Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića

Poslovni broj: 1 P-11/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja D. H., OIB:.., iz I., Z…, zastupan po punomoćniku M. S.,odvjetniku iz V. protiv tužene E. mlljt. P., OIB:.., iz N., V. N.., zastupana po majci i z.z. M. P., OIB: .., iz N., V. N.., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

,  nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 30.siječnja 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te z.z.mldb. tužene, dana 23.veljače 2024.,

p r e s u d i o j e:

I.Proglašava se nedopuštenom ovrha na plaći tužitelja D. H., OIB: .., iz I., Z..određena temeljem Rješenja o ovrsi broj: Ovr Ob-13/2020-2 od 28.rujna 2020. i to :

- za 5.mjesec 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna

- za 4.mjesec 2017. u iznosu od 1.042,00 kune,

- za 6.mjesec 2017. u iznosu od 43,90 kuna,

- za 7.mjesec 2017. u iznosu od 962,06 kuna,

- za 9.mjesec 2017. u iznosu od 143,71 kuna,

- za 10.mjesec 2017. u iznosu od 860,66 kuna,

- za 1.mjesec 2018. u iznosu od 2.011, 48 kuna.

II. U preostalom dijelu prijedlog za proglašenjem ovrhe nedopuštenom se odbija.

III. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu u kojem traži da se utvrdi da nije dopuštena ovrha na plaći tužitelja određena temeljem Rješenja o ovrsi broj: Ovr Ob – 13/2020 od 28.rujna 2020. na ime uzdržavanja u cijelosti za sve naredne mjesece počev od 16.7.2020. , pa nadalje, za sve buduće iznose uzdržavanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate.

IV. Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Čakovcu, broj: Ovr Ob-13/2020 od 22.12.2020. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je predmetna ovrha nedopuštena jer nije dužan isplatiti tužiteljici novčane iznose za koje je ista pokrenula ovrhu temeljem pravomoćne i ovršne sudske nagodbe Općinskog suda u Čakovcu, broj: P-788/2013 od 17.2.2014. Naime, tužitelj je kroz utuženi period od srpnja 2014. do rujna 2020. uplaćivao iznose alimentacije na način da su mu se mjesečno skidali iznosi s tekućeg računa što je vidljivo iz izvoda o stanju prometa na tekućem računu ovršenika za period od 29.07.2014. do 15.1.2018. , a koje iznose ovdje tužena ne navodi u svom prijedlogu za ovrhu temeljem kojeg je Općinski sud u Čakovcu donio rješenje o ovrsi broj: Ovr Ob- 13/2020 od 28.9.2020. Ujedno tuženik je u nekoliko navrata i to putem opće uplatnice na pošti ili banci uplatio iznose alimentacije koje tužena ne priznaje niti ne spominje. Na taj način tužitelj je uplatio po 1.000,00 kuna dana 25.5.2015. i 18.4.2017. Osim toga tužitelj je često davao na ruke majci i z.z mldb. tužiteljice M. P. , a koje iznose alimentacije tužena nije navela u prijedlogu za ovrhu već i za te mjesece u kojima su plaćeni ti iznosi neosnovano potražuje plaćanje od tužitelja. Podneskom od 2.10.2023. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je tražio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da nije dopuštena ovrha na plaći tužitelja određena temeljem Rješenja o ovrsi broj: Ovr Ob-13/2020 od 28.9.2020. na ime uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno i to

a) za 18 mjeseci u periodu od 16.7.2014. do 16.6.2020.,

b) u cijelosti za sve naredne mjesece počev od 16.7.2020., pa nadalje za sve buduće iznose uzdržavanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate.

Naime, u podnesku tužitelj navodi da je tužena priznala da je tužitelj plaćao alimentaciju u periodu od 4 mjeseca konstantno ali ne zna da li prije ili nakon nagodbe. Ujedno navodi da je tužena priznala da je tužitelj plaćao alimentaciju za 18.4.2017. na račun tužene u banci , kao i da je platio jedan obrok dana 25.5.2015. , te da je u 2018.godini plaćao alimentaciju kroz 6 mjeseci , a da od 7.mjeseca 2020. tužitelj redovno plaća alimentaciju uskratom od plaće.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da poriče sve navode iz tužbe. Tužitelj nije plaćao alimentaciju oko četiri godine radi čega je ona krenula s ovrhom. U FINI mu je u nekoliko navrata bio sustegnut iznos za alimentaciju nakon čega je to prestalo. Na Centru su je savjetovali da uzme odvjetnicu jer je tužitelj bio zaposlen, pa nije bilo jasno radi čega ne može dobiti isplatu alimentacije. Kada je uzela odvjetnicu ista je to riješila s poslodavcem tužitelja i nadalje je dobivala novac preko FINE. Netočno je da bi putem uplatnice tužitelj izvršio ijednu uplatu. Kod kuće posjeduje dokumentaciju iz koje je razvidno da je tužitelj do intervencije njene odvjetnice platio 12 rata alimentacije.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u odgovor na tužbu ( list 13 spisa), specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje ( list 16-46 spisa), promet na tekućem računu u banku za tužitelja ( list 47-50 spisa), uplatnicu (list 51 spisa), potvrdu o uplatama ( list 52 i 53 spisa), izvode po tekućem računu za z.z. mldb. tužiteljice ( list 65-79 spisa), podnesak tužitelja ( list 98-100 spisa), ovosudno rješenje od 10.studenog 2023. (list 107 i 108 spisa), ovosudni predmet Ovr Ob-13/2020, te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

4. Tužitelj D. H. je izjavio da je uzdržavanje plaćao na račun z.z. mldb. tužiteljice u banci , te je dobio obavijest od FINE da je ista promijenila račun i da je u tijeku ovrha. Nije išao pitati u banku na čiji račun su sjeli novci koje je on uplaćivao za uzdržavanje. Plaćanje je vršio tri do četiri mjeseca. Sudska nagodba je sklopljena 17.2.2014. time da se tužitelj nije mogao sjetiti da li je od tada uplaćivao alimentaciju. Ne zna kad je dobio informaciju od FINE da je tužena promijenila račun i da je pokrenuta ovrha. Nakon toga nije plaćao alimentaciju. Dana 18.4.2017. platio je iznos od 1.000,00 kuna na račun z.z.mldb. tužiteljice u banku , a nakon toga više nije plaćao za uzdržavanje djeteta. Dijete, mldb. tužiteljica je rođena ,,. , te od 2014. do 2020. istu nije viđao. Pokrenuo je ovaj postupak jer mu se s računa od 9.mjeseca 2020. skida s plaće iznos alimentacije od 1.030,00 kuna mjesečno. Tužiteljici nije davao novac za alimentaciju na ruke , a niti je mldb. tužiteljici kupovao bilo kakve stvari.

5. Majka i z.z. mldb. tužiteljice M. P. je izjavila da kad se zaposlila trebala je otvoriti račun u banci. Nakon što je izvršila uvid u uplatnicu od 18.4.2017. iskazala je da dozvoljava mogućnost da se isti iznos odnosi na uzdržavanje mldb. kćeri. Točno je da je tužitelj nekoliko mjeseci plaćao uzdržavanje čini joj se oko 4 mjeseca , no ne zna da li je to bilo odmah nakon sklapanja nagodbe ili kasnije. Na Centru su je pozvali 2018. , te su je pitali da li se održavaju osobni odnosi između tužitelja i djeteta i da li on plaća uzdržavanje uz navod da ima pravo na državno uzdržavanje jer tužitelj isto nije plaćao. Primila je jedan mjesec državno uzdržavanje, no tada je tužitelj uplatio jedan iznos uzdržavanja , pa joj je prestalo pravo da za dijete prima državnu alimentaciju. Na Centru su je uputili da pokrene postupak ovrhe , pa je prvi postupak pokrenula 2018. Neko vrijeme, oko pola godine, na FINI se je skidao određen iznos za uzdržavanje djeteta, a tada je to prestalo radi čega je išla pitati na FINU koji je razlog prestanka sustezanja s plaće tužitelja iznosa alimentacije. Na FINI joj nisu znali reći koji je razlog. Stoga je zvala poslodavca tužitelja koji je bio jako bezobrazan i tada je putem besplatne pravne pomoći dobila odvjetnicu s kojom je pokrenula novi postupak ovrhe, čini joj se 2020. ili 2021. i od tada se s računa poslodavca odnosno iz plaće tužitelja skida iznos od 1.000,00 kuna za mjesečno uzdržavanje i iznos od 125,00 kuna na zaostatke neplaćenih rata uzdržavanja, time da joj se čini da se tuženiku navedeni iznos skidalo s plaće počev od 7. ili 8.mjeseca 2020., te se isti iznos s plaće tužitelja skida i nadalje. Ona ne potražuje uzdržavanje za cijelu 2018.godinu jer se tužitelju putem prve ovrhe skidalo na FINI određen iznos za alimentaciju , no ne zna o koliko se mjeseci radilo. Iskazala je da je nesporno da je tužitelj platio jednu ratu alimentacije u iznosu od 1.000,00 kuna 18.4.2017. Nakon sklapanja nagodbe tužitelj je plaćao alimentaciju četiri mjeseca , maksimum pet , time da smatra da se radilo o plaćanju kroz četiri mjeseca.

6. Na ročištu 8.rujna 2023. pun. tužitelja je naveo da je isti spreman platiti navedene zaostatke ali da ne zna koliko isti iznose. Z.z.mldb. tužene je iskazala da je sa prethodnom odvjetnicom računala koliki je bio dug tužitelja , te je isti iznosio 90.000,00 kuna što je odvjetnica računala od rođenja djeteta , pa do dana izračuna do 2020.godine. Od 2020.godine tužitelj je redovno plaćao alimentaciju.

7. Sukladno prijedlogu tužitelja dana 10.studenog 2023. donijeto je rješenje za vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju vezano uz utvrđivanje iznosa neplaćene alimentacije računajući od 7.mjeseca 2014. do srpnja 2020. Međutim, tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje radi čega isto nije provedeno.

