REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 Us I-1527/2023-13

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice T. M. iz R. S., V., Š., koju zastupa opunomoćenik B. Č., odvjetnik u O. d. Č. i p. d.o.o. P., D., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 21. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/3-02/263, URBROJ: 443-02-04-17-23-6 od 31. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

i r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/263, URBROJ: 443-02-04-17-23-6 od 31. svibnja 2023. u točki 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/23-02/263, URBROJ: 443-02-04-17-23-1 od 14. ožujka 2023., kojim je T. M., ovdje tužiteljici, naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni prizemnu građevinu ukupne tlocrtne veličine 9,5 x 4,2 m, na betonskoj ploči, zidova i stupova od kombinacije materijala (betonski i siporeks blokovi), zatvoreni dio veličine 4,0 x 3,0 m, ugrađene stolarije, s drvenim jednostrešnim krovištem iznad zatvorenog i otvorenog dijela, pokriveno valovitim pločama, izgrađenu na zemljištu k.č.br . k.o. V., bez izvršne građevinske dozvole, te da nakon uklanjanja izvrši poravnanje terena, postalo izvršno 3. travnja 2023. Točkom 2. izreke utvrđeno je da tužiteljica nije u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja uklonila predmetnu prizemnu građevinu. Stoga se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja od 14. ožujka 2023., odnosno na uklanjanje opisane građevine povremenog boravka na k.č.br. . k.o. V. izricanjem novčane kazne u iznosu od 3.981,68 € (točka 3.), uz daljnja upozorenja u točkama 4., 5. i 6. izreke.

2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi navodi da je predmetnu nekretninu stekla na temelju ugovora o kupoprodaji, držeći da kupuje zemljište unutar građevinskog područja na kojem je gradnja dozvoljena. Stoga smatra da je zbog predmetnog bila dovedena u zabludu, prvenstveno jer je na predmetnom zemljištu bila dozvoljena parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja. S tim u svezi navodi da je tužiteljici prije kupnje rečeno da se na navedenim nekretninama mogu postavljati objekti za koje nije potrebno ishođenje građevinske dozvole, pojašnjavajući da je ista nekretnina kupljena sa svrhom povremenog boravka tužiteljice s obitelji. U tom smislu tužiteljica navodi da svaki svoj boravak na predmetnoj nekretnini prijavi u sustav za prijavu i odjavu turista, kao i da redovno plaća turističku pristojbu. Ističe da je nakon montaže objekta za isti objekt dodijeljen kućni broj, spremnik za otpad, a da redovito plaća odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada, navodeći da je nadležnom uredu za katastar podnesen geodetski elaborat za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta u svrhu evidentiranja, brisanja ili promjena podataka o zgradama ili drugim građevinama. Nadalje, tužiteljica ističe da je u tijeku predmetnog postupka povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, kao i odredba članka 47. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku). Osim toga, ističe i da je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku jer tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja, upirući i na povredu odredbe članka 68. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku jer tuženik nije pozvao tužiteljicu da bude prisutna na očevidu. Nadalje, smatra da je počinjena i povreda načela pomoći neukoj stranci propisanog odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku. Konačno, tužiteljica ističe da joj je naloženo i poravnati teren, ali ističe da je teren u trenutku kupnje bio u istom stanju kao što je i sada, pojašnjavajući da nije izvodila nikakve zemljane radove kojima bi promijenila izgled terena pa je nejasno na koji bi način trebala izvršiti poravnanje terena, dok tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije naveo način i radnje kojima bi izvršila poravnanje istoga. Stoga smatra da je izreka osporenog rješenja nejasna. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora pa da po provedenom dokaznom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja pa je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 16. veljače 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom članka 39. stavkom 2. u svezi s člankom 37. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima). Na predmetnom ročištu za raspravu opunomoćenik tužiteljice izjavio je da ostaje kod svih navoda iznijetih u tijeku spora te je ujedno zatražio i naknadu troškova ovog spora.

5. Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužiteljici osporenim rješenjem pravilno izrečena prva novčana kazna kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 14. ožujka 2023.

6. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

8.1. Slijedom prethodno citirane odredbe, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, u ovom sporu se mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 139. stavka 4.

Zakona o općem upravnom postupku.

8.2. Stoga navodi tužiteljice koji se odnose na zakonitosti rješenja koje se izvršava (rješenje tuženika o uklanjanju od 14. ožujka 2023.), odnosno pitanje parcelacije zemljišta, dodjele kućnog broja, razloga zbog kojih je izgrađena predmetna građevina, plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada, prijave u sustav prijava i odjava turista, plaćanja turističke pristojbe te izrade geodetskog elaborata za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta u svrhu evidentiranja, brisanja ili promjena podataka o zgradama ili drugim građevinama, nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužiteljica mogla isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.).

8.3. K tome, za istaknuti je da je nepravomoćnom presudom ovog Suda poslovni broj 6 Us I-399/2023-16 od 21. veljače 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika o uklanjanju od 14. ožujka 2023. (izvršnog naslova).

9. Nadalje, tužiteljica ističe da izreka osporenog rješenja nije jasna. Međutim, po ocjeni ovog Suda izreka osporenog rješenja sastavljena je u skladu s odredbom članka 98. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku budući da ista izreka sadrži odluku o predmetnoj upravnoj stvari, kratka je i određena te sadrži rok u kojem je tužiteljica dužna platiti izrečenu novčanu kaznu.

9.1. S tim u svezi valja ukazati tužiteljici da se nalog o poravnanju terena odnosi na poravnanje terena nakon što tužiteljica ukloni predmetnu građevinu, opisa kao u izreci osporenog rješenja, kako to proizlazi iz izreke osporenog rješenja, kao i očitovanja višeg građevinskog inspektora dostavljenog uz odgovor tuženika na tužbu. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

9.2. Nadalje, odredbom članka 114. stavkom 3. Zakona o državnom inspektoratu (("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

9.3. Imajući u vidu da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanu od 14. ožujka 2023., što tužiteljica niti ne spori, to je tuženik pravilnom primjenom odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu tužiteljici izrekao prvu novčanu kaznu u visini od 3.981,68 € u skladu s odredbom članka 14.c Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20, dalje: Naputak o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije), kojim su propisani iznosi novčanih kazni.

9.4. Nadalje, što se tiče istaknute povrede odredaba upravnog postupka u pogledu izjašnjavanja tužiteljice, odnosno njezina sudjelovanja valja reći da se procesna jamstva prava na očitovanje odnose na postupak donošenja upravnog akta, a ne i na postupak njegovog izvršenja, što je u konkretnom predmetu slučaj (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020.). Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

9.4. Što se tiče navoda tužiteljice koji se odnose na povredu odredbe članka 68. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku valja reći sljedeće. Inspekcijski pregled, odnosno kontrolni pregled koji nadležni inspektor provodi u okviru zakonom propisanih ovlasti ne predstavlja očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku i tom inspekcijskom pregledu nije nužno prisustvovanje stranaka (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4337/22-2 od 20. travnja 2023.). Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima navodi tužiteljice.

9.5. Uzevši u obzir sve navedeno, u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a suprotno tužbenim navodima, činjenično stanje utvrđeno je pravilno i potpuno, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo te pri tome nisu počinjene povrede odredaba upravnog postupka, a na koje upire tužiteljica u tužbi. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

10. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to tužiteljici sukladno odredbi članka 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog spora.

12. Nadalje, tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, a u kojem je u bitnome navela da bi izvršenjem rješenja bila dovedena u izuzetno tešku materijalnu i financijsku situaciju te bi joj se na taj način nanijela nenadoknadiva šteta.

12.1. Odredbom članka 26. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da Sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ako bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

12.2. Međutim, budući da je Sud u konkretnom slučaju osporenu odluku ocijenio zakonitom, prema ocjeni Suda, ne postoje pretpostavke da bi se odredio odgodni učinak.

12.3. Osim toga, Sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi joj izvršenjem pojedinačne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, jer nije dokazala, a niti učinila vjerojatnim da bi joj izvršenjem osporenog rješenja bio ugrožen egzistencijalni ili neki drugi interes, već će naprotiv, u slučaju da se rješenje građevinskog inspektora izvrši, a tužiteljica nakon toga u žalbenom postupku uspije u ovom upravnom sporu, tužiteljica moći tražiti naknadu štete, što znači da šteta nije nepopravljiva niti teško popravljiva. Stoga je raspravnim rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

U Rijeci 21. veljače 2024.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a). Protiv rješenja nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice B. Č., odvjetniku u O. d. Č. i p. d.o.o. P., D.,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin