- 1 -              Revd 950/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 950/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz N., Njemačka (OIB: …), zastupane po punomoćniku K. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženice I. T. iz S. B., (OIB: …), zastupane po punomoćniku K. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. B. i K. B. iz S. B., radi utvrđenja pravne valjanosti usmene oporuke, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-88/2021-2 od 19. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-1181/2019-15 od 14. listopada 2020., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. P-1181/2019 od 12. studenoga 2020., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tuženici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kako glasi:

 

„Utvrđuje se da je pravno valjana usmena oporuka oporučitelja I. M. od 28. prosinca 2018. kojom je svojim oporučnim nasljednicama odredio tužiteljicu (...) i tuženu (...).

 

Utvrđuje se da je tužiteljica (...) oporučna nasljednica iza pokojnog I. M., rođenog ..., a umrlog ...u ½ dijela na nekrentinama upisanim u:

- zk.uložak br. 2237 k.o. B. V., a koje se sastoje iz kč.br. 428/2 Kuća br. … i dvorište u … ulica sa 240 čhv ili 863 m2,

- na pokretninama u ½ dijela i to osobni automobil marke Opel, tip Corsa, broj šasije …, reg.oznake …, te u ½ dijela prava na:

- točno neutvrđenom iznosu novčanih sredstava na ime dospjelih, a neisplaćenih zaostalih iznosa mirovine iz RH kod HZMO,

- pravo na korištenje grobnog mjesta na Gradskom groblju u S. B., vrsta objekta Imitacija, broj mjesta 1, kategorija I, lokacija groblja 1, polje …, red …, grobni broj …,

- pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj … kod P. d.d. Z.,

- pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj … kod P. d.d. Z.,

- pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj … kod P. d.d. Z.,

- pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj … kod S. N., SR Njemačka, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana.",

 

dok je tužiteljici naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka od 6.918,75 kn.

 

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

"Po kojem kriteriju se utvrđuje valjanost usmene oporuke oporučitelja, ukoliko postoje svjedoci takvog čina oporučitelja, ukoliko su ispunjene pretpostavke iznimnih prilika u trenutku usmenog raspolaganja imovinom, a nakon koje izjave posljednje volje oporučitelj više nije mogao izjaviti volju oporučnog raspolaganja imovinom?“

 

3. Tuženica je odgovorila na prijedlog i predložila da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“

 

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi sa (ovdje odlučno) određenim razlozima njegove važnosti za odluku o konkretnom pravnom odnosu i (kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - te postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanje - za kojeg drži da je pravno i određeno, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da je to pitanje, a budući da je osporena presuda temeljena, uz ostalo, na specifičnom činjeničnom utvrđenju, važećem samo za ovaj slučaj, koje se u ovome stupnju postupka i po prijedlogu i u njemu formuliranim pitanjem ne može preispitivati:

 

„...pravilno je, na temelju iskaza svih svjedoka koji su bili prisutni posjeti … 2018., prvostupanjski sud zaključio da tada nisu postojale takve izvanredne okolnosti propisane naprijed citiranom odredbom koje bi opravdavale sastavljanje valjane usmene oporuke, odnosno iako je sada pok. I. M. u to vrijeme bio bolestan, te imao zakazanu operaciju za ožujak 2019., u sporno vrijeme on je bio mobilan, kod nećaka je došao automobilom, kako je i otišao, normalno je komunicirao, pa dakle njegovo zdravstveno stanje nije bilo takvo da nije mogao sačiniti valjanu pisanu oporuku, a koju je, kako to proizlazi iz iskaza istih svjedoka i htio sastaviti, a upravo je i došao tada se raspitati kod Lj. T. koja je ranije radila u sudu, što mu sve treba prikupiti i na koji način to učiniti, te je i rekao da će to učiniti nakon blagdana.

 

(...) kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, što proizlazi iz iskaza svjedoka, sada pok. I. M. je spornog dana došao kod Lj. T. upravo iz razloga da se raspita, obzirom da je ona dugo radila u sudu i ima o tome potrebna znanja, na koji način može sačiniti pisanu oporuku i tako raspolagati sa svojom imovinom, a to iz razloga što mu zdravstveno stanje jeste bilo pogoršano i imao je zakazanu operaciju za nekoliko mjeseci, no uzimajući da je isti preminuo mjesec dana kasnije, nakon operacije koja je bila 25. siječnja 2019., a da je do tada cijelo vrijeme bio sposoban sačiniti valjanu oporuku (članak 30. do 32. ZN), što proizlazi i iz iskaza same tužiteljice K. D. kada kaže da je sa ocem kontaktirala i u vrijeme dok je bio u bolnici i da se s njime moglo normalno komunicirati, pa stoga da je on to htio učiniti imao je vremena i mogućnosti nakon 28. prosinca 2018.

 

14. Stoga, suprotno žalbenim tvrdnjama, po stavu ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene subjektivne niti objektivne okolnosti koje su propisane odredbama ZN za valjanost usmene oporuke, pa je pravilno prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan...“,

 

prema svome sadržaju i onome kako se obrazlaže, temeljeno na činjenicama koje samo predlagateljica sugerira prihvatiti istinitim, onim koje bi ona htjela da postoje - a postojanje kojih nije utvrđeno (obzirom da ih tužiteljica, postupajući po pravilu o teretu dokazivanja, nije dokazala), pa je u svezi sa time usmjereno samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja - ali kako ih sama predlagateljica (a ne i sud) vidi (ili preocijenjuje),

 

8.2. da se zbog prethodno navedenog (konkretno: jer predlagateljica pitanjem preocijenje dokaze i nameće iz njih prihvatiti nešto drugo - da „postoje svjedoci“ čina kojemu ona daje značaj sačinjenja usmene oporuke, da „su ispunjene pretpostavke iznimnih prilika“ potrebne za valjanost takve oporuke - i da su takve postojale u trenutku prijepornog čina, a da nakon ovog više „nije mogao izjaviti volju oporučnog raspolaganja imovinom“ - dakle sve ono što u postupku nije dokazala i na čemu se osporena presuda ne temelji) tome pitanju ne može dati značaj važnog za odluku o konkretnom pravnom odnosu niti (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - i time značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti,

 

U prijedlogu nije naveden niti jedan a pogotovo ne određen razlog iz kojeg bi se moglo zaključiti o toj važnosti pitanja, a taj razlog ne može nadomjestiti isticanje tužiteljice kako bi po njoj trebalo ocijeniti dokaze i bit spora - te voditi postupak, odnosno njezino isticanje shvaćanja kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora.

 

8.3. da prijedlog u svezi tog pitanja, time, ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njemu (kako je formulirano), a u navedenim specifičnim činjeničnim okolnostima ovoga slučaja, postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).

 

9. Pritom revizijski sud samo primjećuje:

 

- da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza predlagateljica nije zadovoljna i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog, nižestupanjski sudovi nisu počinili neku postupovnu povredu,

 

- da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (da) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova: to obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki.

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

10.1. da obzirom na to kako je u prijedlogu postavljeno pitanje formulirano (formulacijom kojeg je predlagateljica ograničila svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a stavka 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).

 

12. Tuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.