REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2976/2019-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S., O.:

…, zastupanog po pun. A. Đ., odvjetniku u S., protiv tuženika

Z. B. d.d., O.: …,

zastupanog po odvjetnicima iz OD M., K. & P

d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. studenog 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 26. veljače 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.604,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 92.604,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 581,36 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama ZB d.d., članak

7., stavak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 10.192,79 eura / 76.797,60 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od : 20,25 eura od 5.11.2007. 20,37 eura od 1.12.2007. 20,44 eura od 3.1.2008. 20,73 eura od 1.2.2008. 40,33 eura od 1.4.2008. 39,00 eura od 14.5.2008. 38,77 eura od 1.6.2008. 39,30 eura od 1.7.2008. 38,61 eura od 25.7.2008. 38,50 eura od 8.8.2008. 38,80 eura od 10.9.2008. 40,06 eura od 10.10.2008.

42,48 eura od 10.11.2008.

40,14 eura od 10.12.2008.

53,69 eura od 12.1.2009. 68,84 eura od 10.3.2009. 51,84 eura od 14.4.2009. 56,02 eura od 27.4.2009. 43,77 eura od 29.6.2009. 43,77 eura od 29.6.2009. 47,83 eura od 24.7.2009. 63,55 eura od 24.8.2009. 62,42 eura od 17.9.2009. 59,00 eura od 14.10.2009.

64,99 eura od 3.12.2009. 62,11 eura od 10.12.2009.

77,13 eura od 1.2.2010. 75,58 eura od 1.3.2010. 84,86 eura od 30.3.2010. 83,60 eura od 20.4.2010. 94,33 eura od 20.5.2010. 100,90 eura od 9.6.2010. 102,52 eura od 28.7.2010.

116,02 eura od 17.8.2010.

125,23 eura od 14.9.2010.

110,42 eura od 18.10.2010.

116,47 eura od 15.11.2010.

159,72 eura od 24.12.2010.

146,88 eura od 18.1.2011.

135,71 eura od 16.2.2011.

154,36 eura od 18.3.2011.

118,15 eura od 19.4.2011.

131,80 eura od 19.5.2011.

153,33 eura od 21.6.2011.

175,88 eura od 15.7.2011.

176,08 eura od 19.8.2011.

143,43 eura od 25.9.2011.

138,34 eura od 3.12.2011.

138,34 eura od 3.12.2011.

146,08 eura od 20.12.2011.

148,57 eura od 10.1.2012.

155,96 eura od 15.2.2012.

154,27 eura od 14.3.2012.

151,09 eura od 14.4.2012.

153,23 eura od 15.5.2012.

155,87 eura od 20.6.2012.

152,53 eura od 13.7.2012.

149,93 eura od 21.8.2012.

142,54 eura od 20.9.2012.

149,45 eura od 15.10.2012.

153,75 eura od 14.11.2012.

150,99 eura od 15.12.2012.

142,35 eura od 16.1.2013.

145,34 eura od 19.2.2013.

149,19 eura od 19.3.2013.

153,96 eura od 17.4.2013.

136,44 eura od 16.5.2013.

139,64 eura od 14.6.2013.

139,64 eura od 15.7.2013.

139,99 eura od 14.8.2013.

145,26 eura od 19.9.2013.

145,47 eura od 16.10.2013.

147,87 eura od 15.11.2013.

153,35 eura od 15.12.2013.

146,51 eura od 17.1.2014.

117,24 eura od 17.2.2014.

119,80 eura od 18.3.2014.

117,65 eura od 15.4.2014.

112,47 eura od 16.5.2014.

114,53 eura od 16.6.2014.

117,37 eura od 15.7.2014.

119,64 eura od 15.8.2014.

120,95 eura od 19.9.2014.

122,65 eura od 15.10.2014.

125,94 eura od 14.11.2014.

126,72 eura od 16.12.2014.

215,65 eura od 19.1.2015.

127,04 eura od 12.3.2015.

127,04 eura od 17.3.2015.

289,10 eura od 1.9.2015.

127,04 eura od 20.10.2015.

127,04 eura od 4.11.2015.; pa sve do konačne isplate po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g., po eskontnoj stopi

HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za

tri postotna poena do isplate.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 4.100,45 eura / 30.894,86 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19.01.2016.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.“

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.725,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 7. lipnja 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su stranke dana 6. prosinca 2005. godine zaključile Ugovor o kreditu broj 39/05 temeljem kojeg je tuženik tužitelju na raspolaganje stavio kredit u iznosu od 92.604,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti kuna na dan korištenja kredita, dana 15. siječnja 2016. godine tužitelj i tuženik da su sklopili Dodatak tom ugovoru. Tuženik da je u tom standardiziranom i unaprijed formuliranom ugovoru, u čl. 1. ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF, u člancima 2. i 7. da je otplatu kredita vezao uz ovu valutu, u čl. 2. da je naveo visinu kamatne stope od 4,50 % godišnje, ugovorivši u istom članku kako je promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke, sve bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara o načinu promjene kamatne stope iz čega da proizlazi kako promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika. Postupajući na ovakav način tuženik da je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog da je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, pa tako i tužitelja, u tom predmetu da je donesena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P- 1401/12, odlučujući po žalbi tuženika Visoki trgovački sud RH da je dana 13. lipnja 2014. godine potvrdio tč. 2. presude Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu u kojem se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Isti sud da je svojom presudom pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj predlaže utvrditi ništetnom ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta veže uz valutu CHF, pa od tuženika potražuje novčani iznos koji je po tim osnovama preplatio uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj da je prije podnošenja tužbe angažirao sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo J. D. koji je izradio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je temeljem ništetnih odredbi predmetnog pravnog posla tuženik neosnovano stekao iznos od 76.470,17 kn. Taj iznos tužitelj zahtjevom potražuje od tuženika zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, pored zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnima predmetnih odredbi kredita. Navodi da je nakon konverzije tuženik obračunao preostalu glavnicu u iznosu od 314.215,17 kn čime je neosnovano stekao iznos od 42.364,20 kn jer je navedenu razliku glavnice tužitelj otplatio tijekom plaćanja anuiteta kroz razdoblje nakon konverzije i to kroz udjele glavnice u tim anuitetima. Potražuje i ovaj iznos od tuženika sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. godine do isplate, ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon da ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa da je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa ravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ističe prigovor zastare potraživanja navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Ujedno ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 07.06.2014. godine nastupila zastara. Što se tiče provedene konverzije kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu da su tužitelj i tuženik dana 15. siječnja 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR. Tim Dodatkom da su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Dodatkom da je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Odredbom čl. 19.c da je određen način izračuna konverzije, gdje se u toč. 1. i 2. navodi da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Toč. 3. cit. odredbe da je propisano da se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. (kako je prethodno navedeno), i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta. Odredbom čl. 19. c toč. 4. ZIDZPK da je propisano da se prilikom konverzije kredita uzimaju u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te se navedeni cjelokupni iznosi pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Dakle, zakonom da je bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR. Osim toga, odredbama ZIDZPK/15 da nije samo bilo propisano na koji način se ima provesti konverzija kredita iz CHF u EUR, nego i način na koji je potrebno izvršiti provjeru izračuna konverzije te obavijestiti potrošača o tome, dakle na koji način i u kojoj mjeri informirati potrošača o samoj konverziji. Odredbom čl. 19. d da je propisano da je Banka za potrebe provjere izračuna konverzije bila dužna izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ZIDZPK/15, te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, kao i da je dužna prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ovoga Zakona te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZIDZPK/15. Tuženik da je u cijelosti postupio u sukladno gore navedenim odredbama te pribavio mišljenje ovlaštenog revizora i to mišljenje objavio na mrežnim stranicama tuženika (dostupno na …). Nadalje, tuženik da je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Dakle, potpisivanju Dodatka da je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Upravo da je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu, a što uostalom proizlazi i iz odluke VS RH, posl.br. Gos 1/2019, donesene u oglednom

postupku, a tuženik se o tom oglednom postupku u odgovoru na tužbu detaljno očituje. Slijedom svega navedenog, stav je tuženika da tužitelj nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli te potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan, tuženik se poziva na odredbu 214. ZOO-a i smatra da bi eventualno zatezne kamate pripadale tek od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, tuženik navodi da, ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da tužbu odbaci, a podredno da odbije sve tužbene zahtjeve tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

Svojim podneskom od 29.kolovoza 2023.godine, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenje, tužitelj sukladno vještvu vještaka dipl. oecc.

I. L., uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 92.604,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 92.604,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 581,36 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 39/05 od 06. prosinca 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama ZB d.d., članak

7., stavak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 10.192,79 eura / 76.797,60 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od : 20,25 eura od 5.11.2007., 20,37 eura od 1.12.2007., 20,44 eura od 3.1.2008. , 20,73 eura od 1.2.2008. , 40,33 eura od 1.4.2008. , 39,00 eura od 14.5.2008. , 38,77 eura od 1.6.2008. , 39,30 eura od 1.7.2008. , 38,61 eura od 25.7.2008. , 38,50 eura od 8.8.2008. , 38,80 eura od 10.9.2008. , 40,06 eura od 10.10.2008. , 42,48 eura od 10.11.2008. ,40,14 eura od 10.12.2008. , 53,69 eura od 12.1.2009. , 68,84 eura od 10.3.2009. , 51,84 eura od 14.4.2009. , 56,02 eura od 27.4.2009. , 43,77 eura od 29.6.2009. , 43,77 eura od 29.6.2009. , 47,83 eura od 24.7.2009. , 63,55 eura od 24.8.2009. , 62,42 eura od 17.9.2009. , 59,00 eura od 14.10.2009. , 64,99 eura od 3.12.2009. , 62,11 eura od 10.12.2009. , 77,13 eura od 1.2.2010. , 75,58 eura od 1.3.2010. , 84,86 eura od 30.3.2010. , 83,60 eura od 20.4.2010. , 94,33 eura od 20.5.2010. , 100,90 eura od 9.6.2010. , 102,52 eura od 28.7.2010. , 116,02 eura od 17.8.2010. , 125,23 eura od 14.9.2010. , 110,42 eura od 18.10.2010. , 116,47 eura od 15.11.2010. , 159,72 eura od 24.12.2010. , 146,88 eura od 18.1.2011. , 135,71 eura od 16.2.2011. , 154,36 eura od 18.3.2011. , 118,15 eura od 19.4.2011. , 131,80 eura od 19.5.2011. , 153,33 eura od 21.6.2011. , 175,88 eura od 15.7.2011. , 176,08 eura od 19.8.2011. , 143,43 eura od 25.9.2011. , 138,34 eura od 3.12.2011. , 138,34 eura od 3.12.2011. , 146,08 eura od 20.12.2011. , 148,57 eura od 10.1.2012. , 155,96 eura od 15.2.2012. , 154,27 eura od 14.3.2012. , 151,09 eura od 14.4.2012. , 153,23 eura od 15.5.2012. , 155,87 eura od 20.6.2012. , 152,53 eura od 13.7.2012. , 149,93 eura od 21.8.2012. . 142,54 eura od 20.9.2012. , 149,45 eura od 15.10.2012. , 153,75 eura od 14.11.2012. , 150,99 eura od 15.12.2012. , 142,35 eura od 16.1.2013. , 145,34 eura od 19.2.2013. , 149,19 eura od 19.3.2013. , 153,96 eura od 17.4.2013. , 136,44 , eura od 16.5.2013. , 139,64 eura od 14.6.2013. , 139,64 eura od 15.7.2013. , 139,99 eura od 14.8.2013. , 145,26 eura od 19.9.2013. , 145,47 eura od 16.10.2013. , 147,87 eura od 15.11.2013. , 153,35 eura od 15.12.2013. , 146,51 eura od 17.1.2014. , 117,24 eura od 17.2.2014. , 119,80 eura od 18.3.2014. , 117,65 eura od 15.4.2014. , 112,47 eura od 16.5.2014. , 114,53 eura od 16.6.2014. , 117,37 eura od 15.7.2014. , 119,64 eura od 15.8.2014. , 120,95 eura od 19.9.2014. , 122,65 eura od 15.10.2014. , 125,94 eura od 14.11.2014. , 126,72 eura od 16.12.2014. , 215,65 eura od 19.1.2015. , 127,04 eura od 12.3.2015. , 127,04 eura od 17.3.2015. , 289,10 eura od 1.9.2015. , 127,04 eura od 20.10.2015. , 127,04 eura od 4.11.2015. , po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g., po eskontnoj stopi HNB koja

je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 4.100,45 eura / 30.894,86 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19.01.2016.g., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 31.12.2022.g., te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

5. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB

primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate."

U svom podnesku od 12.rujna 2023.godine tuženik navodi da u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka, međutim da i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja, i to iz razloga koje je iznio u dosadašnjem tijeku postupka. Nadalje, tuženik smatra i da je sud, ukoliko nađe tužbeni zahtjev osnovanim (a što se osporava u cijelosti), dužan u obzir uzeti i iznose, odnosno razdoblja kad je tužitelj plaćao manje anuitete kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit i manje plaćenih kamata za razdoblje kada se tužitelju primjenjivala niža kamatna stopa od početno ugovorene, a što da je vidljivo i iz nalaza i mišljenja vještaka u tabeli 3., stupci 11. i 12. Naime, kao pravni učinak ništetnosti ZOO da odredbom članka 323. propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Ozirom da se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora prema općim pravilima obveznog prava ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka sveo na početno ugovorene parametre, to da bi značilo da bi i tuženik imao potraživanje prema tužitelju, a sve iz razloga što je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i anuitete po nižem tečaju i nižoj kamatnoj stopi od onoga po kojem je kredit bio isplaćen i one kamatne stope koju je tužitelj inicijalno plaćao. Nadalje, odredbom članka 5. Aneksa Ugovora o kreditu da je utvrđeno da na dan 30. rujna 2015. godine preplata priznata u konverziji iznosi 11.799,65 kn (1.566,08 EUR-a) Dakle, da je nesporno da je tuženik tužitelju priznao preplatu po konverziji u iznosu od 11.799,65 kn (1.566,08 EUR-a) i da bi stoga naslovni sud, u slučaju da dosudi tužitelju preplate po početnim parametrima (a što se osporava u cijelosti), tužitelju dosudio i iznos za koji je tuženik tužitelju već umanjio potraživanje po njihovom ugovornom odnosu. Drugim riječima, usvajanje tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj da bi dovelo do nepripadajuće imovinske koristi za tužitelja, i to u visini dvostrukog iznosa koji je tužitelju kao preplata već priznat konverzijom. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a svakako za iznos već priznate preplate u konverziji. Nadalje, tuženik ističe da zahtjev tužitelja za isplatu navodne razlike glavnice nije osnovan, tužitelj predmetnom tužbom da predlaže i da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos u visini od 42.364,20 kn (5.622,69 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. 12 listopada 2015.g. do isplate, s osnove navodne razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. rujna 2015.g. Tuženik ističe da iznos od 42.364,20 EUR (5.622,69 EUR) koji tužitelj zahtijeva ne predstavlja iznos koji je tužitelj tijekom otplate kredita po CHF partiji kredita više platio s osnove povećanja tečaja po predmetnom Ugovoru o kreditu već je predmetni iznos posljedica sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija. Sklapanjem Dodatka, a valjanost kojih odredbi Dodatka Ugovora o kreditu tužitelj u ovom postupku ne osporava niti dovodi u pitanje u okviru činjenica iznijetih u tužbi, da su promijenjeni iznos i valuta kredita te je tako utvrđen i iznos kredita u valuti EUR. Dakle, tužitelj da je pristao na sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu koji je sastavljen sukladno obveznim zakonskim odredbama od strane tuženika te da su tako sporazumno određeni uvjeti kredita za razdoblje od 30. rujna 2015. godine pa nadalje. Radi navedenoga, tužitelj da nema pravo od tuženika zahtijevati isplatu iznosa od 42.364,20 EUR (5.622,69 EUR) te tuženik predlaže takav zahtjev odbiti kao neosnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljnog ugovora o kreditu te zahtjev isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao i iznosa na ime razlike glavnice po kreditu po izračunu konverzije.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 015506 zaključenog između stranaka dana 6.prosinca 2005.godine; Dodatka tom Ugovoru o kreditu zaključenog između stranaka 15.siječnja 2016.godine; cjelokupne dokumentacije iz ovog cjelokupnog pravnog posla među strankama; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i finanancije dipl.oecc I. L..

