Pr-3389/2020-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Gundulićeva 27 21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice S. B., O.: …, S.,

zastupane po punomoćnici M. R. Š. , odvjetniku u S., protiv tuženika

KBC S., O.:…, radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2023. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja M. D., odvj. vjež. kod M. R. Š., odvj. u S., i pun. tuženika B. D., dipl. iur., objavljene dana 26. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.12.2015.g. do 31.12.2020.g. u ukupnom iznosu od 104,57 € zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,71 € teče od 15. siječanj 2016. – zakonskom kamatom koja na iznos od 4,48 € teče od 15. ožujak 2016. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 € teče od 15. lipanj 2016. – zakonskom kamatom koja na iznos od 15,47 € teče od 15. rujan 2016. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,08 € teče od 15. listopad 2016. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 € teče od 15. lipanj 2017. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 € teče od 15. kolovoz 2017. – zakonskom kamatom koja na iznos od 13,77 € teče od 15. rujan 2017. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,09 € teče od 15. listopad 2017. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. ožujak 2018. – zakonskom kamatom koja na iznos od 31,21 € teče od 15. travanj 2018. – zakonskom kamatom koja na iznos od 7,33 € teče od 15. veljača 2020. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,42 € teče od 15. svibanj 2020. – zakonskom kamatom koja na iznos od 26,79 € teče od 15. prosinac 2020. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 541,26 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 28. prosinca 2020. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće, odnosno naknade plaće navodeći kako je u radnome odnosu kod tuženika na radnome mjestu medicinske sestre K. za neurologiju, a rad da joj je zbog prirode posla organiziran između ostaloga, i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanom i prekovremeno. Tuženik da joj u utuženome razdoblju, protivno Kolektivnom ugovoru, nije evidentirao ni isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve sate koje je odradio, te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada. Nadalje, da tuženik nije tužiteljici odgovarajuće isplaćivao naknadu za dolazak u pripravnost u smislu prekovremenoga rada, naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom te da je pogrešno obračunao naknadu za godišnji odmor, kao i naknadu za znanstveni stupanj.

2.Podneskom od 21. prosinca 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci.

3.U odgovoru na tužbu, točnije podneskom od 08. prosinca 2022. tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Tuženik je istakao da tužiteljica nije radila prekovremeno, pa da stoga niti nisu mogli biti dodaci obračunavani. Tuženik je prigovorio pogrešnom obračunu naknade za godišnji odmor i bolovanje, s tim u svezi predložio je izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom evidencije rada i platnih lista tužiteljice, te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku financijske struke dipl. oec. D. C., te je pregledana i ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6.Pun. tužiteljice popisao je parnični trošak.

7.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre K. za neurologiju,

da je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

8.Sporno je, je li joj tuženik isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru, te je li mu pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor.

9.Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17).

10.Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

11.Sukladno čl. 65. KU/13, čl. 57. KU (NN 143/13) i čl. 55. KU/18, tužitelj je u spornome razdoblju od 1. listopada 2013. do 30. studenoga 2016. ostvario dodatak za uvjete rada od 25% osnovne plaće, a od 1. prosinca 2016. do 30. travnja 2018. 28%

osnovne plaće.

12.Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a

Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“.

13.Sukladno čl. 60. st. 2. KU/13, nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodni dan. Navedeno se odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2013. do 30. studenoga 2013.

14.Izvedenim dokazom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku dipl. oec. D. C., utvrđeno je da razlika kod obračuna plaće za razdoblje od 01.

prosinca 2015. do 31. prosinca 2020. predstavlja ukupan iznos od 787,90 kn, i to s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana.

14.1. Odgovarajući na prigovor tuženika, vještakinja je na ročištu održanom 19. travnja 2023. iskazala da iako tuženik tvrdi da izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje neovisno o neobračunavanju dodatka prekovremenog rada, nije bio predmet tužbe, te da je tužitelj preinačio tužbu i tužbeni zahtjev. Vještakinja je navela da se radi o pravnom pitanju. Međutim, zaključila je da COP pogrešno obračunava, i računa prosjek godišnjeg odmora i bolovanja na temelju plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ne kako to zakon definira, kao plaću obračunatu u prethodna tri mjeseca.

Zbog navedenog da je došlo do greške u obračunu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

15.Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

16.Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

17.Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik za predmetno razdoblje tužiteljici obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne sukladno KU. Naime, sukladno citiranim odredbama, plaću tužiteljice čini osnovna plaća sa pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužiteljici isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada ili posebna odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, tada oni postoje i u redovnome i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i citiranim odredbama KU i čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14.

18. Kako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici propisana uvećanja s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja,

pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljice sukladan nalazu i mišljenju vještaka, a tuženik nije imao daljnjih primjedbi na vještačenje, valjalo je odlučiti kao u izreci.

19.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14).

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 49,77 eura, za sastav podneska od 21. prosinca 2022. 49,77 eura, za zastupanje na ročištima održanim 18. svibnja 2022., 01. veljače 2023. i 19. travnja 2023. po 49,77 eura, za pristup na objavno ročište 24,89 eura. kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 68,44 eura na ime pripadajućeg PDV-a, kao i iznos od 199,08 eura kn za troškove knjigovodstveno financijskog vještačenja, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 541,26 eura, na dosuđeni iznos tužitelju pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja, pa do isplate, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 26. veljače 2024.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud,

u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis