REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3474/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Jurica Borojević i Domagoj Jugović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Novoj Gradišci, A. Stepinca 16A, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-5/2022-2 od 7. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-16/17 od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-5/2022-2 od 7. srpnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-16/17 od 24. ožujka 2022. u točki I. izreke zbog pravnih pitanja:

"1. Primjenjuje li se na tužitelja, kao službenika pomorske policije, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine“ broj 149/2009, 61/2011 i 82/2012),

2. Može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavca u aktivnom dežurstvu, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena?

3. Može li sud, temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku, odrediti da svaka strana snosi svoje troškove postupka, u situaciji kada je tužitelj u cijelosti uspio s eventualnim tužbenim zahtjevom, pa čak niti dosuditi trošak vještačenja koji se uvijek priznaje u troškove postupka, zanemarujući uspjeh tužitelja u postupku u pogledu osnove i u pogledu visine od 100%, odnosno pripada li tužitelju pravo na cjelokupan trošak u situaciji kada je u cijelosti udovoljeno drugom odnosno eventualnom zahtjevu tužitelja?''.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženica podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-5/2022-2 od 7. srpnja 2022. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja, a tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženice.

3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja.

4. Naime, revizija je dopuštena u odnosu na prvo i drugo pitanje iz prijedloga tužitelja s obzirom na to da je Sud Europske unije u presudi od 10. rujna 2019. B.K protiv Republike Slovenije, C-742/19, EU:C:2021:597, zauzeo shvaćanje da:

"1. Članak 1. stavak 3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u vezi s člankom 4. stavkom 2. UEU a, treba tumačiti na način da je stražarska aktivnost koju obavlja vojnik isključena iz područja primjene te direktive:

- ako se ta aktivnost obavlja u okviru njegove temeljne obuke, operativne vježbe ili vojne operacije u užem smislu, ili

- ako predstavlja aktivnost koja je u tolikoj mjeri specifična da nije moguće uspostaviti sustav rotacije osoblja koji osigurava poštovanje zahtjeva te direktive, ili

- ako iz svih relevantnih okolnosti proizlazi da se ta aktivnost obavlja u okviru izvanrednih događaja, čija težina i razmjer zahtijevaju usvajanje mjera nužnih za zaštitu života, zdravlja kao i sigurnosti zajednice te čije bi pravilno izvršenje bilo ugroženo kad bi se morala poštovati sva pravila predviđena navedenom direktivom, ili

- kad bi se primjena te direktive na takvu aktivnost, putem nametanja dotičnim tijelima obveze uspostave sustava rotacije ili planiranja radnog vremena, mogla provesti samo na štetu dobrog provođenja vojnih operacija u užem smislu.

2. Članak 2. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se razdoblje straže tijekom kojeg je vojnik dužan boraviti u krugu vojarne u koju je raspoređen, ali ondje ne obavlja stvarni posao, plati različito od razdoblja straže tijekom kojeg on stvarno ispunjava radne obveze.“.

5. Vodeći računa o položaju policajaca za vrijeme obavljanja službe na moru i vojnih osoba na straži, te citiranom pravnom shvaćanju Suda EU, ovaj sud smatra da su ostvarene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. al. 4. ZPP za dopuštenje revizije u odnosu na prva dva pitanja iz prijedloga tužitelja (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Revd 794/2023-2 od 5. rujna 2023).

6. Revizija je dopuštena i u odnosu na treće pitanje iz prijedloga tužitelja s obzirom na to da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka u pogledu parničnog troška odstupa od pravnog shvaćanja iz presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1405/2019-2 od 9. rujna 2020. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1085/2009 od 18. studenog 2009., koje je tužitelj priložio uz prijedlog, kao i od prakse ovog suda izražene u odluci poslovni broj Rev-623/2023 od 25. listopada 2023.

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u toč. I izreke ovog rješenja i dopustiti reviziju tužitelja.

8. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

9. Tuženica je u prijedlogu postavila sljedeće pitanja:

"1. Može li se tužitelju vrijeme provedeno izvan redovitog radnog vremena i izvan stvarno odrađenih sati rada, a provedeno na terenskom radu (izdvojeno mjesto rada u višednevnoj službi policijskih službenika na brodu) priznati kao prekovremeni rad?

2. Smiju li prvostupanjski sudovi u istovjetnim predmetima koji se odnose na radno vrijeme službenika pomorske policije pri donošenju odluka primjenjivati Direktivu 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije od 4. studenog 2003. (dalje: Direktive)?

3. Smiju li prvostupanjski sudovi u predmetima gdje je potraživanje za 2011., 2012. i dio 2013. godine pri donošenju prvostupanjskih odluka primjenjivati Direktivu 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije od 4. studenog 2003. (dalje: Direktive) s obzirom da je Republika Hrvatska članica Europske unije tek od 1. srpnja 2013. pa u konkretnim slučajevima nema vremenske nadležnosti navedene Direktive?

4. Može li u slučaju kada službenik pomorske policije za vrijeme višednevnih plovidbi radi po posebnom rasporedu koji je u pravilu rad u turnusu po 12 sati što uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću koji rad mu je sukladno obračunskim listama uredno plaćen Sud dati zadatak vještaku da izradi vještački nalaz na način da svaki radni dan računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremeno i 8 sati odmora, a rad subotom, nedjeljom i blagdanom kao 16 sati prekovremenog rada, a 8 sati odmora?

5. Treba li Sud u sudskoj odluci koju temelji na nalazu i mišljenju vještaka pored reproduciranja nalaza i mišljenja vještaka iznijeti jasan i određen stav u odnosu na taj dokaz te obrazložiti činjeničnu i pravnu osnovu zbog koje prihvaća nalaz i mišljenje vještaka?“.

10. Prva četiri postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev 4743/19 od 3. ožujka 2021. i Revr 1676/2015- 4 od 28. studenoga 2017., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revd 757/2023- 2 od 13. prosinca 2023. i Revd 2449/23 od 27. rujna 2023. i dr.). Ovdje valja naglasiti (u odnosu na drugo i treće pitanje iz prijedloga) kako je prvostupanjski sud citirajući odredbu čl. 42. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR/09) odnosno čl. 60. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19

- dalje: ZR/14), kojim odredbama je propisano kako se određuje radno vrijeme, samo utvrdio da je isto tako propisano i Direktivom 2003-88/EZ od 4. studenog 2003. U odnosu na peto postavljeno pitanje, odgovor na njega je potvrdan, međutim tuženica u odnosu na predmetno pitanje nije navela odgovarajuće razloge važnosti te kroz navedeno pitanje osporava činjenična utvrđenja iz pobijane odluke, a što nije dopušten revizijski razlog.

11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije tuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek