REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3638/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., OIB … , S., koju zastupaju punomoćnice E. K. B. i M. B.-P., odvjetnice u S., protiv tuženika L. H. d.o.o., OIB … , Z., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-66/2022-5 od 17. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-649/2018-54 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-66/2022-5 od 17. svibnja 2023. te je uz postavljena pitanja istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 14. st. 1. i čl. 29. st. 1. Ustava RH (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).
2. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) predložio je u odgovoru odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno podredno odbiti.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Tužiteljica je u prijedlogu postavila sljedeća pitanja:
„1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a i u svezi s čl. 352. st. 1. ZPP-a, kada svoje odlučivanje utemeljuje na ocjeni dokaza priloženih uz žalbu koji dokazi nisu izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, štoviše i nisu bili egzistentni do zaključenja glavne rasprave?
2. Je li poslodavac (tuženik) u parničnom postupku koji se vodi vezano za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza kojeg je dao radniku (tužiteljici) dužan dokazati postojanje opravdanih razloga za otkaz koji su kao takovi navedeni u njegovoj odluci o otkazu, sve to obzirom na odredbu čl. 135. st. 4. Zakona o radu?“ .
5. Prvo pitanje iz prijedloga nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da tužiteljica kroz navedeno pitanje pogrešno implicira da je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga navedenih u predmetnom pitanju. Naime, drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci odbio tužbeni zahtjev zbog toga što se tužiteljica nije niti pokušala na adekvatan način uvjeriti da je tuženik poduzeo sve mjere u svrhu sprečavanja daljnjeg uznemiravanja na radnom mjestu, bez obzira na činjenicu što joj je tuženik nakon primitka presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R - 203/2018 od 10. travnja 2018., u pozivima za vraćanje na rad, garantirao da neće biti radnji protivnih njezinom dostojanstvu te da će dobiti zaštitu od uznemiravanja. Drugo pitanje također nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da tužiteljica kroz navedeno pitanje upire na odredbu čl. 135. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, dalje: ZOR) koja govori o teretu dokazivanja kod spora o radnom vremenu. Podredno, valja reći i to da je odgovor na prvi dio navedenog pitanja potvrdan, te da među strankama nije niti bilo sporno da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici s obzirom na to da je tužiteljica nakon poziva tuženika, bez provjere njegovih navoda da će dobiti zaštitu od uznemirivanja, u dva navrata odbila doći na posao.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Prema ocjeni ovoga suda tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 14. st. 1. i čl. 29. st. 1. Ustava RH s obzirom na to da drugostupanjski sud pobijanu odluku nije donio iz razloga koji su navedeni u prvom pitanju iz prijedloga za dopuštenje revizije, dok pobijana odluka nije arbitrarna, već sadrži valjane i dostatne razloge.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
