REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-88/2019-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari D. Ć., OIB …, iz Z., , kojeg zastupa punomoćnik F. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o., Z., , protiv tuženika M. D., OIB …, iz S., , kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u S., , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetnice T. T. K. i tuženika osobno, s danom objave 22. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Nalaže se tuženom, M. D., iz S., , OIB: … isplatiti tužitelju D. Ć., iz Z., , OIB: … iznos od 32.760,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče na pojedine iznose u EUR kako slijedi:

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a, od dana 02.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 910,00 EUR-a od dana 02.04.2013.g. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 17.179,78 eur zajedno sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.898,25 eur.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.335,06 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. travnja 2015. podnio tužbu u kojoj je u bitnome naveo kako su tužitelj i tuženik 1. travnja 2010. sklopili Ugovor o zajmu (dalje: Ugovor) i to tužitelj u svojstvu zajmodavca, a tuženik u svojstvu zajmoprimca. Navedenim Ugovorom tuženik je pozajmio od tužitelja iznos od 32.760,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Ujedno su stranke dogovorile dinamiku otplate zajma na način da se isti otplaćuje u narednih 36 mjeseci, s tim da prvi obrok dospijeva 1. svibnja 2010., a za svaki prethodni mjesec naznačeno je dospijeće prvog dana narednog mjeseca. Navodi, da je čl. 2. st. 2.5 određeno kako tuženik kao zajmoprimac svaki mjesečni obrok od 910,00 eur plaća na način da iznos od 350,00 eur uplaćuje na ime najamnine, dok preostali iznos od 560,00 eur uplaćuje na račun tužitelja. Ističe, kako tuženik nije ispunio Ugovorom preuzetu obvezu te nije uplaćivao dogovorene iznose na način kako je to ugovoreno čl. 2. st. 5.2 Ugovora. Radi navedenog tuženik duguje tužitelju iznos od 32.760,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s zateznim kamatama na svaki pojedinačni anuitet u iznosu od 910,00 eur u protuvrijednosti u kunama na svaki pojedini dan dospijeća kako je naznačeno u Ugovoru.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 20. srpnja 2015. navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nije sporno da je tuženik potpisao ispravu koju je tužitelj dostavio u spis s nazivom Ugovor o zajmu i koja isprava je ovjerena kod javnog bilježnika 29. travnja 2010. Međutim, tuženik ističe da je on podmirio sve svoje obveze koje je imao po navedenoj ispravi prema tužitelju i to na način da je po nalogu tuženika, K. M., iz S., , ispunio obvezu tuženika prema tužitelju u cijelosti. Naime, K. M. je u ime i za račun tuženika sa svojih osobnih računa, a sve prema Otplatnom planu, podmirivao i podmirio u potpunosti obaveze tuženika prema tužitelju i to uplatom na račun tužitelja IBAN-HR ... Dakle, tužitelj je nakon što su mu podmirene sve obveze podnio predmetnu tužbu te je zbog navedenog ista u cijelosti neosnovana.

3. Podneskom od 8. siječnja 2016. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu na način da i dalje tvrdi kako mu tuženik na temelju utuženog Ugovora o zajmu nije uplatio niti jedan anuitet sukladno čl. 5. Ugovora kojim je utvrđen anuitetni plan. Napominje, kako nikada nije dao svoj pristanak na preuzimanje ispunjenja predmetnog duga od strane K. M. Međutim, ističe, kako je sa K. M. bio u poslovnom odnosu te da se navedene uplate odnose na dugovanja po drugoj, a ne utuženoj osnovi. S obzirom na to da tužitelj nikada nije na Ugovor o preuzimanju ispunjenja dao svoj pristanak, to je jasno da preuzimanje ili pristupanje dugu od strane K. M. nema pravnog učinka prema tužitelju kao vjerovniku.

4. Podneskom od 24. veljače 2016. tuženik se očitovao na prethodno opisani podnesak tužitelja. U bitnome ističe kako za preuzimanje ispunjenja nije niti potreban pristanak vjerovnika. Unatoč tome, što pristanak nije potreban, ističe, da je tužitelj pristao na navedeno te da je u skladu s time K. M. ispunio obvezu koju tuženik ima prema tužitelju po osnovi predmetnog Ugovor o zajmu. Dokaz tome jest da je tužitelj, unatoč svom osporavanju, primio ispunjenje od K. M., a što je razvidno iz dokumentacije koju je dostavila R. A. d.d. Posebno ukazuje na činjenicu da je tužitelj primio ispunjenje bez ikakve ograde. Ističe, kako su iz dokumentacije koju je dostavila navedena banka vidljive uplate s računa u vlasništvu K. M. na račun u vlasništvu tužitelja. Ističe, kako su navodi tužitelja iz podneska od 8. siječnja 2016. da je bio u poslovnom odnosu s K. M. neobrazloženi i da su u suprotnosti sa ranijim navodima tužitelja da nije u nikakvom vjerovničko-dužničkom odnosu s K. M. Ističe, kako je po saznanjima tuženika, a koje će sud provjeriti saslušanjem svjedoka K. M., konačna isplata tužitelju po osnovi predmetnog zajma isplaćena na način da je K. M.

5. veljače 2014. platio cijenu u iznosu od 32.500,00 kn za osobni automobil marke A. A3 1,9 TDI, reg. oznake ZG … koji je tužitelj kupio od trgovačkog društva C. B. d.o.o., Z., , OIB …, po računu R1 br. … od 5. veljače 2014. Ističe, kako su uplatama na račun tužitelja u iznosu od 28.608,16 eur i plaćanjem cijene za navedeni automobil od 4.250,03 eur (ukupno isplaćeno 32.858,19 eur, a dug prema Ugovoru iznosi 32.760,00 eur) tužitelj i K. M. sravnali sva svoja međusobna potraživanja.

5. Podneskom od 16. svibnja 2016. tužitelj se očitovao na prethodno opisani podnesak tuženika. U bitnome ističe, kako je zbog neplaćanja anuiteta po predmetnom Ugovoru o zajmu doveden u tešku materijalnu situaciju te je radi podmirivanja troškova stanovanja i života bio prisiljen sklopiti Ugovor o kreditu kod R. A. d.d. i to 31. siječnja 2011. u iznosu od 38.400,00 kn, dok je drugi Ugovor o kreditu u iznosu od 51.957,54 kn sklopio 5. srpnja 2013., a kako bi zatvorio drugi kredit i imao osnovna sredstva za život i stanovanje, dok tuženik cijelo to vrijeme nije podmirio niti jedan iznos anuiteta. Navodi, kako je tužitelj bio zaposlen društva C. B. d.o.o., čiji članovi društva su tuženik i K. M. Ističe, kako je tužitelj bio član društva i zaposlenik C. B. d.o.o. u kojem društvu ima 20% poslovnog udjela i u koje društvo je unio dva patenta "N. G." … (A1) o. f. c. a. Ističe, kako se uplate koje su izvršene na račun tužitelja u R. A. d.d., a nalaze se u sudskom spisu i naznačene su kao "K. M. pozajmica" odnose na financiranje projekta i pomoć u istraživanju projekta nazvan "N. G.", čiji je tužitelj izumitelj, a koji je projekt K. M. trebao financirati do iznosa od 100.000,00 kn, ali je odustao od projekta te tužitelja odjavio iz društva C. B. d.o.o. i to 1. travnja 2014. S obzirom da nakon 1. travnja 2014. tužitelj više nije ostvarivao plaću u društvu C. B. d.o.o., R. A. d.d. pokrenula je ovrhu protiv tužitelja radi naplate na temelju navedenog Ugovora o kreditu. Stoga, su svi navodi tuženika kojim tvrdi da je tužitelj bez ograde primio ispunjenje duga od strane K. M., netočni i neutemeljeni jer se uplate od strane navedenog odnose na dugovanje s osnova financiranja tužiteljeva izuma "N. G." radi čega se tužitelj nije imao potrebe ograđivati s osnova uplata koje mu K. M. i duguje. Tužitelj, dakle, u cijelosti osporava Ugovor o preuzimanju duga od 30. travnja 2010., koji nije nikad niti ovjeren kod javnog bilježnika i čija vjerodostojnost je u najmanju ruku upitna. Tužitelj, osim što nikad nije obaviješten o navedenom Ugovoru o preuzimanju duga, na isti nikada nije dao pristanak te se ograđuje od primitka dugovanog iznosa od strane K. M., s osnova Ugovora o zajmu sklopljenog između tužitelja i tuženika. Ukazuje na to da se tužitelj nije niti mogao ograditi od uplata K. M. na svoj račun s osnova predmetnog Ugovora o zajmu, s obzirom da je ista naznačena kao "pozajmica K. M." te je jasno da se radi o financiranju projekta tužitelja sukladno dogovoru tužitelja kao radnika i K. M. kao njemu nadređenog, dok tužitelj nije imao nikakva saznanja o navedenom Ugovoru o preuzimanju duga kojeg tuženik dostavlja u spis bez ovjere potpisa nakon šest godina od sklapanja istog.

6. U ovoj pravnoj stvari, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji N. M., dipl. oec. radi utvrđivanja visine dugovanja po predmetnom Ugovoru o zajmu, vodeći posebno računa o tome da li je eventualno predmetno potraživanje tužitelja podmirio K. M., a uzevši u obzir da su tuženik i K. M. sklopili Ugovor o preuzimanju duga 30. travnja 2010. i Ugovor o zajmu od 29. travnja 2010.

7. Vještakinja N. M. podnijela je 8. studenog 2022. osnovni Nalaz i mišljenje. Potom, je vještakinja N. M. dostavila prvu Dopunu svog Nalaza i mišljenja od 17. veljače 2023.

8. Nakon te dopune Nalaza i mišljenja vještakinje N. M. tužitelj je podneskom od 29. ožujka 2023. ostao kod svog tužbenog zahtjeva kojim potražuje povrat cijelog pozajmljenog iznosa tuženiku od 32.760,00 eur, a postavio je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) koji u slučaju da sud odbije kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev prihvati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik naknadi ukupan iznos od 17.179,78 eur sa zateznom kamatom od 3. siječnja 2014. do isplate.

9. Isticanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelj je izvršio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a, u kojemu je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

10. Dakle, isticanjem eventualno kumuliranog zahtjeva u svakom slučaju tužitelj je preinačio tužbu.

11. Ovaj sud smatra da je unatoč tome što je tužitelj preinaku tužbe izvršio nakon zaključenja prethodnog postupka ista dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj tu preinaku tužbe mogao izvršiti tek nakon što je sudska vještakinja N. M. izradila svoj Nalaz i mišljenje, odnosno Dopunu Nalaza i mišljenja, a ranije tužbu u tom smislu nije mogao preinačiti bez svoje krivnje.

12. Dakle, u ovoj pravnoj stvari treba odlučiti o osnovnom tužbenom zahtjevu, a podredno i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, kao što je tužitelj isti postavio u svom podnesku od 29. ožujka 2023.

13. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o zajmu od 1. travnja 2010 (str. 7-10 spisa), Ugovor o preuzimanju duga od 30. travnja 2010. (str. 20 spisa), Ugovor o zajmu od 29. travnja 2010. (str. 21-23 spisa), dopis R. A. d.d. od 21. listopada 2015. (str. 27 i 28 spisa), informativni izračun-pismo namjere R. A. d.d. od 29. veljače 2016. (str. 33 spisa), račun R1, broj … od 5. veljače 2014. (str. 37 spisa), Potvrdu o transakcijama R. A. d.d. od 5. veljače 2014. (str. 38 spisa), dopis R. A. d.d. od 29. kolovoza 2016. (str. 49 spisa), dokumentacija izdana od R. A. d.d. (str. 51-56 spisa), Pisani rad tužitelja iz studenog 2008. (str. 57-62 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. R. (str. 84 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka K. M. (str. 99 i 100 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 102-104 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika (str. 104-106 spisa), Nalaz i mišljenje sudske vještakinje N. M. od 8. studenoga 2022. (str. 119-123 spisa), prvu pisanu Dopunu Nalaza i mišljenja sudske vještakinje N. M. od 17. veljače 2023. (str. 137 i 138 spisa), financijsko vještačenje izrađeno po nalogu tuženika po C. za f. v. d.o.o. iz Z. (str. 141-149 spisa), fotografiju tužitelja (str. 59 spisa), drugu pisanu Dopunu Nalaza i mišljenja sudske vještakinje N. M. od 31. svibnja 2023. (str. 161-171 spisa), izveden je dokaz saslušanjem sudske vještakinje N. M. (str. 177 i 178 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka K. M. (str. 183 i 184 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja (str. 184 spisa) i izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tuženika (str. 185 spisa).

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio kako nije osnovan osnovni tužbeni zahtjev, dok je u cijelosti osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

15. Predmet spora čini tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži povrat zajma u ukupnom iznosu od 32.760,00 eur i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 17.179,78 eur.

16. Između stranaka nije sporno da su tužitelj u svojstvu zajmodavca i tuženik u svojstvu zajmoprimca 1. travnja 2010. sklopili Ugovor o zajmu, kojeg su ovjerili kod javnog bilježnika B. J. u Z., poslovni broj OV-8038/2010 od 29. travnja 2010. Iz tog Ugovora proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženiku ukupan iznos od 32.760,00 eur.