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporno, a to je utvrđeno i pregledom dokumentacije priložene spisu, da je između stranaka dana 6.prosinca 2005.godine zaključen ugovor o kreditu broj 39/05, radi se o namjenskom kreditu za kupnju stana, tuženik je kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 92.604,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB banke, utvrđena je početna kamatna stopa od 4,50% godišnje, promjenjiva, kredit je odobren na rok otplate od 20 godina. Stranke su dana 15.siječnja 2016.godine zaključile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), provedena je konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa tuženikovim izračunom konverzije iz čl.2. tog Dodatka iznosi 61.386,66 CHF. Tužitelju je priznata preplata u iznosu od 11.799,65 kn na dan 30.rujna 2015.godine.

Među strankama je sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, je li sklapanjem aneksa ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK prestala obveza tuženika da izvrši povrati iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Sporan je bio i status tužitelja kao potrošača u predmetnom pravnom poslu, a istaknut je i prigovor zastare.

U svom iskazu tužitelj navodi da je bio sa roditeljima u zajedničkom porodičnom domaćinstvu, u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu 2005. godine da se imao namjeru osamostaliti, steći nekretninu u svrhu stanovanja, tada da je bio zaposlen u prodavaonici elektromaterijala, da misli da je plaću primao preko Splitske banke, moguće i R., uglavnom, da se raspitao i saznao da tuženik nudi

kredit bez potrebe da ima jamca, da je smatrao da je to dobro tako da nikoga ne bi uveo u nekakve moguće probleme, da je pristupio kod tuženika, naveo kako je već našao stan, jer je našao baš stan u kojem i sada živi, da je trebao

hitno reagirati da ne ostane bez mogućnosti da isti kupi, od strane bankara da mu je ponuđen kredit u CHF i rečeno da se radi o najstabilnijoj valuti koja se nije mijenjala zadnjih 30 godina i kamata da je bila manja nego po eurskom kreditu, a da mu eurski kredit i nije ponuđen jer da mu je već unaprijed kazano da mu je najbolja opcija jedino ovaj kredit u CHF, da nije puno razmišljao, ponuda da mu se činila dobra, da je trebao brzo reagirati jer je kupnja stana visjela, da je pribavio dokumentaciju, sve da je napravljeno i kod javnog bilježnika da je samo potpisao što je trebalo potpisati, da nije ništa posebno upozoravan od strane javnog bilježnika i nakon zaključenja tog pravnog posla, nakon kupnje stana, da je uredno otplaćivao kredit da bi odjednom došlo do veliko porasta tečaja CHF, što je općepoznato, a što se tiče promjene kamatne stope od one početne, da je dobivao obavijesti od banke kada bi istu promijenili, da je on zaista pokušao zbog ovih problema u pogledu otplate kredita razgovarati u banci i prije provedene konverzije, da mu je kazano da može kredit prebaciti u eurski kredit ali da će mu rata biti ogromna, a sve ono što je preplatio do tog trenutka da mu se neće vratiti, da je to bilo iznimno nepovoljno i na to jednostavno da nije bio financijski sposoban pristati, nakon toga da se ostvarila ova zakonska mogućnost konverzije, da je to i zatražio, u banci da su pripremili dokumentaciju, da je to uredno potpisao, da nije imao drugog izbora jer mu je rečeno da ili prihvati takvu konverziju ili da ostane pri ranijem ugovoru, to da su bile jedine dvije opcije. Navodi da mu nije od strane banke prilikom konverzije pojašnjeno na koji su način došli do izračuna konverzije, da je to jednostavno napravljeno i to da je potpisao. Za vrijeme otplate kredita do konverzije da je kraće vrijeme bio nezaposlen i da je zatražio od tuženika moratorij u otplati, to da je i ostvario. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da mu prilikom ugovaranja kredita službenik banke nije objašnjavao niti objasnio na koji način će se mijenjati kamatna stopa po kreditu. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika koliko se puta tužitelj našao sa osobnim bankarom prije potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu 2005. godine, tužitelj navodi da je to bilo moguće jedan ili dva puta, da se ne sjeća točno. Navodi da iskreno rečeno nije bio svjestan rizika da bi moglo biti doći do porasta tečaja CHF. Navodi da ga osobni bankar nije nagovarao da uzme kredit u CHF nego da ga je savjetovao kako je već iskazao.

Prvenstveno je, po pitanju zahtjeva na utvrđenje odredbi ugovora ništetnima, trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti CHF, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na utvrđenje i isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom VS sud R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi HSU za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a

među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

U odluci VS RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i VS RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik je i u ovom postupku ponovio svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga JB u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

Sud prihvaća iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan, u svjetlu svih izvedenih dokaza i navoda, sud drži da tužitelj u ovom pravnom poslu ima status potrošača, radi se o namjenskom, stambenom kredita, radi rješenja stambenog pitanja tužitelja, a da se sa njim, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv.valutnu klauzulu baš u valuti CHF. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07,

75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude, a bez obzira na Dodatak ugovoru o kreditu i konverziju.

Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 2. kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 4,50%, do konverzije. Dakle, ovaj zahtjev tužitelja vezano za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu valjalo je prihvatiti te je valjalo obvezati tuženika da tužitelju vrati sve što je po ovom osnovu od tužitelja više primio, dakle, tužitelj bi imao pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a odnosno valjalo bi obvezati tuženika vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,50 %, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom.

Što se tiče odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora je ništetna i nepoštena, pa je i ovaj zahtjev tužitelja na utvrđenje valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci ove presude. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi HSU veza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

I temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koja je nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF). Provedena konverzija nema utjecaja na ovlaštenje suda da utvrdi ništetnima predmetne odredbe iz temeljnog ugovora o kreditu, jer se upravo zahtjev tužitelja za isplatu i temelji na preplati temeljem takvih odredbi prije provedene konverzije i u ovom dijelu konverzija nema učinaka i na to utjecaja. Predmet konverzije i učinak iste nije se ni bavio ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovanju valutne klauzule u CHF, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da su ove dvije odredbe u takvim ugovorima utvrđene ništetnima, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF u odnosu na kunu.

Potrošački po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od npr.namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj sa stambenim kreditom, bio je u tako lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno, prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle, obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača. Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja chf kredita u eurske, kreditori i dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih, stambenih kredita, sa dugotrajnom otplatom, zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u chf i zaista je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Svakako, to je jasno i iz ovog slučaja, vezano za početnu kamatnu stopu kredita tužitelja od 4,50 %, do kamatne stope koja je utanačena Dodatkom ugovora kod konverzije od 5,90%. Za navesti je i to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije, konverzija je bila regulirana zakonom i činjenica jest da je konverzija provođena krajem 2015.godine, odnosno mnogo prije nego što je valutna klauzula u CHF, koja je uzrokovala tečajne razlike, pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, dakle, potrošači koji su pristupili konverziji zaista nisu imali u vrijeme konverzije mogućnost predvidjeti što će se valutom u CHF po temeljnim ugovorima kasnije događati u smislu pravomoćne odluke suda, oni su konverziji pristupili kao da je ta odredba valjana i kredit sukladno zakonskom propisu konvertirali u eurski kredit, i radi toga takva konverzija nema utjecaja na utvrđenje te odredbe ništetnom i kondemnacioni zahtjev povodom toga. Za ponoviti je da na ništetnost dvije odredbe iz temeljnog ugovora konverzija nema utjecaja, vezano za prava tužitelja temeljem tog utvrđenja i isplatu preplaćenog sa tih osnova do konverzije.

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije dipl.oecc I. L. (CZV d.o.o. S.). Sudski vještak u svom pisanom nalazu i

mišljenju navodi: Ugovor o kreditu sklopljen je dana 06.12.2005. godine na iznos od 92.604,00 CHF te je isplaćen dana 29.12.2005. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,50% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 240 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu je bilo 01.02.2006. godine u iznosu 581,36 CHF što primjenom ugovorenog tečaja na dan isplate kredita iznosi 2.757,68 kn, a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu). Dana 15.01.2016.g. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, koji navodi da iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. iznosi 41.170,33 EUR što primjenjivim tečajem na dan 30.09.2015.g. iznosi 314.215,17 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđeno je da je tužitelj na dan 30.09.2015. g. uplatio više sredstava u iznosu od 11.799,65 kn. Iz dokumenta „Prometi po kreditu/ Specifikacija uplate“ razvidno je da je tužitelju do 18.01.2016.g. kredit obračunavan i bio otplaćivan u valuti CHF odnosno da je konverzija provedena tog dana. Iz istog dokumenta razvidno je i da je tužitelju po stvarno provedenoj konverziji utvrđena glavnica u iznosu 40.252,62 EUR, što je primjenom srednjeg tečaja HNB na dan provedbe konverzije iznosilo 308.617,48 kn. Temeljem dokumentacije u spisu vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o namjenskom kreditu, Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu i Prometi po kreditu/Specifikacija uplate ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene i primjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 4,50% godišnje do 01.10.2007. godine, - 5,15% godišnje do 01.02.2008. godine, - 5,80% godišnje do 01.07.2009. godine, - 6,30% godišnje do 01.08.2010. godine, - 6,05% godišnje do 01.11.2010. godine, - 6,30% godišnje do 01.03.2011. godine, - 5,50% godišnje do 01.07.2011. godine, - 5,25% godišnje do 01.01.2014. godine,

- 3,23% godišnje do dana provođenja konverzije.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet korisnika se mijenjao od 581,36 CHF početno do 669,68 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je korisnik stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. Vezano za obrazloženi nalaz sudskog vještaka, ista je sačinila usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, s anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu. Navodi da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije, tečaj CHF oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja korisnik je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je korisnik plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, Prometi po kreditu/Specifikacija uplate, da je razvidno kako je tužitelj s tuženikom ugovorio moratorij u trajanju od 6 mjeseci, i to u periodu od 01.04.2015.g. do 01.09.2015.g. Za vrijeme trajanja moratorija na otplatu kredita obračunata je i naplaćena redovna kamata odjednom za cijelo vrijeme trajanja moratorija te je ista dospjela 01.09.2015.g. Po isteku moratorija prvi anuitet dospijeva na naplatu dana 01.10.2015. godine. S obzirom da je tužitelj plaćanja vršio u kunama a od 01.01.2023.g. euro je službena valuta u RH vještak je izvršio izračune i u EUR. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN 57/22, 88/22) u čl. 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u čl. 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala

povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u R. H. (NN 85/2022) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Vještak u svom vještvu daje izračun razlika za vrijeme otplate kredita vezanog uz valutu CHF do dana izračuna konverzije, izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita se daje u Tabeli 1, zatim u nastavku se u Tabeli 2 (temeljem izračuna prikazanog u Tabeli 1) daje izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog rasta kamatne stope i tečaja te usporedni pregled manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita te se u Tabeli 3, temeljem prikazanog u Tabeli 1 i Tabeli 2 daje izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije EUR u HRK (1 EUR = 7,534500 HRK). Vezano za izračun konverzije i sklopljeni Dodatak ugovoru od 15.siječnja 2016.goidne, temeljeno na izračunu konverzije na dan 30.rujna 2015.godine, vrijednost predmeta glavnice za otplatu (konvertirano) da iznosi 41.170,33 eura, izračunom konverzije na dan 30.rujna 2015.godine da je utvrđen višak uplaćenih sredstava od 11.799,65 kuna. Iz dokumentacije koja prileži spisu vještak navodi da proizlazi kako je tuženik zaključno sa uplatom tužitelja u studenom 2015.godine, vršio obračun po kreditu u CHF te da je dana 18.siječnja 2016.godine započeo sa otplatom kredita u EUR. Iz dokumenta Prometi po kreditu da proizlazi da je iskazana glavnica po kreditu u CHF na dan stvarne provedbe konverzije iznosila 59.800,11 CHF, a koji iznos nedospjele glavnice da odgovara glavnici nakon dospijeća anuiteta 1.siječnja 2016.godine. Vještak navodi da temeljem raspoložive dokumentacije proizlazi da je tuženik vršio izračun konverzije kao da je kredit prilikom ugovaranja ugovoren u EUR sa kamatnom stopom od 5,90%. Simulirani otplatni plan za kredit u EUR da iskazuje da bi moguće tužitelju bila početna kamatna stopa za kreditu u EUR 5,90% (veća od početne u CHF koja je iznosila 4,50%), te da bi u tom slučaju početni anuitet za kredit u EUR iznosio 417,37 EUR, što primjenom tečaja za EUR na dan isplate kredita, koji se navodi u dokumentu izračun konverzije iznosi 3.083,13 kn. S obzirom da je početni anuitet za kredit u CHF preračunato u kune iznosio 2.757,68 kn to da bi značilo da bi početni anuitet za kredit u EUR bio za 11,80% veći od iznosa anuiteta, preračunato u kune, koji je tužitelj imao za kredit u CHF na dan isplate kredita. Vještak u svom vještvu iskazuje i način na koji je tuženik izvršio izračune vezano za preračunavanje uplata tužitelja po kreditu u CHF kao da je kredit bio odobren u EUR po simuliranom otplatnom planu. Navodi da razlika u glavnici na dan 18.siječnja 2016.godine primjenom inicijalnog otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu provedenom konverzijom iznosi 4.100,45 EUR. Vještak temeljem opsežnog i iscrpnog nalaza daje mišljenje vezano i za kamatnu stopu i tečaj u CHF, navodi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj CHF da je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije iznose 10.192,79 EUR, a od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 3.264,88 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 6.927,91 EUR. Vještak je iskazao i ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope i tečaja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, te to iskazao u ukupnom iznosu od 1.109,03 EUR, od čega je manje platio na ime promjene kamatne stope iznos od 567,58 EUR, a zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 541,45 EUR, to su tzv. „negativne razlike“.

Za ponoviti je da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka uredio svoj tužbeni zahtjev, tako da potražuje isplatu na ime ukupne preplate u iznosu od 10.192,79 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama od izvršene uplate svakog preplaćenog mjesečnog iznosa do isplate. Potražuje i razliku glavnice u iznosu od 4.100,45 EUR na dan konverzije, sa kamatama od dospijeća do isplate, glavnicu temelji na izračunu ovog sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja

Za navesti je da je sud prihvatio vještvo sudskog vještaka L. kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je kvalitetno odgovorila na zadatak vještačenja, vještvo je odgovorilo na sva potrebna pitanja i nije bilo mjesta nikakvim posebnim razjašnjenjima niti eventualno dopuni vještva. Dakle, vještvo sudskog vještaka L. sud je prihvatio u potpunosti kod presuđenja.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao VS RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno

mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, VS RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

Kako je u navedenoj odluci VS RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje VS RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.), to je jasno da je prigovor zastare (jer je tužba podnesena 7.lipnja 2019.godine) neosnovan i za isplatu preplaćenog radi ništetnosti promjenjive kamatne stope neosnovan i za isplatu s naslova preplaćenog po osnovi promjene tečaja valute CHF, dakle, zahtjev tužitelja je osnovan u cijelosti i radi navedenog odučeno je kao u tč.III. izreke ove presude. U oba slučaja primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa prigovor zastare nije osnovan. Dakle, sud prihvaćajući vještvo vještaka L. po pitanju preplate s naslova promjene kamatne stope od početno ugovorene i primjene valutne klauzule u CHF, sud drži da valja obvezati tuženika da tužitelju isplati ukupan iznos preplate od 10.192,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Za ponoviti je da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije posebno pregovaralo, iste sud smatra nepoštenim jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a provedenom konverzijom po izračunu konverzije se ovo nije otklonilo, tužitelj nije obeštećen u ovom dijelu i valjalo mu je dosuditi upravo zatraženi iznos s naslova preplate vezano za ove dvije osnove, do provedene konverzije.

Na dosuđene iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče na svaki pojedini iznos preplate od plaćanja tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja preplaćenog na strani tuženika, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju bi kamate pripadale od dana stjecanja preplate, dakle, zahtjev tužitelja je i ovom dijelu osnovan, pa mu je u tč.III. izreke valjalo dosuditi kamate onako kako ih je isti zatražio, a sve i temeljem odredbe čl.29. ZOO-a.

Dakle, za navesti je da tužitelju konverzijom predmetnom stambenog kredita iz onog sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR obeštećenje u punom opsegu, onako kako to pripada tužitelju kao potrošaču, nije provedeno, naime, tek nakon provedene konverzije tužitelj je doveden u ravnopravan položaj sa tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je zaista prema stavu ovog suda u obvezi platiti tužitelju, do konverzije, po zahtjevu tužitelja, preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu i valutne klauzule u CHF, sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali, a prilikom dosuđenja preplaćenih iznosa njima se polazilo, sukladno sudskoj praksi i pravomoćnim presuđenjima, pravo od početne kamatne stope iz ugovora o kreditu i početnom tečaju CHF iz tog ugovora, pa tako i ovdje treba biti slučaj. Dakle, na ovo pravo tužitelja po dvije navedene odredbe i osnove iz temeljnog ugovora, konverzija nema utjecaja.

Efekti konverzije su postignuti za period nakon konverzije, u ovom slučaju tuženik jest tužitelju prilikom konverzije odnosno zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu, priznao više plaćeni iznos od ukupno 11.799,65 kuna, međutim, opet je to priznanje iz izračuna konverzije tuženika bilo vezano za simulaciju kredita u EUR sa parametrom kamatne stope od 5,90%, a obeštećenje se odnosi na preplatu po ratama vezano za početnu kamatnu stopu od 4,50% i početni tečaj CHF. Dakle, tuženik zahtjev za isplatu iznosa od 11.799,65 kuna, konvertirano u eure, u ovom postupku nije postavio, nema protutužbenog zahtjeva tuženika, nema istaknutog prigovora radi prebijanja, za taj iznos, a nije niti dokazano da se vezano za zahtjev tužitelja za isplatu radi o istom periodu i istom osnovu, pa sud, o ovom nije ni trebao odlučiti, odnosno nije ni trebao umanjiti dosuđeni iznos tužitelju iz tč.III. izreke presude za ovaj iznos, radi navedenog, jer odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja, a zahtjeva tuženika u ovom pravcu nema, što ne znači da tuženik ne može postaviti u drugom postupku bilo kakav zahtjev za isplatu od tužitelja, a za navesti je i to da se i ne zna točno na što se ovaj iznos odnosi i od čega bi se točno isti trebao oduzeti, u mjesečnim iznosima, nije niti dokazano da je tužitelju za utužene mjesečne iznose ranije preplate umanjena cifra u ovom ukupnom iznosu koji mu je priznato tuženika, niti da je umanjena po istom osnovu po kojem tužitelj postavlja zahtjev na isplatu. Nadalje, što se tiče tzv.negativnih razlika koje je sudski vještak izračunao i iskazao u svom vještvu, za slučaj drugačijeg stava viših sudova, radi načela ekonomičnosti postupka, a ovaj sud ih ne prihvaća kod presuđenja, za navesti je da ponovno u tom dijelu tuženik nije uopće, a kamoli na vrijeme, u ovom postupku postavio protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja, ne radi se uopće o razlikama za iste mjesece, jer se tzv.pozitivne razlike i tzv.negativne razlike uzajamno u mjesecu isključuju, nije moguće da u istom mjesecu postoje obje vrste razlika, kako sud raspravlja i odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, vezano i za iznos i za mjesece preplate po zahtjevu, a takvog zahtjeva tuženika na ime negativnih razlika nema i nije postavljen, to od mjesečnih iznosa u kojima postoji pretplata tužitelja spram tuženika, zaista ne treba odbijati negativne razlike, bez zahtjeva tuženika i za mjesece za koje tužbeni zahtjev uopće nije postavljen.

