Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-5/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić, Snježane Hrupek-Šabijan, Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FF, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog FF podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Kzd-4/2023. od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog FF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kzd-4/2023. od 31. listopada 2023. optuženi FF proglašen je krivim, zbog počinjenja 4 (četiri) kaznena djela u stjecaju i to: kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11., kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to: nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. te kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude, te su mu na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. utvrđene slijedeće kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 111. točke 3. uz primjenu članka 48. stavka 1., članka 49. stavka 1. točke 1. i članka 34. stavka 2. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci; za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11., a na temelju članka 179. a KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine; za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11., a na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine; za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. , a na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. u trajanju od 7 (sedam) mjeseci pa je optuženi FF na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom FF je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 16. travnja 2023. pa nadalje.

3. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom FF je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja jedinstvene kazne zatvora.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) optuženi FF se obvezuje na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. i to troška provođenja analize alkohola u krvi i mokraći u visini od 99,54 eura, troška izrade psihijatrijskog vještačenja i pristupa vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 447,94 eura te troška izrade sudsko-medicinskog vještačenja i pristupa vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 288,81 eura, odnosno ukupan trošak angažiranja vještaka u visini od 836,29 eura te na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 500,00 eura odnosno ukupan trošak u visini od 1.336,29 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske te se obvezuje da sukladno članku 145. stavak 2. točke 7. ZKP/08. naknadi nagradu punomoćnice oštećenog djeteta IF, Ane Škevin, odvjetnice u Šibeniku, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi FF po branitelju Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "preinači prvostupanjska presuda na način da se označi da se ne radi o kaznenom djelu iz članka 111. vezano uz članak 34. KZ/11., već onom iz članka 119. ili 120. KZ/11. te da se optuženik oslobodi za počinjenje kaznenih djela iz članka 177., 179. i 139. stavak 3. KZ/11., a podredno da se ukine prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku".

6. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik i predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Žalba nije osnovana.

9. Žaleći zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da nisu navedeni razlozi o odlučnoj činjenici, obliku krivnje s kojim je počinjeno kazneno djelo iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. te da obrazloženje pobijane presude pod točkama 12. do 14., a posebno 13.2. je nejasno.

9.1. Pobijajući presudu zbog navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a suprotno žalbenim navodima optuženika, drugostupanjski sud je utvrdio da su izreka i obrazloženje presude prvostupanjskog suda jasni i nedvosmisleni, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Nije u pravu žalitelj kada navodi da nije obrazložena namjera u počinjenje kaznenog djela iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. Upravo iz iskaza oštećenice, koja opisuje događaj od 16. travnja 2023. proizlazi postupanje optuženika s izravnom namjerom. I iz činjeničnog opisa počinjenja navedenog kaznenog djela proizlazi da optuženik ponovno uzima kuhinjski nož duljine oštrice od cca 20 cm i prilazi oštećenici, koja sjedi u fotelji te joj najprije prisloni nož ispod lijevog uha i kaže "gdje hoćeš da te režem" nakon čega je u namjeri da je usmrti zamahnuo s nožem kako bi je zarezao po vratu, ali kako je oštećenica radi zaštite podigla ruke i postavila ih ispred vrata, sa nožem ju je zahvatio po malom prstu lijeve ruke te istim potezom zarezao po desnom palcu čime joj je nanio reznu ranu desnog palca uz prerezanu tetivu palca u cijelosti, ozljedu teške naravi. Takvo postupanje samo po sebi, po načinu počinjenja upućuje na to da je optuženik bio svjestan da takvim postupanjem može uzrokovati smrt oštećenice i da je htio takvu posljedicu što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 13. i 13.4. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je ispravno prvostupanjski sud naveo da je optuženik te prigode postupao upravo u izravnoj namjeri da usmrti oštećenicu. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

10. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon s obzirom da "nije uzeo u obzir da se moguće radi o kaznenom djelu iz članka 119. ili 120. KZ/11., a na što da upućuje nalaz liječnika vještaka". Također, u žalbi optuženik navodi da je "posredno pogrešno primijenjen kazneni zakon kad se radi o kaznenim djelima iz članka 177. i 179. a KZ/11. jer da se u konkretnom slučaju radi o homogenom stjecaju".

11. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nisu povrijeđene odredbe kaznenog zakona kako se to navodi u žalbi jer je prvostupanjski sud osnovano ocijenio iskaz oštećene FFF kao okolnosan, detaljan i uvjerljiv, te na temelju njenog iskazivanja zaključio da je optuženik postupao u namjeri da oštećenicu usmrti. Naime, optuženik je tijekom noći u više navrata uzimao nož i oštećenici prijetio da će je s njim zaklati, a potom je isti nož prislonio oštećenici ispod lijevog uha uz riječi "gdje hoćeš da te režem" dok je oštećenica sjedila u fotelji, a on bio na nogama ispred nje, dakle u dominantnom položaju u odnosu na nju te kad je oštećenica lijevom rukom odmaknula njegovu ruku s nožem, zamahnuo nožem s desne strane na lijevu kao što je vještak naveo srednjim intenzitetom, na što je oštećenica podigla obje ruke u pravcu glave i raširila dlanove i prste tako da je nož prvo zahvatio mali prst na lijevoj ruci, a potom je zarezao i palac na desnoj ruci. Osim toga i sam optuženik je u obrani naveo da se radi o izrazito oštrom nožu, te da je zamahnuo u pravcu vrata oštećenice, dakle u pravcu vitalnog dijela tijela, ali kako je oštećenica podigla ruke došlo je do ozljeđivanja prstiju na ruci. Stoga nije od značaja navod iznesen u žalbi da je vještak naveo da bi djelovanjem noža istim intenzitetom na predio vrata to moglo dovesti do nastanka osobito teške tjelesne ozljede ili teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom, jer vještak odgovara samo na pitanja iz svoje struke, a ne određuje kvalifikaciju djela. Slijedom navedenog ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona te se u konkretnom slučaju ne radi ni o kaznenim djelima iz članka 119. ili 120. KZ/11. kao što je to optuženik naveo u žalbi.

11.1. Nadalje, u odnosu na kaznena djela iz članka 177. i 179. a KZ/11. suprotno žalbenim navodima ne radi se o homogenom stjecaju, iz razloga jer je jednog kaznenog djela žrtva supruga optuženika, a drugog kaznenog djela je žrtva njegova kćerka, dakle, kaznena djela su počinjena na štetu različitih žrtava što proizlazi i iz činjeničnog opisa pobijane presude. Zbog navedenog, nije počinjena ni povrede kaznenog zakona kako se upire u žalbi.

12. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u dovoljnoj mjeri sudsko-medicinsko vještačenje te okolnosti pod kojima se dogodilo kazneno djelo iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. jer da je iz utvrđenih činjenica u postupku prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o pokušaju ostvarenja tog kaznenog djela, a također da je upitna i kvalifikatorna okolnost iz članka 111. točka 3. KZ/11. i to činjenica bliske osobe koju je optuženik ranije zlostavljao jer je optuženik neosuđivana osoba, ne postoji pravomoćna presuda s elementima nasilja ili napada na život i tijelo oštećenice u ovom postupku kako ni na bilo koju drugu osobu te da podaci o ranijem zlostavljanju proizlaze samo iz iskaza oštećenice, dok je dijete žrtva koristila blagodat nesvjedočenja i nije iskazivala u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu majke. Također u žalbi optuženik navodi da u odnosu na ranije zlostavljanje nema ni medicinske dokumentacije kao ni ranijih prijava Centru za socijalnu skrb ni iskaza drugih svjedoka, primjerice prijateljica oštećenice. Nadalje, žalitelj navodi da u obzir treba uzeti iskaz vještaka sa ročišta od 29. rujna 2023., koji se izjasnio o intenzitetu zamaha optuženika te da se nije mogao sa sigurnošću izjasniti koji dio tijela je bio konačni cilj zamaha nožem, pa navod iz dispozitiva presude kako bi optuženik oštećenicu "zarezao po vratu" da nema uporišta u egzaktnom dokazu provedenom u postupku. Također optuženik u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nije radilo o ubodu nego o zamahu koji je doveo do povrede malog prsta i palca. Stoga žalitelj smatra da bi se radilo o drugim kaznenim djelima, a ne o kaznenom djelu teškog ubojstva u pokušaju, a osim toga žrtva je sitne građe, dok je optuženik bitno jači i nož je bio izuzetno oštar. Navodi se u žalbi da je činjenični opis optužnice podijeljen na dva dijela i to prvi dio se odnosi na razdoblje od početka 2019. do 16. travnja 2023. te ne postoji niti jedan dokaz da bi se u tom razdoblju radilo o obiteljskom nasilniku ili da su povrijeđena prava djeteta, a iskaz oštećenice da nije tako uvjerljiv kako se navodi u pobijanoj presudi. Žalitelj ističe da se činjenični opis kaznenog djela za razdoblje do 16. travnja 2023. "pokriva" isključivo iskazom oštećenice, te optuženik smatra da se u odnosu na kaznena djela iz članka 177. i 179. a KZ/11. treba primijeniti načelo in dubio pro reo. Također se u žalbi navodi da je dijete žrtva navela da je čula da su se roditelji svađali, ali da nije navela da je otac prijetio majci i ničim nije potvrdila počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Ujedno žalitelj smatra da bez obzira što dijete ne može uskratiti iskaz vezano za počinjenje kaznenog djela iz članka 177. KZ/11. uzimanje iskaza djeteta da predstavlja negiranje blagodati nesvjedočenja jer da dijete iskazuje i u odnosu na kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11.

