REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 43/2015-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., kao pravnog sljednika H. ..., protiv I. tuženika H. D. d.o.o. K., ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. D. G. i B. G. iz K. i II. tuženika G.-p. d.o.o. iz P., ..., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora, utvrđenja pravno nevaljanom uknjižbe prava vlasništva i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o revizijama pravnog prednika tužitelja i tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1262/2009 od 3. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-720/2007 od 5. veljače 2009., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuju se revizije pravnog prednika tužitelja H. ... od 12. travnja 2011. i 4. listopada 2012. kao nedopuštene.

II. Prihvaćaju se revizije tužitelja Republike Hrvatske od 11. travnja 2014. i 14. travnja 2014., ukidaju presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1262/2009 od 3. ožujka 2011. i presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-720/2007 od 5. veljače 2009., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ugovor o prodaji nekretnina od 21. travnja 1998. godine zaključen između prednika I. tuženika H. D. d.o.o. K. i II. tuženika G.-p. d.o.o. P. ništav.

II. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na dijelu čkbr. ... Zgrada i pašnjak u R. od 40720 m2 upisana u z.k. ul. br. ... k.o. P. koji nije procijenjen u temeljni kapital prednika I. tuženika, izvršena na temelju navedenog ugovora o prodaji, pravno nevaljana.

III. Utvrđuje se da je tužitelj H. ... vlasnik dijela čkbr. ... Zgrada i pašnjak u R. u površini, koju će tužitelj specificirati nakon provedenog vještačenja, upisan u z.k. ul. br. ... k.o. P., pa se nalaže II. tuženiku G.-p. d.o.o. P. da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva dijela te nekretnine, na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi troškove parničnog postupka svakome po 9.850,00 kn, u roku od 15 dana."

Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

2. Protiv drugostupanjske presude revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, - dalje: ZPP) podnosi pravni prednik tužitelja, i to 12. travnja 2011. i 4. listopada 2012., dok reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP podnosi tužitelj, i to 11. travnja 2014., postavljajući pitanje subjektivnih granica pravomoćnosti presude, te osnovnog pravila da pravomoćna sudska odluka djeluje samo među strankama. Drugo pitanje koje postavlja jest da li se nekretnine koje nisu bile predmetom pretvorbe mogu prenositi na drugu pravnu osobu. Tužitelj je 14. travnja 2014. podnio i pravodobnu dopunu revizije uz koju je priložio dvije odluke ovoga suda.

3. Tuženici su odgovorili ili se barem podnescima očitovali na sve četiri revizije te ih predložili odbaciti kao nedopuštene ili nepravovremene ili odbiti kao neosnovane. Na revizije tužitelja odgovorili su podnescima od 15. svibnja 2014. i 20. svibnja 2014. (listovi 250 i 251 spisa, uz koje su priložene i dostavnice o primitku tih revizija).

4. Sve revizije su pravovremene.

5. To iz razloga jer je rješenje o nastavljanju postupka doneseno 26. ožujka 2014., a rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku (Republiku Hrvatsku) teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka, kako to proizlazi i iz dopisa ovoga suda od 26. lipnja 2013. (list 224 spisa).

6. Revizije pravnog prednika tužitelja su nedopuštene, a revizije tužitelja su osnovane.

7. Revizije pravnog prednika tužitelja H. ... su nedopuštene jer je on prestao postojati 31. ožujka 2011., čime je, osim toga, prestala i ovlast za zastupanje podnositelja revizije Općinskog državnog odvjetništva u K., a taj, tadašnji zakonski zastupnik pravnog prednika tužitelja podnio je revizije nakon toga, 12. travnja 2011. i 4. listopada 2012. Na to je osnovano tijekom postupka ukazivao I-tuženik.

8. Nadalje, revizije pravnog prednika tužitelja su nedopuštene i iz razloga jer je vrijednost predmeta ovoga spora 105.000,00 kn i jer su predmet ovoga spora više zahtjeva od kojih su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, kako je to obrazloženo pod t. 12. ovoga obrazloženja.

9. ''Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva'' (čl. 37. st. 2. ZPP).

10. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda je donesena na temelju čl. 368. ZPP pa se ne radi o revizijama iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, a iz sadržaja revizija pravnog prednika tužitelja ne proizlazi da se radi i o revizijama iz čl. 382. st. 2. ZPP jer u njima nema ni postavljenih pravnih pitanja niti razloga važnosti u smislu te zakonske odredbe.