Zahtjev tužitelja na ime razlike glavnice u iznosu od 4.100,45 eura na ime razlike između glavnice po kreditu u CHF temeljem inicijalnog otplatnog plana uzevši o obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu od 277.722,62 kuna na dan 18.siječnja 2016.godine i konverzijom utvrđene nedospjele glavnice od 308.617,48 kn, nije osnovan, sudski vještak je i to iskazala u svom vještvu, međutim, ovaj sud smatra da taj iznos ne pripada tužitelju, naime, tužitelj je kod konverzije odnosno prihvata izračuna konverzije i zaključenja Dodatka ugovoru, pristao na novi iznos glavnice, to je upravo i polazišna točka za buduću primjenu Dodatka ugovoru, pa ovaj iznos ne pripada tužitelju, tužitelj time nije doveden ni u kakav neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, stranke su tada uredno ugovorile novu glavnicu vezano za konverziju kredita u eurski kredit i ta glavnica se uredno primjenjuje, Dodatak ugovoru je valjan, promjena glavnice iz CHF u EUR upravo je posljedica konverzije koja je napravljena temeljem zakona uz pristanak tužitelja na izračun konverzije. Ovaj zatraženi iznos tužitelj nije preplatio tuženiku, nije tuženiku više platio ovaj iznos nego što je trebao platiti, pa mu tuženik isti ne treba niti vratiti odnosno isplatiti. Prigovor zastare u ovom dijelu također nije osnovan, kako se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, a ova razlika je nastala matematički kod konverzije odnosno 2016.godine, tužba je podnesena 2019.godine, to je jasno da ovo potraživanje nije osnovano, ali nije ni osnovan prigovor zastare za ovaj iznos odnosno ovaj dio zahtjeva tužitelja. Dakle, zahtjev tužitelja za iznos od 4.100,45 eura sa kamatama, nije osnovan. Obeštećenjem tužitelja za iznose preplate do konverzije, u punom opsegu, vezano za nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti u CHF, tužitelju je u potpunosti namirena šteta i tužitelj je ostvario punu restituciju, koja nema utjecaja na postojanje prava na ovaj iznos razlike glavnice tužitelju, jer se restitucija postiže presuđenjem iz tč.III. izreke presude po ove dvije ništetne odredbe do konverzije, a konverzijom se određuju za budućnost nova glavnica, nova kamata i novi uvjeti, koji su valjani i uredno se primjenjuju vezano za prava i obveze stranaka nakon konverzije, vezano za ovaj dio zahtjeva tuženik ionako nije ništa primio od tužitelja, u ovom dijelu nije ni bilo preplate.

Ovaj sud je stava da je tužitelj imao pravo preinačiti tužbu u dijelu zahtjeva pod toč.III. izreke, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem u ovom predmetu, odnosno urediti zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka I. L., kao što je bio ovlašten i smanjiti zahtjev pod tč. IV. nakon provedenog dokaza vještačenjem po ovom sudskom vještaku, preinaka tužbe povećanjem zahtjeva svakako je dopuštena, kao što i povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva nakon vještačenja predstavlja dopušteno disponiranje zahtjevom koje ne povlači za sobom obvezu tužitelja da tuženiku djelomično, zbog toga, naknadi trošak, jer je tužitelj na to ovlašten a nikakav poseban trošak tuženiku zbog toga nije niti nastao. Za navesti je i to da je tužitelj ovlašten urediti zahtjeve nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, pa trošak angažiranja vještaka, privatno, od strane tužitelja, prije podnošenja tužbe nije niti trošak koji je potreban za vođenje postupka i koji bi tuženik trebao naknaditi tužitelju. Sud je, dopustivši preinaku tužbe povećanjem zahtjeva nakon vještačenja, ovu odluku donio po preinačenom zahtjevu tužitelja iz njegovog citiranog podneska.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.3. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), tužitelju je obistinjen cjelokupan trošak koji je imao i koji je bio potreban za vođenje postupka budući nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava dva obrazložena podneska od 12.prosinca 2022.godine i 29.kolovoza 2023.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 26.siječnja 2023.godine, 20.travnja 2023.godine, 20.rujna 2023.godine i 30.studenog 2023.godine, sve po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 3.500,00 eura; na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 875,00 eura i trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 4.725,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora. Tužitelju daljnji trošak nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, a nije mu trebalo priznati trošak privatno naručenog vještva, radi se o trošku koji se inače ne priznaje u ovakvim slučajevima, trošku koji nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 26. veljače 2024. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika