Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-418/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog K.R., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split i okr. K.R., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 15. studenoga 2021., broj: 23. PpP-6681/2020, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbi tužitelja i okrivljenika K.R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki I., te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. K.R. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi dana 20. srpnja 2020. u 13,25 sati u Splitu, u Rendićevoj ulici kod kbr. 2458, kao vozač vozila M1 marke Opel, reg. oznake XX izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom na način da je upravljao navedenim osobnim vozilom jednosmjernim kolnikom Rendićeve ulice, od smjera juga u smjeru sjevera te dolaskom do raskrižja sa sjevernim odvojkom istoimene ulice, vršeći radnju skretanja u lijevo put zapada, nije se uvjerio da navedenu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu vodeći pri tom računa o položaju vozila, prilikom čega je prednjim lijevim dijelom vozila zahvatio prednji desni više bočni dio osobnog vozila marke Renault, reg. oznake XX, koji se od strane B.L. nalazio parkiran uz južni rub kolnika Rendićeve ulice prednjim dijelom okrenutim u smjeru zapada, nakon čega je izgubio nadzor nad upravljačem pa je s vozilom nastavio nekontrolirano kretanje u smjeru zapada prilikom čega je prednjom lijevom bočnom stranom udario u stražnju desnu stranu osobnog vozila marke Opel Corsa, reg. oznake XX koji se od strane I.Ć. nalazio parkiran uz južni rub kolnika prednjim dijelom okrenutim u smjeru zapada,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 43. stavaka 1. i 3. u svezi 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Žalbe tužitelja i okrivljenika u odnosu na djelo u točki I. izreke pobijane presude postale su bespredmetne.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split kao osnovane, a uslijed odluke u točki I ove presude i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u točki II. izreke pobijane presude označava djelom prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okr. K.R. izriče se novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od trideset dana od primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini, a na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

IV U ostalom dijelu, žalba okrivljenika K.R. odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik K.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. K.R. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz člana 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranih propisa, uz primjenu instituta ublažavanja, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.500,00 kuna.

1.1. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 415,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj i okrivljenik podnijeli su pravodobne žalbe.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o kazni i neizricanju zaštitne mjere.

2.2. Okrivljenik je podnio žalbu, putem branitelja Ž.O., odvjetnika u S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koja, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

2.3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, njihove žalbe prihvate.

3. Žalba tužitelja je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.

3.1. Žalba okrivljenika je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da je za djelo u točki I. izreke pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo prekršaja iz člana 43. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega su žalbe tužitelja i okrivljenika, u tom dijelu postale bespredmetne.

5. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj počinio 20. srpnja 2020.

5.1. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane fiksne kazne u iznosu od 260,00 eura za djelo u toč. I. izreke pobijane presude, očigledno je da se radi o prekršaju za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

5.3. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Zbog navedenih razloga, za djelo prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona za to djelo trebalo odbiti optužbu, kao u izreci ove presude u točki I.

6. Uslijed odluke u toč. I ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj, činjenično i pravno opisan u točki II. izreke pobijane presude, a prihvaćanjem žalbe tužitelja i uz primjenu novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao kaznu, kao u toč. III ove odluke.

6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud u odnosu na djelo u točki II. izreke pobijane presude izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je povoljniji za okrivljenika.

7. Neosnovano okrivljenik upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu djela iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je prvostupanjski sud nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, ocjenom pisane obrane okrivljenika, iskaza svjedoka Š.A. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetni prekršaj, prihvatljiv i ovom sudu.

7.1. Pogrešno žalitelj ističe da se odluka o odgovornosti nije mogla utvrditi bez provođenja prometno-tehničkog vještačenja kojim bi bilo potvrđeno da su oštećenja na vozilima mogla nastati na opisani način, budući da je svjedok Š.A. jasno opisao neposredno uočeno postupanje okrivljenika u prometu, kada je s prozora udaljenog otprilike 5 metara vidio da je vozilom udario u zadnji desni bočni dio parkiranog vozila, te se prvotno zaustavio, nakon čega se vožnjom unatrag udaljio s mjesta prometne nesreće. Zapisao je registarske oznake njegovog vozila i jasno opisano vozilo kojim je upravljao te prilike, s time da niti žalitelj nije dovodio u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, a sudionici prometne nesreće i oštećenja na vozilima proizlaze i iz zapisnika o očevidu od 28. srpnja 2020., opisani u točkama II. i III. Prema tome, kako žalitelj u postupku pred sudom nije predlagao provođenje vještačenja niti druge dokaze, a prvostupanjski je sud na temelju rezultata provedenog postupka pravilno zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, to suprotno tvrdnji žalitelja nije bio dužan provoditi prometno-tehničko vještačenje. Za ostvarenje obilježja ovog djela odlučno je da je žalitelj sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj je nastala materijalna šteta i da je napustio mjesto prometne nesreće bez prethodnog potpisivanja Europskog izvješća o nesreći ili na drugi način razmjene osobnih podatka i podataka o vozilu, što u predmetnom slučaju nije sporno.

7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Razmatrajući žalbu tužitelja u pogledu odluke o kazni, te ispitujući kaznu u povodu žalbe okrivljenika u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je mišljenja da je u pravu tužitelj kada upire na pogrešnu primjenu instituta ublažavanja novčane kazne za djelo u točki II. izreke pobijane presude, budući da u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje su uvjet za primjenu tog instituta. Naime, iako okrivljenik nije prethodno kažnjavan zbog prometnih prekršaja ta okolnost ne predstavlja naročito olakotnu okolnost, pri čemu prvostupanjski sud nije pravilno cijenio druge okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od utjecaja na kaznu, prvenstveno nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj prekršaja čineći kojega je okrivljenik pokazao značajan stupanj prometne nediscipliniranosti i neodgovornosti prema drugim sudionicima, kako na to upire i žalitelj. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je prihvaćajući žalbu tužitelja izrekao novčanu kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, smatrajući je primjerenom svim okolnostima od utjecaja na kaznu i pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno upućivanja takvog prijekora zbog počinjenog prekršaja koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

9. U pravu je tužitelj kada ističe da prvostupanjski sud prilikom odluke o zaštitnoj mjeri nije pravilno vrednovano značaj i težinu počinjenog djela i prekršaja koji se mogu očekivati od počinitelja s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja. Mišljenje je i ovog drugostupanjskog suda da bezobzirnost u pogledu oštećenja tuđe imovine i otežano utvrđenje počinitelja u cilju ostvarenja naknade štete, opravdava izricanje zaštitne mjere, odnosno otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

9.1. Stoga je ovaj sud cijeneći navedeno, a imajući na umu da okrivljenik ranije nije bio prekršajno osuđivan, da je je osoba mlađe životne dobi nedovoljne svijesti o nedopustivosti takvog postupanja, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, smatrajući da će se označenim vremenom trajanja zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. veljače 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.