17. Između stranaka sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je pitanje da li je tužitelju treća osoba K. M. i to po nalogu tuženika podmirila utuženo potraživanje u cijelosti.

18. Iz Ugovora o preuzimanju duga od 30. travnja 2010. (str. 20 spisa) proizlazi da su tuženik u svojstvu dužnika i K. M. u svojstvu preuzimatelja duga tim Ugovorom suglasno ugovorili da K. M. preuzima dug tuženika prema tužitelju.

19. Dakle, taj Ugovor naslovljen je kao Ugovor o preuzimanju duga. Međutim, tužitelj osnovano tijekom postupka ističe kako on na isti nije dao svoj pristanak pa da se ne može raditi o valjanom Ugovoru o preuzimanju duga. Naime, u odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) propisano je kako se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik.

20. Dakle, pretpostavka za valjano preuzimanje duga je da je na to pristao vjerovnik, a u predmetnom slučaju tuženik nije u spis dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj pristao na to preuzimanje duga.

21. Međutim, u čl. 3. Ugovora o preuzimanju duga, tuženik i K. M. nedvosmisleno su ugovorili da se taj Ugovor ima smatrati Ugovorom o preuzimanju ispunjenja sve dok tužitelj ne da svoj pristanak na isti.

22. U odredbi čl. 103. st. 1. ZOO-a propisano je da se ispunjenje preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku. U predmetnom slučaju radi se upravo o valjanom Ugovoru o preuzimanju ispunjenja kojeg su sklopili tuženik kao dužnik i treća osoba K. M. te na temelju tog Ugovora K. M. odgovara isključivo tuženiku kao dužniku, dok tužitelj kao vjerovnik prema K. M. nema nikakvo pravo sukladno odredbi čl. 103. st. 3. ZOO-a.

23. U ovoj pravnoj stvari odlučno je pitanje da li je K. M. ispunio obvezu tuženiku iz predmetnog Ugovora o zajmu prema tužitelju.

24. Naime, uvidom u dopis R. A. d.d. od 21. listopada 2015. (str. 27 i 28 spisa) razvidno je da su sa računa K. M. u više navrata vršene uplate tužitelju za koje tuženik tvrdi da se odnose upravo na povrat predmetnog zajma tužitelju, dok tužitelj tvrdi da se radi o uplatama po drugim osnovama kojima nije vršen povrat predmetnog zajma tužitelju.

25. Naime, tužitelj je tijekom postupka isticao da je on bio zaposlenik društva C. B. d.o.o. u kojem je K. M. direktor i jedan od članova društva te da su uplate K. M. prema njemu vršene po osnovi financiranja tužiteljevog izuma "N. G.".

26. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti u ovoj pravnoj stvari najprije je na ročištu za glavnu raspravu 26. rujna 2019. izveden dokaz saslušanjem svjedoka M. R.

27. Svjedok je u bitnome izjavio kako mu je poznato što čini predmet spora, budući da ga je o tome ukratko informirao tužitelj pa on zna da tužitelj od tuženika traži povrat sredstava vezanih uz tadašnje Ugovore. Poznato mu je kako je tužitelj tuženiku dao pozajmicu u visini od 30.000,00 eur, a to je bilo osiguranje da će tužitelj konstantno biti prisutan na razvoju tadašnjih projekata. Poznato mu je da se tuženik obvezao vratiti tu pozajmicu unutar tri godine i ta pozajmica je koliko mu je poznato tužitelju u potpunosti vraćena. Vraćanje te pozajmice preuzeo je K. M. koji je jedno vrijeme pojedine iznose na ime povrata te pozajmice predavao njemu pa bi ih on dalje predavao tužitelju ili je to činio tuženik, a potom su zaključili da ta isplata ide direktno na račun tužitelja jer je tako bilo jednostavnije, a tako je i dogovoreno između njih četvero koji su sudjelovali u tadašnjim projektima, dakle, između njega, tužitelja, tuženika i K. M. Svjedok je pojasnio da je tužitelj za svoj rad na spomenutom projektu dobio 20% udjela u društvu C. B. d.o.o., koje je i osnovano isključivo u cilju razvoja tog projekta. Tužitelj je imao plaćen stan te je primao i plaću koja je iznosila oko 6.000,00 kn neto, a kasnije mu je kroz povrat predmetne pozajmice kupljen i automobil. Radilo se o rabljenom automobilu marke A. A3. Istaknuo je kako je tužitelj taj auto odabrao i dobio račun na svoje ime, dok je automobil kupljen sredstvima koje je društvu C. B. d.o.o. osobno uplatio K. M., dok je društvo od tog iznosa platilo automobil. Tužitelj je u spomenuto društvo unio više projekata kako se i obvezao. U razdoblju od 2010. do 2015. bio je u kontaktu sa tužiteljem i tuženikom jer su svakodnevno radili zajedno na tom projektu. U tom razdoblju tužitelj nikada nije spominjao bilo kakav dug tuženika prema njemu. Zaključno svjedok je istaknuo kako je on s obzirom na to da oni još uvijek imaju određene projekte koje bi želio realizirati, u nekoliko navrata, a u cilju da tužitelj povuče tužbu, davao tužitelju određene količine novca kako bi podmirio troškove odvjetnika i kako bi izbjegao dolazak na sud, što mu je teško zbog poslovnih obaveza.

28. Na ročištu za glavnu raspravu 19. siječnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka K. M.

29. Svjedok je iskazao da je tuženik tijekom 2010., negdje u ožujku ili travnju, došao je k njemu i rekao mu kako je dan ranije bio sa tužiteljem i da je od njega pozajmio iznos od 30 i nešto tisuća eura i kazao je da mu je tužitelj pozajmio taj novac s namjenom da se zajednički projekt dovrši do kraja i da želi njemu predati te novce budući da je on financirao cjelokupni projekt, radi se o patentu za gorivo. Tom prilikom predao mu je taj iznos novaca. Svjedok je potvrdio da se radi o Ugovoru o zajmu od 1. travnja 2010., s čijim sadržajem je bio upoznat. Nakon toga, predočeni su mu Ugovor o preuzimanju duga od 30. travnja 2010. i Ugovor o zajmu od 29. travnja 2010., te je svjedok izjavio da je on potpisao te ugovore kao ugovorna strana istih. Naveo je da je kroz neko vrijeme počeo vršiti povrat pozajmljenog iznosa tužitelju otplatom u anuitetima na tekući račun tužitelja. Naveo je da je otplatio cjelokupni iznos dugovanja po predmetnom ugovoru o zajmu sklopljenom između stranaka. Tužitelj i tuženik konstantno su bili u međusobnim sukobima, ali nema konkretna saznanja zašto je došlo do pokretanja predmetnog postupka, budući da ga isto nije niti zanimalo. Izjavio je da mu je tuženik predao cijeli iznos zajma od 32.760,00 eura. Razjasnio je da on nije bio upoznat sa time da tužitelj i tuženik namjeravaju sklopiti predmetni Ugovor o zajmu, već ga je o tome obavijestio tuženik nakon što je taj ugovor već sklopljen. Nije mu poznato da li je tražena suglasnost tužitelja na samo preuzimanje duga. Kasnije je bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, ali samo u odnosu na patentu goriva, odnosno zajedničkom projektu na kojem su radili. Pojasnio je da je tužitelj primao plaću kao zaposlenik društva C. B. d.o.o., a on i tuženik bili su ovlaštene osobe za zastupanje tog društva. Tužitelju je bilo poznato da mu on vrši plaćanja i on nije imao nikakvih primjedbi na to.

30. Iz iskaza saslušanih svjedoka M. R. i K. M., suglasno proizlazi da je K. M. vršio povrat predmetne pozajmice tužitelju i da je tužitelju vraćeno cijelo dugovanje po predmetnom Ugovoru o zajmu. Međutim, tužitelj to osporava tijekom cijelog predmetnog postupka.

31. Na ročištu za glavnu raspravu 26. travnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja D. Ć. i tuženika M. D.

32. Tužitelj D. Ć. izjavio je da je na danima H. e. u Z. u dvorani L. kao predstavnik B. i H., budući da je tada živio u D., prezentirao svoj patent H. I., a to je bilo u studenom 2009., ima objavljen znanstveni rad o tome i postoji knjiga koja je izdana tim povodom svih njih koji su sudjelovali na tom događaju. Nakon toga, odnosno nakon mjesec ili dva gospodin D., ovdje tuženik i gospodin M. R., došli su kod njega u D. i razgovarali su o tome da prijeđe u firmu C. B., na što je nakon nekoliko sastanaka i pristao. Dogovor je bio da on dobije status zaposlenika na neodređeno vrijeme, da unese u firmu svoj patent, da ga ne mogu otpustiti ranije od 4 godine i to je dovoljan period da ispitaju tržište i da prodaju taj patent trećim osobama. Imao je fiksnu dogovorenu plaću od 1000 eura koja bi se na dan isplate isplaćivala u kunama prema postojećem tečaju. Vrlo mu je važno bilo da ima status zaposlenika, jer nije bio u mirovini, a nije ni danas u mirovini. Oni su tijekom pregovora dosta dobro surađivali i predložili su da on malo pogura rad firme u početku, budući da se radi o firmi koja je registrirana, ali do tada nije ništa radila, a to je bilo negdje u ožujku 2010. tako da je on to razumio i tim povodom je neku svoju ušteđevinu stavio na raspolaganje da bi se čim prije došlo do rezultata. Pošto tuženik nije bio u toj firmi u tom momentu kao niti on, tražio je da mi potpiše ugovor koji je on osobno sastavio, on je imao određene primjedbe na prijedlog ugovora, ali na kraju je prihvatio prijedlog ugovora, jer mu je bilo važno da mu vrate novac. Pri tome su se njegove primjedbe odnosile na ugovornu odredbu o tome da se jedan dio plaća na ime povrata zajma, a jedan dio na ime najamnine, budući da to sa najamninom nije imalo nikakve veze, ali je to prihvatio. Sklopili su Ugovor o zajmu 1. travnja 2010. i on je zaposlen od tog datuma ili možda dan dva kasnije i sve je bilo sasvim normalno, sve putne troškove su mu uredno podmirili, budući da je često išao kod supruge u D., podmirili su mu i gorivo i cestarinu te ostale troškove kada bi negdje nastupao kao inovator na nekim izložbama kao i 2012. godine kada je pozvan u SAD-e u S. J., K.. Taj patent je sa M. R. jako dobro prezentirao i bio je drugi na svijetu od 96 država koje su tamo sudjelovale. Došao je svibanj 2014., dan kada je D. poplavljen i grad je imao dubinu vode od 2 do 9 metara i on je pretrpio ogromnu štetu te je očekivao da mu njegova firma pomogne povodom tog događaja, međutim, na njegovo veliko iznenađenje, uručen mu je otkaz sa obrazloženjem da firma ne može dalje i da je iscrpila sve svoje rezerve. Naravno, on je tada spomenuo da postoji neki dug prema njemu i oni su rekli da će to biti odrađeno čim budu mogli i pošto je izgubio nadu došlo je do ove tužbe. Ono što ga je posebno šokiralo je da je upravo tih dana kada je bila poplava dobio otkaz i shvatio je da je zadnja plaća koju sam dobio bila u travnju 2014., jer se ona isplaćuje u svibnju i bio je očajan, bilo mu je jako teško, međutim, uvjerili su ga da će mu pomoći nakon toga što se nije dogodilo, a kao kap koja je prelila čašu je bilo njegovo saznanje da nakon 2014. nisu uplaćivali svoje obaveze prema patentnu da se održi intelektualno vlasništvo, a isti je unesen u firmu. Poznato mu je da je jedan od direktora bio gospodin K. M., kao i tuženik i gospodin M. R., dakle bila su tri ili četiri direktora, a čini mu se da je bio i P. Navodi da je dobio 20% udjela u društvu C. B., morao je s obzirom na to da sam ostao bez posla, prodati udjele i to po vrlo niskoj cijeni sa vrlo nepovoljnim uvjetima po njega. Kako bi ukazao na snagu tog patenta navodi da isti zamjenjuje 50% ugljena u termo elektrani i sve nus produkte odnosno otrovne plinove snizuje na nulu, što je dokazano kroz ispitivanje u Strojarskom fakultetu u Z. Nije tužio C. B. samo iz razloga što ima ugovor sklopljen sa tuženikom kao fizikom osobom, ali osobno misli da to treba nadoknaditi C. B., jer je novac unijet u to društvo. Danas je velika potražnja za tim patentom i misli da je velika šteta da isti nije održan na životu, odnosno da nisu plaćene obaveze prema tom patentu. Koliko je njemu poznato C. B. kao pravna osoba postoji, ali ne posluje od 2014. Nema osobnih zamjerki prema tuženiku, ali samo želi da mu vrate njegov novac i da mu vrate njegov patent, jer nema smisla da isti ostaje u firmi koja nije izvršavala nikakve obaveze prema njegovom patentu, jer je unio u tu firmu gotovo rješenje o patentu iz S. i platio sve obaveze do tog trenutka. U odnosu na pozajmice plaćane od gosp. K. M. koje se navode u dopisu R. b. (str. 27 i 28 spisa) navodi da se radi o pozajmicama koje se odnose na drugi patent koji se zove Ekološko novo đubrivo za koje je ustupio svoje parcele u BIH.

Na poseban upit da objasni koliko je po osnovi plaće dobivao na račun, a na koji način su mu isplaćivani dodatni troškovi na koje je ukazao u svom iskazu, tužitelj je naveo da je plaću dobivao u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1000 eura prema važećem tečaju na dan isplate dobivao na račun. Putne troškove podnosio je tuženiku kao jednom od direktora i oni su mi ih refundirali preko računa ne baš svaki mjesec, nego kada bi se nakupilo tih troškova. Na poseban upit tko mu je podmirivao te troškove, tužitelj je odgovorio da mu je neke troškove podmirivao i gospodin K. M. osobno, ali njemu to nije bilo bitno, već mu je važno da mu se isti naknade. Pitao je jednom prilikom gosp. M. zašto ih isplaćuje u obliku pozajmice na što mu je on odgovorio da mu je to jednostavnije radi pravdanja istih, ali da neće nikada ništa od njega potraživati, što je i točno, jer nije nikada ništa od njega potraživao.

33. Tuženik M. D. u odnosu na navode tužitelja o tome da je prodao svoje udjele u društvu C. B. naveo je da vlasnička struktura u sudskom registru nije promijenjena, tako da nema saznanja o tome da bi isti bili prodani. Naveo je da su se tužitelj i on upoznali 2010. godine, negdje u siječnju ili veljači i bili su kod tužitelja u D., on i gospodin R. i tužitelj je napravio prezentaciju patenta i temeljem toga njegov je osobni zaključak bio da bi taj patent imao potencijala, osim što je nepravilno registriran samo za područje B. i H. Temeljem toga su izašli s prijedlogom da se registrira novi patent i pronašli su investitora i njihova procjena je bila da će to sve to skupa koštati do 2 mil. eura. Takvo rješenje su prezentirali tužitelju i on je došao u Z. gdje su počeli sa finalnim pregovorima oko cijele te priče odnosno novog rješenja, znači nisu imali nikakvih financijskih problema niti potrebe za dodatnim financijskim sredstvima. Za vrijeme boravka tužitelja u Z., djelovao je nepouzdano, odnosno stalno je mijenjao stavove i pojavio se strah među svima njima što ako bi tužitelj odustao od projektu tijekom postupka registracije novog patenta, a glavni investitor je bio gosp. K. M. Onda je nastala ta ideja o toj pozajmici i iznos koji je tamo naveden od 32.760,00 eura predstavlja maksimum odnosno garanciju da ih tužitelj neće ostaviti na cjedilu. Njihov stav je bio u slučaju da ako bi tužitelj napustio projekt da mu plaćamo najamninu stana, a drugi dio će mu vratiti, jer nisu to mogli formulirati na drugi način. Na Ugovoru o zajmu navedeno je da je sklopljen 1. travnja 2010., ali je potpisan kod javnog bilježnika 29. travnja 2010. u istom trenutku kada je na tužitelja prenesen poslovni udjel od 20% u društvu C. B., tog dana potpisana su tri ugovora i jedna ovjera potpisa na četvrtom ugovoru. Prvi je bio Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, drugi je bio Ugovor o prijenosu prava iz patenta registriranog u BIH, treći je bio Ugovor o radu i četvrti je bio Ugovor o zajmu, sve istog dana 29. travnja 2010. i sve je to rađeno kod javnog bilježnika B. J. u Z. Predmetna pozajmica nikada nije unesena u firmu i on je taj novac tog 29. travnja 2010. predao K. M. i taj dan su i K. M. potpisali Ugovor o zajmu i on je to rekao odvjetniku pa mu je on rekao da naprave Ugovor o preuzimanju duga, a on je sklopljen slijedećeg dana 30. travnja 2010. O tome tužitelj nije ništa znao. Prva rata predmetnog zajma trebala je biti vraćena 1. svibnja 2010. i cijeli posao se sastojao u tome odnosno smisao ugovora je bio da tužitelj radi svoj posao i da se registrira novi patent. Prvih dana to nije išlo kako treba i prolazili su mjeseci i oni su novi patent registrirali u rujnu 2010. Ta registracija nije mogla ići brže i smatra da je pogrešan stav K. M. da se to moglo odraditi brže, oni su u tom razdoblju obavljali cijeli niz poslova i misli da su bili dobar tim. Uključili su Fakultet strojarstva i brodogradnje u projekt, za K. M. je sve to bilo jako sporo jer je stavio na raspolaganje 2 mil. privatnog novca. Sa konkretnim ugovorima počelo je u veljači 2011., oni su testiranja završili u srpnju 2011. i onda se K. M. opustio i vidio je da sve to ima smisla i počeo je vraćati novac tužitelju. Međutim, počele su se događati određene stvari između tužitelja i njega, odnosno počeli su se događati neki osobni animoziteti i problematika tih osobnih animoziteta dovela je do ovog spora. Smatra da je gospodin K. M. u cijelosti otplatio tužitelju predmetnu pozajmicu. Patent koji je unesen u društvo C. B. i dalje funkcionira, dok nije plaćen isključivo patent za BIH, jer je bio nebitan kao takav. Navodi da je tužitelj vlasnik 20% društva C. B. pa tako i 20% patenta, odnosno svega što čini imovinu firme. Gospodin K. M. je tužitelju pred njim i gospodinom R. još 2010. rekao da će mu vraćati on novac iz predmetne pozajmice i on mu je to uplaćivao na njegov račun. Naveo je da bi se isplate vršile preko društva C. B kada bi se iste odnosile na poslovanje tog društva i nema nikakvog smisla da iste plaća K. M. kao fizička osoba. Svi putni nalozi plaćani su računa društva C. B. i za iste nema razloga da ih plaća K. M. kao fizička osoba kada idu u trošak firme.

Na poseban upit što je učinio sa novcima koje je primio od tužitelja na ime predmetne pozajmice, tuženik je odgovorio da je iste zaprimio i predao ih K. M. Financijer posla bio je K. M. i nije bilo niti razloga da ta sredstva budu kod njega, a on je bio ugovorna strana tog ugovora, jer je na tome inzistirao tužitelj. Smatra da su tužitelj i on zajednički složili tekst predmetnog Ugovora o zajmu. Na poseban upit na koji način su tužitelju plaćeni troškovi odlaska u A. i nekih prezentacija, tuženik je odgovorio da mu je sve to plaćeno sa društva C. B.

34. Ovaj sud je u nastavku postupka odredio da se izvede dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine dugovanja po predmetnom Ugovoru o zajmu, vodeći pri tome posebno računa o tome da li je eventualno predmetno potraživanje tužitelja podmirio K. M., a uzevši u obzir Ugovor o preuzimanju duga sklopljen 30. travnja 2010. između tuženika i K. M.

35. Naime, ovaj sud temeljem provedenih dokaza saslušanjem svjedoka K. M. i M. R. te saslušanjem stranaka ocjenjuje da je upravo K. M. kao treća osoba vršila povrate predmetne pozajmice iz Ugovora o zajmu od 1. travnja 2010. tužitelju.

36. Iz dopisa R. A. d.d. od 21. listopada 2015. na nedvojben način je razvidno da su sa računa K. M. vršene uplate tužitelju i to u više navrata u iznosu od po 7.000,00 kn, što u protuvrijednosti u eurima iznosi oko 929,00 eur, a sam tužitelj navodi da su mjesečni anuiteti po predmetnom Ugovoru o zajmu iznosili 910,00 eur. Dakle, radi se o redovitim uplatama K. M. prema tužitelju u iznosima približnima upravo iznosu mjesečnih anuiteta po predmetnom Ugovoru o zajmu.

37. Ovaj sud ocjenjuje nevjerodostojnim opetovano inzistiranje tužitelja na tome da se radi o uplatama K. M. prema njemu po drugim osnovama, budući da to tijekom ovog postupka isključivo tvrdi on, a svjedoci K. M. i M. R. te tuženik tvrde upravo suprotno, da se radi o uplatama K. M. na ime povrata predmetne pozajmice.

38. Ovaj sud ocjenjuje kao životno logično tumačenje tuženika da nema nikakvog smisla da bi K. M. kao fizička osoba vršila redovite uplate tužitelja koje bi se odnosile na troškove sudjelovanja tužitelja u projektu i to u društvu C. B. d.o.o. u kojem je tužitelj i dan danas upisan kao jedan od osnivača društva, što je razvidno iz Sudskog registra.

39. Tužitelj je kontradiktoran u svojim navodima, budući da je isticao kako je bio primoran prodati svoj udio od 20% u društvu C. B. d.o.o., a kao što je to prethodno navedeno i dan danas je upisan kao jedan od osnivača tog društva.

40. Nadalje, je sam tužitelj izjavio da ga je posebno šokiralo da kada je bila poplava u D. i kada je dobio otkaz da je shvatio da je dobio zadnju plaću u travnju 2014. Dakle, sam tužitelj čini nespornim da mu je društvo C. B. d.o.o. vršilo uplate na ime plaće, a što je također razvidno iz dopisa R. A. d.d. pa je potpuno nerazumljivo i životno nelogično da bi mu istovremeno i K. M. kao fizička osoba vršio uplate koje se odnose na sudjelovanje tužitelja u projektima društva C. B. d.o.o.

41. Posljedično, ovaj sud je odredio zadatak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji N. M., upravo na način da vještakinja treba utvrditi visinu potraživanja tužitelja po predmetnom Ugovoru o zajmu, uzevši u obzir uplate koje je tužitelju na ime povrata zajma vršio K. M.

42. U svom osnovnom Nalazu i mišljenju od 8. studenoga 2022. vještakinja N. M. utvrdila je, a uzevši u obzir Ugovor o preuzimanju duga sklopljen između tuženika i K. M. da preostalo potraživanje tužitelja po predmetnoj pozajmici iznosi 4.145,46 eur.

43. Na takav izračun vještakinje prigovore je istaknuo tužitelj u podnesku od 24. studenog 2022. Tužitelj najprije ustraje na tome da se uplate K. M. ne odnose na povrat pozajmice, a podredno ističe da su te uplate vršene sa zakašnjenjem te da je vještakinja trebala po redoslijedu uračunavanja sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a utvrditi visinu potraživanja tužitelja po predmetnom Ugovoru o zajmu.

44. Vještakinja N. M. dostavila je 17. veljače 2023. svoju prvu pisanu Dopunu Nalaza i mišljenja u kojoj je utvrdila da poštujući redoslijed uračunavanja ostatak duga tuženika po glavnici zajma na dan 2. siječnja 2014. iznosi 17.179,78 eur. 45. Sukladno prethodno izrađenoj Dopuni Nalaza i mišljenja vještakinje N. M., tužitelj je podneskom od 29. ožujka 2023. postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 17.179,78 eur sa zateznom kamatom od 3. siječnja 2014. kao dana nakon dana za koji je vještakinja utvrdila iznos dugovanja.

46. Međutim, na Dopunu Nalaza i mišljenja vještakinje N. M. prigovore je iznio tuženik. Naime, tuženik ističe kako vještakinja nije uzela u obzir uplatu K. M. od 5. veljače 2014. u iznosu od 32.500,00 kn, a kojom uplatom je kupljeno vozilo tužitelju, čime je po navodima tuženika izvršen povrat pozajmice tužitelju u cijelosti.

47. Tužitelj je podneskom od 25. svibnja 2023. istaknuo kako su netočni navodi tuženika da se uplata K. M. od 5. veljače 2014. u iznosu od 32.500,00 kn odnosi na uplatu osobnog automobila marke A. A3 1,9 TDI, reg. oznake ZG ... Ističe, kako je taj automobil vlasništvo društva C. B. d.o.o., dok se navedena uplata odnosi na uplatu materijalnih troškova putovanja i prezentacije patenta društva C. B. d.o.o. u E. L., S. A., a koju je predstavljao upravo tužitelj.

48. Ovaj sud je unatoč osporavanju tužitelja naložio vještakinji N. M. da izradi Dopunu svog Nalaza i mišljenja i na način da uplatu K. M. od 5. veljače 2014. u iznosu od 3.250,00 eur uzme u obzir kao uplatu na ime povrata predmetne pozajmice.

49. Vještakinja N. M. je u svojoj drugoj pisanoj Dopuni od 31. svibnja 2023. utvrdila da su uplatama podmirene zatezne kamate, dok preostali dug tuženika iznosi 5.188,62 eur i odnosi se na dug po glavnici zajma.

50. Na ročištu za glavnu raspravu 28. studenog 2023. vještakinja N. M. ostala je u cijelosti kod svog osnovnog Nalaza i mišljenja od 8. studenog 2022. i kod dvije Dopune nalaza i mišljenja od 17. veljače 2023. i 31. svibnja 2023., budući da su iste sačinjene sukladno nalogu suda.

Na poseban upit kada je izrađivala drugu Dopunu nalaza i mišljenja da li je glede uplate od 32.500,00 kn i tražila dodatnu dokumentaciju od stranaka ili je dopunu sačinila isključivo prema prometu po računu, odnosno prema dokumentaciji koja se nalazi u spisu, vještakinja je odgovorila da je drugu dopunu Nalaza i mišljenja izradila prema dokumentaciji koja se već nalazila u spisu i nije tražila dodatnu dokumentaciju.

51. Ovaj sud prihvaća kao izrađene prema svim pravilima struke, stručne i vjerodostojne, kako osnovni Nalaz i mišljenje vještakinje, tako i dvije pisane Dopune Nalaza i mišljenja vještakinje N. M. Naime, radi se upravo o tome, kao što je to vještakinja i navela prilikom svog usmenog saslušanja na ročištu 28. studenog 2023., da je ona postupila isključivo sukladno nalogu suda i izradila je različite varijante izračuna dugovanja po predmetnom Ugovoru o zajmu, dok je isključivo sud na temelju provedenog postupka ovlašten utvrditi relevantne činjenice i ocijeniti koliko iznosi samo dugovanje tuženika po predmetnoj pozajmici, odnosno da li uopće postoji bilo kakvo dugovanje tuženika po predmetnoj pozajmici.

52. Dakle, ovaj sud ocjenjuje, kao što je to prethodno obrazloženo da je K. M. redovitim uplatama prema tužitelju upravo vršio povrat predmetne pozajmice koju je tužitelj dao tuženiku, tako da u tom dijelu prihvaća kao relevantnu prvu pisanu Dopunu Nalaza i mišljenja vještakinje N. M. kojom je ona utvrdila da ostatak duga po glavnici zajma na dan 2. siječnja 2014. iznosi 17.179,78 eur.

53. Sada je otvoreno još pitanje da li je K. M. uplatom od 5. veljače 2014. u iznosu od 32.500,00 kn u korist društva C. B. d.o.o., kao što on to navodi za osobni automobil tužitelja, izvršen također povrat predmetne pozajmice tužitelju.

54. Radi razjašnjenja te odlučno okolnosti je na ročištu za glavnu raspravu 16. siječnja 2024. izveden dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka K. M.

55. Svjedok K. M. je u bitnome ostao u cijelosti kod iskaza od 19. siječnja 2022. Naveo je da je tužitelj koristio osobno vozilo marke A. A3 u vlasništvu društva C. B. d.o.o. i tužitelj je njemu izrazio želju da bi kupio taj auto i onda je on za tužitelja kupio taj osobni automobil, a dogovor je bio da se time zatvori predmetna pozajmica. Predao je u spis i protivnoj strani potvrdu banke o provedenoj transakciji i račun za predmetno vozilo te presliku knjižice vozila. On je, kada je izvršio to plaćanje, pitao tužitelja da li su time riješene sve obveze po predmetnoj pozajmici i tužitelj mu je to potvrdio, a svjedoci toga su tuženik i gospodin M. R. koji je saslušan u ovom postupku. Naveo je da je putovanje tužitelja u J. R. bilo u svibnju 2013, a da je iz potvrde koju je predao razvidno da je uplatu izvršio 5. veljače 2014. pa nema nikakve veze između te uplate i ranijeg putovanja tužitelja. Istaknuo je da je tužitelj u J. R. putovao sa gospodinom M. R. direktorom društva C. B. d.o.o., a trošak putovanja platilo je društvo. Pojasnio je da je on u to vrijeme bio jedan od direktora društva i suvlasnik društva. Nadalje je naveo da je tužitelj bio, a i danas je jedan od suvlasnika društva, on je imao obvezu financiranja patenta u društvu, a tužitelj je primao plaću za posao koji je radio. Pojasnio je da je vozilo marke A. A3 tada približno vrijedilo toliko koliko je i plaćeno za njega. Pojasnio je da je spomenuti dogovor bio u sjedištu društva C. B. d.o.o. na adresi, Z., , točnog vremena se ne sjeća s obzirom da je to bilo prije skoro 10 godina.

56. Na istom ročištu dopunski je saslušan i tužitelj D. Ć.

57. Tužitelj je u potpunosti odbacio kao lažan danas predani dokument od strane svjedoka K. M. i misli da je isti fingiran i nedavno sačinjen. Ističe kako je potpuno nerazumljivo, ako je on suvlasnik petine društva C. B. d.o.o., a i danas je, zašto bi platio punu cijenu tog vozila kada je on suvlasnik tog vozila i koristio ga je. Predao je u spis potvrdu H. z. za m. o. iz kojeg je razvidno da je u društvu C. B. bio prijavljen u razdoblju od 15. travnja 2010. do 31. ožujka 2014. dakle tri godine, 11 mjeseci i 16 dana, odnosno nedostaje mu 14 dana da bi imao četiri godine, iz čega se vidi da nije bilo nikakvog poštovanja prema meni kao nositelju patenta i inovatoru, a kamoli da bi mu oni kupili osobni automobil. Nikada nije bio upoznat sa time sve do vođenja ovog postupka da je dugovanje tuženika preuzeo K. M. On je u 11. mjesecu 2012. bio u SAD-u u K. gdje je bio drugi na svijetu s tim patentom, a tuženik mu nije htio napisati najobičnije pismo da bi dobio vizu, pa je putovao na bosanski pasoš jer ima dvojno državljanstvo. Kada su tako dobro plaćali gdje su onda njegovi troškovi iz A. Putovanje si je sam platio, a s njim je bio M. R. kojeg treba pitati da li je on naplatio svoje putovanje. To vozilo stradalo je u poplavi u D. u svibnju 2014. , a tada ga nitko nije pitao da li je uopće živ. On jedini u toj firmi nije bio direktor, a oni su svi bili direktori po njihovom dogovoru i pisanom ugovoru. K. M. je trebao u C. B. unijeti dva miliona eura za sve troškove patenta, a on je zaposlen na neodređeno vrijeme s time da je imao klauzulu da ga ne mogu prije isteka 4 godine otpustiti. Onda je tuženik dodao u ugovor do 2 miliona eura i on je to potpisao ne provjeravajući više. No, međutim oni su morali održavati patent koji je priznat u cijelom svijetu, za to se moraju plaćati takse, a oni to nisu radili čim su njega otpustili i patent je propao. Uplata od 32.500,00 kn odnosila se na njegovo putovanje u J. R. i njegov boravak tamo. On je prvo platio trošak tog putovanja, a onda su mu kasnije naknadili te troškove. Nikada se nije dogodio sastanak o kojem je danas svjedočio svjedok K. M.

58. Na istom ročištu izveden je dokaz i dopunskim saslušanjem tuženika M. D.

59. Tuženik je u bitnome izjavio da je dug po predmetnoj pozajmici u potpunosti podmiren, a svi troškovi koje spominje tužitelj su plaćeni sa računa društva C. B., tako i avionske karte, sve troškove je snosila društvo C. B. i sve ostale troškove kao primjerice dnevnica i ostalih troškova na samom putovanju je snosilo društvo C. B. Na oba ta puta je bio sa tužiteljem gospodin M. R. direktor društva i on je podmirivao u ime društva sve troškove. Osim toga auto je plaćen sa privatnog računa K. M. na račun društva C. B. i u ime tužitelja po stvarnoj cijeni. Uplatu je izvršio K. M. na račun društva u ime tužitelja, a na ime podmirenja duga po predmetnoj pozajmici, a svjedok toga je M. R. Naveo je da je društvo C. B. platilo auto, auto kući Z., a račun je izdan sa osnovnom cijenom i PDV-om nakon četiri godine korištenja toga auta smanjena je vrijednost auto za amortizaciju i prodan je auto tužitelju po smanjenoj cijeni gdje je uzeta u obzir amortizacija odnosno snižena je cijena auta.

