P-4423/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja K. G., K., OIB:…, zastupan po pun. D. Č., odvj. u K.

K., protiv tužene A. B. d.d. Z., OIB:…, zastupana po pun. M. R., odvj. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvj. D. Č., a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu broj …sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je zaključen između tužitelja K. G., OIB:…, K., kao

korisnika kredita i prednika tuženika A. B. dioničko društvo Z.,

Z., OIB: … – H. A.-A.-B. d.d.

Z. kao kreditora dana 04.07.2005.g. potvrđenom po javnom bilježniku mr.sc. Z. P. iz S. pod brojem OV-466/05 dana 07.07.2005.g. ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe sadržane:

- u čl. 2. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku na način da je odobren kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 232.000,00 CHF prema srednjem tečaju CHF tečajne liste H. A.-A. B. d.d. važeće na dan korištenja kredita;

- u čl. 3. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima od 1.714,91CHF, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju H. A.- A. B. d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja;

- u čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelidvadesetpetposto) jednokratno;

- u čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoreno da je B. od 01.05.2006.godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.- A.-B. d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita;

- u čl. 8. u dijelu u kojem je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita B. ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama H. A.-A.-B. d.d., kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje snositi sve tečajne razlike koje mogu nastati zbog sukcesivnog ili prijevremenog podmirenja tražbina.

II.Nalaže se tuženiku A. B. dioničko društvo Z., OIB: … da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju K.G., OIB:…, K., iznos kojega je tužitelj preplatio na

ime ništetne klauzule u CHF, u iznosu od 40.619,63 eura koji iznos odgovara razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih prema srednjem tečaju za devizu CHF H. A.-A.-B. d.d. koji je vrijedio na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i zbroja svih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju za devizu CHF H.-A.-A.

B. d.d. koji je vrijedio na dan prijenosa sredstava na račun tužitelja, uvećan za zatezne kamate koje teku do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14 % godišnje; od 1. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje; od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2015.g. po stopi od 8,14 % godišnje; od 1. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje; od 1. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje; od 1. siječnja 2017.g. do 30. lipnja 2017.g. po stopi od 7,68 % godišnje; od 1. srpnja 2017.g. do 31. prosinca 2017.g. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1. siječnja 2018.g. do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018.g. po stopi od 6,82 % godišnje, od dana 1. siječnja 2019.g. do dana 30. lipnja 2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020.g. do 18. travnja 2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 19. listopada 2020.g. do 31. prosinca 2020.g po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021.g. do 30. lipnja 2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, od dana 01. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2021.g. po stopi od 5,61% godišnje, od dana 01. siječnja 2022.g. do 30. lipnja 2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, a od dana 01 srpnja 2022.g. pa od isplate po stopi od 5,31%., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos od:

- 22,59 eura od dana 1. rujna 2005.g.

- 25,08 eura od dana 1. listopada 2005.g. -

25,19 eura od dana 1. studenog 2005.g. -

27,42 eura od dana 1. prosinca 2005.g.

- 20,23 eura od dana 1. siječnja 2006.g.

- 12,95 eura od dana 1. veljače 2006.g.

- 2,18 eura od dana 1. ožujka 2006.g.

- 50,66 eura od dana 1. studenog 2008.g.

- 68,33 eura od dana 1. siječnja 2009.g.

- 81,07 eura od dana 1. veljače 2009.g.

- 86,83 eura od dana 1. ožujka 2009.g. -

70,96 eura od dana 1. travnja 2009.g. -

73,99 eura od dana 1. svibnja 2009.g. -

49,73 eura od dana 1. lipnja 2009.g.

- 31,86 eura od dana 1. srpnja 2009.g.

- 36,60 eura od dana 1. kolovoza 2009.g.

- 46,02 eura od dana 1. rujna 2009.g.

- 45,21 eura od dan 1. listopada 2009.g.

- 35,68 eura od dana 1. studenog 2009.g.

- 53,55 eura od dana 1. prosinca 2009.g.

- 67,88 eura od dana 1. siječnja 2010.g.

- 88,26 eura od dana 1. veljače 2010.g.

- 83,58 eura od dana 1. ožujka 2010.g.

- 111,25 eura od dana 1. travnja 2010.g. -

105,99 eura od dana 1. svibnja 2010.g. -

116,21 kn od dana 1. lipnja 2010.g.

- 204,73 eura od dana 1. srpnja 2010.g.

- 186,51 eura od dana 1. kolovoza 2010.g.

- 242,18 eura od dana 1. rujna 2010.g.

- 222,95 eura od dana 1. listopada 2010.g. -

192,01 eura od dana 1. studenog 2010.g.

- 257,28 eura od dana 1. prosinca 2010.gf.

- 336,65 eura od dana 1. siječnja 2011.g.

- 278,48 eura od dana 1. veljače 2011.g.

- 300,86 eura od dana 1. ožujka 2011.g. -

274,89 eura od dana 1. travnja 2011.g. -

279,62 eura od dana 1. svibnja 2011.g. -

389,54 eura od dana 1. lipnja 2011.g.

- 400,25 eura od dana 1. srpnja 2011.g.

- 492,09 eura od dana 1. kolovoza 2011.g.

- 444,92 eura od dana 1. rujna 2011.g.

- 393,27 eura od dana 1. listopada 2011.g. -

384,63 eura od dana 1. studenog 2011.g.

- 375,23 eura od dana 1. prosinca 2011.g.

- 405,11 eura od dana 1. siječnja 2012.g.

- 426,42 eura od dana 1. veljače 2012.g.

- 429,27 eura od dana 1. ožujka 2012.g. -

414,54 eura od dana 1. travnja 2012.g. -

424,48 eura od dana 1. svibnja 2012.g.

- 431,29 eura od dana 1. lipnja 2012.g.

- 419,84 eura od dana 1. srpnja 2012.g.

- 422,85 eura od dana 1. kolovoza 2012.g.

- 414,27 eura od dana 1. rujna 2012.g.

- 395,97 eura od dana 1. listopada 2012.g. -

415,75 eura od dana 1. studenog 2012.g.

- 425,24 eura od dana 1. prosinca 2012.g.

- 418,33 eura od dana 1. siječnja 2013.g.

- 381,01 eura od dana 1. veljače 2013.g.

- 412,71 eura od dana 1. ožujka 2013.g. -

415,48 eura od dana 1. travnja 2013.g. -

403,06 eura od dana 1. svibnja 2013.g.

- 364,42 eura od dana 1. lipnja 2013.g.

- 363,43 eura od dana 1. srpnja 2013.g.

- 372,92 eura od dana 1. kolovoza 2013.g.

- 25.367,85 eura od dana 3. kolovoza 2013.g.

3.Nalaže se tuženiku A. B. dioničko društvo Z., Z., OIB: … da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju K.G., OIB:…., K., iznos koji mu je tužitelj platio na ime troškova obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelidvadesetpetposto) jednokratno, i to 1.794,81 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od 30. srpnja 2005.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje; od 1. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje; od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2015.g. po stopi od 8,14% godišnje; od 1. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje; od 1. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje; od 1. siječnja 2017.g. do 30. lipnja 2017.g. po stopi od 7,68% godišnje; od 1. srpnja 2017.g. do 31. prosinca 2017.g. po stopi od 7,41% godišnje; od 1. siječnja 2018.g. do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018.g. po stopi od 6,82 % godišnje, od dana 1. siječnja 2019.g. do dana 30. lipnja 2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020.g. do 18. travnja 2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 19. listopada 2020.g. do 31. prosinca 2020.g po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021.g. do 30. lipnja 2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, od dana 01. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2021.g. po stopi od 5,61% godišnje, od dana 01. siječnja 2022.g. do 30. lipnja 2022.g. po stopi od 5,49% godišnje, a od dana 01 srpnja 2022.g. pa od isplate po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena

4.Nalaže se tuženiku A. B. dioničko društvo Z., Z., OIB: … da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju K.G., OIB: … K., iznos koji mu je tužitelj platio na ime prijevremene konačne otplate kredita, i to 3.240,54 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 3. kolovoza 2013.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje; od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2015.g. po stopi od 8,14 % godišnje; od 1. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje; od 1. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje; od 1. siječnja 2017.g. do 30. lipnja 2017.g. po stopi od 7,68 % godišnje; od 1. srpnja 2017.g. do 31. prosinca 2017.g. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1. siječnja 2018.g. do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7.09% godišnje, od 1. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018.g. po stopi od 6,82 % godišnje, od dana 1. siječnja 2019.g. do dana 30. lipnja 2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020.g. do 18. travnja 2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 19. listopada 2020.g. do 31. prosinca 2020.g po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021.g. do 30. lipnja 2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, od dana 01. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje, od dana 01. siječnja 2022.g. do 30. lipnja 2022.g. po stopi od 5,49% godišnje, a od dana 01 srpnja 2022.g. pa od isplate po stopi od 5,31%., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V.Nalaže se tuženiku A. B. dioničko društvo Z., Z., OIB: … da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju K. G., OIB:…, K. parnični trošak u iznosu od 15.475,40 EUR zajedno sa zateznima kamatama koje teku od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Stupnjevitom tužbom od 15. 12. 2021. tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu zaključenog između njega i prednika tuženika 4. 7. 2005. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku (čl. 2. ugovora), dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima od 1.714,91 CHF protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju u po A.–A. B. za devize na dan dospijeća (čl. 3. ugovora), dijelu u kojem je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškova obrade od 1,25% jednokratno (čl. 5 ugovora), dijelu kojim je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjene kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke ovisno o skupini klijenata u koju pripada tužitelj kao korisnik kredita (čl. 6. ugovora) i u dijelu kojim je ugovorena naknada za slučaj prijevremene otplate kredita sukladno odluci banke, te u dijelu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje snositi sve tečajne razlike koje mogu nastati zbog sukcesivnog ili prijevremenog podmirenja tražbine. Također, tužitelj je zatražio da se tuženik obveže isplatiti po svim utuženim osnovama (preplaćene kamate, preplata s osnova ništetne klauzule, troškovi obrade kredita i naknada za prijevremeni raskid ugovora) iznose koje sud utvrdi temeljem vještačenja po vještaku financijske struke nakon što tuženik dostavi podatke odnosno svu potrebnu dokumentaciju u vezi zaključenog ugovora o kreditu, od samog ugovora, početno otplatnog plana, plana otplate s promjenom kamatne stope, knjigovodstvenu karticu, pregled izvršenih uplata, pregled promjena kamatnih stopa, podatke o naknadama za troškove obrade kredita i naknadi za prijevremeni raskid ugovora. Tužitelj pritom tvrdi da je tuženik povrijedio interese prava tužitelja prilikom sklapanja ugovora koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, da kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, da je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, da je mijenjao kamatnu stopu a da prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužitelj se pritom poziva na odredbe ZZP/03 i ZZP/07, Direktivu 93/13 EEZ-a, odluke VTSRH Pž-6632/17, Pž-7129/13, Trgovačkog suda u Zagrebu P-1041/12, Revt VSRH 249/14 i dr.

2.Tužitelj je djelomično uredio tužbeni zahtjev po zaprimanju tražene dokumentacije od tuženika podneskom od 24. 5. 2022., dok je podneskom od 27. 10. 2022. nakon izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke precizirao tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove odluke.

3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru, iz razloga što je tužitelj vlasnik obrta, te da je među sredstvima osiguranja kredita i mjenica te zadužnica njegovog obrta. Potom, ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, s obzirom da su uplate mjesečnih anuiteta vršile osim tužitelja treće osobe, te da se stečeno bez osnova može vratiti samo onome od kojeg je nešto bez osnove stečeno. Tuženik smatra kako se na konkretni slučaj ne može primijeniti presuda u kolektivnom sporu. Tuženik ističe kako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi bio zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine dok je odredba čl. 131. istog zakona iz 2007. stupila na snagu 16. 7. 2009. temeljem odredbe čl. 81. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojom je ukinuta odgoda primjene čl. 131. ZZP- a/07 do dana pristupa RH u punopravno članstvo EU, a čl. 502. ZPP-a kojim je uvedena mogućnosti podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa da je stupio na snagu 1. 7. 2013. Iz navedenog da proizlazi kako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu među strankama nije uopće postojala mogućnosti kolektivne zaštite potrošača, radi čega se tužitelj u predmetnom postupku ne može pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora. Nadalje, odredbe na čijoj ništetnosti tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev da ne postoje više radi čega tužitelj nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti istih. Tuženik ističe kako cilj kolektivne zaštite potrošača u smislu odredaba čl. 502 a, b i c ZPP-a ima preventivno značenje i nije mu funkcija ostvarivanje subjektivnih prava pojedinačnih potrošača, pozivajući se pritom na autore kao što je mr. sc. A. E., dipl. iur. Tuženik se poziva i na druge stavove i mišljenja sudove iznesenih u odlukama Gž-311/18 (ŽS Pula), Pž-6632/17 (VTSRH) ,odluku suda EU u predmetu C-51/17 i dr. Što se valutne klauzule tiče, smatra da ona nije ništetna, jer je ugovaranje iste, izričito dozvoljeno temeljem zakona, te da valutnu klauzuli nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz čl. 84. ZZP/03, niti ona predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. ZZP/03. Ugovaranje valutne klauzule da je bilo dozvoljeno odredbom čl. 22. ZOO- a/05 što je potvrdio i USRH rješenje broj U- I-392/2011 kojim je odbio pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom RH spomenuti članak ZOO-a. Nadalje, tuženik ističe kako čl. 84. ZZP/03 propisuje da nije dopušteno ocjenjivanje jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju svi uvjeti da su ispunjeni. Odredba o valutnoj klauzuli da ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. ZZP/03 budući je riječ o klauzuli o kojoj se pojedinačno raspravljalo, koja ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, te postupanje tuženika nije bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Svi iznosi za koje tužitelj tvrdi da su preplaćeni da su nastali kao posljedica oscilacija kretanja tečaja HRK u odnosu na CHF, odnosno kao posljedica okolnosti na koje tuženik nije imao nikakvog utjecaja niti je mogao predvidjeti. Da je takva kretanja moguće predvidjeti, ne bi bilo potrebe za ugovaranjem valutnih klauzula, jer bi one izgubile svaki cilj i smisao. Tuženik ističe kako nisu ispunjeni uvjeti za provođenjem testa poštenosti iz čl. 84. i 81. ZZP/03 da bi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne. Ova odredba da nije ništetna iz razloga što nije zabranjena niti protivna prisilnom pravnom propisu, te da bi se o ništetnosti moglo govoriti u slučaju da je visina kamate premašila najvišu dopuštenu stopu propisanu odredbom čl. 26. što ovdje nije slučaj. I ovdje se navodi kako je riječ o uočljivoj , jasnoj i razumljivoj odredbi o kojoj se pojedinačno razgovaralo i koja ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

4.Tijekom postupka stranke su iscrpnim i obimnim podnescima obrazlagali svoja pravna stajališta glede predmeta spora što se u bitnome svodi na navode tužbe i odgovora na tužbu, radi čega se zbog nepotrebnog opterećenja presude u obrazloženju izostavlja.

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj … . od 4. 7. 2005., izvatka iz zemljišne knjige za ZU 5098 KO T., pismena

tužitelja upućena tuženiku 12. 4. 2021., zahtjeva za kredit od 16. 5. 2005., zapisnika sa 26. sjednice Kreditnog odbora odjela za fizičke osobe S. od 28. 6. 2005., H. A. A. B. izvatka iz obrtnog registra od 25. 1. 2022., specifikacije uplata, metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju fizičkim osobama H. A. A. B. d.d., promotivnih materijala vezanih uz kredite H.

A. A. b. izjave svjedoka I. K. C. od 24. 8. 2020., ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između I. G., F. G., B.

G. i S. S. od 27. 6. 2013., tabularnih izjava B. G., F.

G. i I. G. od 6. 8. 2013., financijskih podataka po računu predmetnog kredita, simuliranog otplatnog plana tuženika, izvadaka iz odluke o visini kamatne stope i odluka o naknadama za usluge H. A. A. B. , obavijesti o promjeni kamatne stope, otplatnog plana, izračuna na temelju ugovora, promjena kamatnih stopa, tečaja i prometa po računu F. d.o.o. (naručitelj tužitelj) od 11. 5. 2022., vještačenjem po vještaku financijske struke A. B., saslušanjem svjedoka B. B., I. i K. G. i S. S., te saslušanjem tužitelja kao

stranke.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 4. 7. 2005. kojega su zaključile parnične stranke u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te s tim u vezi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa po oba osnova za utuženo razdoblje. Također, trebalo je raspraviti i utvrditi jesu li ništetne odredbe koje se odnose na naknadu za prijevremeno zaključenje ugovora, kao i zahtjev tužitelja za isplatom naknade za prijevremeni raskid.

8.Među strankama nije sporno kako su tužitelj i prednik tuženika 4. 7. 2005. zaključile Ugovor o kreditu temeljem kojega je banka isplatila tužitelju iznos kredita od 232.000,00 CHF prema srednje tečaju za devize na dan korištenja, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa početno od 3,99%, da je ugovoren rok otplate od 180 mjeseci, a mjesečni anuitet da je ugovoren u visini od 1.714,91 CHF te da je kredit u cijelosti otplaćen 2. 8. 2013.

9.U odnosu na navode tuženika kako tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe jer isti nije potrošač, za navesti je kako su takvi navodi u cijelosti neutemeljeni. Naime, tužitelj je predmetni ugovor s bankom zaključio radi rješavanja stambenog pitanja, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, članova njegove obitelji, i što proizlazi iz samog ugovora. Svoje tvrdnje da se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru, tuženik ničim ne dokazuje. Činjenica što su otplatu kredita osim tužitelja obavljale i druge osobe, ne mijenja bit predmetnog ugovora, jer su uplate vršene po predmetnom kreditu i na ime otplate mjesečnih anuiteta, a iz iskaza tužitelja, njegove bivše supruge, te svjedokinje S. S., sadašnje supruge,

kao i tužiteljeve djece, proizlazi da su rate od početno ugovorenih 4.000,00 kn zbog promjene kamatne stope narasle na 12.000,00 kn, tako da je na dinamiku vraćanja kredita utjecao upravo tuženik promjenom kamatnih stopa, zbog čega je tužitelj imao problema u vraćanju kredita, pa su mu pomagale i druge osobe. S obzirom da je kredit podignut za stambene svrhe, da je nekretnina korištenja za stanovanje tužitelja i njegove obitelji do trenutka kada su je morali prodati za zatvaranje predmetnog kredita, da su uplate vršene od strane članova obitelji i njegovog obrta, dakle tužitelja osobno, neosnovani su kako prigovori nedostatka aktivne legitimacije i prigovor tuženika da se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru. Za tvrdnje da je nekretnina tužitelja služila u poslovne svrhe tuženik nije dostavio niti jedan relevantni dokaz, niti to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka.

10.Glede osnova potraživanja tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

11.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u odnosu na tuženika pod 7)-ovdje tuženika utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

13.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g.

14.U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

15.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16.Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

17.Sud je u dokazne svrhe saslušao tužitelja, njegovog sina, kćer, bivšu suprugu i svjedokinju S. S., sadašnju suprugu, iz čijih iskaza proizlazi da se kamatna stopa u periodu otplate kredita tako povećala, da je vraćanje kredita predstavljalo teret za cijelu obitelj, radi čega je na kraju nekretnina na koju se kredit odnosio prodana svjedokinji S., te je radi toga došlo do prijevremene otplate kredita. Tužitelj pak navodi kako mu je predmetni kredit ponuđen u CHF valuti kao akcijski kredit za mlade, za stambeno zbrinjavanje mladih. Nije mu nuđena neka druga opcija, odnosno kredit u nekoj drugoj valuti, već mu je predmetni kredit ponuđen pod ultimatumom "uzmi ili ostavi". Tvrdi da nije bilo pregovaranja, da je banka imala svoje uvjete na koje je mogao jedino pristati. Kredit u CHF da je nuđen kao najsigurnija varijanta i da mu nije objašnjeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa, niti je bilo dogovora u pogledu načina mijenjanja kamatne stope. Tvrdi kako s bankom nije mogao pregovarati o niti jednoj ugovornoj odredbi. Ugovor da je pročitao i da su mu bile razumljive odredbe koje su ga zanimale, vezane za iznos kredita, mjesečni anuitet, otplatno razdoblje, valutnu klauzulu, te je smatrao kako takav ugovor treba egzistirati cijelo otplatno razdoblje. Sud nema razloga sumnjati u iskaz tužitelja, s obzirom da ni u drugim postupcima vođenim u RH nije utvrđeno da bi se prilikom sklapanja ugovora posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Iskaz tužitelja sud stoga cijeni vjerodostojnim, posebno imajući u vidu činjenicu kako je tuženik odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka zaposlenika banke.

18.To, nadalje, znači da je dio odredbi sadržan u čl. 2. i 3. spornog Ugovora o kreditu prema kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika, trebalo utvrditi ništetnim, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

19.Temeljem čl. 324. ZOO-a, nadalje, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 12. kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Pravilniku o kreditiranju građana ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu.

20.S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu, sadržan u čl. 3. koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati štetu koja mu je nastala primjenom ništetne odredbe koja se može izraziti u razlici radi povećanja kamate iznad 3,99%, a temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Prema izričitoj odredbi čl. 118. ZZP-a tužitelj ima pravo nakon donošenja odluke u parnici radi zaštite kolektivnih interesa kao potrošač ustati tužbom radi naknade štete.

21.Za navesti je da VSRH u odluci Rev 3142/18 navodi kako nižestupanjski sudovi nisu bili dužni u navedenom pravcu utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu provoditi dokazni postupak, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa kod zaštite potrošača iz istog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanju tuženika. Prema tome, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.

22.Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije A. B., oec. na okolnost razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope, pojedinačno po anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom otplatnom planu i kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope.

23.U pisanom nalazu i mišljenju od 16. 9. 2022. vještak nalazi kako se u razdoblju od 29. 7. 2005. do 2. 8. 2013. kamatna stopa mijenjala u više navrata u odnosu na početno ugovorenu od 3,99% godišnje na način da je od 1. 5. 2006. iznosila 4,60% uz mjesečni anuitet od 1.783,43 CHF, od 1. 9. 2007. 5% i mjesečni anuitet od 1.825,41 CHF, od 1. 11. 2007. 5,50% i mjesečni anuitet 1,878,06 CHF, od 1. 3. 2008. 6,20% i mjesečni anuitet od 1.951,51 CHF, od 1. 10. 2008. 6,75% i mjesečni anuitet od 2.007,95 CHF, od 1. 12. 2010. 6,50% i mjesečni anuitet 1.986,28 CHF, te od 1. 1. 2021. 6,30% i mjesečni anuitet od 1.970,36 CHF. Nadalje, prema nalazu vještaka tužitelj je razdoblju od isplate kredita do konačne otplate zbog primjene valutne klauzule platio više kredita u iznosu od 306.048,73 HRK, odnosno 40.619,63 EUR. U istom razdoblju platio je više kamata u iznosu od 123.403,77 HRK, odnosno 16.378,49 EUR. Tužitelj 29. 7. 2005. platio tzv. ulaznu naknadu, tj. naknadu za obradu kredita u visini od 1,25% kredita tj. 2.900,00 CHF, odnosno prema srednjem tečaju CHF na dan plaćanja 13.522,99 HRK odnosno 1.794,81 EUR. Na koncu, tužitelj je 2. 8. 2013. platio tzv. izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kredita od 3% neotplaćen glavnice tj. 4.006,72 CHF, odnosno 24.415,82 HRK ili 3.240,54 EUR. Tužitelj nije imao primjedbi na izračun vještaka, dok je tuženik smatrao kako je sud pogrešno uzeo da kamata treba ostati na razini početno ugovorene, fiksne kamatne stope, te da je vještak trebao utvrditi kolika bi bila kamatna stopa s obzirom na kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite. S tim u vezi, VSRH izrazio je pravno shvaćanje u odluci Rev-1172/2018-2 od 19. 3. 2019., prema kojem izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te zaštiti izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora. U odnosu na predmetni ugovor nije uspostavljen zakonit mehanizam promjene kamatne stope po nekoj od navedenih osnova kojom bi se dopunom ugovora nadomjestile ništetne odredbe ugovora i na temelju kojega bi tuženik bio ovlašten obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 3,99% nakon sklapanja ugovora do 2. 8. 2013. Odlukom suda ili koje druge vlasti nije intervenirao u predmetni odnos na način da se presudom dopunjava predmetni ugovor tako što bi sud odredio parametre za izračun promjenjive kamatne stope. Takva mogućnost intervencije suda nije bila predviđena odredbama zakona koji su se primjenjivali na predmetni ugovor. Kako su u konkretnom slučaju izostali pregovori stranaka o parametrima promjenjivosti kamatne stope i nije došlo do ugovaranja zakonitog mehanizma promjene kamatne stope, sud je visinu tužiteljeve tražbine vještačenjem utvrdio na osnovi početno ugovorene kamatne stope, a ne kako je to tuženik tijekom postupka predlagao.

24.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručno, logično i dovoljno obrazloženo, te stoga prihvaća i uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, koji je konačno preciziran sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Stoga smatra kako nema potrebe za dopunom vještačenja u smislu utvrđivanja visine štete koju bi navodno tuženik pretrpio uslijed prijevremene otplate kredita i u smislu određivanja kamatne stope koju predlaže tuženik, jer za to nema uporišta u dokazima prileženim sudskom spisu. Za napomenuti je kako je u utuženom razdoblju rasla i kamatna stopa i mjesečni anuitet, u odnosu na početno ugovorene, a tužitelj tijekom postupka nije istakao nikakav kompenzacijski prigovor, niti protutužbeni zahtjev.

25.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

26.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

27.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

28.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 4. 4. 2012. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.

29.U pogledu potraživanja po osnovi jednostrane izmjene visine ugovorene kamatne stope sud smatra kako prigovor zastare nije utemeljen iz razloga što zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništenost ugovora. Takav stav izražen je u shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. 1. 2020. Kako u ovom predmetu još nije donesena pravomoćna odluka o ništetnosti spornih ugovornih odredbi, to ni zastara nije počela teći. Nadalje, u odnosu na dio kolektivne tužbe za valutnu klauzulu pravomoćnost je nastupila donošenjem presude VTSRH u predmetu Pž-6632/2017 od 14. 6. 2018., pa ni ovdje nije protekao petogodišnji zastarni rok imajući u vidu datum podnošenja predmetne tužbe.

30.U pogledu nepoštenosti odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita iz čl. 11. predmetnog ugovora, za navesti je da se naprijed navedeno obrazloženje u pogledu ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi odnosi i na ovu ugovornu odredbu. Osim što se radi o iskorištavanju podređenog i slabijeg položaja potrošača, tuženik na dan sklapanja ugovora nije imao zakonsku podlogu na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, niti po odredbama ZZP/03, niti ZOO/06. Tužitelj je kao potrošač prema odredbi čl. 64. ZZP/03 imao pravo na razmjerno sniženje ukupnog troška zajma u slučaju prijevremenog vraćanja, koji se sastoji u razlici iznosa kamata od trenutka plaćanja do trenutka u kojem je trebao izvršiti plaćanje.

31.Sud smatra kako je odredba čl. 8. predmetnog ugovora jednako tipski strukturirana kao i ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutne klauzule, iz razloga što je tužena banka iskoristila određeni položaj tužitelja kao potrošača, odnosno postupila suprotno osnovnim načelima obveznog prava, čime je nametnuta obveza isključivo ovisna o volji jedne ugovorne strane.

32.Prema odredbi čl. 1024. ZOO-a, korisnik kredita je u slučaju prijevremenog vraćanja dužan naknaditi štetu kreditoru ako ju je doista pretrpio. Međutim, prema odredbi čl. 350. ZOO-a ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, dok prema odredbi čl. 270. ZOO-a nedopušteni predmet obveze povlači ništetnost te ugovorne odredbe. Ugovorena odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita protivna je i temeljnim načelima obveznog prava (čl. 3. -10. ZOO-a), kao i odredbama čl. 81. st. 1. i 87. ZZP-a iz svih razloga koji se odnose i na ostale utvrđene ništetne odredbe.

33.Dakle, imajući u vidu naprijed navedeno, da stranke nisu posebno pojedino pregovarale o ugovornoj odredbi koja se odnosi na naknadu štete zbog prijevremenog raskida, te da je riječ o jednostranoj odluci tuženika koja je protivna naprijed citiranim zakonskim propisima, proizlazi da je tuženik naplatom naknade za prijevremenu otplatu kredita povrijedio zakon na štetu tužitelja, što za sobom povlači za posljedicu ništetnost dijela ugovornih odredbi koje se odnose na naplatu naknade za prijevremeni raskid i pravo tužitelja da traži povrat iznosa od 3.240,54 EUR koliko je po tom osnovu platio tuženiku 2. 8. 2013. od kada mu pripadaju i tražene kamate.

34.Sud Europske unije u svojim presudama C-84/19 i C-224/19 utvrdio je kako je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade te troškove obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni, a prema odredbi čl. 3.s t. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. 4. 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora, dok u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. Za napomenuti je kako je činjenicu da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo pojedinačno u postupku trebao dokazati tuženik, jer je teret dokaza sukladno odredbi čl. 96. st. 4. ZZP-a na tuženiku, o čemu je identičan stav zauzeo i Ustavni sud RH u odluci U-III-5458/2021 od 30. 6. 2022., što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sve naprijed navedeno po mišljenju ovog suda primjenjuje se jednako na ulazne ugovorne naknade i naknade za osiguranje kredita.

35.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je kako se u konkretnom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, odnosno o situaciji propisano odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, kada tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev. Tužitelj nema adekvatno znanje da bi izvršio izračun razlike kamate i valute, radi čega je u postupku angažirana stručna osoba, pa sud smatra kako se radi o situaciji u kojoj je oportuno dopustiti preinaku sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

36.Slijedom naprijed izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.

37.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

38.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podneska od 28. 3. 2022., 24. 5. 2022., 27. 10. 2022., 13. 12. 2022., zastupanje na ročištima od 14. 4. 2022., 10. 6. 2022., 15. 3. 2022., 22. 5. 2023., 15. 9. 2023., 23. 2. 2024. po 500 bodova, što ukupno iznosi 5500 bodova, uvećano za vrijednost boda s paušalom od 2,00 EUr, tako da trošak zastupanja iznosi 11.000,00 EUR, odnosno uvećano za 2.750,00 EUR PDV, ukupno iznosi 13.750,00 EUR. Tužitelju pripada i trošak pristojbe tužbe i odluke u iznosu od 1.327,23 EUR, te troškovi vještačenje od 398,17 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 15.475,40 EUR.

U Splitu, 23. veljače 2024.

S U D A C

Vica Roščić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis