- 1 -              Rev 2157/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2157/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. Ć. iz D., OIB ..., 2. tužitelja B. Ć. iz V., OIB ... i 3. tužitelja S. L. iz V., OIB ..., koje zastupa punomoćnik V. L. odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & P. iz S., protiv tuženika Općine M., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-947/2017-2 od 25. svibnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-6115/15 od 20. ožujka 2017., na sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu prvo i drugo tužitelju svakom u iznosu od 213.168,075 kuna, a treće tužitelju iznosa od 150.080,95 kuna, sve zajedno sa zateznima kamatama od 23. lipnja 2010. pa do isplate i za naknadu troškove postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je navedena odluka i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno o troškovima postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji ističući razloge bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su preinačiti pobijanu presudu, podredno je ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Zahtijevaju troškove postupka u povodu tog pravnog lijeka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) jer je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP. To jer se drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku u pobijanom dijelu po žalbi tuženika, pozvao na primjenu odredbe 373.a ZPP i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu utvrdio bitne činjenice i odlučio o osnovanosti zahtjeva.

 

7. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Tužitelji kao revidenti prvenstveno prigovaraju pravnom pristupu drugostupanjskog suda kod odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

 

9. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Predmet spora i u revizijskom stupnju postupka je isplata novčane naknade tužiteljima kao vlasnicima nekretnina za koje tvrde da predstavlja izgrađenu cestu i kao takve da su pravnog statusa - nerazvrstana cesta, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, ovdje tuženika.

 

11. Tužitelji tvrde da se ovdje radi o zk česticama 20796/19 i 20796/20 zk ul 131 k.o. V. koje da su uknjižene na prednike 1. i 2. tužitelja, koji da su 1980. (i aneksom 2002.) prodali dio nekretnine 3. tužitelju, te da su te čestice u naravi lokalni put, pa da se radi o oduzetim dijelovima nekretnine.

12. Prvostupanjski sud odredio je naknadu u utuženoj visini jer da se radi o asfaltiranom putu kojeg koristi više osoba, te da je donošenjem Zakona o cestama („Narodne novine“, br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.,i 144/21. i 114/22., dalje: ZC) tuženica stekla vlasništvo tih čestica na temelju zakona, s obzirom da bi se radilo o nerazvrstanoj cesti. Kako da nije proveden postupak izvlaštenja u odnosu na sporne čestice i nije isplaćena naknada tužiteljima istu dosuđuje.

 

13. Drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjevi polazeći od utvrđenja:

 

-da je tužitelj S. L. od B. Ć. i M. Ć. dana 22.srpnja 1980. kupio dio čk.br. 20796/20 u površini od 300 m2 te je prema čl. 6. ugovora kupio i dio puta koji služi kao pristupni put za potrebe kupljene čk.br.20796/187, dakle površinu od ukupno 368 m2 te je u širini od pet metara osnovano pravo služnosti puta za potrebe kupljene čestice

 

-da prema podacima Ž. u. z. c. S.-d. ž. od 01.travnja 2016. čestice označene kao 20796/19 i 20796/20 iz k.o. V. nisu u sustavu javnih razvrstanih cesta kojima upravlja navedena uprava,

 

-da prema podacima Općine M., Jedinstveni upravni odjel od 9. ožujka 2010. i 3. ožujka 2016. čk.br. 20796/20 i čk.br. 20796/19 nije javni put, jer je izgrađen i uređen od strane privatnih osoba kao pristupni put za građevinske čestice, dakle da Općina M. nije vlasnik puta, nije izvršila izgradnju niti put održava

 

-da je po tužbi tužitelja V. A. protiv tuženika, između ostalih i ovdje tužitelja I. Ć. i B. Ć. kod Općinskog suda u Splitu pod brojem P-6106/15 u tijeku parnica radi utvrđenja prava služnosti puta preko čk.br. 20796/19 i 20796/20 za korist nekretnina navedene tužiteljice u kojoj parnici se ovdje tužitelji legitimiraju kao vlasnici poslužnog dobra

 

-da je prema kupoprodajnom ugovoru od 23. studenog 1978. sklopljenom između prodavatelja M. i B. Č. te kupca S. B. predmet prodaje čk.br. 20796/155 površine 534 m2 te je osnovano pravo služnosti puta na teret čkbr. 20796/20,

 

-da tužitelj S. L. u stranačkom iskazu navodi da je od M. i B. Č. kupio česticu označenu kao 20796/188 u k.o. V. sa 368 m2 jer je kupio i dio puta koji se nalazi na čk. br. 20796/20 te da su put uredili vlasnici nekretnina koji s parcele kupili od M. i B. Č. i to svojim sredstvima za potrebe nastalih parcelacijom čestica, koji put i održavaju, a da V. A. od istih nije kupila česticu te nema pravo koristiti sporni put kao niti drugi koji se sada istim koriste,

 

-da tužitelj B. Ć. u svom iskazu potvrđuje navode iz iskaza tužitelja S. L. te da je sporni put formiran kako su prodavane parcele od 1978. kao makadamski te da tim putem koji je vlasništvo tužitelja ne mogu prolaziti oni koji nisu od njih kupili parcele kao na primjer V. A. koja je parcelu kupila od osobe prezimena D.

14. Revidenti, osim što prigovaraju pravilnosti primjene materijalnog prava, ističu da je počinjena povreda iz odredba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, te iz odredbe čl. 354. st.1. ZPP u svezi odredbe čl. 8. ZPP.

 

15. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da su jasni, potpuni i pravilni razlozi pobijane odluke i da ona nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje se određeno ukazuje u reviziji.

 

16. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to revidenti smatraju da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to oni čine.

 

17. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, sukladno odredbi čl. 356. ZPP.

 

18. Kada revidenti obrazlažu da je materijalno pravo pogrešno primjeno oni se pozivaju na sadržaj odredbi čl. 133. st. 1. ZC, 132. st.1. ZC te 133. st. 1. ZC, sve tvrdeći da su vlasnici nekretnine na kojoj je izgrađena nerazvrstana cesta za koju nisu ostvarili naknadu u skladu s propisima te da oni svoje pravo ostvaruju u ovoj parnici sukladno odredbi čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14, dalje: ZVDSP). To jer da se radi o cesti koja je na dan stupanja na snagu Zakona o cestama koristila se za promet i koja je pristupačna većem broju korisnika, a nije razvrstana u javne ceste, pa da je ex lege postala nerazvrstana cesta.

 

19. Kraj utvrđenja suda da se radi o česticama koja u naravi čine pristupni put, da su taj put uredili vlasnici čestica kojima je taj put pristupni i koji su iste kupili od zajedničkog prodavatelja, da je sam put formiran kako su te nekretnine prodavane od 1978. i to prvotno kao makadamski, da istim ne mogu prolaziti oni vlasnici nekretnina koji od tužitelja nisu kupili nekretnine, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da tužitelji nemaju pravo na naknadu jer da predaja posjeda čestica koje čine sporni put nikada nije izvršena tuženiku, a da su upravo tužitelji ishodili parcelaciju u građevinske čestice i istovremeno prodajom tih čestica zasnovali kupcima pravo služnosti puta kojeg su sami izgradili i sami održavaju.

 

20. Kada je u postupku utvrđeno da spornim česticama ne mogu prolaziti oni vlasnici nekretnina koji nisu iste kupili od tužitelja, onda pretpostavka iz odredbe čl. 2. st. 1. t. 6. ZC, koja određuje da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, nije ispunjena, jer ih očito ne može koristiti svatko i nisu pristupačne većem broju korisnika. Stoga se ne radi u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZC o nerazvrstanoj cesti kao javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, niti u smislu odredbe čl. 131. ZC cesti koja je na dan stupanja na snagu tog Zakona bila pristupačna većem broju osoba, a koja nije bila razvrstana kao javna cesta. Tužitelji ni ne tvrde da im je zemljište oduzeto od strane tuženice ili drugog nadležnog tijela radi izgradnje ceste, pri čemu je u postupku i utvrđeno da su predmetni put uredili i održavaju ga spomenuti vlasnici okolnih nekretnina. Nisu dakle ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 3. st. 5. ZC („Javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu.“) niti postoje karakteristike nerazvrstane ceste iz čl. 98. tog Zakona („Nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, i to posebice: – ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (»Narodne novine« br. 54/08., 122/08., 13/09., 104/09. i 17/10.), – ceste koje povezuju naselja,– ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, – terminali i okretišta vozila javnog prijevoza,– pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, – druge ceste na području naselja i gradova. (2) Ceste iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka odlukom određuje ministar (3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«“). Isto tako, prema odredbi čl. 102. st. 1. ZC, nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu. Tužitelji nisu dokazali ni da bi predmetna nekretnina bila uvrštena u odgovarajuću odluku tuženika o popisu nerazvrstanih cesta, da je u odnosu na nju izdana pravomoćna uporabna dozvola za izgradnju prometnice ili sl. prema prethodno citiranom.

 

21. Stoga kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje statusa nerazvrstane ceste, ne radi se o zemljištu u odnosu na koje je po sili zakona vlasništvo stekla tuženica kao jedinice lokalne samouprave, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade za zemljište za koje oni tvrde da je izgrađena nerazvrstana cesta.

 

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja odlučeno je kao u izreci presude.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.