60. Dopunske iskaze svjedoka K. M., tužitelja D. Ć. i tuženika M. D., ovaj sud ocjenjuje na način da su svi ti iskazi u suprotnosti sa spisu priležećom dokumentacijom i to Potvrdom o transakciji R. A. d.d. sa preslikom univerzalnog naloga za plaćanje na ime platitelja D. Ć., odnosno ovdje tužitelja, a koji dokument je u spis dostavio tuženik još uz svoj podnesak od 24. veljače 2016. (str. 38 spisa). Naime, iz tog dokumenta razvidno je da je K. M. izvršio uplatu u korist društva C. B. d.o.o. i to u ime D. Ć. po računu broj … za osobno vozilo A. A3 1,9 TDI, reg. pločice ZG ... Dakle, iz spisu priležeće dokumentacije za ovaj sud proizlazi da je K. M. izvršio uplatu u ime D. Ć. i to u korist društva C. B. za vozilo koje je koristio D. Ć. Međutim, iz toga za ovaj sud ne proizlazi da je tom uplatom izvršen povrat pozajmice tužitelju. Naime, tužitelj ničime nije potvrdio da bi mu time bila vraćena pozajmica, a iz opisa plaćanja razvidno je isključivo da je K. M. izvršio uplatu u ime D. Ć. u korist društva C. B. d.o.o. i to po računu ispostavljenom za motorno vozilo, tako da nije ni na koji način moguće povezati to sa povratom pozajmice, ali je nevjerodostojno i tumačenje tužitelja da bi se ta uplata odnosila na troškove njegovog putovanja u J. R. jer su i te tvrdnje u izravnoj suprotnosti sa opisanom dokumentacijom (str. 38 spisa).

61. Nije relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari tumačenje tužitelja da je potpuno nelogično da bi on išao po punoj cijeni kupovati vozilo od društva C. B. d.o.o. kada je on bio i suvlasnik tog društva u omjeru od 20% pa je samim time bio i vlasnik 20% tog vozila u vlasništvu društva C. B. d.o.o., budući da iz opisane Potvrde o transakciji R. A. d.d. (str. 38 spisa) proizlazi da je K. M. izvršio uplatu za to vozilo, a ne tužitelj.

62. Posljedično, ovaj sud na temelju provedenog postupka ocjenjuje kako se uplata K. M. od 5. veljače 2014. u iznosu od 32.500,00 kn ne može smatrati uplatom učinjenom na ime povrata predmetne pozajmice tužitelju, budući da iz opisane dokumentacije ni na koji način nije moguće uspostaviti poveznicu između te uplate i povrata pozajmice tužitelju, a tužitelj ničime nije potvrdio da bi ta uplata bila izvršena na ime povrata pozajmice, a sama uplata nije niti izvršena tužitelju, već društvu C. B. d.o.o.

63. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud na temelju provedenog postupka ocjenjuje kako preostalo dugovanje tuženika po predmetnom Ugovoru o zajmu iznosi upravo onoliko koliko je to utvrdila vještakinja N. M. u svojoj prvoj pisanoj Dopuni Nalaza i mišljenja od 17. veljače 2023., odnosno to dugovanje na dan 2. siječnja 2014. iznosi 17.179,78 eur.

64. Posljedično, valjalo je odbiti kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa zajma od 32.760,00 eur (točka I. izreke presude).

65. Nadalje, valjalo je prihvatiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu preostalog dugovanja od 17.179,78 eur i to sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose od 3. siječnja 2014. kao dana nakon dana s kojim je vještakinja utvrdila visinu dugovanja do isplate (točka II. izreke presude).

66. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa svojim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 29. travnja 2015. u iznosu od 497,71 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), zastupanja na pripremnom ročištu 24. rujna 2015. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 29. rujna 2015. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 8. siječnja 2016. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 16. svibnja 2016. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 18. svibnja 2016. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 11. listopada 2016. u iznosu od 100,00 eur ( Tbr. 9. t. 5. OT-a), za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 13. siječnja 2017. u iznosu od 100,00 eur ( Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na ročištu 26. rujna 2019. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 19. siječnja 2022. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 26. travnja 2022. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava ostalih podnesaka od 24. studenoga 2022. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 29. ožujka 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 25. svibnja 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT- a), sastava ostalih podnesaka od 16. lipnja 2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4. OT-a), zastupanja na ročištu 28. studenog 2023. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu 16. siječnja 2024. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.327,10 eur pa kada se tome sukladno odredbi Tbr. 42. OT-a doda PDV po stopi od 25% tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.908,88 eur. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 eur. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 372,95 eur i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 218,25 eur. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 8.898,25 eur (točka III. izreke presude).

67. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava ostalih podnesaka od 8. siječnja 2016. u punom zatraženom iznosu sa uračunatim PDV-om 155,54 eur, već ima pravo na naknadu troška sastava tog podneska u iznosu od 62,50 eur sa uključenim PDV-om, budući da je odredbom Tbr. 8. t. 4. OT-a propisano da stranci za sastav ostalih podnesaka pripada maksimalna nagrada od 25 bodova, odnosno 50,00 eur. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova zastupanja za ročišta 11. listopada 2016. i 13. siječnja 2017. punom zatraženom iznosu sa uključenim PDV-om od po 622,14 eur, već ima pravo na naknadu troškova od po 125,00 eur sa uključenim PDV-om za svako od tih ročišta, budući da se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja. Nadalje, tužitelj nema pravo na niti na naknadu troškova postupka sastava ostalih podnesaka od 24. studenog 2022. u punom zatraženom iznosu sa uračunatim PDV-om 155,54 eur, već ima pravo na naknadu troška sastava tog podneska u iznosu od 62,50 eur sa uključenim PDV- om, budući da je odredbom Tbr. 8. t. 4. OT-a propisano da stranci za sastav ostalih podnesaka pripada maksimalna nagrada od 25 bodova, odnosno 50,00 eur. Konačno, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 372,95 eur, budući da sudska pristojba na presudu prema vrijednosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva iznosi 218,25 eur. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.335,06 eur (točka IV. izreke presude).

68. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu jer je prihvaćen njegov eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pa je tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka bespredmetan.

U Dugom Selu 22. veljače 2024.

Sudac

Lovro Tomičić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku F. O. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 218,25 eur

- tuženiku po odvjetniku I. K.