8. Uvidom u Rješenje o ovrsi ( spis Ovr Ob-13/2020) utvrđeno je da je dana 28.rujna 2020. donijeto rješenje temeljem ovršne isprave na plaći ovršenika – tužitelja i to za iznos od 74.978,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to za razdoblje od 7.mjeseca 2014. do 16.9.2020., a temeljem pravomoćne i ovršne sudske nagodbe , broj: P-788/2013-9 od 17.2.2014.

9. Uvidom u potvrdu o uplatama banke utvrđeno je da je tužitelj uplatio na račun z.z.mldb. tužiteljice M. P. iznos od 12.021,81 kunu ukupno za razdoblje od 11.4.2013. do 13.12.2013. , te za 6., 7. i 9.mjesec 2017. , kao i za 10.mjesec 2017. , dok su u 1.mjesecu 2018. izvršene dvije uplate.

10. Uvidom u podnesak banke od 7.2.2023. utvrđeno je da se po izvodu po tekućem računu klijentice M. P. u periodu od 1.7.2014. do 1.1.2020. ne nalaze uplate za koje bi sa sigurnošću mogli tvrditi da su uplaćene od strane uplatitelja ( tužitelja) D. H. sa svrhom alimentacije.

11. Nakon provedenog postupka utvrđeno je da je tužitelj :

- uplatio za alimentaciju mldb. E. P. dana 25.5.2015. iznos od 1.000,00 kuna,

- uplatio na ime alimentacije za mldb. E. P. dana 18.4.2017. iznos od 1.042,00 kune,

- uplatio na ime alimentacije za mldb. E. P. dana 16.6.2017 iznos od 43,90 kuna,

- uplatio na ime alimentacije za mldb. E. P. dana 14.7.2017. iznos od 962,06 kuna,

- uplatio na ime alimentacije za mldb. E. P. dana 15.rujna 2017. iznos od 143,71 kunu,

- uplatio na ime alimentacije za mldb. E. P. dana 9.10.2017. iznos od 860,66 kuna,

- uplatio na ime alimentacije za mldb. E. P. dana 15.1.2018. iznos od 1.005,59 kuna i iznos od 1.005,89 kuna.

- da je z.z. mldb. tužiteljice u svom iskazu navela da je točno da je tužitelj uplatio dva iznosa alimentacije za sporno razdoblje putem uplatnica ( 25.5.2015. i 18.4.2017. ,

- da joj se čini da je četiri mjeseca uzastopno plaćao uzdržavanje,

- da se nakon što je pokrenula postupak ovrhe 2020.godine tužitelju skida s plaće presuđeni iznos alimentacije i to od 7. ili 8.mjeseca 2020.,

- da je tužitelj tvrdio da je platio alimentaciju dva puta putem uplatnica,

- da je tvrdio da je plaćao alimentaciju na račun tužiteljice u banci, te da je prestao s plaćanjem jer da je dobio obavijest od FINE da je ista promijenila račun i da je u tijeku ovrha.

12. Dakle, u postupku je, prema podacima banke , a što proizlazi iz iskaza z.z.mldb. tužene razvidno da je tužitelj vršio uplate u različitim iznosima tijekom 6., 7. , 9. i 10.mjeseca 2017., dvije uplate tijekom 1.mjeseca 2018. i dvije uplate putem uplatnica i to 25.5.2015. i 18.4.2017. Tužitelj nije dokazao da bi vršio bilo kakve druge uplate , time da je isti odustao od financijsko knjigovodstvenog vještačenja koje je sam predložio. Stoga je za navedena razdoblja i za navedene iznose sud donio odluku da se ovrha proglašava nedopuštenom, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Ujedno tužitelj je u podnesku od 2.10.2023. precizirao tužbeni zahtjev, time da je u točci I. alineja 2. tužbenog zahtjeva tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha na plaći tužitelja u cijelosti za sve naredne mjesece počev od 16.7.2020., pa nadalje, za sve buduće iznose uzdržavanja sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

14. Odredbom čl. 53.st.3. Ovršnog zakona određeno je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju se upućuje ovršenim može utemeljiti samo u razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Uvidom u ovosudni spis Ovr Ob utvrđeno je da je tužitelj podnio žalbu na rješenje o ovrsi navodeći da je plaćao alimentaciju od srpnja 2014. do rujna 2020. na način da su mu se iznosi skidali s tekućeg računa kao i da je u nekoliko navrata putem uplatnice uplatio iznose alimentacije i to dana 25.5.2015. i 18.4.2017. slijedom navedenog prigovara visini iznosa iz rješenja o ovrsi budući da isti ne duguje na ime neplaćene alimentacije iznos naveden u rješenju u ovrsi već daleko manji iznos. S obzirom na navedeno tužba tužitelja je u tom dijelu odbačena.

15. Odredba o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154.st.2. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj je samo u manjem dijelu tužbenog zahtjeva uspio u parnici, a radi čega je sud donio odluku da svaka strana snosi svoje troškove.

16. Stoga je riješeno kao u izreci.

Čakovec, 23.veljače 2024.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun. M. S.,odvj.

2. z.z.mldb. tužene