REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-456/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K., iz D., OIB ..., zastupane po punomoćniku L. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G., H., Ž. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i P. j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-30/2022-2 od 27. lipnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8364/19-24 od 29. listopada 2021., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.662,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno pod toč. I izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 11.836,70 kn te zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a u toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.760,00 kn kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2021. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4813/2022-2 od 20. prosinca 2022. tuženiku dopustio reviziju u odnosu na sljedeće pitanje:
„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“.
4. Postupajući po navedenom rješenju tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. i 389.e Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 319,71 eur/2.408,83 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate na taj iznos, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troška revizijskog postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao potrošača za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka pri čemu nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali tzv. potplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
10. Prema shvaćanju tuženika, a vezano za postavljeno pitanje, posljedice ništetnosti se odnose na obje ugovorne strane pa stoga ne može samo tužiteljica ostvarivati svoja prava na temelju ništetnosti pojedine ugovorene odredbe već je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a to u konkretnom slučaju znači da je sud trebao uzeti u obzir i ono što je tužiteljica platila manje od ugovorenog, jer je nesporno da je tužiteljica u određenom razdoblju plaćala anuitete po tečaju CHF/HRK koji je bio niži od tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita. Smatra da su nižestupanjski sudovi bili dužni postupiti po materijalnopravnom prigovoru tuženika da je nužno uzeti u obzir i manje plaćeno od strane tužiteljice i za iznos negativnih tečajnih razlika umanjiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
11. Navedeno shvaćanje tuženika nije pravilno.
12. Naime, ovaj sud je u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP u odluci broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., odlučio o pravnom pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji i izrazio pravno shvaćanje, a ono glasi:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.“.
13. Navedeno pravno shvaćanje je obrazloženo na sljedeći način:
„17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.
18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.
19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.“.
14. Ovaj sud ustraje pri navedenom odgovoru na postavljeno pitanje, pa s obzirom na činjenicu da ni iz utvrđenja nižestupanjskih sudova niti iz revizije tuženika ne proizlazi da je tuženik u ovom postupku iznosio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tuženika, kao neosnovanu.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
