REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4186/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Ivković i Sunčica Novak u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika OFFCUT d.o.o. u likvidaciji (ranije: VANTAGE LEASING d.o.o. za leasing u likvidaciji, a prethodno ranije: FP.), OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], po punomoćnicima Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5868/2015-3 od 14. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6884/2011 od 13. svibnja 2015., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5868/2015-3 od 14. ožujka 2019. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 346.639,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na 311.727,83 kn od 26. listopada 2011. pa do isplate, a na iznos od 34.911,52 kn od 4. prosinca 2014. pa do isplate (toč. I. izreke), toč. II. izreke je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 72.321,04 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen, toč. III izreke je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata, dok je toč. IV. izreke potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. i IV. izreke.

2. Protiv toč. I. drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik ne pozivajući se na odredbe Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prilikom donošenja pobijane odluke sud drugog stupnja odlučio primjenom čl. 373.a ZPP. Stoga je revizija dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa uplaćene jamčevine koju je tužitelj uplatio tuženiku prilikom sklapanja ugovora o operativnom leasingu 14. rujna 2009.

7. Polazeći od utvrđenja da je Ugovor o operativnom leasingu sklopljen 14. rujna 2009. tuženik raskinuo dopisom od 8. veljače 2011., sud drugog stupnja ocjenjuje da tuženik ima pravo na naknade i ostale tražbine koje proizlaze iz Ugovora o leasingu a temeljem čl. 45. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 135/06 i 141/13, dalje: ZL), a uzimajući u obzir Opće uvjete leasinga koji su sastavni dio ugovora.

8. Međutim, sud drugog stupnja utvrđuje da je tuženik prilikom izrade završnog obračuna ugovora (čl. 19. Općih uvjeta) neopravdano teretio tužitelja za iznos ugovorenog ostatka vrijednosti predmeta leasinga koji odgovara iznosu jamčevine koja je uplaćena prilikom sklapanja ugovora o leasingu (41.179,37 € / 311.727,83 kn), kao i da mu ne pripada naknada za prijevremeni raskid ugovora.

9. Primjenjujući čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) prema kojem su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, sud drugog stupnja ocjenjuje da tuženik kao davatelj leasinga ima pravo od tužitelja kao korisnika leasinga zahtijevati naknadu štete zbog raskida ugovora o leasingu, a koja se šteta sastoji od izgubljene dobiti koju bi davatelj leasinga ostvario kroz plaćenu naknadu za leasing i koja u konkretnom slučaju predstavlja ostatak ugovorene najamnine (neotplaćene glavnice) koju je vještak procijenio u iznosu od 898.033,41 kn. Pritom ocjenjuje da tuženik nije dokazao zašto bi navedeni iznos ostatka vrijednosti predstavljao štetu u smislu čl. 1089. st. 1. ZOO. Također sud drugog stupnja prihvaća žalbene navode tuženika prema kojima sud prvog stupnja nije naveo valjane razloge zbog kojih smatra da bi odredbe Općih uvjeta leasinga bile ništetne.

10. Tuženik u reviziji osporavajući primjenu materijalnog prava navodi da je ovakav način završnog obračuna nakon raskida ugovora o leasingu predviđen Općim uvjetima tuženika za ugovore o operativnom leasingu, a da je na isti način regulirano i Općim uvjetima ostalih leasing kuća. Ističe da je kod operativnog leasinga predmet leasinga ostaje vlasništvo davatelja leasinga i nakon isteka ili raskida ugovora o leasingu, te davatelj leasinga odlučuje na koji će način dalje raspolagati predmetom leasinga.

11. Pravni odnos stranaka reguliran je ZL i to čl. 38. st. 1. kojim je propisano da ugovor o operativnom leasingu osim odredbi iz čl. 36. ZL sadrži i odredbe o iznosu, broju i rokovima plaćanja pojedinih obroka, te ostatak vrijednosti objekta leasinga. Stavkom drugim istoga članka je propisano da će Agencija pravilnikom propisati način i metodu izračuna iznosa ukupne naknade uključujući sve elemente izračuna. Također na pravni odnos stranaka primjenjuju se odredbe Općih uvjeta tuženika koje se odnose na ugovor o leasingu.

12. Člankom 6.3. Općih uvjeta leasinga je propisano da se jamčevina pohranjuje u ugovorenoj visini za cijelo vrijeme trajanja ugovora kao osiguranje za podmirenje možebitnih tražbina davatelja leasinga prema primatelju leasinga nakon isteka, odnosno prijevremenog raskida ugovora. Prema toč. 6.4. Općih uvjeta leasinga nakon isteka u slučaju raskida ili uopće prijevremenog prestanka ugovora primatelju leasinga se jamčevina vraća bez kamata umanjena za eventualne nepodmirene tražbine davatelja leasinga prema primatelju leasinga.

13. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA) je na sjednici održanoj 21. lipnja 2007. donijela Mišljenje o primjeni odredbi Pravilnika o načinu i metodi izračuna iznosa ukupne naknade za ugovore o operativnom leasingu („Narodne novine“ broj 46/07, dalje: Pravilnik) kojim se propisuje način i metoda izračuna iznosa ukupne naknade uključujući i sve elemente izračuna koja su leasing društva obvezna primjenjivati pri sklapanju ugovora o operativnom leasingu (čl. 1.).

14. Člankom 2. Pravilnika je propisano da ukupna naknada za ugovor o operativnom leasingu čini zbroj pojedinačnih naknada koju davatelj leasinga zaračunava primatelju leasinga, a predstavlja zbroj svih obroka u ugovorenom periodu zajedno sa svim postojećim i budućim obvezama ugovorenim između davatelja i primatelja leasinga.

15. U konkretnom slučaju Ugovorom o leasingu je unaprijed ugovoren iznos vrijednosti predmeta leasinga nakon isteka ugovora koji odgovara iznosu uplaćene jamčevine (kako je navedeno u toč. 8. obrazloženja). Nadalje, Općim uvjetima koji se primjenjuju na Ugovor o leasingu su navedene obveze ugovornih stranaka kao i način izrade završnog obračuna.

16. Pretpostavka za zadržavanje jamčevine (u konkretnom slučaju prijeboja tražbine tuženika sa iznosom uplaćene jamčevine) nakon raskida ugovora o leasingu je nastup okolnosti u kojima bi na strani primatelja leasinga postojale nepodmirene obveze prema davatelju leasinga.

17. Odredbe ZL, te prethodno citirani podzakonski propisi HANFA-e koji su donijeti temeljem čl. 38. ZL propisuju način izračuna ukupne naknade prema ugovoru o leasingu, a koje odredbe nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu uzeli u obzir prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga proizlaze osnovanim revizijski navodi tuženika u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

18. Naime, pobijanom odlukom sud drugog stupnja polazi od pravnih posljedica raskida ugovora u smislu prava na naknadu štete a temeljem čl. 368. st. 1. ZOO zanemarujući odredbe prethodno citiranih propisa koji se kao lex specialis primjenjuju na sporni pravni odnos, pa tako i u odnosu na posljedice raskida ugovora.

19. Konkretno, prema toč. 17. 5. Općih uvjeta leasinga (koju sud drugog stupnja nije ocijenio ništetnom) u slučaju raskida ugovora o leasingu davatelj leasinga ima pravo naplatiti od primatelja leasinga raskidnu vrijednost (ugovoreni ostatak vrijednosti – koji odgovara iznosu uplaćene jamčevine i iznos neplaćenih nedospjelih obroka leasinga prethodno umanjenu za maržu koja je u njima sadržana, kao i naknadu izmakle dobiti koju je davatelj leasinga trebao ostvariti da do raskida ugovora nije došlo, a također i naknadu za prijevremeni raskid ugovora i naknadu štete sukladno odluci o naknadama davatelja leasinga.

20. U ugovoru o leasingu (čl. 2.) utvrđena je vrijednost predmeta leasinga, iznos jamčevine (čl. 5.), trošak naknade obrade ugovora (čl. 6.), ostatak vrijednosti predmeta leasinga (čl. 9.), iznosi obroka leasinga (čl. 10.), kao i ukupni iznos naknada (čl. 11.).

21. Dakle davatelj leasinga je prilikom sklapanja ugovora o leasingu postupio u skladu sa čl. 4. st. 1. Pravilnika i tužitelj (korisnik leasinga) je bio upoznat sa ukupnim obvezama prema sklopljenom ugovoru kao i posljedicama njegovog raskida.

22. Slijedom navedenog, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su propustili ocijeniti jesu li postojale pretpostavke za izvršavanje prijeboja tražbine tuženika prema tužitelju a prema završnom obračunu tuženika nakon raskida ugovora o leasingu prije isteka roka. Pritom je ocjenu završnog obračuna koji je tuženik izvršio nakon raskida ugovora trebalo izvršiti primjenom prethodno citiranih odredbi ZL, Općih uvjeta, Pravilnika i Mišljenja o tumačenju pravilnika HANFA-e, kao posebnih propisa koji reguliraju ugovorni odnos temeljem kojeg je nastalo potraživanje koje je predmetom spora.

23. Tek u situaciji kada bi sud drugog stupnja prihvatio ocjenu suda prvog stupnja da su odredbe Općih uvjeta tuženika prema kojima je izvršen završni obračun ništetne (što za sada iz obrazloženja drugostupanjske presude ne proizlazi) bile bi ostvarene pretpostavke da se odluka o pravilnosti završnog obračuna ne temelji na Općim uvjetima tuženika, no pritom sud ovu ocjenu treba izvršiti cijeneći odredbe ZL i podzakonskih propisa koji su temeljem tog Zakona donijeti.

24. Kako je u pobijanoj odluci zbog pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na primjenu zakonskih odredbi koje se odnose na utvrđivanje ukupne naknade za ugovor o operativnom leasingu izostala ocjena je li završni obračun nakon raskida ugovora izvršen u skladu sa prethodno citiranim propisima, ne postoje uvjeti za preinaku pobijane presude, te je temeljem čl. 395. st. 2. pobijana odluka ukinuta i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje i odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

25. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa