REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 185/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. d.o.o., V., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz V., protiv tuženika A. P. iz V., ..., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1393/2021-2 od 21. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-95/2021-25 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1393/2021-2 od 21. prosinca 2021. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-95/2021-25 od 11. lipnja 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A.
V. iz V., poslovni broj Ovrv-4102/2018 od 7. rujna 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. P. iz V., ..., OIB: ... da plati tužitelju G. V. d.o.o. ..., V., OIB: ... ukupan iznos od 2.359,04 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana svakog pojedinog dospijeća računa do isplate, kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te se tužitelj u cijelosti odbija sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1789/2022-2 od 12. srpnja 2022. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1393/2021-2 od 21. prosinca 2021. u odnosu na pitanje:
"Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja dužni sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije plaćati sve ostale troškove toplinske energije kako je to propisano navedenim zakonom ili oni to nisu dužni plaćati?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa dospjele, a neplaćene naknade za isporučenu toplinsku energiju tuženiku.
7. Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tuženik vlasnik stana u zgradi u V., ..., gdje je grijanje organizirano na način da su svi stanovi predmetne zgrade pripojeni na sustav centralnog grijanja na zajedničkom mjerilu toplinske energije, da je do izdvajanja odnosno obustavi isporuke toplinske energije iz sustava grijanja na zajedničkom mjernom mjestu došlo po zahtjevu tuženika od 30. listopada 2015. te se izdvajanje primjenjuje od 1. prosinca 2015.
8. Drugostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim pozivom na odredbe čl. 45. st. 1. i 3., odnosno od rujna 2015. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15) i čl. 2. st. 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15).
9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
10. Pitanje plaćanja naknade za toplinsku energiju u slučaju kakav je ovdje, kod izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, u ovdje spornom razdoblju bilo je uređeno:
- Zakonom o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 - dalje: ZTTE), i to odredbama čl. 45., prema kojima:
- st. 1., "Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava...",
- st. 9., "Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu",
- odredbom čl. 2. st. 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15), kojom je dano značenje izrazu "ukupni troškovi toplinske energije" i rečeno da se ovi "sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije".
11. Drugostupanjski sud je pogrešno primijenio citirane materijalnopravne odredbe, a ocjenu pravilnosti primjene kojih odredaba obuhvaća, u t. 2. citirano, dopušteno pitanje.
12. Naime, ovaj sud je u rješenju broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. zauzeo sljedeća pravna shvaćanja:
''…prvenstveno u odredbi čl. 45. stavak 9. ZTTE-a, koja je jasna - pa je u svezi sa ostalim navedenim odredbama (glede značenja pojedinih izraza) za primjenu ne treba posebno još i tumačiti, sadržan je jasan odgovor na u reviziji revidenta postavljeno pitanje:
Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE- a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.
Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.
Takav se odgovor temelji:
- na shvaćanju Suda Europske unije, jasno izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, E. B. T. E. protiv N. S. D., iz smisla kojeg je nedvosmislenim za zaključiti da se i propisi u Republici Hrvatskoj, a kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu,
- na propisima navedenim, ovdje u točki 10., koji se po svome jasnom (pa i pisanom) sadržaju i svojoj intenciji iscrpljuju upravo u smislu prethodno navedenog shvaćanja Suda Europske unije - i odgovaraju tome shvaćanju, a kojima je isto tako nedvosmisleno uređeno (propisano) da onaj vlasnik i korisnik stana, koji se (jer mu je to dopušteno) izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava i time ne koristi toplinsku energiju za grijanje svoga stana ili neke svoje prostorije, nije dužan plaćati naknadu za ono što ne koristi - za troškove koji bi nastali da se njegov stan ili njegova prostorija grije, ali je dužan podmirivati drugo, ono čemu se daje značaj tzv. fiksnih troškova grijanja, uz ostalo i troškove toplinske energije potrošene u grijanju zajedničkih dijelova zgrade i unutarnjih instalacija zgrade.
Valja pritom primijetiti da tuženik ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi: u svakome slučaju grijanjem tih zajedničkih dijelova (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima) - s time da valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava), pa je time i razumnim (logičnim) odlučiti da taj izdvojeni vlasnik mora (pa i u postizanju načela jednake vrijednosti davanja u ugovornom, dvostranom odnosu) sudjelovati i u pokrivanju s time u svezi (zbog stjecanja, očuvanja ili zaštite i njegove koristi ili vrijednosti) prouzrokovanih troškova.''
13. S takvim pravnim shvaćanjima suglasno je i ovo vijeće revizijskog suda.
14. Kako shvaćanje nižestupanjskih sudova iz presuda koje su donijeli nije u skladu s navedenim shvaćanjima ovoga suda, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava ti sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora (glede visine potraživanja) pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i odlučiti kao u izreci ove odluke, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
15. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim shvaćanjima ovoga suda te, ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
