REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1194/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Imperial Riviera d.d., Rab, Jurja Barakovića 2, kojega zastupa punomoćnik Zdenko Gudelj, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika PĆ, [adresa], vlasnika turističko ugostiteljskog obrta [obrt], kojega zastupa punomoćnik Branko Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-425/13 od 25. rujna 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-38/04 od 23. siječnja 2012. u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 425/13 od 25. rujna 2014. u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 425/13 od 25. rujna 2014. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I/ Utvrđuje se postojanje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku od 450.136,78 kune.

II/ Utvrđuje se postojanje tuženikova potraživanja prema tužitelju u iznosu od 202.517,43 kune.

III/ Prebijaju se potraživanja utvrđena pod toč. I/ i II/ izreke ove presude , te se tuženiku nalaže da tužitelju isplati 247.619,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% počev od 01.06.2003.g, do 31.12.2007.g, a od 01.01.2008 .g do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 57.669,30 kuna u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Drugostupanjskom presudom je odučeno:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, pod poslovnim brojem 1P-38/04 od 23. siječnja 2012. godine u dijelu kojim je utvrđeno postojanje tuženikova potraživanja prema tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom te je odlučeno o troškovima postupka (pobijani dio točke II.i IV. izreke).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dijelu kojim je utvrđeno postojanje tužiteljevog potraživanja te odlučeno o troškovima postupka (pobijani dio točke I. i IV. izreke).

III. Po žalbi tuženika preinačava se pobijana presuda u dijelu točke III. izreke kojim je izvršen prijeboj i tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 247.619,35 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom te sudi:

"a) Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem Ovrv-1006/03 od 26. studenog 2003. godine i tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 202.517,43 kuna s pripadajućom zateznom kamatom odbija kao neosnovan.

b) Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem Ovrv-1006/03 od 19. kolovoza 2003. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 247.619,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. lipnja 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome revizijskom sudu da preinači ili ukine nižestupanjske presude.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je preložio ovome sudu da ju odbije i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak toga podneska.

5. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem se ona revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

6. Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu od tuženika 450.136,78 kn sa zateznim kamatama po osnovi zakupnine, troškova električne energije i troškova plaća tužiteljevih radnika koje prema ugovoru sklopljenom između stranaka tuženik mora refundirati tužitelju. Tuženik je u postupku istaknuo da i on ima protutražbinu prema tužitelju u iznosu od 202.517,43 kn.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu 450.136,78 kn sa zateznim kamatama u cijelosti kao i postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 202.517,43 kn te je, shvativši da je tuženik istaknuo prigovor radi prijeboja tih tražbina, presudom utvrdio obje tražbine i potom tuženiku naložio da tužitelju plati razliku koja ostaje nakon izvršenoga prijeboja međusobnih tražbina stranaka za iznos od 247.619,35 kn.

9. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje glede postojanja međusobnih tražbina stranaka no, s obzirom na to da je ovaj postupak započeo tužiteljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem je sud donio rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naložio da tužitelju plati 450.136,78 kn sa zateznim kamatama, potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su njome utvrđene međusobne tražbine paničnih stranaka (450.136,78 kn na tužiteljevoj strani i 202.517,43 kn na tuženikovoj strani), a preinačio ju je u dijelu kojim je tuženiku naloženo da razliku plati tužitelju tako da je presudio da za tu razliku od 247.619,35 kn sa zateznim kamata na snazi ostaje platni nalog iz rješenja o ovrsi dok se za prebijeni iznos od 202.517,43 kn taj platni nalog ukida.

10. Tuženik se neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP ukazujući na to da tijekom ovršnoga postupka tuženik kako je označen u prijedlogu za ovrhu i time i u rješenju o ovrsi ne može biti stranka u postupku. Ovo tuženik obrazlaže time da je u prijedlogu za ovrhu kao ovršenik označen najprije naziv obrta a potom ime i prezime vlasnika obrta. Međutim, iz takve je oznake jasno da je ovršenik fizička osoba kao vlasnik obrta, pa je tuženik tako i u parnici fizička osoba i može biti stranka u postupku u smislu čl. 77. st. 1. ZPP.

11. Tuženik se u reviziji poziva i na postojanje bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u odnosu na drugostupanjsku presudu no iz sadržaja revizije ne proizlazi za koju to postupovnopravnu odredbu smatra da je povrijeđena.

12. Neosnovano tuženik smatra i da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni, pa da je tako počinjena bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Razlozi kojima prvostupanjski sud opravdava činjenična utvrđenja glede postojanja tražbina stranaka jasni su i neproturječni, a takvo je i obrazloženje drugostupanjske presude. Točno je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud, iako prethodno ustvrđuje kako je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja sa zahtjevom da sud izvrši prijeboj međusobnih tražbina stranaka, potom tvrdi kako se tuženik pozvao na to da je tužiteljeva tražbina već djelomično prestala na temelju ranije izjavljenoga prijeboja. Tuženik u reviziji naglašava kako je on „postavio svoj procesnopravni zahtjev i zatražio da sud izvrši prijeboj njegova potraživanja s eventualnim potraživanjem tužitelja“ pa da je i drugostupanjski sud trebao postupiti tako da izvrši prijeboj međusobnih tražbina stranaka. Međutim, drugostupanjski je sud ipak tako i postupio, jer je prvostupanjsku presudu potvrdio u dijelu kojim su utvrđene tražbine stranaka, a preinaka prvostupanjske presude sastoji se samo u tome što je u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplata razlike koja nakon prijeboja ostaje na tužiteljevoj strani na snazi ostavio već postojeći platni nalog, a za dio za koji je izvršio prijeboj taj je platni nalog ukinuo i u tome dijelu odbio tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP).

13. Zato nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.

14. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tuženik zapravo, protivno čl. 385. ZPP, drugostupanjsku presudu pobija zbog navodno pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, odnosno, tvrdnju prema kojom je pravilnom primjenom materijalnoga tužbeni zahtjev trebalo odbiti gradi na svome viđenju odlučnih činjenica.

15. Zato nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se drugostupanjska presuda pobija u dijelu u kojem je odlučeno o glavnome zahtjevu odlučeno je na temelju odrede čl. 393. ZPP kao u t. I. izreke ove presude.

17. Glede dijela revizije protiv odluke o naknadi parničnih troškova ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija jer takva odluka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP. Stoga revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena pa ju je valjalo na temelju čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu i odlučeno je kao u izreci rješenja.

18. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (t. II. izreke ove presude) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek