REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 370/2017-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB, nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Đurđa Dragović-Grahek, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Đurđa Dragovih-Grahek i Bojan Grahek u Kutini, protiv tuženice Županije Sisačko- moslavačke, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 36, OIB:82215698659, koju zastupa punomoćnica Nada Kovačević, odvjetnica u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 10284/2013-3 od 17. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-252/12 od 27. svibnja 2013., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-10284/2013-3 od 17. veljače 2017. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-252/12 od 27. svibnja 2013. i sudi:

Nalaže se tuženici Županiji Sisačko-moslavačkoj, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 36, OIB:82215698659, da tužitelju IB, nositelju [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplati 7.299,77 EUR (55.000,00 kuna) sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna) u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak sastava revizije u iznosu 248,86 EUR (1.875,00 kuna) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 55.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2010. do isplate (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 10.000,00 kuna (točka III. izreke), a tužitelju je naloženo tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu 10.000,00 kuna u roku 8 dana (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke), a odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu 1.250,00 kuna (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženicu obvezati da tužitelju naknadi parnični trošak i trošak sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženica predložila reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

5. Revizija je osnovana.

6. Budući da iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u ovoj pravnoj stvari ispunjene su zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP. Zbog navedenog je o tužiteljevoj reviziji odlučeno kao o redovnoj reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženice zahtijevao isplatu 55.000,00 kuna (sada 7.299,77 EUR) sa pripadajućom zateznom kamatom po osnovi neisplaćenog dijela poticaja u poljoprivredi tekućom od 1. siječnja 2010. do isplate, pozivajući se na Odluku tuženice o poticajima u poljoprivredi u Sisačko-moslavačkoj županiji za 2009. godinu od 14. travnja 2009. i javno objavljeni natječaj za dodjelu poticaja u poljoprivredi za 2009. godinu.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženica 14. travnja 2009. donijela Odluku o poticajima u poljoprivredi u Sisačko- moslavačkoj županiji za 2009. (dalje: Odluka o poticajima u poljoprivredi) i Odluku o raspisivanju javnog natječaja za dodjelu poticaja u poljoprivredi za 2009., koje su bile objavljene u Službenom glasniku Sisačko-moslavačke županije,

- da je odredbom čl. 8. st. 2. Odluke o poticajima u poljoprivredi određeno da će se županijski poticaj odobriti onom korisniku koji je u tekućoj godini posadio lozne cijepove u vinogradu (najmanje 400 loznih cijepova, a za sortu škrlet najmanje 100 loznih cijepova), i to poticaj u iznosu od 5,00 kuna po posađenom loznom cijepu, a za sortu škrlet u iznosu od 7,00 kuna po posađenom loznom cijepu, te da se zahtjev za dodjelu poticaja (za nabavu loznih cijepova) podnosi do 31. kolovoza 2009.,

- da je odredbom čl. 6. st. 2. Odluke o poticajima u poljoprivredi određeno da najviši iznos pojedinačnih županijskih poticaja za tekuću godinu po jednom korisniku iznosi 30.000,00 kuna, osim za nabavu loznih cijepova i nabavu voćnih sadnica,

- odredbom čl. 21. Odluke o poticajima u poljoprivredi uređen postupak dodjele poticaja na temelju javnog natječaja,

- da je odredbom čl. 22. Odluke o poticajima u poljoprivredi određeno da se županijski poticaji dodjeljuju na temelju provedenog natječaja i kriterija propisanih tom Odlukom te da se zahtjevi za županijski poticaj dostavljaju na propisanom obrascu uz pripadajuću dokumentaciju, a rješavaju se prema redoslijedu prispijeća kompletiranih zahtjeva i do utroška sredstava,

- da je natječaj za dodjelu poticaja u poljoprivredi za 2009. javno objavljen 30. travnja 2009., te da u natječaju nije naveden iznos poticaja, već je samo određen način isplate (jednokratno, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine), s time da je određeno da se poticaji dodjeljuju za proizvodnju u tekućoj godini, a zahtjevi se rješavaju prema redoslijedu prispijeća kompletiranih zahtjeva i do utroška sredstava,

- da se tužitelj pravovremeno prijavio na tuženičin natječaj te da je podnio zahtjev za isplatu poticaja u iznosu od 85.000,00 kuna, jer je u 2009. godini posadio ukupno 15.000 loznih cijepova, i to 5.000 loznih cijepova sorte škrlet te 10.000 loznih cijepova ostalih sorti,

- da je tuženica 9. prosinca 2009. donijela Odluku o izmjeni Odluke o poticajima u poljoprivredi u Sisačko-moslavačkoj županiji za 2009. objavljenu u Službenom glasniku Sisačko-moslavačke županije, kojom je izmijenila čl. 6. st. 2. ranije Odluke o poticajima u poljoprivredi na način da je najviši iznos pojedinačnih županijskih poticaja za tekuću godinu po jednom korisniku ograničila na iznos od 30.000,00 kuna, osim ako to nije Odlukom drugačije određeno,

- da je tuženica 29. prosinca 2009. tužitelju isplatila poticaj u iznosu od 30.000,00 kuna,

- da su na sjednici povjerenstva za dodjelu poticaja u poljoprivredi u Sisačko- moslavačkoj županiji za 2009. bili razmatrani zahtjevi za dodjelu poticaja i utvrđivan prijedlog lista, da je za svaku vrstu poticaja bilo utvrđeno koliko zahtjeva je udovoljavalo objavljenoj Odluci o poticajima u poljoprivredi, nakon čega je bila sastavljena lista sa pojedinačnim imenima i visinama poticaja, te da je tužitelj na listi bio naveden pod rednim brojem 7 sa predviđenim poticajem u iznosu 30.000,00 kuna.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan s obrazloženjem da je tuženica bila ovlaštena mijenjati donesene Odluke o poticajima u poljoprivredi na način kako je postupila jer poticaji nisu dužnost, već pomoć županije za razvoj vinogradarstva, pa kako je županica Statutom obvezana na obvezu vođenja brige o županijskom proračunu sud je ocijenio životnim, logičnim i uobičajenim da se sam proračun tijekom godine mijenja, zbog čega nije uvijek moguće unaprijed sa sigurnošću utvrditi sva njegova kretanja.

11. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe, potvrdio prvostupanjsku presudu s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju radi o županijskim poticajnim novčanim sredstvima na koje se ne primjenjuju odredbe Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi ("Narodne novine", broj 87/02, 117/03, 82/04,12/05, 85/96, 141/06, 134/07, 85/08 i 4/09) koji je bio na snazi u vrijeme kada je započeo predmetni postupak dodjele poticaja, već o dodjeli nagrade tj. bespovratnog županijskog poticaja, kao javnog obećanja nagrade u smislu odredbe čl. 1130. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), koje predstavlja jednoobvezni pravni posao kojim obećavatelj javnim oglasom učini obećanje nagrade onome tko izvrši određenu radnju, postigne neki uspjeh, nađe se u određenoj situaciji ili ispuni neki drugi uvjet. Da bi javno obećanje nagrade obvezivalo obećavatelja na ispunjenje obećanja, javno objavljeno obećanje mora sadržavati određenu nagradu po njezinoj vrsti i visini. Kako u konkretnom slučaju natječaj koji je bio objavljen nije sadržavao odredbe o vrsti županijskog poticaja, a osobito ne po visini, drugostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju nedostaje jedna od osnovnih pretpostavki za nastanak obveze obećavatelja nagrade na ispunjenje obveze isplate nagrade pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan pozivom na odredbu 1130. ZOO. Pritom je drugostupanjski sud zaključio da tuženičina obveza na isplatu utuženog iznosa ne proizlazi niti zbog činjenice što je u Službenom glasniku Sisačko-moslavačke županije bila javno objavljena tuženičina Odluka o poticajima u poljoprivredi u kojoj je bila određena visina poticaja, jer prema ocjeni suda ta Odluka ne predstavlja javno obećanje nagrade.

12. Tužitelj u reviziji tvrdi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tvrdi da javni oglas jedinica lokalne samouprave i uprave (županije, grada i općina) mora biti u skladu sa javno objavljenim odlukama predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, te da natječaj i odluke tih tijela čine cjelinu, a da su jedinice lokalne samouprave i uprave vezane odlukama svojih predstavničkih tijela i moraju postupiti sukladno njima i izvršiti ono što je u odlukama predstavničkih tijela navedeno.

13. U revizijskom postupku, u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, sporno je:

- mora li javni oglas jedinica lokalne samouprave i uprave (županije, grada i općina) biti u skladu sa javno objavljenim odlukama predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i uprave,

- čine li natječaj i odluke predstavničkih tijela cjelinu,

- jesu li jedinice lokalne samouprave i uprave vezane odlukama svojih predstavničkih tijela i

- moraju li jedinice lokalne samouprave i uprave postupiti sukladno odlukama predstavničkih tijela i izvršiti ono što je u takvim odlukama navedeno?

14. Prema ocjeni vijeća objavljeni oglas jedinica lokalne samouprave i uprave mora biti u skladu sa javno objavljenim odlukama predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave. Tužitelj u reviziji osnovano ističe da Odluka o poticajima u poljoprivredi i javno objavljeni oglas, koji je tuženica objavila nakon donošenja Odluke o poticajima u poljoprivredi, čine cjelinu te da se Odluka o poticajima u poljoprivredi ne bi mogla provesti bez natječaja.

15. Naime, iako u natječaju, odnosno tuženičinom oglasu objavljenom nakon donošenja Odluke o poticajima u poljoprivredi, nisu bili napisani kriteriji niti dokumentacija koju ponuditelji trebaju dostaviti, svi uvjeti natječaja proizlaze iz same Odluke o poticajima u poljoprivredi, pa je tuženica, kao jedinica lokalne samouprave i uprave vezana odlukama svojih predstavničkih tijela i mora postupiti sukladno odlukama predstavničkih tijela i izvršiti obveze navedene u tim odlukama.

16. Slijedom navedenog, kao i utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da su na sjednici povjerenstva za dodjelu poticaja u poljoprivredi u Sisačko-moslavačkoj županiji za 2009. bili razmatrani zahtjevi za dodjelu poticaja i utvrđivan prijedlog lista, da je za svaku vrstu poticaja utvrđeno koliko zahtjeva je udovoljavalo objavljenoj Odluci o poticajima u poljoprivredi, da je bila sastavljena lista sa pojedinačnim imenima i visinama poticaja, da je tužitelj na listi bio naveden pod rednim brojem 7 sa predviđenim poticajem u iznosu 30.000,00 kuna, koji iznos je tužitelju nesporno isplaćen 29. prosinca 2009., vijeće je ocijenilo da tužitelj, sukladno odredbi čl. 1130. ZOO, od tuženice koja je odlučila dodijeliti nagrade odnosno bespovratni županijski poticaj, kao javnog obećanje nagrade, osnovano potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 7.299,77 EUR (ranije iznos 55.000,00 kuna).

17. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO dosuđena zatezna kamata tekuća od dospijeća 1. siječnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 8 dana.

18. Zbog navedenog je kao osnovana prihvaćena revizija tužitelja pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kuna).

20. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu 1.327,23 EUR i to za: trošak sastava tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12 – dalje: Tarifa) u iznosu 100 bodova, trošak sastava podnesaka (Tbr. 8. točka 1. Tarife) od 24. listopada 2012., 13. veljače 2013. i 12. travnja 2013. po 100 bodova te trošak zastupanja na ročištima (Tbr. 9. točka 1. Tarife) održanim 5. prosinca 2012., 13. veljače 2013., 25. ožujka 2013. i 23. travnja 2014. po 100 bodova, što uz vrijednost boda 10,00 kuna iznosi zatraženih 8.000,00 kuna pa uvećano za PDV 25% iznosi 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 EUR).

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP tužitelju je dosuđen zatraženi trošak sastava revizije u skladu sa Tbr. 10. točka 6. Tarife u iznosu 248,86 EUR (1.875,00 kuna).

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić