REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 141/2021-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Fantazija projekt d.o.o., OIB 93493372901, II. tužitelja Fantazija vodeni park d.o.o., OIB 16229834522, III. tužitelja Fantazija hoteli d.o.o., OIB 17970972776 i IV. tužitelja Fantazija zabavni park d.o.o., OIB 40210972098, svi iz Samobora, Perkovčeva 9, koje zastupa punomoćnik Tomislav Zorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke, OIB 87939104217 iz Zagreba, Jurišićeva 4, koju zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Borisa Šimunića, OIB 50128970358 iz Bestovja, Zelinska 12, kojeg zastupa punomoćnik Marko Šebalj, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i umješača protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1911/2018-9 od 14. svibnja 2020., kojim je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2589/2013 od 1. veljače 2018., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1911/2018-9 od 14. svibnja 2020. te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se dopuna revizije tužitelja iz podnesaka od 3. listopada 2023. i 19. veljače 2024.

III. Odbacuje se dopuna revizije umješača iz podnesaka od 17. veljače 2021., 23. kolovoza 2022., 12. rujna 2022. i 2. listopada 2023.

IV. Ostavlja se da se o troškovima revizijskog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja upravljeni na isplatu iznosa I. tužitelju od 150.567.617,30 kuna, II. tužitelju od 334.078,50 kuna, III. tužitelju od 45.693.902,25 kuna i IV. tužitelju od 128.486.025,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 1.698.125,00 kuna (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijene su žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja (točka I izreke), preinačena je odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) te je odlučeno o troškovima žalbenog postupka (točka III. izreke).

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-2629/2020-4 od 27. listopada 2020. dopušteno je tužiteljima podnošenje revizije protiv presude suda drugoga stupnja zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na dan 1. rujna 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019) kojom je brisan dotadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku? Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja? Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se u takvoj situaciji samo pozove da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto osvrta na žalbene razloge i dovođenje vlastite ocjene činjenica u svezu s procesnim i materijalnim pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375. st .1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?“

4. Tužitelji su sukladno navedenom rješenju ovoga suda protiv presude suda drugoga stupnja podnijeli reviziju u smislu odredaba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje zbog kojeg im je dopušteno podnošenje revizije i zatraživši na njega odgovor. Predložili su preinačiti presudu suda drugoga stupnja i prihvatiti tužbene zahtjeve, odnosno ukinuti nižestupanjske odluke.

5. Umješač na strani tužitelja podnosi reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena tužiteljima i predlaže preinačiti presudu suda drugoga stupnja i prihvatiti tužbene zahtjeve, odnosno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće i suca pojedinca.

6. Podneskom od 22. siječnja 2021. umješač navodi da je u cijelosti suglasan s navodima revizije tužitelja.

7. U odgovoru na reviziju tuženica opreza radi prigovara pravovremenosti te je predlaže odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troškova revizijskog postupka.

8. Revizija je pravovremena i osnovana.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnik tužitelja zaprimio rješenje ovoga suda kojim se dopušta revizija 20. studenoga 2020., a umješač osobno istoga dana (poleđina lista 14894-14895 spisa). Nadalje proizlazi da su punomoćnici tužitelja i umješača podnijeli reviziju preporučenom pošiljkom predanom Hrvatskoj pošti 21. prosinca 2020. (poleđina lista 14918 i 14940 spisa). Dakle, prema odredbi čl. 112. st. 2. ZPP-a rok za podnošenje revizije počeo je teći 21. studenoga 2020. i istekao je 20. prosinca 2020. (nedjelja). Kako je posljednji dan roka za podnošenje revizije padao u nedjelju, tako je prema odredbi čl. 112. st. 4. ZPP-a zadnji dan za podnošenje revizije bio 21. prosinac 2020 (ponedjeljak). Kako su revizije predana pošti 21. prosinca 2020. preporučenom pošiljkom, tako su iste pravovremene u smislu čl. 113. st. 2. ZPP-a.

10. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. Pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena zapravo treba podijeliti na dva dijela. Prvi se odnosi na pitanje primjenjivosti čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14) u konkretnom slučaju i s obzirom na datum donošenja pobijane odluke.

11.1. Prema odredbi čl. 375. st. 5. navedenog Zakona o parničnom postupku postojala je specifična ovlast drugostupanjskog suda u slučajevima odbijanja žalbe koja se sastojala u tome da takav sud presudu posebno ne obrazlaže u slučaju ako prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. Međutim, člankom 65. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/2019, dalje: ZIDZPP/19) takva je odredba brisana te je propisano da će se ista primjenjivati na sve postupke u tijeku (čl. 117. st. 2. ZIDZPP/19).

11.2. Kako je u konkretnom slučaju presuda suda drugoga stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZIDZPP/19 odgovor na pitanje o primjenjivosti te odredbe bio bi negativan, odnosno sud takvu odredbu ne bi mogao primijeniti.

11.3. Međutim, iz sadržaja obrazloženja presude suda drugoga stupnja ne proizlazi da bi se taj sud pozvao na brisanu odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a. Sud drugoga stupnja je odluku donio primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, pa odgovor na to pitanje nije od utjecaja na pravilnosti i zakonitost presude suda drugoga stupnja.

12. Drugi dio pitanja odnosi se na postupanje žalbenog suda u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja da je učinjena u postupku pred tim sudom. Konkretno, pita se je li žalbeni sud dužan obrazložiti zbog čega pojedine žalbene navode nije smatrao onima od odlučnog značenja te je li pravilno postupio u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a i je li izostankom obrazloženja o žalbenim navodima od odlučnog značenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

12.1. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Prije svega valja navesti da ova odredba daje mogućnost i obvezu žalbenom sudu procijeniti koji su to žalbeni navodi od odlučnog značenja. Međutim, takva procjena mora biti zasnovano na uvjerenju žalbenog suda o tome zbog čega neki žalbeni navod jest ili nije od odlučnog značenja pri čemu takvo uvjerenje treba biti zasnovano i na ocjeni cjelokupne procesne građe koja je iznesena u postupku, kao i na ocjeni samih žalbenih navoda promatrajući ih u međusobnoj vezi. Pri takvoj ocjeni valja polaziti od onoga na čemu je stranka u postupku zasnovala svoje tvrdnje, od onoga što je u tom smislu dokazala i što je u postupku utvrđeno te od onoga što je u žalbi istakla kao žalbene navode glede kvalitete odluke suda prvoga stupnja. Dakle, ocjena suda o tome koji je žalbeni navod od odlučnog značenja, a koji to nije treba biti jasno istaknuta i obrazložena u smislu relevantnih i dostatnih razloga uz koje bi bila pravno provjerljiva.

12.2. Predmet ovoga postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale povredom ugovornog odnosa sa tuženicom. U tom smislu tužitelji tijekom postupka i u žalbi iznose da su sa tuženicom u pravnom odnosu temeljem nekoliko pravnih poslova. Tako su se pozivali na sporazum od 29. listopada 2010. koji da je predložen od strane tuženice i prihvaćen od strane tužitelja te po kojem da su izvršili određena plaćanja ali da tuženica po istom nije postupila. U tom su smislu u žalbi tvrdili da se takav sporazum ne može podvesti pod pregovaranje pozivajući se na odredbu čl. 253. st. 1. i 262. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO koji je važio u to vrijeme), već da je primjenom tih odredaba ZOO-a isti sklopljen. Nadalje, tvrdili su u žalbi i da je na isti način sklopljen i ugovor o nagodbi od 8. rujna 2011. Konačno, tvrdili su u žalbi da je za vrijeme trajanja ugovora o nagodbi od 22. ožujka 2012. tuženica prekršila obveze iz istoga jer da je protupravno otuđila nekretninu u Velikim Zdencima i to po znatno nižoj cijeni od njezine procijenjene vrijednosti. Uz to, u žalbi posebno osporavaju činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvoga stupnja o tome da takav pravni odnos temeljem tih pravnih poslova nije postojao te da je postojao samo pravni odnos iz ugovora o nagodbi od 22. ožujka 2012. jer da je ista potpisana. To posebno naglašavaju tvrdnjama o tome da su po tim pravnim poslovima postupali (bilo plaćanjem određenih iznosa, bilo dostavljam sredstava osiguranja, bilo plaćanjem troškova ovršnog postupka) i da je tuženica takvo postupanje prihvaćala.

12.3. Sud drugoga stupnja u svojoj odluci u bitnome polazi od činjenica koje su među strankama nesporne. Tako daje obrazloženje o ugovorima o kreditu sklopljenim između tuženice i umješaća u kojima je prvotužitelj bio založni dužnik (po jednom ugovoru) i jamac platac (po drugom ugovoru). Nadalje obrazlaže odluku prvotužitelja o preuzimanju obveza po kreditu umješača te zahtjev tužitelja za prijenos kreditnih obveza umješača na njih te se osvrće i na druge nesporne činjenice (plaćanje obveza po dospjelim kreditima te primanje zadužnica od strane prvotužitelja). Konačno, polazi i od nesporne činjenice da nagodba iz rujna 2011. nije potpisana. Na temelju toga zaključuje da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju i da tužitelji nisu dokazali da bi tuženica prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja radi čega da bi tužiteljima nastala šteta. Konačno, a u odnosu na nagodbu koja je potpisana 16. travnja 2012. žalbeni sud utvrđuje da prvotužitelj nije ispunio svoju obvezu iz te nagodbe, pa primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) zaključuje da tužitelji nisu dokazali pretpostavke za naknadu štete jer da tužitelji samo općenito navode da šteta proizlazi iz činjenice da je tuženica tijekom razdoblja od 2009. do 2012. predložila sklapanje više ugovora, sporazuma i nagodbi koje je prvotužitelj prihvatio, a u odnosu na koje se tuženica oglušila postupati. Pritom žalbeni sud kao relevantan pravni odnos uzima ugovor o pristupanju dugu i nagodbu od 16. travnja 2012. te zaključuje da tužitelji nisu dokazali da tuženica po tim pravnim poslovima ne bi postupala pa time niti pretpostavke za naknadu štete.

12.4. Pravilno tužitelji i umješač u revizijama ukazuju na to da se sud drugoga stupnja nije u obrazloženju osvrnuo na žalbene tvrdnje o postojanju sporazuma od 29. listopada 2010. koji da sadrži sve bitne elemente ugovora i u odnosu na koji da je na pisani zahtjev tuženice I. tužitelj izdao pisanu suglasnost kojom prihvaća sklapanje sporazuma vršeći pri tome određena plaćanja. U tom smislu sud se nije osvrnuo niti na tvrdnju tužitelja o tome da je takav sporazum sklopljen prihvatom ponude i izvršenom činidbom od strane tužitelja. Nadalje, pravilno se u revizijama ističe da drugostupanjski sud nije cijenio u istom smislu i ugovor o nagodbi od 8. rujna 2011. jer da o tome nije dao valjano obrazloženje. Konačno, sud drugoga stupnja nije obrazlagao niti iznio pravni zaključak o žalbenoj tvrdnji tužitelja da je nekretnina u Velikim Zdencima prodana unatoč zabrani i po znatno nižoj cijeni od procijenjene. U odnosu na ove navode sud drugoga stupnja samo iznosi da tužitelji nisu dokazali da bi se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima u vezi sklapanja nagodbe u rujnu 2011. jer da i sami tužitelji navode da nagodba nije potpisana već da je potpisana ona od 16. travnja 2012.

12.5. Postupanje žalbenog suda u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a pretpostavlja prije svega jasno i nedvojbeno zauzimanje shvaćanja o tome koji su to žalbeni navodi od odlučnog značenja i zbog čega, a koji to nisu. Tek tada, žalbeni sud može ispuniti zahtjev iz te odredbe koji se sastoji od ocjene žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja. U protivnom, onemogućena je provjera ispravnosti razloga presude i time i njezine pravilnosti i zakonitosti. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja nije postupio na takav način čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju se pitanje odnosi, pa je time i dan odgovor na postavljeno pitanje u vezi primjene te odredbe.

12.6 Slijedom navedenoga iz točke 10.5. obrazloženja ove odluke u presudi suda drugoga stupnja izostali su razlozi o odlučnim činjenicama u konkretnom slučaju zbog čega se presuda ne može ispitati pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, izostali su jasni razlozi iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je drugostupanjski sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe tužitelja i umješača protiv prvostupanjske presude što je i odgovor na pitanje u vezi primjene te odredbe.

13. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP-a i u okviru pitanja koje se odnosi na postupanje suda drugoga stupnja odlučiti kao u točki I. izreke.

14. U ponovljenom suđenju drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o žalbama tužitelja i umješača protiv prvostupanjske presude vodeći računa i o navodima iz predmetnih revizija, a posebno o uputama o sadržaju obrazloženja iz ove odluke.

15. Kako su dopune revizija tužitelja i umješača nepravovremene, tako ih je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 391. st. 5. ZPP-a.

16. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-30865-252b5

Kontrolni broj: 06b8c-2197b-83384

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.