REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3586/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika Liburnia Riviera Hoteli d.d., Opatija, Ulica Maršala Tita 198, OIB 15573308024, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-278/2021-2 od 13. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-431/2020-20 od 27. studenoga 2020., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Liburnia Riviera Hoteli d.d. Opatija.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 278/2021-2 od 13. travnja 2022., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-431/2020-20 od 27. studenoga 2020.
2. Protiv ove drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije temeljem odredbe čl. 382. i čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, koja glase:
"1. da li unos vrijednosti nekretnine u temeljni kapital u postupku pretvorbe pa makar one bile procijenjene u temeljni kapital kao ulaganje u pomorskog dobro (čak i u slučaju kada bi bilo sporno da je po okončanju postupka pretvorbe ta pravna osoba stekla vlasništvo na takvoj nekretnini primjenom čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) davalo univerzalnom pravnom slijedniku društvenog poduzeća (u smislu članka 2. i 6. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća) pravo na nastavak gospodarskog korištenja a time i pravo na posjed takve nekretnine?
2. da li posjednik nekretnine koja je naknadno postala pomorsko dobro (odlukom nadležnog tijela o proširenju granice pomorskog dobra) ima pravo posjedovati i koristiti tu nekretninu dok se ne provede postupak izvlaštenja (ili barem dok visina naknade za korištenje ne dosegne visinu vrijednosti te nekretnine)?"
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prema odredbi čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.
4.1. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio kako postavljena pitanja ne predstavljaju pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, u predmetni spor se vodi između Republike Hrvatske - koja u skladu s odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11, upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave – po zahtjevu za isplatu 790.746,51 kuna s kamatama jer je tuženik (bivši nositelj prava korištenja objekata sagrađenih na pomorskom dobru) temeljem ugovora o zakupu sklopljenim s Hemingway bar d.o.o. bez pravne osnove (sklopljenog ugovora o koncesiji, odnosno koncesijskog odobrenja) gospodarski koristio pomorsko dobro (na način da ga je dao u zakup) u periodu od 13. rujna 2012. do 2. ožujka 2015.
6.1. Sudovi su u odnosu na ovaj zahtjev, u bitnom zaključili, kako je "(....)predmetnu nekretninu tuženik dao u zakup društvu Hemingway bar d.o.o., ugovorom sklopljenim 31. ožujka 2010., premda iz povijesnog vlasničkog lista proizlazi da je ova nekretnina oduvijek bila pomorsko dobro; da je uknjižba prava vlasništva na ovoj nekretnini u korist Republike Hrvatske službeno provedena na temelju zakona 1. ožujka 2010. i premda tuženik na ovom dijelu pomorskog dobra nije imao ni koncesiju niti koncesijsko odobrenje, dakle nikakvo ovlaštenje za njeno korištenje. Kod takvog stanja stvari, tuženik je davanjem ovog dijela pomorskog dobra u zakup postupio protivno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZPMLD-a, što znači da je bez osnove uprihodio utuženi iznos (visina nije sporna) i taj iznos stekao bez osnove (čl. 1111. ZOO-a)."
6.2. Svi ostali prigovori tuženika odbijeni su kao neosnovani (uključujući i tvrdnju da u odnosu na predmetnu nekretninu nije proveden postupak izvlaštenja) jer su sudovi ocijenili kako oni nisu odlučni za donošenje odluke u ovom sporu.
6.3. S obzirom da tuženik u ovoj parnici nije isticao bilo kakav obveznopravni ili stvarnopravni protuzahtjev koji bi se odnosio na plaćanje naknade za izvlaštene objekte niti na "(...) pravo posjedovati i koristiti tu nekretninu dok se ne provede postupak izvlaštenja (ili barem dok visina naknade za korištenje ne dosegne visinu vrijednosti te nekretnine)", to sudovi o pravima na koja se odnose pitanja nisu zauzimali pravna shvaćanja.
6.4. Stoga, odgovor na postavljena pitanja ne može utjecati na ishod predmetnog spora, pa pozivanje na druge odluke VSRH, te odluku Europskog suda za ljudska prava izraženom u predmetu Nešić protiv Crne Gore (predstavka broj 1213/18), i pravna shvaćanja u njima iznesena nemaju značenje razloga koji bi opravdao dopuštanje revizije, odnosno one koji bi uvjerili ovaj sud u potrebu preispitivanja pravnih shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci.
7. Slijedom navedenoga, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
