REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 2937/18-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. B., OIB:……, iz Z., , zastupanog po pun. I. G., odvj. u S. protiv tuženika G. S., OIB:… . . , zastupanog po pun. J.

V., dipl. pravnici kod tuženika, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2023. g., u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 26. veljače 2024. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade za dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S. površine 3.163 m² (od ukupno 4.005 m²), koji danas čine dijelovi čest. zem. 10323/1 z.u.11443 za 290 m², čest. zem. 10323/10 z.u. 11443 za 410 m², čest. zem. 6046/3 z.u. 406 za 1006 m², čest. zem. 6046/5 z.u. 7641 za 304 m², čest. zem. 6046/4 z.u. 8215 za 426 m², čest. zem. 6047/2 z.u. 1483 za 411 m², čest. zem. 6045/2 z.u. 406 za 193 m², čest. zem. 9988/3 z.u. POPIS 1 za 29 m², čest. zgr. 4555 z.u.1483 za 94 m² k.o. S. ukupni iznos od 1.081.410,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.''.

II.Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Tužitelj G. B. je dana 16. srpnja 1991. g. ustao tužbom, koja je evidentirana pod poslovnim brojem II P 1484/91, u kojoj je naveo da je rješenjem bivšeg Kotarskog suda za II. i III. rejon Grada Z. broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. određena konfiskacija cjelokupne imovine sada pok. M. B., pok. J.. U izvršenju tog rješenja da je doneseno rješenje bivšeg Kotarskog suda u

S. broj Konf. 32/47 od 9. travnja 1948. g. kojim je preneseno vlasništvo nekretnina koje su se nalazile na području bivšeg Kotarskog suda u S. s M.

B., pok. J. na ime općenarodne imovine te su nekretnine predane na upravljanje Gradskom NO S., čiji je pravni slijednik tuženik Općina S. i to: čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S., u naravi prizemna kuća, dvorište na kojem je podignuta otvorena teza i vrt, nekretnine upisane u z.u. 701 k.o. G. u cijelosti i

3/16 dijela nekretnina upisanih u z.u. 17 i 19 k.o. G.. Navedeno rješenje je provedeno u zemljišne knjige ovog suda pod brojem Z-2334/48. Međutim, rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g., na prijedlog tužitelja, dokinuta je u cijelosti konfiskacija određena rješenjem broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g., nakon čega je Općinski sud u Zagrebu rješenjem broj Konf.

24/48 od 21. travnja 1979. g. vratio tužitelju svekoliku imovinu koja je bila konfiscirana, a koja se nalazila na području tog suda s tim da je u t. IV. izreke tog rješenja određeno da će imovinu koja se nalazi na području S. vratiti Općinski sud u Splitu. Tužitelj je bio podnio prijedlog za vraćanje imovine u izvanparničnom postupku ali je taj postupak (I R 551/88) obustavljen s obrazloženjem da je za odlučivanje o zahtjevu tužitelja nadležan parnični sud. Nadalje, čest. zem. 6047 k.o. S. da je nakon konfiskacije doživjela različite promjene kao i kuća koja je na toj parceli bila izgrađena: parcelirana je na podčestice 6047/1/2/3 i /4, od dijela čest. zem. 6047 k.o. S. nastala je nova čest. zgr. 4555, naknadno je čest. zem. 6047/1

poništena, nova čest. zem. 6047/3 dodijeljena je, zajedno s kućom, F.

G., pok. L. rješenjem Komisije za određivanje naknade za ekspropriiranu imovinu višeg NOK S. broj Eks. 56/55 od 26. srpnja 1957. g. i sada se nalazi u z.u. 10480 dok se jedan dio nalazi u z.u. 1483, a preostali dio parcele priključen je drugim parcelama, već prema svrsi tako da ne postoji više ni jedan dio ranije čest. zem. 6047 koji bi bio slobodan i koji bi tužitelj mogao tražiti natrag u naravi. Površina kuće bila je 84 m2, a preostalog dijela čest. zem. 6047 bila je 3.921 m2. Prema cijenama u vrijeme podnošenja tužbe i prema stanju u vrijeme konfiskacije m2 kuće vrijedi 25.000 din, odnosno 84 m2 vrijede 2.100.000 din. S obzirom da se radi o građevinskom zemljištu m2 vrijedi 4.000 din, odnosno 3.921 m2 vrijedi 15.684.000 din ili sveukupno kuća i zemljište 17.784.000 din. Dio nekretnina koje su konfiscirane, a nalaze se u k.o. G. kasnijim agrarnim odlukama dodijeljene su trećim osobama pa tužitelj ne može tražiti njihovo vraćanje u naturi radi čega pridržava pravo naknadno tražiti naknadu i za te nekretnine. Nadalje, čest. zem. 3819/9 /10 i /11 prenesene su iz z.u. 17 u z.u. 1478 k.o. G. te tužitelj traži vraćanje i uknjižbu nekretnina upisanih u z.u. 17, 19, 701 i 1479 k.o. G.. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na vraćanje nekretnina položenih u k.o. G. i to 3/16 čest. zem. 1533, 1873/1, 1875/1, 1889, 1890/2, 1892/1, 1892/2, 1892/5, 1893, 2158/2, 2198, 2212/2, 2266, 2353/2, 2382/1, 2387/2, 2398, 2409/1, 2410/5, 2581, 2670/2, 2670/3, 3465, 3494/2, 3750, 3811/12, 3909/1, 3909/2, 4028/21 sve z.u. 17, čest. zem. 23/2, 1123, 1164/2, 1165/2, 1165/3, 1171/1, 1171/2, 1274/1, 1611/1, 1612/2, 1657/1, 1657/2, 1658, 1659, 1662/1, 1665 z.u. 19 i čest. zem. 3819/9, 3819/10 i 3819/11 z.u. 1479, u cjelini čest. zgr. 50, 51/1,

51/2, 53/2 i 54 z.u. 701 te ovlaštenje tužitelja na temelju presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s općenarodne imovine. Zatražena je i isplata iznosa od 17.784.000 din na ime naknade za čest. zem. 6047 k.o. S. i kuće izgrađene na toj parceli s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uz tužbu nisu priloženi dokazi na koje se tužitelj poziva.

Podneskom od 9. studenog 1999. g. tužitelj je označio slijednika tuženika Općine S.: Grad S..

U podnesku od 24. veljače 2000. g. pun. tužitelja je obavijestio sud da je tužitelj preminuo i da su njegovi nasljednici supruga Š. i sin M., koji su u podnesku od 4. svibnja 2001. g. označeni kao tužitelji pod 1) i 2).