11. Zato revizije pravnog prednika tužitelja nisu dopuštene pa je, primjenom čl. 392. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod t. I. izreke.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja:

- ništetnim kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tuženika 21. travnja 1998.,

- pravno nevaljanom uknjižbe prava vlasništva II-tuženika,

- prava vlasništva tužitelja,

te izdavanja tabularne isprave od strane II-tuženika.

13. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je, da:

- nije sporno da I. tuženik (njegov prednik) u postupku pretvorbe temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/99 do 118/99, dalje: Zakon) nije u temeljni kapital unio sporno zemljište označeno kao kčbr. ... k.o. P. i upisano u zk. ul. ... k.o. P. površine 40720 m2 (nije niti procijenjeno), nego su uneseni samo glavna zgrada, skladište i nadstrešnica, koji objekti se nalaze na tom zemljištu,

- je temeljem presude Općinskog suda u Kutini P-49/99 od 3. rujna 1999. godine I. tuženik bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik cijele kčbr. ... u naravi zgrada i pašnjak u R. u površini od 40720m2, a u postupku koji je I. tuženik vodio protiv O. P.,

- nije sporno da je ugovorom od 21. travnja 1998. II. tuženik za cijenu od 173.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama kupio od I. tuženika sporne nekretnine i sada je upisan kao vlasnik istih u zemljišnim knjigama,

- nije sporno da tužitelj nije sudjelovao u postupku P-49/99, niti je tužitelju dostavljeno rješenje kojim se na temelju te presude upisuje I. tuženik kao vlasnik u zemljišnim knjigama,

- se u spisu ne nalaze rješenja zemljišnoknjižnog suda kojim je u zemljišnim knjigama upisana O. P. (vjerojatno iz 1996.) i kojim je upisan (temeljem pravnog posla II. tuženik), pa se ne može utvrditi da li su isti dostavljeni tužitelju,

- u spisu ne prileži natječaj kojim je (prije zaključenja ugovora između I. i II. tuženika) I. tuženik objavio da prodaje nekretnine, pa nije razvidno što je bilo predmet prodaje, a svakako je taj ugovor zaključen prije nego li je I. tuženik odlukom suda postao vlasnik i zemljišta označenog kao kčbr. ..., dakle, upitno je da li se II. tuženik može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige,

- su, međutim, po mišljenju tog suda, to bili elementi o kojima se trebalo raspravljati u predmetu P-49/99 ili u zemljišnoknjižnim postupcima,

- nije iz spisa razvidno da li je I. tuženik imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja i zemljištem kčbr. ... i u kojoj površini (da li za redovnu upotrebu objekata) ili je to imala (u cijeloj površini sporne čestice) prije O. P. O. K., a temeljem Ugovora o prijenosu prava korištenja bez naknade iz 1969. godine,

- je vlasnik nekretnina postala O. P. 1996. godine, upisom u zemljišne knjige, a da li je pravilno primijenjena pri tome odredba čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 do 153/09, dalje: ZVDSP), nije predmet ovog postupka kao i da li je upis proveden u skladu s odlukom Komisije Vlade RH od 6. ožujka 1996. godine,

- je I. tuženik (prednik) vodio postupak u predmetu P-49/99 protiv knjižnog vlasnika O. P. za utvrđenje prava vlasništva, dakle, nije vođen postupak u smislu odredbi čl. 360. do 365. ZVDSP, a postupak je vođen nakon stupanja na snagu ZVDSP,

- je navedena presuda pravomoćna i u ovom postupku bi se kao o prethodnom pitanju trebalo rješavati o stjecanju prava vlasništva I. tuženika u toj parnici, ali je sud vezan pravomoćnošću te presude i nije ovlašten ispitivati činjenice o kojima je već odlučeno, kao o glavnom pitanju,

- sud ne može ulaziti u presudu u tom predmetu i odlučivati o postojanju odnosa stranaka, kad je o sadržaju njihovih odnosa već odlučeno,

- je točno da pravomoćnost presude djeluje samo u odnosu na parnične stranke, ali i to pravilo ima izuzetaka u odnosu na prirodu pravnog posla i djeluje neposredno prema svima i koji nisu sudjelovali u postupku,

- je I. tuženik nekretnine stekao odlukom suda od knjižnog vlasnika, a ne u postupku pretvorbe, raspolagao je njima (u što isto ovaj sud ne može ulaziti u ovom predmetu), te je temeljem raspolaganja I. tuženika, uknjižen II. tuženik.

- je, po mišljenju drugostupanjskog suda, pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici, ali je tužiteljev zahtjev neosnovan iz naprijed iznijetih razloga, jer je pravomoćnom odlukom suda I. tuženik utvrđen vlasnikom cijele kčbr. ... k.o. P., pa i spornog dijela koji zahtijeva tužitelj. 14. ''U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.'' (čl. 392.a st. 2. ZPP)

15. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja odgovoriti da pravomoćna presuda, u pravilu, pa tako i u ovom slučaju, obvezuje samo stranke i njihove univerzalne sljednike (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1327/2012-2 od 15. veljače 2017., ali i brojnim drugim), a koje je shvaćanje zauzeto i u odluci ovoga suda broj Rev-3852/1994-2 od 26. ožujka 1998. koju je tužitelj priložio uz pravodobnu dopunu revizije i u kojoj je navedeno: ''Pravomoćna presuda u načelu djeluje samo među parničnim strankama, a ne i prema trećim osobama, pa zato presuda donesena u spomenutom predmetu ne vezuje tuženika koji nije bio stranka u toj parnici'', i u odluci ovoga suda Rev-x-33/2009-2 od 7. listopada 2009. koju je tužitelj priložio uz reviziju. S tim u vezi drugostupanjski sud nije obrazložio navode na kojima je, kao odlučnima, utemeljio pobijanu presudu ''da pravomoćnost presude djeluje samo u odnosu na parnične stranke, ali i to pravilo ima izuzetaka u odnosu na prirodu pravnog posla i djeluje neposredno prema svima i koji nisu sudjelovali u postupku'', čime su u tom dijelu i izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

16. U odnosu na drugo pitanje valja odgovoriti da se (barem načelno) nekretnine koje nisu bile predmetom pretvorbe ne mogu prenositi na drugu pravnu osobu jer ih bez toga prenositelj nije mogao steći kao vlasnik primjenom čl. 390.a ZVDSP. To iz razloga jer, u pravilu, nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima i jer je odredbom čl. 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96 do 73/00, dalje: ZP) bilo propisano da se stvari koje nisu procijenjene u društveni kapital pravne osobe na temelju Zakona prenose F. ..., a čiji je pravni sljednik tužitelj. Nadalje, načelo da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, svakako vrijedi u slučaju poput ovoga u kojemu je u vrijeme prodaje predmetne nekretnine II-tuženiku (od strane I-tuženika) nesporno kao njezin vlasnik u zemljišnim knjigama bila upisana O. P. i u kojemu iz teksta oglasa o prodaji nekretnina putem prikupljanja pisanih ponuda priloženog na listu 131 spisa, proizlazi da su predmet te prodaje za početnu cijenu od 170.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama bile i mogle biti samo glavna zgrada, skladište i nadstrešnica površine 193,76 m2 (a ne čestica površine 40720 m2), a što niti nije predmet ovoga postupka i što tužitelj niti ne traži u ovome postupku, kako to sve osnovano u obrazloženju navedenog pitanja navodi tužitelj u reviziji. I konačno, kao razlog važnosti tog pitanja u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP tužitelj je priložio odluke ovoga suda broj Rev-x 33/2009-2 od 7. listopada 2009. i Gzz-70/2005-2 od 14. travnja 2005.

17. Slijedom navedenog, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer su zbog pogrešnih pravnih pristupa nižestupanjskih sudova izostali razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu postojanja valjane pravne osnove stjecanja prava vlasništva od strane II-tuženika odnosno u pogledu postojanja pretpostavki za utvrđenje prava vlasništva tužitelja.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu izložena pravna shvaćanja ovoga suda, kao i shvaćanje da II-tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige (jer u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji predmetne nekretnine II-tuženiku od strane I-tuženika kao njezin vlasnik u zemljišnim knjigama nesporno nije bio upisan I- tuženik), zatim, povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu koji je priložen na listovima 85 do 101 spisa, ali i sadržaj odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske od 6. ožujka 1996., koje će dokaze, kao i sve ostale važne dokaze, ocijeniti primjenom čl. 8. ZPP, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

19. O troškovima postupka nastalima u povodu revizija tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.