REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1026/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica Lj. F. Vukotinovića 2, OIB 69693144506, kojeg zastupaju punomoćnici Jurica Reberski i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mamić, Perić, Reberski, Rimac u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Bjelin d.o.o., Ogulin, Žegar VI 39, OIB 18630081651, kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Vukić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-337/2018-4 od 22. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-167/2016-71 od 23. listopada 2017., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 20.548.440,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a i to na iznos od 12.550.657,50 kn počev od 27. lipnja 2013. godine do isplate, a na iznos od 133.756,81 (troškovi ovršnog postupka) počev od 17. siječnja 2010. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate koja na iznos od 1.351.344,77 kn teče od podnošenja tužbe (29. srpnja 2013. godine) do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim Ugovor o pristupu dugu zaključen između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja dana 2. studenoga 2010.g. potpisan od strane tužitelja pod ur.br. DIR-01-2010-5093/03 te isti ne proizvodi učinke od dana zaključenja, tužitelj- protutuženik je obvezan tuženiku-protutužitelju naknadit parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.281.505,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 1.744.535,62 kn sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.".

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-167/2016-71 od 23. listopada 2017., u točkama I., III. i IV. izreke, i u dijelu točke V. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.563.073,12 kn zajedno sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-167/2016- 71 od 23. listopada 2017. u točki V. izreke kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 181.462,50 kn, i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 181.462,50 kn (stoosamdesetjednutisućučetiristošezdesetdvije kune i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom od 22. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

III. Odbacuje se tuženikova žalba podnesena protiv točke II. izreke, kao nedopuštena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 12.656,25 kn, u roku od osam dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 122.286,25 kn.".

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3266/2021-2 od 8. ožujka 2023. tuženiku- protutužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

1."Je li u okolnostima u kojima jedna ugovorna strana (tužitelj) nije ispunjavala svoju obvezu to istodobno oslobodilo drugu ugovornu stranku (tuženika) njezine obveze i dovelo do raskida ugovora po sili zakona ili je ugovor nastavio pravno postojati (što više u nepromijenjenom odluku i sadržaju) sve do otkaza samo zbog nastavka poslovne suradnje ugovornih stranaka?"

2."Je li sud u parničnom postupku ovlašten utvrđivati nedopuštenu povredu tržišnog postupka kao razloge ništetnosti?"

3."Je li narušeno načelo savjesnosti i poštenja uvjetovanjem kupcu, isporuku robe, preuzimanjem (pristup) dugu treće osobe?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik- protutužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti drugostupanjsku presudu, sukladno revizijskim navodima.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) za isplatu iznosa 20.888.005,68 kuna na temelju sklopljenog Ugovora o pristupanju duga od 2. studenoga 2010. u smislu odredbe čl. 101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), kojim je tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) pristupio dugu dužnika Pavla Miljavca, vlasnika obrta "PM Lignum" i obvezao se platiti cjelokupni preuzeti dug kroz obročnu otplatu prema otplatnom planu, uz plaćanje ugovorene godišnje kamate.

9. Protutužbenim zahtjevom je tuženik zatražio utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o pristupanju duga od 2. studenoga 2010. jer da se u konkretnom slučaju radi o zabranjenom sporazumu ili o zlouporabi vladajućeg položaja od strane tužitelja (čl. 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja - "Narodne novine", broj 79/09 i 80/13, te čl. 9. i 14. istog Zakona) odnosno da je taj ugovor protivan načelu savjesnosti i poštenja.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su u čl. 4. st. 3. Ugovora o pristupanju dugu od 2. studenoga 2010. (dalje: Ugovor) stranke ugovorile da tuženik pristupa dugu pod uvjetom da tužitelj poštuje odredbe Ugovora o kupoprodaji trupaca od 31. kolovoza 2010., koji čini sastavni dio predmetnog Ugovora u pogledu ugovorenih količina, jer se u protivnom primjenjuje odredba st. 4. tog članka, kojom je predviđeno da pristupitelj nije dužan nastaviti plaćanje prema Ugovoru i da se isti raskida po sili zakona ukoliko tužitelj ne ispunjava obveze iz Ugovora o kupoprodaji trupaca u pogledu ugovorenih količina,

- da su čl. 4. st. 5. Ugovora stranke ugovorile da ukoliko pristupitelj propusti uplatiti najmanje tri obroka iz čl. 3. Ugovora u roku njihova dospijeća ili ukoliko pristupitelj ne ispunjava svoje obveze iz Ugovora o kupoprodaji trupaca vjerovnik ima pravo obustaviti ugovorenu isporuku trupaca u kojem slučaju se ne primjenjuju odredbe iz st. 4. čl. 4., odnosno ne primjenjuje se odredba o raskidu ugovora po sili zakona,

- da su čl. 4. st. 6. Ugovora stranke ugovorile da tužitelj kao vjerovnik može otkazati Ugovor ako tuženik kao pristupitelj ne plati najmanje tri obroka iz čl. 3. Ugovora u roku njihova dospijeća, pri čemu je pristupitelj dužan vjerovniku platiti cjelokupno do tada neplaćeno potraživanje iz čl. 1. Ugovora,

- da je 15. prosinca 2011. nastupila je okolnost uzastopnog neplaćanja tri obroka od strane tuženika,

- da tužitelj svoje pravo na otkaz Ugovora kao i pravo da učini dospjelim cjelokupno potraživanje u vrijeme nastupanja te okolnosti (neplaćanja tri obroka) nije koristio, već je otkaz izjavio tek dopisom od 17. lipnja 2013.; kao što nije koristio niti pravo iz čl. 4. st. 5. ugovora, odnosno nije tuženiku obustavio isporuku trupaca,

- da je tužitelj isporučivao tuženiku manje količine trupaca od ugovorenih količina,

- da su saslušani zastupnici po zakonu stranka iskazali da su stranke postigle dogovor da se isporuka trupaca nastavlja bez obzira što tuženik nije vršio uplate po Ugovoru,

- da su stranke Sporazumom od 19. travnja 2013. utvrdile ukupan iznos duga, te je u čl. III. Sporazuma navedeno kako spor ne mogu otkloniti mirnim putem i da će vjerovnik podnijeti tužbu nadležnom sudu, nakon čega su nastavile poslovnu suradnju glede kupoprodaje trupaca,

- da tuženik nije dokazao ništetnost Ugovora zbog postojanja zabranjenog sporazuma ili zlouporabe vladajućeg položaja od strane tužitelja, niti je dokazao da je ugovor o pristupanju dugu protivan načelu savjesnosti i poštenja.

11. Sudovi su zaključili da unatoč isporuci manje količine trupaca i neplaćanju ugovorenih obroka od strane tuženika, stranke nisu primijenile odredbu čl. 4. st. 4. Ugovora (raskid ugovora po sili zakona) i čl. 4. st. 5. Ugovora (obustava isporuke trupaca), te su nastavile poslovnu suradnju, sklopivši Sporazum kojim potvrđuju da postoji spor oko dugovanja po ugovoru kao i visini duga ali da će nastaviti s poslovnim odnosom. Stoga su sudovi ocijenili da Ugovor nije raskinut po sili zakona, već da je otkazan dopisom tužitelja, čime je dospjelo na naplatu cjelokupno potraživanje (čl. 4. st. 6. Ugovora).

12. Do navedenog zaključka sudovi su došli primjenjujući odredbu čl. 319. st. 2. ZOO glede tumačenja ugovora, ocijenivši na temelju iskaza zakonskih zastupnika stranaka da je njihova zajednička namjera (volja), izražena u Sporazumu od 19. travnja 2013. kao i cijelim poslovnim držanjem stranaka, bila ne primijeniti odredbu čl. 4. st. 4. Ugovora o raskidu ugovora radi nepoštovanja ugovornih odredbi, te nastaviti poslovnu suradnju.

13. Obrazlažući prvo postavljeno pitanje, tuženik u reviziji navodi da je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom - da tužitelj ispunjava obveze iz ugovora o kupoprodaji trupaca u pogledu ugovorenih količina, što da proizlazi čl. 4. st. 3. i st. 4. Ugovora, radi čega da je ispunjenjem tog raskidnog uvjeta ugovor prestao proizvoditi učinke.

14. Odredbom čl. 297. st. 1. ZOO je propisano da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak i prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice, dok je st. 3. istog članka propisano da ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji.

15. Odredbom čl. 319. st. 2. ZOO je propisano da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenima tim Zakonom.

16. Sudovi su pravilno ocijenili, primjenom odredbe čl. 319. st. 2. ZOO, da je zajednička namjera stranaka bila staviti ugovorne odredbe čl. 4. st. 3. i st. 4. Ugovora izvan snage i nastaviti poslovnu suradnju. Stoga u konkretnom slučaju nisu odlučne tvrdnje tuženika sadržane u prvom postavljenom pitanju o neispunjavanju ugovorne obveze od strane tužitelja, što je prema navodima tuženika dovelo do raskida ugovora sklopljenog pod raskidnim uvjetom - iz razloga što su ugovorne strane svojim očitovanjem volje te ugovorne odredbe stavile izvan snage, što proizlazi iz Sporazuma stranaka od 19. travnja 2013. te njihovog držanja usmjerenog na nastavak poslovne suradnje.

17. Slijedom navedenog, odgovor na prvo postavljeno pitanje bi glasio da u okolnostima konkretnog slučaja, to što jedna ugovorna strana nije ispunjavala svoju ugovornu obvezu nije dovelo do raskida ugovora (zbog nastupa raskidnog uvjeta), te je ugovor nastavio postojati sve do otkaza iz razloga što su ugovorne strane odredbu o raskidnom uvjetu sporazumno stavile izvan snage.

18. U odnosu na protutužbeni zahtjev, sudovi su u konkretnom slučaju pravilno razmotrili pitanje ništetnosti Ugovora zbog povrede čl. 8. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja te čl. 9. i 14. istog Zakona u smislu prethodnog pitanja (čl. 12. ZPP) obzirom na nadležnost Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja za provedbu tog Zakona i donošenje odluka, zaključivši da tuženik nije dokazao da je ugovor ništetan zbog postojanja zabranjenog sporazuma ili zlouporabe vladajućeg položaja od strane tužitelja - što ujedno predstavlja odgovor na drugo postavljeno pitanje.

19. Nadalje, trećim pitanjem tuženik upućuje na protivnost Ugovora načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO). U konkretnim okolnostima slučaja, obzirom na činjenična utvrđenja sudova (da je tuženik sklopio predmetni ugovor upravo radi ostvarenja svog poslovnog interesa koje se je sastojao u nastavku poslovanja već postojećeg pogona za proizvodnju parketa, sve sukladno tuženikovoj poslovnoj procjeni o isplativosti takvog ulaganja), ocjena ovog suda je da nije došlo do narušavanja načela savjesnosti i poštenja - što je odgovor na treće postavljeno pitanje.

20. Budući da ovaj sud nije našao postojanje razloga zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose postavljena pitanja, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić

Broj zapisa: 9-30863-f6240

Kontrolni broj: 031d3-de2c3-4302b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ante Perkušić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.