REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-299/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja KD ČISTOĆA d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB 06531901714, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, N. Tesle 9, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 1.097,64 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-188/2022-13 od 2. prosinca 2022., 23. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-188/2022-13 od 2. prosinca 2022. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke za iznos parničnih troškova od 433,01 EUR kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 234,24 EUR kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-188/2022-13 od 2. prosinca 2022. u dijelu točke II. izreke u odnosu na kamatnu stopu koja prelazi stopu iz točke I. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.270,17 kn / 1.097,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.262,50 kn / 433,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2022. do isplate po istoj kamatnoj stopi.

1.1. Prvostupanjski sud je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu osigurnine iz ugovora o osiguranju od tužiteljeve izvanugovorne odgovornosti (čl. 921. i 964. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/11; dalje: ZOO). Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj osnovano od osiguratelja potražuje isplatu iznosa kojeg je naknadio vlasniku vozila, s osnove oštećenja na vozilu nastalih udarom tužiteljevog spremnika za smeće.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik isticanjem svih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači i odbije tužbeni zahtjev. Tuženik ponavlja da je tužitelj postupio suprotno ugovoru o osiguranju (čl. 16. st. 5., st. 6. i st. 10. Uvjeta za osiguranje), jer pri odlučivanju o odštetnom zahtjevu oštećenika nije imao saznanja o načinu nastanka štetnog događaja niti o svojoj odgovornosti. Uz navedeno, tuženik tvrdi da je osigurateljeva obveza isključena, jer je do štetnog događaja došlo tužiteljevom grubom nepažnjom. Spremnik za smeće nije bio osiguran od nekontroliranog kretanja uzrokovanog vjetrom, imajući u vidu da je jak vjetar na riječkom području uobičajen, a odredba čl. 63. st. 3. Odluke o komunalnom redu grada Rijeke („Službene novine Grada Rijeke“ broj 4/19) propisuje tužiteljevu obvezu smjestiti spremnike za smeće na način da ne ugrožavaju sigurnost prometa. Tuženik tvrdi da tužitelj nije spriječio nekontrolirano kretanje spremnika za smeće uzrokovanog vjetrom, jer ga nije osigurao lancem i pregradama što predstavlja grubu nepažnju. Kotači s kočnicama služe za kretanje spremnika kod pražnjenja smeća, što neće spriječiti spremnik od pomicanja pri jakim udarima vjetra.

2.1. Protiveći se odluci o parničnim troškovima, tuženik smatra da tužitelj nema pravo na zatezne kamate od presuđenja, nego samo ako tuženik troškove ne podmiri u paricijskom roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i samo u ovršnom postupku ako do toga dođe. Tvrdi da je prvostupanjski sud prekoračio zahtjev, jer je tužitelj tražio naknadu troškova sa zateznim kamatama primjenom niže (a ne više) kamatne stope.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o parničnim troškovima, u odnosu na kamatnu stopu.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku. Pri odlučivanju o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnih troškova, prvostupanjski je sud kod odluke o zateznim kamatama primijenio višu kamatnu stopu, mada je tužitelj zahtijevao kamate primjenom niže stope, čime je prekoračen zahtjev i dosuđeno više od traženog (čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a).

6. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se nedopušteni žalbeni razlog tuženik u žalbi neosnovano posebno i poziva, a niti to može biti predmetom ispitivanja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

7. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu osigurnine s osnove ugovora o osiguranju. Tužitelj tvrdi da je stekao pravo na osigurninu nastupom osiguranog slučaja, što tuženik osporava tvrdnjama koje ponovljeno ističe i u žalbi: da je tužitelj naknadio štetu oštećeniku bez saznanja o načinu nastanka štetnog događaja te da je osigurateljeva obveza isključena, jer je osigurani slučaj nastupio uslijed tužiteljeve krajnje nepažnje.

7.1. Cijeneći međusobno suprotstavljene tvrdnje stranaka, prvostupanjski sud je trebao ispitati nastanak spornog štetnog događaja, a time i osigurateljevu obvezu prema tužitelju te ima li osnove za isključenje tuženikove obveze iz ugovora o osiguranju. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku, utemeljenu na rezultatima dokaznog postupka.

8. Tužitelju je 11. prosinca 2021. prijavljeno oštećenje na osobnom vozilu ("Kia Sportage", reg. oznake MA 849 CV) u Rijeci, prema potvrdi Policijske uprave Rijeka od 11. siječnja 2022. iz koje proizlazi da su oštećenja nastala pod naletom jakog bočnog vjetra koji je odbacio plastični kontejner za kućni otpad u desni bočni dio vozila. Tužitelj je 15. veljače 2022. s osnove naknade štete nastale na tom vozilu, oštećeniku isplatio iznos od 8.270,17 kn i to učinio nakon što je tuženik odbio oštećenikov zahtjev. Stoga nema mjesta prihvaćanju tuženikovog osporavanja osnovanosti tužbenog zahtjeva pozivom na čl. 16. st. 5., 6. i 10. Uvjeta za osiguranje, kako je to obrazložio i prvostupanjski sud.

9. Stranke su bile u ugovornom odnosu iz Ugovora o osiguranju br. 178/19 od 18. rujna 2019., tužitelj u svojstvu ugovaratelja osiguranja ujedno i osiguranika, a tuženik u svojstvu osiguratelja kojim su stranke uredile međusobni ugovorni odnos na osnovi postupka javne nabave, s namjerom sklapanja Okvirnog sporazuma na razdoblje od dvije godine. Sastavni dio tog ugovora čine ponuda osiguratelja, troškovnik, tehnička specifikacija i dokumentacija za nadmetanje. Iz police osiguranja izvanugovorne odgovornosti za razdoblje od 19. studenog 2021. do 1. siječnja 2022. proizlazi da su stranke u vrijeme nastanka štetnog događaja bile u ugovornom odnosu te da je predmet osiguranja bila i javna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štete počinjene trećim osobama. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke ugovorile prioritetnu primjenu uvjeta iz specifikacije natječajne dokumentacije i troškovnika, a da se potom primjenjuju tuženikovi uvjeti, budući da je to izričito sadržano u polici osiguranja (mala tiskana slova u napomeni).

9.1. Uvažavajući suglasnu volju suugovaratelja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sadržaj spornog poslovnog odnosa. Pritom je prvostupanjski sud, upravo na osnovi suglasnosti ugovornih strana, pravilno ocijenio isprave koje u spornom ugovornom odnosu imaju prioritetnu primjenu, kao i ugovorne klauzule povoljnije za tužitelja. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je osiguranjem ugovoreno pokriće za javnu izvanugovornu odgovornost za štetu počinjenu trećim osobama, koja je nastala iz registrirane djelatnosti osiguranika, vlasništva, posjedovanja, upravljanja ili određenog svojstva stvari kao izvora opasnosti te pravnog odnosa. Uostalom, tuženik to žalbom ničim niti ne dovodi u pitanje.

10. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je pravilno prvostupanjski sud zaključio i o nepostojanju osnove za isključenje osigurateljeve obveze. Osigurani slučaj je nastupio, a nema osnove za zaključak o tužiteljevoj krajnjoj nepažnji (čl. 4. st. 1. t. 1. i t. 20. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, čl. 922. st. 2. ZOO-a), jer je štetni događaj uzrokovan samopomicanjem spremnika uslijed naleta bure. Tuženik u žalbi ukazuje na tužiteljevu obvezu iz njegove registrirane djelatnosti osigurati spremnike na način da ne ugrožavaju sigurnost prometa, smatrajući da tužitelj nije tako postupio. Međutim, spremnici su bili opskrbljeni odgovarajućim kočnicama, a sama činjenica što baš taj spremnik tužitelj nije još i dodatno učvrstio lancima i/ili metalnom ogradom, ne znači da je time otpala osigurateljeva obveza iz ugovora o osiguranju. Cilj i svrha osiguranja je prebaciti rizik nastupa osiguranog slučaja s osiguranika na osiguratelja, kako bi se umanjile štetne posljedice neželjenog štetnog događaja. Uskraćivanjem ili osujećivanjem ostvarenja takvog prava u uvjetima kad su ispunjeni ugovoreni uvjeti, izgubila bi se svrha sklopljenog ugovora o osiguranju. U konkretnom slučaju, nastupio je osigurani slučaj bez tužiteljeve volje i njegovog doprinosa šteti pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog obveznog prava i ugovorenih uvjeta osiguranja, obvezao tuženika ispuniti ugovorom preuzetu obvezu.

11. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud tuženika obvezao tužitelju ispuniti ugovornu obvezu iz čl. 921. ZOO-a u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a pa je odbijanjem neosnovane tuženikove žalbe, presuda u odluci o glavnoj stvari potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

12. Odluci o parničnim troškovima tuženik se protivio dvjema tvrdnjama: o dospjelosti te tražbine i o kamatnoj stopi, u čemu je djelomično u pravu.

12.1. Tuženik neosnovano smatra da tužitelju ne duguje zakonske zatezne kamate na parnične troškove od presuđenja, smatrajući da bi tužitelj imao to pravo samo ako tuženik ne bi naknadio parnične troškove u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, i to samo u ovršnom postupku. Odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a izričito je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka; ta je odredba dodana u čl. 151. iza st. 2., Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2022. („Narodne novine“ broj 80/22; dalje: ZID ZPP/22) i primjenjuje se i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu tog zakona tj. prije 8. srpnja 2022. (čl. 27. i čl. 107. st. 2. ZID ZPP/22); ovaj postupak započeo je 2. svibnja 2022. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud tuženika obvezao na plaćanje zakonskih zateznih kamata i na iznos parničnih troškova, počevši od dana donošenja odluke kojom je plaćanje tih troškova naloženo.

12.2. Međutim, u odnosu na zahtjev za naknadu parničnih troškova u sporednom dijelu tog zahtjeva, i to u pogledu kamatne stope (mada u pravilu kamatna stopa na parnične troškove slijedi kamatnu stopu na glavni zahtjev), tužitelj je te kamate zahtijevao primjenom niže, a ne više kamatne stope. Stoga je ovaj sud u tom dijelu, za više suđene kamate koje tužitelj nije ni tražio, presudu ukinuo (čl. 369. st. 5. ZPP-a), dok je u preostalom dijelu odluka o parničnim troškovima potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

13. Tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, uvažavajući da nije uspio u povodu redovnog pravnog lijeka izjavljenog protiv odluke o glavnoj stvari, nego tek u dijelu parničnih troškova i to u odnosu na suđenu kamatnu stopu. Zato je njegov zahtjev s te osnove odbijen kao neosnovan (čl. 155. i čl. 166. ZPP-a).

14. Novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani su samo u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, na temelju čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22).

Zagreb, 23. veljače 2024.

Sudac

Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30864-038c9

Kontrolni broj: 02b9b-ffb8a-c7966

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.