Na ročištu od 22. veljače 2007. g. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari te je na istom ročištu doneseno rješenje o nastavku postupka. Predmet nije dobio novi poslovni broj.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku predanom u spis na ročištu od 26. svibnja 2006. g. te su tužitelji pod 1) i 2) uredili t. 3. petita tužbe i zatražili isplatu na ime naknade za čest. zem. 6047 k.o. S. i kuće oznake čest. zgr. 4555

k.o. S. u ukupnom iznosu od 11.375.395,20 kn s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom predmeta Kotarskog suda u S.

broj Konf. 32/47, Općinskog suda u Splitu broj I R 551/88, Z-2254/57, I-945/54, rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj VIII-I-Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj VI-O-7841/94 od 16. ožujka 1995. g., povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 1483 k.o. S., z.u. 17, 19 i 1479 k.o. G., djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne

poslove, Odjela za upravno-pravne poslove Zagreb od 19. svibnja 2000. g., rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Z. broj I-390/47-3 od 11. i 21. studenog 1947. g., rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976.

g., rješenja Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-8041/1976-2 od 15. veljače 1977. g.,

izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 10480 k.o. S., z.u. 19, 17 i 1479 k.o. G.,

prijepisa rješenja Kotarskog suda u Splitu broj Konf. 32/47 od 9. travnja 1948. g. i povijesti promjena na katastarskim česticama 1901/1, 1904/4, 1902/1, 1902/2, k.o. S. (z.k. čest. zem. 6046/3, 6047/2, 6047/3 i čest. zgr. 4555 k.o. S.). Sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika koji je

izradio pisani

nalaz i mišljenje od 21. travnja 2004. g. i vještaka građevinske

struke koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 1. veljače 2006. g. i usmenu dopunu na ročištu od 24. listopada 2007. g.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem II P 1484/91 od 6. prosinca 2007. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud u Splitu je rješenjem broj Gžx-362/09 od 2. srpnja 2009. g. ukinuo presudu u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka sud je iznova izveo dokaze provedene u dotadašnjem postupku te je proveden dokaz pregledom zaključka broj I-3773/88 od 13. prosinca 1988. g., podneska broj I-3773/88 od 26. prosinca 1988. g., izjave tužitelja pod 2) od

9. prosinca 2009. g., smrtnog lista broj 294 od 7. veljače 1997. g., potvrde od 10. i 16. studenog 2009. g., rješenja Kotarske ekspropijacione komisije u S. broj Eks.

56/55 od 24. svibnja 1956. g. i zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 8583 k.o. S..

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem P 1 8489/09 od 9. ožujka 2010. g. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud u Splitu je presudom broj Gžp-1210/2010 od 7. travnja 2011. g. potvrdio pobijanu presudu u cijelosti.

Odlučujući o reviziji tužitelja Vrhovni sud RH je rješenjem broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. g. ukinuo presude oba suda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Podneskom od 24. listopada 2014. g. tužitelji su pravilno označili prezime tužitelja pod 2) M. Š. B..

Na ročištu od 31. siječnja 2018. g. doneseno je rješenje kojim je utvrđen prekid postupka po tužbi tužiteljice pod 1) Š. B., a nakon što je sud obaviješten da je tužiteljica pod 1) preminula. Postupak je nastavljen rješenjem od

24. kolovoza 2017. g. te je kao jedini tužitelj označen M. Š. B., kao nasljednik tužiteljice pod 1) i kao već označeni tužitelj pod 2).

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 1. prosinca 2017. g. u kojem je tužitelj zatražio isti iznos od 11.375.395,20 kn s pripadajućim kamatama navodeći dodatno za koje novooznačene čest. zem. traži isplatu, a koje danas čine bivšu čest. zem. 6047 k.o. Split.

U nastavku postupka sud je iznova izveo dokaze provedene u dotadašnjem postupku te je proveden dokaz pregledom ovjerene kopije predmeta Konf. 24/48 koju je dostavio sudu Državni arhiv u Zagrebu, zemljišnoknjižnih izvadaka (i povijesnih) za z.u. 406, 1486, 7641, 8215, 10480, 11443 k.o. Split i za čest. zem. 9988/3 z.u. POPIS I k.o. S..

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem Px 79/14 od 5. ožujka 2018. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je presudom broj Gž- 1295/18 od 17. svibnja 2018. g. potvrdio pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te ukinuo pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev te u odluci o troškovima postupka te predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

Predmet je dobio novi poslovni broj P 2937/18.

U nastavku postupka sud je iznova izveo dokaze provedene u dotadašnjem postupku te je proveden dokaz pregledom Ugovora od 21. studenog 1969. g.,

dokaza o isplati od 21. studenog 1969. g., prerisa katastarskog plana od 2. studenog 1973. g., Ugovora od 20. ožujka 1970. g., dokaza o isplati od 20. ožujka 1970. g., procjene Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša od 11. listopada 1973. g., Ugovora od 7. studenog 1973. g. s Aneksom od 15. studenog 1973. g., dokaza o isplati od 7. studenog 1973. g., zahtjeva poduzeća PIS od 15. listopada 1970. g.,

potvrde od 22. srpnja 1970. g. s priležećim planom, Ugovora od 18. svibnja 1971. g.,

rješenja od 15. veljače 1972. g., zapisnika s lica mjesta od 22. svibnja 1972. g.,

rješenja od 14. lipnja 1972. g., zapisnika s lica mjesta od 21. veljače 1973. g. s nagodbom i isplatom od 1. ožujka 1973. g. i očitovanja vještaka geodetske struke od 18. studenog 2023. g.

Stranke su popisale parnični trošak

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka, a nakon donošenja drugostupanjske odluke broj Gž-

1295/18 od 17. svibnja 2018. g., ostao je zahtjev tužitelja, kao nasljednika ranijeg tužitelja G. B., za isplatu naknade za dio nekretnina koje su predniku

tužitelja M. B., pok. J. konfiscirane rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. i za koje je doneseno rješenje o dokidanju konfiskacije te koje predniku tužitelja nisu vraćene, a nalaze se u k.o. S. i to za: dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m², čest. zem. 10323/10 za 410 m², čest. zem. 6046/3 za 1006 m², čest. zem. 6046/5 za 304 m², čest. zem. 6046/4 za 426 m²,

čest. zem. 6047/2 za 411 m², čest. zem. 6045/2 za 193 m², čest. zem. 9988/3 za 29

m².

U postupku nije bilo sporno:

-da je pravnom predniku tužitelja M. B., pok. J. rješenjem

Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina, a nakon što je izgubio državljanstvo,

-da je Kotarski sud u Splitu u postupku provođenja konfiskacije nad imovinom ing. M. B., pok. J., donio pod poslovnim brojem Konf. 32/47 rješenje od

9. travnja 1948. g. kojim se, između ostale imovine, prenosi kao općenarodna imovina i predaje Gradskom NO S., Komunalni odjel, čest. zem. 6047 z.u. 1483

k.o. S. koja u naravi predstavlja prizemnu kućicu, veliki vrt iza te kućice, dvorište pred kućom na kojem je podignuta otvorena teza, sve u procijenjenoj vrijednosti 754.050 din te je određen prijenos prava vlasnosti na ime općenarodne imovine pod upravom Gradskog NO Split, Komunalni odjel uz istodobnu uknjižbu brisanja istog prava s imena M. B., pok. J. u zemljišniku za k.o. S.,

-da je 9. siječnja 1974. g. pok. G. B. u predmetu Konf. 24/48 podnio prijedlog za ponavljanje postupka konfiskacije navodeći da je njegovom pok. ocu M. B. rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH broj 14104/2-1961 od 13. rujna 1961. g. vraćeno državljanstvo SFRJ,

-da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g. udovoljeno prijedlogu G. B. te je dokinuta konfiskacija

cjelokupne imovine ing. M. B. te odlučeno da će se odluka o vraćanju

konfiscirane imovine nasljedniku konfiskata donijeti naknadno nakon pravomoćnosti tog rješenja. Povodom žalbe protustranke Gradskog javnog pravobranilaštva Zagreb drugostupanjski je sud rješenjem broj Gž-8041/1976-2 od 15. veljače 1977. g. potvrdio rješenje suda prvog stupnja,

-da je u dopisu Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1977. g. Općinskom sudu u Splitu navedeno da se traženi spis u predmetu konfiskacije imovine ing. M. B. za sada ne može dostaviti jer treba donijeti rješenje o povratku konfiscirane imovine, a postupak je još u toku. Napomenuto je da je taj sud 28. ožujka 1977. g. Općinskom sudu u Splitu (na broj II P 1235/72) dostavio primjerak drugostupanjskog rješenja Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-8041/76 iz kojeg je vidljivo da je dokinuta konfiskacija cjelokupne imovine pok. ing. M. B.,

-da je dopisom od 6. siječnja 1978. g. sutkinja zadužena za predmet II P 1235/72 obavijestila Općinski sud u Zagrebu da je u tom predmetu tužitelj povukao tužbu protiv Općine Split, radi čega se predmet Konf. 24/48 vraća,

-da se u predmetu Konf. 24/48 nalazi službena bilješka od 7. ožujka 1978. g. o pristupanju pun. G. B. koji je zamolio odgodu roka za obavijest na koju

se sve imovinu odnosi zahtjev za povrat, a budući da je stavio molbu u S. radi nekretnina koje se nalaze u S.,

-da je podneskom od 11. svibnja 1978. g. u predmetu Konf. 24/48 predlagatelj dostavio izvatke iz zemljišnih knjiga o nekretninama za koje se traži povrat. Između dostavljenih izvadaka nalazio se i izvadak za z.u. 1483 i 10480 k.o. S.,

-da je u predmetu Konf. 24/48 doneseno rješenje od 21. travnja 1979. g. kojim je određena uspostava ranijeg gruntovnog stanja kako je bilo prije konfiskacije provedene temeljem rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba od 11. studenog 1947. g. i to na nekretninama upisanim u z.u. 11674 i 7192 k.o. Grad

Z., provedba rješenja za navedene nekretnine povjerena zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu time da se prethodno ima izvršiti postupak nacionalizacije pod koji bi eventualno potpale te nekretnine, dok je u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. predlagatelj upućen ostvariti naknadu štete u parničnom postupku. Za ostale nekretnine koje su predmet dekonfiskacije, a s obzirom da se nalaze na području S., odlučeno je (pod točkom IV. izreke rješenja) da će odluku o vraćanju istih donijeti Općinski sud u Splitu kojem će biti upućen spis nakon pravomoćnosti rješenja,

-da je rješenjem broj Eks. 56/55 od 24. svibnja 1956. g. F. G.,

pok. L. u zamjenu za ekspropriiranu nekretninu čest. zem. 6979/5 i čest. zgr. 4249 z.u. 8583 k.o. S. dana u vlasnost stambena zgrada u S. sagrađena na

čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. Split vlasnosti općenarodna imovina kojoj će se nakon izvršene parcelacije pridodati i dio zemljišta iz fonda općenarodne imovine,

-da je rješenjem Kotarskog suda u Splitu broj Z-2252/57 od 28. kolovoza 1957. g. dozvoljena dioba čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. u podčestice zem. 6047/1 (1913 m2), 6047/2 (705 m2) i 6047/3 (964 m2),

-da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 1483 k.o. S. proizlazi da je čest. zem. 6047/3 iz 4. zemljišnoknjižnog tijela prenesena u novi z.u. 10480 k.o. Split (upis pod rednim brojem 5. pod brojem Z-2254/57), da je temeljem upisa pod brojem 8. od 6. studenog 1962. g. pod brojem Z-2316/62 evidentirano cijepanje čest. zem. 6047/1 u podčestice 6047/1 i 6047/4, da je upisom pod rednim brojem 10. od

7. veljače 1973. g. pod brojem Z-305/73 evidentirano poništenje čest. zem. 6047/1

te da je upisom pod rednim brojem 11. od 7. veljače 1973. g. pod brojem Z-308/73 evidentirana promjena površine čest. zgr. 4555 sa 84 na 94 m2,

-da je prednik tužitelja G. B. ovom sudu podnio prijedlog od 17. rujna 1986. g. da se temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25.

listopada 1976. g. donese rješenje kojim će se na nekretninama u k.o. S.

uspostaviti ranije gruntovno stanje odnosno predlagatelja uknjižiti kao gruntovnog vlasnika. Prijedlog je evidentiran pod brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88. U istom predmetu, ali pod poslovnim brojem I R 551/88 doneseno je rješenje od 6. prosinca 1990. g. kojim je odlučeno o prijedlogu (zavedenom pod poslovnim brojem Z- 2777/86 odnosno I-3773/88) te je odlučeno da se izvanparnični postupak obustavlja uz obrazloženje da je predlagatelj postavio vlasničkopravni zahtjev koji podrazumijeva brisanje upisanih prava s imena uknjiženih osoba i predaju za što je nadležan redovan sud u građanskoj parnici.

Iz prve ukinute presude ovog suda broj P 1 8489/09 od 9. ožujka 2010. g. proizlazi da je sud smatrao da je pravni osnov zahtjeva tužitelja stjecanje bez osnove i to institut iz odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), ali da tako postavljeni zahtjev nije osnovan jer pravni osnov uknjižbe prava vlasništva iz rješenja o konfiskaciji i eksproprijaciji nije otpao. Sud je smatrao da odluka o dokidanju konfiskacije od 25. listopada 1976. g. nema neposrednog učinka na uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja što da potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g. Osim toga, sud je smatrao da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer niti jedan propis tužiteljima nije davao pravo na obeštećenje od jedinice lokalne samouprave. Korist radi prelaska imovine da je stekla RH, a sve da je pravni osnov postavljenog zahtjeva i opravdan. I konačno, sud je prihvatio i prigovor zastare smatrajući da petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 371. ZOO-a ima započeti teći od dana kada je prednik tužitelja saznao da tuženik nije u mogućnosti vratiti sporne nekretnine, što da je prednik tužitelja saznao najkasnije iz sadržaja zemljišnoknjižnog izvatka koji je njegov punomoćnik zatražio od Općinskog suda u Splitu te je izdan na dan 31. ožujka 1978. g.

Iz drugostupanjske presude broj Gžp 1210/2010. g. od 7. travnja 2011. g. proizlazi da se taj sud složio s procjenom prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije riječ o tome da je imovina jedne osobe prešla u imovinu druge osobe, a da taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu (čl. 210. ZOO-a) te da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja novčanog iznosa naknade za sporne čest. zem. 6047 i čest. zgr. 4555 k.o. S., a računajući da je prednik tužitelja tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 16. srpnja 1991. g. te da je rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 postalo pravomoćno 11. lipnja 1979. g., od kada da se ima računati petogodišnji zastarni rok. Nadalje, punomoćnik prednika tužitelja da je za nemogućnost vraćanja spornih nekretnina saznao još 31. ožujka 1978. g. kada je izdan zatraženi zemljišno-knjižni izvadak.

Revizijski sud, pak, u odluci broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. g. ocijenio je osnov potraživanja tužitelja kao zahtjev za naknadu za oduzete nekretnine osnovom ranije donesenog rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf.

24/48 od 25. listopada 1986. g. koje je postalo pravomoćno 11. lipnja 1979. g. i temeljem kojeg vlasnik, kojem je imovina konfiscirana, a potom doneseno rješenje o dokidanju te konfiskacije, ima pravo na vraćanje odnosno naknadu u novcu ako vraćanje nije moguće. Vrhovni sud RH u ovoj se odluci pozvao na odredbe Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni list FNRJ broj 40/45, 70/45 i 61/46, dalje Zakon o konfiskaciji) obrazlažući da su sporne nekretnine prednika tužitelja temeljem tog Zakona bile konfiscirane te je temeljem tog istog Zakona konfiskacija i poništena.

U slijedećoj, djelomično ukinutoj presudi (Px 79/14 od 5. ožujka 2018. g.) sud je citirao odredbu čl. 6. Zakona o konfiskaciji u slučajevima prema kojoj u slučaju obustave postupka o konfiskaciji, pravomoćne oslobađajuće presude ili poništenja odluke o konfiskaciji, konfiscirana imovina mora biti vraćena vlasniku, a ako nije moguće vraćanje same imovine naknaditi će mu se njena vrijednost u novcu. Prema st. 2. isplata se vrši iz prihoda od konfisciranih i likvidiranih imovina o čemu će podrobnije odredbe propisati pravilnikom ministar financija FNRJ.

Nadalje je sud naveo da s obzirom da je u provedbi rješenja o izricanju konfiskacije broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. doneseno rješenje Kotarskog suda u Splitu Konf. 32/47 od 9. travnja 1948. g. kojim je čest. zem. 6047 z.u 1483 k.o. Split prenesena kao općenarodna imovina i predana Gradskom Narodnom odboru Splitu na upravljanje, proizlazi da je konfiskacija izvršena u korist pravnog prednika tuženika i da u slučaju primjene odredbe čl. 6. Zakona o konfiskaciji, a na što ukazuje Vrhovni sud RH, imovinu mora vlasniku vratiti onaj u čiju je korist konfiskacija izvršena, a u slučaju nemogućnosti vraćanja imovine ima se izvršiti isplata vrijednosti imovine u novcu. Stoga je zaključeno da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran za zahtjev kojeg je postavio tužitelj.

Pravni prednik tuženika, naime, Gradski NO Split upisan je kao organ upravljanja za čest. zgr. 4555, čest. zem. 6047/2 i 6047/4 z.u. 1483 k.o. Split što znači da je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) i primjenom odredbe čl. 360. st. 1. ZV-a pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja odnosno osobe koja je pretvorbom postala sveopći slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.

Nadalje, odlučujući o istaknutom prigovoru zastare potraživanja tužitelja, sud je vodio računa o stajalištima revizijskog suda iznesenim u ukidnom rješenju Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. g.:

-po mišljenju tog suda potrebno je primijeniti zastarni rok iz odredbe čl. 6. Zakona o zastarjelosti potraživanja koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZOO-a

26. svibnja 1978. g.,

-nadalje, potrebno je cijeniti je li prednik tužitelja ostvario pravo na povrat spornih nekretnina odnosno pravo na isplatu ako povrat nije moguć za svog života (a umro je 10. listopada 1994. g.), koju bi naknadu onda mogli ostvariti njegovi slijednici (slijednik) radi čega da treba raspraviti je li predmet nakon donošenja rješenja o dokidanju konfiskacije iz 1976. g. dostavljen ovom sudu radi izvršenja odluke o vraćanju odnosno isplate naknade. Izraženo je i mišljenje da bi se zahtjev prednika tužitelja iz 1986. g. upućen ovom sudu mogao smatrati požurnicom za rješavanje o njegovim pravima po rješenju o poništenju konfiskacije za nekretnine na području k.o. S.. Od važnosti, nadalje, da nije ishođenje zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine iz 1978. g. nego donošenje rješenja o obustavi izvanparničnog postupka iz 1990. g., ako je taj postupak vođen radi povrata spornih nekretnina,

-ponovljen je stav da pravo vlasnika u pogledu naknade za oduzetu stvar ne može prestati zbog zastare sve dok on može zahtijevati povrat svoje stvari.

Stoga je u djelomično ukinutoj presudi sud zaključio da je bilo potrebno detaljno pregledati i posložiti aktivnosti prednika tužitelja u predmetu Konf. 24/48 nakon donošenja rješenja broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. kojim je predniku tužitelja konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina, a nakon što je izgubio državljanstvo pa je navedeno:

-prednik tužitelja G. B. podnio je 9. siječnja 1974. g. prijedlog za ponavljanje postupka u kojem je naveo da je njegovom, tada već pok. ocu M.

B., rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH broj 14104/2-

1961 od 13. rujna 1961. g. vraćeno državljanstvo NRH i FNRJ pa da nije bilo mjesta donošenju rješenja o izricanju konfiskacije imovine,

-nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja o dokidanju konfiskacije cjelokupne imovine pok. M. B. (Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g.)

predlagatelj G. B. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 5. travnja 1977.

g. pozvan je izvijestiti sud na koju se imovinu odnosi zahtjev za povrat, pa je podneskom od 19. svibnja 1977. g. obavijestio sud da se, između ostale imovine,

zahtjev za povrat odnosi na čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. Split, u naravi prizemna kućica, veliki vrt iza kućice, dvorište pred kućom s otvorenom tezom te je predložio izvršiti povrat i predaju navedene imovine predlagatelju, Ova je imovina u podnesku navedena u točki 4.,

-iz dopisa ovog suda upućenog Općinskom sudu u Zagrebu od 11. siječnja 1978. g. proizlazi da je u predmetu Općinskog suda u Splitu broj II P 1235/72 tužitelj podneskom od 13. prosinca 1977. g. povukao tužbu. Radi se o predmetu koji se vodio po tužbi tužitelja (od 10. listopada 1972. g.) G. B. protiv Općine

S., radi utvrđenja zajedničke imovine stečene radom u toku braka, u kojoj je prednik tužitelja tvrdio da je rješenjem o konfiskaciji Konf. 32/47 konfiscirana i imovina koja nije bila isključivo vlasništvo M. B. nego i njegove supruge M., stečena zajedničkim radom u toku braka,

-uz podnesak predlagatelja G. B. od 11. svibnja 1978. g. u spis su dostavljeni zemljišnoknjižni izvadci za nekretnine za koje se traži povrat na području k.o. S., a nalaze se u z.u. 1483 i 10480, izdani predniku tužitelja 31. ožujka i 12.

travnja 1978. g.,

-očitujući se na poziv suda na prijedlog predlagatelja u vezi načina vraćanja konfiscirane imovine protustranka Grad Z., zastupan po Javnom pravobranilaštvu G. Z., u podnesku od 4. travnja 1979. g. naveo je da bi pojedine nekretnine iz popisa predlagatelja, i da nije bilo konfiskacije, silom zakona postale društvena imovina pa da vraćanje u vlasništvo ne bi bilo moguće nego samo isplata naknade. Točnije, da bi nekretnine iz točke 1. prijedloga već 28. travnja 1948.

g. postale društveno vlasništvo, a za nekretnine iz točaka 2. do 7. da bi sud rješenjem trebao utvrditi da je pok. M. B. na dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ 52/58) odnosno 25. prosinca 1958. g. bio vlasnikom tih nekretnina u cijelosti ili u nekom idealnom dijelu pa će se te nekretnine, a koje mogu biti u vlasništvu odnosno na korištenju, ostaviti u vlasništvo ili dati na korištenje nasljedniku ranijeg vlasnika, dok će se za ostale provesti postupak za određivanje naknade,

-nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja od 21. travnja 1979. g. o vraćanju konfisciranih nekretnina iz k.o. G. Z. uz prethodno provođenje postupka nacionalizacije pod koji bi potpale te nekretnine, o upućivanju predlagatelja u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. ostvariti naknadu štete u parničnom postupku te odluke da će za ostale nekretnine na području S. odluku o vraćanju donijeti Općinski sud u Splitu kojem će spis biti ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja doneseno je rješenje Z-15594/81 od 23.

studenog 1981. g. kojim je dozvoljena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na kat. čest. 7933/1 z.u. 19036 k.o. G. Z., dok je u pogledu kat. čest. 7933/4 z.u. 19036 k.o. G. Z., kat. čest. 7933/5, 7933/3 i 7933/2 z.u. 7192 k.o. G. Z. i kat. čest. 2273/31 z.u. 11674 k.o. G. Z. uskraćena provedba rješenja Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g. iz razloga navedenim pod t. II. st. 1. do 5. tog rješenja odnosno, samo ukratko treba navesti, radi toga što nekretnina nije prešla u društveno vlasništvo temeljem rješenja Konf. 24/48 već prema očitovanju o odreknuću nekretnine u korist G. Z., radi toga jer su nekretnine upisane u vlasništvo drugog vlasnika prije provedbe konfiskacijskog spisa, radi toga jer je nekretnina još 1941. g. prije provedbe spisa Konf. 24/48 bila otpisana u drugi z.u. na druge osobe, radi toga što rješenjem Komisije za nacionalizaciju izuzet jedan trosobni stan kao posebni dio zgrade uz uputu da je potrebno putem upravnog postupka zatražiti eventualno izuzeće stanova kao posebnih dijelova zgrade u korist bivšeg vlasnika uz prethodnu nacionalizaciju zgrade po objektivnom kriteriju ili pak izuzeće cijele zgrade od nacionalizacije ukoliko zgrada ne prelazi maksimum po broju stanova,

-nakon uvezanog rješenja Z-15594/81 od 23. studenog 1981. g. u spisu se nalazi dopis od 21. rujna 1982. g. iz kojeg proizlazi da se Općinskom sudu u Splitu vraća spis Konf. 32/47 bivšeg Kotarskog suda u Splitu i spis P 303/71 Općinskog suda u Splitu, jer ti predmeti više nisu potrebni tom sudu u postupku Konf. 24/48. Iza dopisa nalazi se i dostavnica iz koje proizlazi da su navedeni predmeti dostavljeni Općinskom sudu u Splitu,

-rješenjem od 12. studenog 1982. g. spis je određen za a/a.

Nakon iznošenja detaljnog pregleda sud je zaključio kako bez ikakve sumnje proizlazi da nakon donošenja rješenja broj Z-15594/81 od 23. studenog 1981. g., čiji je sadržaj interpretiran, i vraćanja predmeta P 303/71 i Konf. 32/47, predmet Konf.

24/48 nije po službenoj dužnosti dostavljen Općinskom sudu u Splitu, radi donošenja odluku o vraćanju nekretnina upisanih u k.o. S..

Nadalje, navedeno je da je prednik tužitelja podnio ovom sudu 15. rujna 1986. g. prijedlog koji je evidentiran pod poslovnim brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88 te kasnije pod poslovnim brojem I R 551/88. Sud je smatrao da je i u ovom predmetu potrebno detaljno pregledati i posložiti aktivnosti prednika tužitelja, pa je tako navedeno:

-u prijedlogu od 15. rujna 1986. g. citirana je točka IV. rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g. te je navedeno da se prijedlog podnosi radi donošenja rješenja kojim će se na predmetnim nekretninama uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje odnosno predlagatelja uknjižiti kao zemljišnoknjižnog vlasnika,

-prije odluke o prijedlogu pravnog prednika tužitelja sud je izvršio uvid u zemljišne knjige ovog suda te utvrdio da je na nekretnini oznake čest. zem. 6047/3

k.o. S. (koja je nakon konfiskacije formirana od početne čest. zem. 6047 k.o. S.)

uknjižen F. G., pok. A., koji je tu nekretninu dobio kao naknadu za ekspropriiranu zgradu oznake čest. zgr. 4249 od 68 m2 z.u. 8583 k.o. S.

rješenjem NO Kotara Split od 24. srpnja 1957. g. pod brojem Eks. 56/55,

-rješenjem broj I R 551/88 od 6. prosinca 1990. g. obustavljen je izvanparnični postupak koji je pokrenut prijedlogom pravnog prednika tužitelja uz obrazloženje da je predlagatelj postavio vlasničkopravni zahtjev koji podrazumijeva brisanje upisanih prava s imena osoba koje su uknjižene na nekretninama koje su nekada bile konfiscirane predniku predlagatelja i predaju predlagatelju na slobodno raspolaganje, za ostvarenje kojih prava nije nadležan sud u izvanparničnom postupku već predlagatelj pravnu zaštitu može ostvariti pred redovnim sudom u građanskoj parnici, te je ovo rješenje pun. pravnog prednika tužitelja primio 22. prosinca 1990. g.,

-nakon zaprimanja rješenja broj I R 551/88 od 6. prosinca 1990. g. o obustavljanju izvanparničnog postupka prednik tužitelja izjavio je žalbu od 6. veljače 1991. g. koju je sud ocijenio nepravovremenom i odbacio.

Uvažavajući okolnost da je Općinski sud u Zagrebu,

nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja o dokidanju konfiskacije cjelokupne imovine pok. M. B. broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g.,

nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja broj Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g. o vraćanju konfisciranih nekretnina iz k.o. Grad Zagreb uz prethodno provođenje postupka nacionalizacije pod koji bi potpale te nekretnine, o upućivanju predlagatelja u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. ostvariti naknadu štete u parničnom postupku te odluke da će za ostale nekretnine na području S. odluku o vraćanju donijeti Općinski sud u Splitu kojem će spis biti ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja te nakon donošenja rješenja Z-15594/81 od

23. studenog 1981. g. kojim je dozvoljena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na dio nekretnina iz k.o. Zagreb,

propustio po službenoj dužnosti dostaviti cijeli predmet Konf. 24/48 radi donošenja odluke o vraćanju nekretnina koje su konfiscirane pravnom predniku tužitelja na području k.o. S., izražen je stav kako ovaj sud dijeli mišljenje VSRH o pravnoj prirodi prijedloga pravnog prednika tužitelja od 17. rujna 1986. g. koji je kod ovog suda zaveden pod poslovnim brojevima Z-2777/86, I 3773/88 i I R 551/88: odnosno o tome da se radi o požurnici za rješavanje o njegovim pravima po rješenju o dokidanju konfiskacije za nekretnine na području k.o. S..

Stoga da je tek dostavom rješenja o obustavi izvanparničnog postupka broj I R 551/88 od 6. prosinca 1990. g., kojim je okončan postupak vođen radi povrata spornih nekretnina, jer je tako glasio prijedlog pravnog prednika tužitelja (koji je sud interpretirao), pravni prednik tužitelja saznao da postoji mogućnost da mu se barem dio nekretnina ne vrati u posjed i vlasništvo, već da za te nekretnine mora postaviti zahtjev za isplatu naknade vrijednosti oduzetih nekretnina. To, nadalje, da znači da je zastarni rok za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade za oduzete nekretnine počeo teći danom zaprimanja rješenja o obustavi izvanparničnog postupa (22. prosinca 1990. g.), pa da je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik u cijelosti neosnovan, jer je pravni prednik tužitelja ustao tužbom (16. srpnja 1991. g.) bez da je prekoračio i najkraći zastarni rok koji bi bio u primjeni.

Ujedno je navedeno da se u obrazloženju presude sud, a postupajući po uputi višeg suda, osvrnuo na sporna pitanja na koja je ukazao VSRH u rješenju broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. g.

Sud je smatrao i da je potrebno raspraviti i prigovor tuženika da je o zahtjevu tužitelja za naknadu za imovinu oduzetu temeljem konfiskacije nakon donošenja rješenja o dokidanju konfiskacije nadležno upravno tijelo temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi).

Prema ocjeni suda, koja je izražena u djelomično ukinutoj presudi, prilikom ocjene osnovanosti ovog prigovora tuženika trebalo je voditi računa o mišljenju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci broj Uzz-5/1999 od 8. svibnja 2002. g., u kojem je predmetu centralno sporno pitanje bilo da li naknadu za oduzeto građevinsko zemljište treba utvrditi prema odredbama ukinutog Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 48/88, 16/90 i 53/90) ili prema odredbama Zakona o naknadi. U konkretnom slučaju postupak radi utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište započeo je 1986. g., a temeljem odredbe čl. 37. ranijeg Zakona o građevinskom zemljištu, prema kojoj prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta pripada pravična naknada koja se određuje na način i po postupku propisanom Zakonom o eksproprijaciji. Vrhovni sud RH ocijenio je u ovoj odluci da se naknada za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište na način kako je to uredio Zakon o naknadi određuje samo u slučaju ako je postupak za određivanje naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, a na i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Ovakvo je stajalište obrazloženo time što Zakon o naknadi ne sadrži odredbe o postupcima koji su u tijeku, ali da ZV sadrži prijelaznu odredbu u čl. 394. st. 2. koja upućuje na primjenu ranijih propisa u postupcima utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište koji su bili u tijeku u vrijeme stupanja na snagu ZV-a, koji je stupio na snagu istovremeno kao i Zakon o nakadi, odnosno 1. siječnja 1997. g.

U konkretnom slučaju, a prema stajalištu Vrhovnog suda RH iz ukidnog rješenja broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. g., tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbi čl. 6. Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije, a o postupcima koji su u tijeku temeljem ovog Zakona prijelazne odredbe nemaju ni ZV ni Zakon o naknadi. Prema mišljenju ovog suda izraženom u ranijoj djelomično ukinutoj presudi, u tom je slučaju trebalo ocijeniti da stupanjem na snagu Zakona o naknadi tužitelj nije izgubio pravo voditi ovaj spor jer niti jedan od navedenih Zakona nema izričitu odredbu u odnosu na postupke u tijeku pokrenute prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Pri tome je sud vodio računa i o tome da se obveznik naknade u novcu prema odredbama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije razlikuje od obveznika naknade u novcu prema odredbama Zakona o naknadi, kao i da su za tužitelja povoljnije odredbe Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije u pogledu visine naknade. Stoga je prigovor sudske nenadležnosti sud odlučio odbiti kao neosnovan.

U odnosu na visinu zahtjeva tužitelja u ranijoj djelomično ukinutoj presudi sud je ukazao na to da iz rezultata uviđaja na licu mjesta i nalaza i mišljenja oba angažirana sudska vještaka u postupku proizlazi da su svi dijelovi nekretnine koja su nekad nosila oznaku čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. i koja je konfiscirana pravnom predniku tužitelja, osim čest. zem. 6047/3 i čest. zgr. 4555 k.o. Split, u naravi predstavljaju javne površine odnosno da bi dijelovi te nekretnine zasigurno bili oduzeti pravnom predniku tužitelja i da mu imovina nije konfiscirana, i to za potrebe gradnje ulica odnosno stambenih zgrada i parkova.

Navedeno je da iz provedenog postupka proizlazi da:

-je nekretnina koja je konfiscirana pravnom predniku tužitelja bila označena kao čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. i u naravi je predstavljala prizemnu kućicu,

veliki vrt iza te kućice i dvorište pred kućom na kojem je podignuta otvorena teza,

-prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjernika

nekadašnja

čest. zem. 6047 k.o. Split danas predstavlja kompleks koji se sastoji od:

-dijela čest. zem. 10323/1 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 11443) u površini od 290 m²,

-dijela čest. zem. 10323/10 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 11443) u površini od 410 m²,

-dijela čest. zem. 6046/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 406) u površini od 1006 m²,

-dijela čest. zem. 6046/5 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 7641) u površini od 304 m²,

-dijela čest. zem. 6047/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 10480) u površini od 842 m²,

-dijela čest. zem. 6046/4 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 8215) u površini od 426 m²,

-dijela čest. zem. 6047/2 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 1483) u površini od 411 m²,

-dijela čest. zem. 6045/2 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 406) u površini od 193 m²,

-dijela čest. zem. 9988/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. POPIS I) u površini od 29 m² i

-čest. zgr. 4555 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u zemljišne knjige u z.u. 1483) u površini od 94 m²,

odnosno da je ukupno riječ o površini od 4005 m².

Nadalje, a prema navodima iz zapisnika o uviđaju na licu mjesta od 11. srpnja 2003. g., dio čest. zem. 6047/2 u naravi predstavlja dio u S., a

dio čest. zem. 6046/3/4 i /5 u naravi predstavljaju dio javnog parka, parkinga i pristupa stepenicama za okolne stambene blokove,

Nadalje je sud ponovio, a prema već iznesenim utvrđenjima iz obrazloženja djelomično ukinute presude, da je dio čest. zem. 6047/3 u površini od 842 m² i čest. zgr. 4555 k.o. S. upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo nasljednika F.

G., pok. A., kojem su ove nekretnine dodijeljene kao naknada za ekspropriiranu zgradu oznake čest. zgr. 4249 od 68 m² z.u. 8583 k.o. S. rješenjem

NO Kotara S. od 24. srpnja 1957. g. pod brojem Eks. 56/55.

Stoga je sud smatrao da je osnovan zahtjev tužitelja da mu se nadoknadi tržišna vrijednost čest. zgr. 4555 z.u. 1483 k.o. S. i zemljišta oko zgrade koje predstavlja vrt ograđen betonskim zidom obloženim kamenom s ugrađenom željeznom ogradom, a prema opisu sudskog vještaka iz njegovog

pisanog nalaza i mišljenja, da se radi o zemljištu površine 842 m² koje nosi novu oznaku čest. zem. 6047/3 z.u. 10480 k.o. S.. Tim zemljištem tuženik da je raspolagao na način da je dodijeljeno trećoj osobi kao naknada za ekspropriiranu zgradu, a što da se ne bi dogodilo da pravnom predniku tužitelja nije bila oduzeta sva imovina, od koje je u S. bio vlasnik samo jedne čest. zem. (6047) s pripadajućom zgradom (čest. zgr. 4555) jer bi ta nekretnina ostala u vlasništvu pravnog prednika tužitelja i ne bi bila dodijeljena na korištenje drugoj osobi kao naknada za oduzetu kuću, radi čega je sud iznio mišljenje da je tuženika bilo potrebno obvezati na plaćanje naknade za navedenu nekretninu u visini koju je procijenio vještak prilikom izvanjskog pregleda kuće na uviđaju na licu

mjesta, jer ulaz u kuću i detaljna procjena nije bila moguća. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 3.227.507,20 kn s pripadajućim kamatama, koliko je sud procijenio, uz pomoć vještaka, da

iznosi tržišna vrijednost oduzete kuće i pripadajućeg zemljišta, a drugostupanjski sud je u odluci Gž1295/18 od 17. svibnja 2018. g. u ovom dijelu potvrdio pobijanu presudu ovog suda.

U odnosu na ostalo zemljište, koje ima površinu od ukupno 3163 m² i koje je vještak procijenio prema istoj jediničnoj cijeni za m² (2.576,00 kn) i dobio ukupan iznos od 8.147.888,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan uz obrazloženje da tužitelju za ovaj dio zemljišta ne može pripasti naknada u visini većoj nego što bi mu pripadala da je, po redovnom tijeku stvari, nekretnina u prijašnjem vlasništvu njegovog pravnog prednika, da nije bila konfiscirana (jer je pravnom predniku bilo oduzeto državljanstvo), bila nacionalizirana ili ekspropriirana za potrebe izgradnje stambenih zgrada i ulica. Navedeno je da sud nije mogao bez pomoći osobe koja raspolaže stručnim znanjem procijeniti o kojoj se naknadi radi, odnosno koja bi naknada nakon oduzimanja dijelova zemljišta radi izgradnje prometnica i objekata od općeg i javnog interesa, po redovnom tijeku stvari bila isplaćena pravnom predniku tužitelja, a da provođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja visine te naknade ni jedna od stranaka postupka nije htjela predložiti. Navedeno je i da je teret dokaza vezano uz visinu naknade koja pripada tužitelju za preostali dio nekretnine izvorne oznake čest. zem. 6047 k.o. S. upravo na tužitelju, koji da nije dokazao kolika bi njegovom pravnom predniku visina naknade pripadala za preostali dio ove čest. zem. koji danas nije u sastavu kuće s vrtom nego u naravi predstavlja dio ulica, parkova, parkinga i prilaza stambenim zgradama, pa je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 8.147.888,00 kn s pripadajućim kamatama odbijen kao neosnovan.

U ukidnom rješenju broj Gž-1295/18 od 17. svibnja 2018. g. izvrgnut je kritici stav suda vezano za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva jer je ocijenjen osnovanim prigovor tužitelja iz žalbe da za navedene čestice predniku tužitelja u razdoblju od 60 godina, odnosno od konfiskacije do danas nije bilo nikakve odluke o ekspropriaciji ili nacionalizaciji, pa da nije jasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da bi dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m², čest. zem. 10323/10 za 410 m², čest. zem. 6046/3 za 1006 m², čest. zem. 6046/5 za 304 m², čest. zem. 6046/4 za 426 m², čest. zem. 6047/2 za 411 m², čest. zem. 6045/2 za 193 m² i čest. zem. 9988/3 za 29 m²

bio pravnom predniku nacionaliziran ili ekspropriiran za potrebe izgradnje stambenih zgrada i ulica, bez obzira što sada iste predstavljaju dio ulica, parkova, parkinga i prilaza stambenim zgradama.

Stoga da je u nastavku postupka potrebno utvrditi status navedenih čestica u trenutku kad je rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g. postalo pravomoćno, tj. 11. lipnja 1979. g., i na temelju kojeg statusa bi prednik tužitelja kao vlasnik (kojem je imovina konfiscirana, a potom doneseno rješenje o dokidanju te konfiskacije), imao pravo na vraćanje, odnosno naknadu u novcu ako vraćanje nije moguće. Objašnjeno je da je u nastavku postupka potrebno nedvojbeno utvrditi bi li bi tada označene nekretnine bile nacionalizirane na temelju odredaba Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. g. (Službeni list FNRJ broj 52/58, 46/61 i 40/64), jer, ako bi se radilo o nacionaliziranim nekretninama, a nacionalizacija predstavlja originarni način stjecanja vlasništva, da se od nacionalizacije nadalje smatra da je prijašnji vlasnik izgubio pravo vlasništva, ili bi, pak, bile pak eksproprirane kroz primjenu odredaba Zakona o eksproprijaciji (Narodne novine broj 46/82, 28/87, 39/88 i 73/91), uz plaćanje naknade ili davanja zamjenske nekretnine, a što da prvostupanjski sud nije raspravio niti utvrdio, pa shodno tome nije utvrđeno ni kolika bi eventualno naknada pripadala tužitelju za navedene nekretnine po tom Zakonu ili eventualno po Zakonu o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije.

U skladu s uputom iz ukidnog rješenja Županijskog suda tužitelj je na ročištu od 23. listopada 2018. g. predložio na okolnost utvrđenja statusa dijela predmetnih čestica u trenutku kada je rješenje o dokidanju konfiskacije postalo pravomoćno zatražiti od vještaka geodetske i građevinske struke dopunu nalaza i mišljenja sukladno utvrđenjima iz povijesnih izvadaka koji su priloženi u spisu.

Tuženik je pak, u spis na ročištu od 11. travnja 2019. g. dostavio podnesak u kojem je objasnio i potkrijepio dokazima da je:

-Poduzeće za izgradnju S. (PIS) još 15. listopada 1970. g. Općini S.

uputilo zahtjev radi deposesije zemljišta za izgradnju stambene jedinice K., a odnosi se na čest. zem. 6045/1, 6045/2 i 6046/4 k.o. S.,

-Općina S. 22. srpnja 1970. g. izdala potvrdu o urbanističkoj lokaciji stambene jedinice K. s priležećim planom,

-Općina S. 18. svibnja 1971. g. s obitelji R.-K., kao vlasnicima čest. zem. 6045/2/5 i 6 i čest. zgr. 4554 k.o. S. zaključila Ugovor radi obeštećenja zbog provođenja urbanističke regulacije na predjelu K.,

-Općina S. donijela rješenje od 15. veljače 1972. g. o udovoljenju zahtjeva PIS-u o dodjeli na trajno korištenje nekretnina oznake čest. zem. 6042/4, 6044, 6046/2, 6046/5 i čest. zgr. 4554 k.o. Split za izgradnju stambene jedinice K., o čemu je dostavljen i zapisnik s lica mjesta od 22. svibnja 1972. g.,

-Općina S. donijela rješenje od 14. lipnja 1972. g. o predaji posjeda zemljišta označenog kao čest. zem. 6046/5 k.o. S. korisnosti P. R. te je određena isplata za čest. zem. 6046/2, 6045/5 i čest. zgr. 4554.

Tuženik je naveo da iz dokaza dostavljenih uz podnesak predan u spis na ročištu od 11. travnja 2019. g. proizlazi da su nekretnine tužitelja izvorne oznake čest. zem. 6047 (od koje su nastale sve ostale utužene nekretnine) i čest. zgr. 4555

k.o. S. bile predmetom nacionalizacije i eksproprijacije pa da ih je tuženik stekao na originaran način.

Prema ocjeni ovog suda time što je tuženik dokazao kakvo je bilo postupanje pravnog prednika tuženika u odnosu na čest. zem. 6047/3 i čest. zgr. 4555 k.o. S.

(u odnosu na koje je donesena pravomoćna presuda) dokazao je i kakav bi bio status ostalih čest. zem. nastalih od izvorne čest. zem. 6047 k.o. S., koje u naravi nisu predstavljale izgrađeno zemljište, da nisu bile u zemljišnim knjigama upisane kao općenarodna imovina pod upravljanjem Narodnog odbora grada S. i radi toga samo dane na trajno korištenje poduzeću PIS radi izgradnje stambenih objekata E-437 i E-438 (rješenje s lista 378 spisa). Po redovnom tijeku stvari, naime,

te bi čest. zem. bile oduzete ranijem vlasniku-pravnom predniku tužitelja na isti način kako su bile oduzete članovima obitelji R.-K. odnosno G.. Time je, po

ocjeni ovog suda, razjašnjeno kakav bi bio status navedenih čestica u trenutku kad je rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g. postalo pravomoćno odnosno 11. lipnja 1979. g.: te bi čest. zem. bile ili nacionalizirane ili ekspropriirane te deposedirane radi izgradnje stambenih objekata K., koji su u to vrijeme već bili izgrađeni.

Ovaj sud ponavlja da u odnosu na pravnog prednika tužitelja nije bilo donesena bilo kakva odluka o ekspropijaciji ili nacionalizaciji, što je sasvim jasno i objašnjivo time što se radilo o nekretninama koje su u zemljišnim knjigama bile, u vrijeme gradnje stambenih zgrada, ulice, prilaznih putova i parka, upisane kao općenarodna imovina pa nije bilo potrebe donošenja rješenja o oduzimanju iz vlasništva ranijeg vlasnika. Zaključak suda da bi te nekretnine, da nisu bile konfiscirane pravnom predniku tužitelja, bile oduzete na drugi način, sud je donio ne samo temeljem dokaza koje je sudu predočio tuženik: da su druge nekretnine u neposrednoj blizini koje nisu bile konfiscirane svakako bile oduzete za potrebe stambene i komunalne izgradnje za koju je postojao opći interes već i na temelju toga što su stambeni objekti izgrađeni i pripadajuće komunalno uređenje u cijelosti dovršeno. I konačno, vještak geodetske struke nije mogao odgovoriti na postavljeno pitanje suda drugog stupnja: utvrditi status navedenih čestica u trenutku kada je rješenje o dokidaju konfiskacije postalo pravomoćno, jer je odgovor u stanju u zemljišnim knjigama: radilo se o općenarodnoj imovini, ali je sud odgovorio na pitanje kakav bi bio status tih nekretnina da rješenje o konfiskaciji nije bilo doneseno. Nadalje, iz dokumentacije koju je dostavio tuženik uz podnesak predan u spis na ročištu od 11. travnja 2019. g. proizlazi da je uknjiženom i stvarnom vlasniku F. G., pok. L. za čest. zem. 6047/3 k.o. S. u površini od 353 m² u

Ugovoru od 7. studenog 1973. g. određena naknada za zemljište u visini od 63,70

din za m² koja je i isplaćena prema nalogu od istog dana.

To, po ocjeni ovog suda, znači da bi po redovnom tijeku stvari, i pravnom predniku tužitelja, za preostalo zemljište koje je predmet ovog postupka u ukupnoj površini od 3163 m² bila isplaćena naknada u visini od 201.483,10 din i to 7. studenog 1973. g.

Uzimajući u obzir da je Zakonom o promjeni vrijednosti dinara (Službeni list SFRJ broj 83/89) koji je stupio na snagu 21. prosinca 1989. g. uveden konvertibilni dinar na način da je došlo do denominacije na način da je 1 din zamijenio 10.000

ranijih din, zatim da je Odlukom o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 71/91) koji je stupio na snagu 23. prosinca 1991. godine kao valuta uveden hrvatski dinar (HRD) koji je zamijenio jugoslavenski dinara u omjeru 1:1 te da je Odlukom o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju RH te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe (Narodne novine broj 37/94) uvedena 30. svibnja 1994. g. kuna kao sredstvo plaćanja koje za zamijenila HRD u omjeru 1:1000, proizlazi da bi pravnom predniku tužitelja bio isplaćen iznos od 0,02 kn koji iznos nema svoj ekvivalent u današnjem sredstvu plaćanja u RH (EUR), pa ne može ni biti dosuđen tužitelju.

U slučaju drugačijeg pravnog stava treba ponoviti da je vještak građevinske struke zemljište koje je ostalo predmet ovog postupka u ukupnoj površini od 3163 m² procijenio u visini od 2.576,00 kn odnosno 341,89 EUR za m² te da se radi o ukupnom iznosu od 8.147.888,00 kn odnosno 1.081.410,58 EUR na koji je iznos tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od presuđenja do isplate.

Radi svega navedenog tužbeni zahtjev bilo je potrebno odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,

70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer sud uspjeh stranaka u sporu ocjenjuje podjednakim radi čega postoji osnova za donošenje odluke da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Splitu, 26. veljače 2024. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).