12.1. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako se to navodi u žalbi jer kvalifikatorna okolnost iz članka 111. točka 3. KZ/11., a to je da se radi o bliskoj osobi koju je optuženik ranije zlostavljao, nije dovedena u pitanje. Naime, osim iskaza oštećenice koja je o tome govorila, na to upućuje i psihijatrijsko vještačenje optuženika, kod kojeg je utvrđena ovisnost o alkoholu, kao i mišljenje psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Šibenik iz kojeg proizlazi da je dijete žrtva duže vrijeme bila izložena traumatskim događajima i preuzela je ulogu zaštitnika majke. Osim toga i sama oštećenica je navela da se optuženik učestalo dovodio u alkoholizirano stanje pri čemu je prema njoj vršio verbalno i fizičko nasilje, prijetio da će je ubiti, dulje vrijeme je dovodio u ponižavajući položaj i u stanje tjeskobe i straha za vlastitu sigurnost, a koje nasilje je kulminiralo 16. travnja 2023. kada je bio u pijanom stanju te joj je nakon cjelonoćnog verbalnog i fizičkog zlostavljanja prijetio da će je zaklati, uzeo kuhinjski nož, koji je prislonio na vrat govoreći joj: "Gdje hoćeš da te režem?". Upravo je time iskazao nedvojbenu namjeru da je ubije nakon čega je odmah zamahnuo s nožem s desne na lijevu stranu kako bi je zarezao po vratu, ali kako je oštećenica radi zaštite postavila ruke, u jednom potezu zahvatio je po malom prstu lijeve ruke te po desnom palcu kojeg joj je skoro nožem i otkinuo. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju nije upitna kvalifikacija kaznenog djela iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. na koju se upire u žalbi. Nadalje, optuženik je nožem zamahnuo u pravcu vrata oštećenice, a cijeli vrat je osjetljivo područje i vitalni dio tijela, te nije od značaja navod optuženika iznesen u žalbi da oštećenicu nije išao ubosti po vratu nego da je zamahnuo. Osim toga iskaz vještaka sa ročišta od 29. rujna 2023. odnosi se na intenzitet zamaha, a i sama oštećenica je opisala prema kojem dijelu tijela je bio usmjeren nož kojeg je držao optuženik.

12.2. U odnosu za kaznena djela iz članka 177. i 179. a KZ/11. koja osporava žalitelj, prvostupanjski sud nije temeljio presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. na iskazu djeteta žrtve, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi u tom pravcu. Također, u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. dijete žrtva je iskazalo da nije bilo nazočno cijelom događaju 16. travnja 2023. pa stoga nije čula riječi prijetnje koje je optuženik uputio oštećenici, njezinoj majci. Nadalje, iskaz oštećene, izvanbračne supruge IFF je uvjerljiv, suprotno navodima žalbe optuženika, a prvostupanjski sud je dao razloge zbog čega vjeruje iskazu oštećenice, a ne vjeruje obrani optuženika, koja nije životna i logična. Osim toga,u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio na iskazu oštećene IFF, a ne na iskazu djeteta oštećene IF, što u ostalom proizlazi iz točke 11. obrazloženja prvostupanjske presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika.

13. Zbog odluke o kazni državni odvjetnik nije podnio žalbu. Optuženik se nije žalio zbog odluke o kazni, ali sukladno članku 478. ZKP/08. s obzirom da je žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u njegovu korist, ona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj sud preispitao i u tom dijelu prvostupanjsku presudu te po istom osnovu i odluku o sigurnosnoj mjeri. Prvostupanjski sud je cijenio kao olakotne okolnosti optuženikovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, da je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, da boluje od kronificiranog PTSP-a, a kao otegotne okolnosti da je do sada bio prekršajno kažnjavan (list 40 spisa) te da je proglašen krivim za čak tri kaznena djela počinjena na štetu izvanbračne supruge, te za jedno djelo na štetu kćerke, čime je pokazao upornost i ustrajnost u svom ponašanju, kao i vremensko razdoblje u kojem su djela počinjena, utvrđena kazna i jedinstvena kazna zatvora odgovaraju počinitelju i kaznenim djelima. Ujedno, kaznena djela optuženik je počinio pod odlučujućim djelovanjima ovisnosti o alkoholu, akutne alkoholne intoksikacije, kako to proizlazi iz psihijatrijskog vještačenja, a u odnosu na to ne pokazuje dovoljno kritičnosti, te bi ukoliko nastavi piti i u budućnosti mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, zbog čega su ispunjene pretpostavke za izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

14. Polazeći od svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11. ispravno je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. u trajanju od 3 godine i 10 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. u trajanju od 1 godine, a za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. u trajanju od 1 godine te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi s stavkom 2. KZ/11. u trajanju od 7 mjeseci pa je potom optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, kao što mu je ispravno i izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Optuženik je osnovano osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora, na temelju članka 51. KZ/11, prema ocjeni počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, kojim kaznenim djelima je povrijedio pravo djeteta i prava izvanbračne supruge na osobnu slobodu, sigurnost u obitelji i život. Upravo sve navedeno, a u nedostatku žalbe državnog odvjetnika, opravdava po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora kao i izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora. Drugostupanjski sud ocjenjuje da će se ovako izrečenom kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te takvom kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, a i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

15. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. donesena odluka kao u izreci.

U Zagrebu 22. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić