a koje se izvršavao pravcem sjever-jug preko čest. zem. 3528/2 k.o. M. u korist nekretnina označenih kao čest. zem. 3604 k.o. M. i čest. zem. 3527 k.o. M., a koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 9. listopada 2015. označen slovima "D-C" označen slovima "A-B-C-D-A" , širine 2.00 m, te im se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje ubuduće.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.330,11 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2024. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 149,31 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je :

„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Time što je tuženik ad. 1) Z. Z. pok. V., dana 10. 09. 2010. godine izgradio betonski zid dužine 2 metra, širine 25 cm, visine 30 cm na kojem je željezna ograda visine 90 cm, duž južne međe čest. zem. 3528/2 k.o. M. i sjeverne međe čest. zem. 3527 k.o. M. a koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 09. 10. 2015. godine označen slovima «D-C» te time samovlasno i protupravno zasmetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta, staze i kolnika a koje se izvršavao pravcem sjever-jug preko čest. zem. 3528/2 k.o. M. a u korist nekretnina označenih kao čest. zem. 3604 k.o. M. i čest. zem. 3527 k.o. M., a koje u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 09. 10. 2015. godine označen slovima «A-B-C-D- A», širine 2.00 m.

Nalaže se tuženiku ad. 1) Z. Z. pok. V., da u roku od 24 sata uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja opisanog u stavku prvom ovog rješenja na način da sruši betonski zid dužine 2 metra, širine 25 cm, visine 30 cm na kojem je željezna ograda visine 90 cm duž južne međe čest. zem. 3528/2 k.o. M. i sjeverne međe čest. zem. 3527 k.o. M. a koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 09. 10. 2015. godine označen slovima «D-C» i vrati tužiteljima posjed prava stvarne služnosti puta, staze i kolnika a koje se izvršavao pravcem sjever-jug preko čest. zem. 3528/2 k.o. M. a u korist nekretnina označenih kao čest. zem. 3604 k.o. M. i čest. zem. 3527 k.o. M., a koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 09.

10. 2015. godine označen slovima «D-C» označen slovima «A-B-C-D-A», širine 2.00 m, te im se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje ubuduće.

Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak."

2. Dužni su tužitelji u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,00 eura[1] / 2.998,73 kn.“

2. Rješenje suda prvog stupnja pobijaju žalbom tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovu preinaku sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda prava stvarne služnosti staze i kolnika tužitelja od strane tuženika u smislu odredaba čl. 20. do 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09 i 153/09 - dalje: ZV), a u svezi s čl. 186. i 190. st. 1. ZV- a.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je rješenje u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju istog nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upiru tužitelji, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a i odredbe čl. 22. st. 2. ZV-a, raspravlja se samo o činjenicama, koje se tiču posljednjeg (faktičnog i mirnog) posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja i poštenje posjednika, konkretno u ovoj pravnoj stvari da li su tužitelji bili u posjedu prava stvarne služnosti staze i kolnika preko nekretnine čest. zem. 3528/2 k.o. M. te da li ih je tuženik, na način opisan u stavku I. izreke rješenja, smetao u izvršavanju sadržaja tog njihovog stvarnog prava.

9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da poklanja vjeru iskazima svjedoka Lj. M. i A. G. i dolazi do zaključka da tužitelji nisu bili u posjedu prava stvarne služnosti, kako to pojašnjavaju u činjeničnim navodima tužbe i u svojim iskazima, jer da je vrt bio u nivou nižem od zida koji je dijelio taj vrt od ostatka dvorišta, da na terenu nije bilo tragova utabane staze ili slično, da su tužitelji različito pokazivali put kojim su prolazili te posebno kod činjenice da tužitelj pristup do svoje nekretnine imaju s južne strane, a što je označio i vještak Z. R. u svom nalazu i mišljenju odnosno prikazao ga na Ortofoto snimku te dodaje da navedene činjenice potvrđuju navode tuženika da su tužitelji prolazili potajice mimo znanja tuženika pri čemu da tužitelji imaju pristupni put od mora, koji je nastao nakon nasipanja mora 1988., što potvrđuje iskaz saslušanog svjedoka Lj. M.

10. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

11. Odredbom čl. 21. st. 2. ZV-a propisano je da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. 12. Ovaj sud zaključuje da se na temelju provedenih dokaza ne može doći do zaključka da bi tužitelji potajice prolazili spornim prolazom pa da stoga ne bi imali pravo na sudsku zaštitu u smislu odredbe čl. 21. st. 2. ZV-a, budući da iz suglasnih iskaza tužitelja proizlazi da su sporni put koristili dugi niz godina i bili u posjedu prava služnosti prolaza, u prilog kojih tvrdnji ide i odlučna činjenica da je još 1993. prednik četvrto i petotužitelja, pok. M. M., podnio tužbu radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti protiv I. G. (ranije drugotuženika u ovom predmetu) te da je u tom postupku sklopljena sudska nagodba, čiji dio predstavlja i skica zavoda Općine T. od 1. listopada 1993., koja je uzeta u obzir u ovom postupku na način da je stalni sudski vještak za geodeziju Ž. Š. izradio dopunu vještačenja od 25. veljače 2015. i izradio skicu, na koju je narančastom bojom i slovima A-B-C-D-E-F označio put, koji je bio predmetom nagodbe u spisu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-359/93 i kojom nagodbom se I. G. obvezao da ubuduće neće sprječavati tamo M. M. u korištenju spornog puta, čiji položaj neznatno odstupa od onoga kojega su vještaci u ovom postupku označili temeljem kazivanja tužitelja.

13. Nadalje, tuženik je iskazao da tijekom godine živi u Z. pa da bi stoga jedino bilo moguće da su tužitelji ili netko treći prolazili spornim putem bez njegovog znanja, ali istovremeno dodaje da je od svih najmanje prolazio prvotužitelj, čime potvrđuje navode tužbe o korištenju spornog puta. Ukoliko je tuženik zaista smatra da bi tužitelji prolaz koristili potajice, isti svoj posjed trebao zaštiti, a budući da to nije učinio, posjed stvarne služnosti prolaza je postao miran te tužitelji ostvaruju pravo nas njegovu zaštitu.

14. Valja još dodati da na donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od utjecaja niti okolnost da li tužitelji do svoje nekretnine mogu proći drugim putem, a ne spornim, jer se o tim činjenicama ne raspravlja u parnici radi smetanja posjeda.

15. Vezano uz navode da tužitelji nisu identično pokazivali put kojim su prolazili za navesti je da neznatna odstupanja na terenu (kako se to vještaci očituju da se radi o razlici od 10-20 cm) nisu od utjecaja na zaključak da su tužitelji bili u posjedu prava stvarne služnosti, kao što to tvrde, s time da nije sporno da je prije postavljanja željezne ograde visine 90 cm duž južne međe čest. zem. 3528/2 k.o. M. i sjeverne međe čest. zem. 3527 k.o. M. a koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Z. R. od 09. 10. 2015. godine označen slovima «D-C» na terenu postojao betonski betonski zidić visine cca 30-tak centimetara, kojeg je bilo moguće prekoračiti.

16. U odnosu na prigovore tuženika da su tužitelji prvotni tužbeni zahtjev postavili u odnosu na kč. br. 3603/2 valja navesti da je vještak Z. R. u svom pisanom nalazu naveo da bi prema nagodbi iz predmeta P-359/93 i prvotnom tužbenom zahtjevu sporni put trebao ići zapadnom međom čestice zemlje 3603/3 u širini od 1,5 m, a preko čest.zem. 3528/2, s time da su vještaci R. i Š. suglasno iskazivali da je linija između čest.zem. 3528/2 i 3603/3 identično prikazana na skicama koje su sačinili za potrebe vještačenja, a koju liniju je vještak Č. propustio prikazati u svojoj skici iz 1993. odnosno da nije prikazana na način kako je to prikazano u mjerilu 1:2880 odnosno kako je to prikazano u staroj mapi.

17. Imajući u vidu navedeno pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, budući da su tužitelji dokazali zakonske pretpostavke za pružanje sudske zaštite njihovog posjeda stvarne služnosti.

18. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev tuženika za njegovom naknadom, a dosuditi isti tužiteljima sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 7/2, 36/1, 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT) i to u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura, uvećano za 30% na ime zastupanja više osoba u iznosu od 120,00 eura, ukupno 520,00 eura na koji iznos 25% PDV-a ili 130,00 eura, sastava žalbe 99,54 eura (tbr. 10/2 OT), trošak vještačenja u iznosu od 527,57 eura, i sudske pristojbe na tužbu 53,00 eura, sveukupno 1.330,11 eura na koji iznos i zateznu kamatu tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. Tužiteljima je priznat trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 149,31 eura (tbr.10/2, 42. i 50. OT).

20. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 3. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 26. veljače 2024.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.