Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-467/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog E.Š., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj 23. Pp-7246/2021 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okr. E.Š. u izreci te presude označava djelom prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i okr. E.Š. se na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od trideset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. E.Š. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čanka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

1.1. Okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog neizricanja zaštitne mjere.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža novčana kazna u odnosu na raniji propis.

4.2. Sukladno odredbe članka 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

4.3. Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisan blaži minimum novčane kazne trebalo je primijeniti novi Zakon, jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove odluke u točki I.

5. Neosnovano ističe žalitelj da je okrivljeniku uz novčanu kaznu trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je zaštitna mjera propisana kao fakultativna, a prvostupanjski sud nije našao opravdanim izreći je na temelju u postupku utvrđenih i cijenjenih svih relevantnih okolnosti postupanja inkriminirane prilike, u neposrednom kontaktu s okrivljenikom, smatrajući da će se u predmetnom slučaju i samo izrečenom novčanom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je očito imao u vidu ozbiljnu životnu dob počinitelja i njegovu raniju neosuđivanost zbog takvih prekršaja, na temelju čega je mogao zaključiti da nije sklon protupravnom postupanju u prometu, dok žalitelj ističe samo okolnosti koje predstavljaju biće prekršaja i opće statističke podatke o stradavanju na cestama, koje nisu od utjecaja na pravilnost odluke u odnosu na konkretnog okrivljenika. Stoga je i ovaj sud mišljenja da izricanje zaštitne mjere ne bi bilo u razmjeru s težinom predmetnog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati od okrivljenika i stupnjem njegove opasnosti, kako je to propisano odredbom članka 51.a Prekršajnog zakona.

6. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. veljače 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.