REPUBLIKAHRVATSKA

OPĆINSKI

SUD U SESVETAMA

Industrijska

cesta

15, Sesvete

Poslovni broj: 7 P-116/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice .... iz Z., OIB ... koju zastupa punomoćnik H.M., odvjetnik u Z. , protiv tuženika A. G. iz S. , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T.T., odvjetnica u Z

. radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. siječnja 2024. u prisutnosti tužiteljice i njenog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i njegove punomoćnice, na ročištu za objavu i uručenje presude 21. veljače 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženiku A. G iz S. OIB ... isplatiti tužiteljici A. P iz Z. , OIB ... iznos od 23.640,02 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a koje teku na sljedeće iznose:

248,57 eura od 1. travnja 2017. do isplate, za ožujak 2017.

248,57 eura od 1. svibnja 2017. do isplate, za travanj 2017.

248,57 eura od 1. lipnja 2017. do isplate, za svibanj 2017.

248,57 eura od 1. srpnja 2017. do isplate, za lipanj 2017.

248,57 eura od 1. kolovoza 2017. do isplate, za srpanj 2017.

248,57 eura od 1. rujna 2017. do isplate, za kolovoz 2017.

248,57 eura od 1. listopada 2017. do isplate, za rujan 2017.

248,57 eura od 1. studenog 2017. do isplate, za listopad 2017.

248,57 eura od 1. prosinca 2017. do isplate, za studeni 2017.

248,57 eura od 1. siječnja 2018. do isplate, za prosinac 2017. 250,75 eura od 1. veljače 2018. do isplate, za siječanj 2018.

250,75 eura od 1. ožujka 2018. do isplate, za veljaču 2018.

250,75 eura od 1. travnja 2018. do isplate, za ožujak 2018.

250,75 eura od 1. svibnja 2018. do isplate, za travanj 2018.

250,75 eura od 1. lipnja 2018. do isplate, za svibanj 2018.

250,75 eura od 1. srpnja 2018. do isplate, za lipanj 2018.

250,75 eura od 1. kolovoza 2018. do isplate, za srpanj 2018.

250,75 eura od 1. rujna 2018. do isplate, za kolovoz 2018.

250,75 eura od 1. listopada 2018. do isplate, za rujan 2018.

250,75 eura od 1. studenog 2018. do isplate, za listopad 2018.

250,75 eura od 1. prosinca 2018. do isplate, za studeni 2018.

250,75 eura od 1. siječnja 2019. do isplate, za prosinac 2018.

260,56 eura od 1. veljače 2019. do isplate, za siječanj 2019.

260,56 eura od 1. ožujka 2019. do isplate, za veljaču 2019.

260,56 eura od 1. travnja 2019. do isplate, za ožujak 2019.

260,56 eura od 1. svibnja 2019. do isplate, za travanj 2019.

260,56 eura od 1. lipnja 2019. do isplate, za svibanj 2019.

260,56 eura od 1. srpnja 2019. do isplate, za lipanj 2019.

260,56 eura od 1. kolovoza 2019. do isplate, za srpanj 2019.

260,56 eura od 1. rujna .2019. do isplate, za kolovoz 2019.

260,56 eura od 1. listopada 2019. do isplate, za rujan 2019.

260,56 eura od 1. studenog 2019. do isplate, za listopad 2019.

260,56 eura od 1. prosinca 2019. do isplate, za studeni 2019.

260,56 eura od 1. siječnja 2020. do isplate, za prosinac 2019.

285,63 eura od 1. veljače 2020. do isplate, za siječanj 2020.

285,63 eura od 1. ožujka 2020. do isplate, za veljaču 2020.

285,63 eura od 1. travnja 2020. do isplate, za ožujak 2020.

285,63 eura od 1. svibnja 2020. do isplate, za travanj 2020.

285,63 eura od 1. lipnja 2020. do isplate, za svibanj 2020.

285,63 eura od 1. srpnja 2020. do isplate, za lipanj 2020.

285,63 eura od 1. kolovoza 2020. do isplate, za srpanj 2020.

285,63 eura od 1. rujna 2020. do isplate, za kolovoz 2020.

285,63 eura od 1. listopada 2020. do isplate, za rujan 2020.

285,63 eura od 1. studenog 2020. do isplate, za listopad 2020.

285,63 eura od 1. prosinca 2020. do isplate, za studeni 2020.

285,63 eura od 1. siječnja 2021. do isplate, za prosinac 2020.

305,26 eura od 1. veljače 2021. do isplate, za siječanj 2021.

305,26 eura od 1. ožujka 2021. do isplate, za veljaču 2021.

305,26 eura od 1. travnja 2021. do isplate, za ožujak 2021.

305,26 eura od 1. svibnja 2021. do isplate, za travanj 2021.

305,26 eura od 1. lipnja 2021. do isplate, za svibanj 2021.

305,26 eura od 1. srpnja 2021. do isplate, za lipanj 2021.

305,26 eura od 1. kolovoza 2021. do isplate, za srpanj 2021.

305,26 eura od 1. rujna 2021. do isplate, za kolovoz 2021.

305,26 eura od 1. listopada 2021. do isplate, za rujan 2021.

305,26 eura od 1. studenog 2021. do isplate, za listopad 2021.

305,26 eura od 1. prosinca 2021. do isplate, za studeni 2021.

305,26 eura od 1. siječnja 2022. do isplate, za prosinac 2021.

330,33 eura od 1. veljače 2022. do isplate, za siječanj 2022.

330,33 eura od 1. ožujka 2022. do isplate, za veljaču 2022. 330,33 eura od 1. travnja 2022. do isplate, za ožujak 2022.

330,33 eura od 1. svibnja 2022. do isplate, za travanj 2022.

330,33 eura od 1. lipnja 2022. do isplate, za svibanj 2022.

330,33 eura od 1. srpnja 2022. do isplate, za lipanj 2022.

330,33 eura od 1. kolovoza 2022. do isplate, za srpanj 2022.

330,33 eura od 1. rujna 2022. do isplate, za kolovoz 2022.

330,33 eura od 1. listopada 2022. do isplate, za rujan 2022.

330,33 eura od 1. studenog 2022. do isplate, za listopad 2022.

330,33 eura od 1. prosinca 2022. do isplate, za studeni 2022.

330,33 eura od 1. siječnja 2023. do isplate, za prosinac 2022.

330,33 eura od 1. veljače 2023. do isplate, za siječanj 2023.

330,33 eura od 1. ožujka 2023. do isplate, za veljaču 2023.

330,33 eura od 1. travnja 2023. do isplate, za ožujak 2023.

330,33 eura od 1. svibnja 2023. do isplate, za travanj 2023.

330,33 eura od 1. lipnja 2023. do isplate, za svibanj 2023.

330,33 eura od 1. srpnja 2023. do isplate, za lipanj 2023.

330,33 eura od 1. kolovoza 2023. do isplate, za srpanj 2023.

330,33 eura od 1. rujna 2023. do isplate, za kolovoz 2023.

330,33 eura od 1. listopada 2023. do isplate, za rujan 2023.

330,33 eura od 1. studenog 2023. do isplate, za listopad 2023.

330,33 eura od 1. prosinca 2023. do isplate, za studeni 2023.”

II Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 9. ožujka 2022. podnijela tužbu u kojoj navodi da su ona i tuženik bili u braku koji je razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj ... od 21. siječnja 2015. i da su suvlasnici, svaki u 1/2 dijela, nekretnine upisane u zk. ul. ... k.o. ... koju čini k.č.br. ... dvorište ... površine 245 m[2] i kuća broj 28 ... površine 96 m[2] , ukupne površine 341 m . Tužiteljica dalje navodi da je tuženik u neposrednom posjedu te nekretnine, da je isključuje u ostvarivanju njenog prava na posjed i da joj ne plaća najamninu za korištenje njenog suvlasničkog dijela. Dodaje i da tuženik nekretninu koristi cijelo vrijeme bez pravne osnove i bez njenog odobrenja i smatra da su ispunjene pretpostavke za primjenu pravila o stjecanju bez osnove te potražuje isplatu naknade štete u visini najamnine prema tržišnoj cijeni najma. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica potražuje najamninu za korištenje njenog suvlasničkog dijela u iznosu od po 2.500,00 kn mjesečno pa tako potražuje isplatu iznosa od 150.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od ožujka 2017. do ožujka 2022. Potražuje i naknadu parničnog troška. Nakon što je provedeno građevinsko vještačenje tužiteljica je u podnesku od 5. prosinca 2023. specificirala tužbeni zahtjev tako do potražuje isplatu iznosa od 23.640,02 eura / 178.115,73 kn[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od ožujka 2017. do studenog 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu u cijelosti i dodaje da je tužiteljica njegova bivša supruga, da je kuću napustila u lipnju 2015., a da je on podmirio sve dugove za režije. Navodi i da je s tužiteljicom pokušao mirnim putem riješiti pitanje bračne imovine te da je u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini. Ističe i prigovor zastare.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica je u podnesku od 31. svibnja 2022. osporila njegove navode kao netočne, osim činjenice da je u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice.

4. Sud je pročitao presudu ovog suda poslovni broj P2-27/2015 od 21. siječnja 2015. (str. 6-8), izvadak iz zemljišne knjige (str. 9-10) i dopise tužitelja (str. 27-32). Provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnine mr. Z. O., dipl. ing. građ. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i izveden je dokaz saslušanjem stranaka u okviru kojeg je saslušana samo tužiteljica jer tuženik nije pristupio na ročište za saslušanje stranaka na koje je bio uredno pozvan i upozoren na posljedice nedolaska na ročište za saslušanje stranaka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su suvlasnici, svaki u 1/2 dijela, nekretnine koja se nalazi u S . K . što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. ... k.o. S.K. (str. 9-10) prema kojem se ta nekretnina sastoji od kuće i dvorišta. Nije sporno ni da su stranke bile u braku koji je razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj ... od 21. siječnja 2015. (str. 6-8).

7. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da se od tuženika razvela početkom 2015. i da je tada još živjela s tuženikom na istoj adresi, u predmetnoj nekretnini. Kako je vidjela da nije bilo moguće tako nastaviti, ona je na poslu zatražila premještaj i čekala je da djeci završi tekuća školska godina pa je 1. srpnja 2015. s djecom preselila u stan na J. kojeg joj je na korištenje ustupila njena sestra. Pojasnila je da nakon tog preseljenja ona više nije živjela u predmetnoj nekretnini i da tamo nakon razvoda više nije ni htjela živjeti. U predmetnoj nekretnini stanuje samo tuženik dok ga njihova djeca tamo posjećuju vikendom. Dodala je i da je tuženiku predlagala da kuću prodaju što on nije htio i da je pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je zasad nepravomoćno dovršen.

8. Tužiteljica u ovom sporu od tuženika potražuje naknadu za korištenje nekretnine koja odgovara njenom suvlasničkom dijelu jer tvrdi da tuženik koristi cijelu nekretninu uključujući i njen suvlasnički dio i da je isključuje u ostvarivanju njenog prava na posjed.

9. U ovom slučaju materijalno pravno su mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) koje uređuju pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika, a ne odredbe o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) kako to smatra tužiteljica. Takvo stajalište suda je u skladu s mišljenjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. održanoj 26. listopada 2009. poslovni broj Su-IV-188/09 prema kojem: “Ako je određena stvar još uvijek nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti

odredbe čl. 164 st. 1 i čl. 165 st. 1 ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120 ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.”

10. Kako je predmet ovog spora nekretnina koju čine kuća i dvorište, a nijedna stranka ne tvrdi da bi ta nekretnina promijenila identitet, da bi tužiteljica imala pravo od tuženika tražiti naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela, ona mora dokazati da je tuženik bio nepošteni posjednik stvari jer se prema čl. 18 st. 5 ZV-a poštenje predmnijeva.

11. U čl. 38 st. 1 ZV-a, propisano je da, ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema čl. 42 st. 1 ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. O izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno čl. 38 st. 1 ZV-a moglo bi se govoriti samo u slučaju da je tužiteljica kao suvlasnica doista imala volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju na bilo koji način iskazala tuženiku i da ju je on u toj njenoj namjeri osujetio odnosno onemogućio je izvršavanjem svoga suposjeda. Prema tome tuženik kao suvlasnik ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz njegovog suvlasničkog dijela - dakle izvršavati i posjed, a tužiteljica je dužna dokazati da je tuženik načinom na koji je u konkretnom slučaju on izvršavao te svoje ovlasti postupao protivno čl. 38 st. 1 ZV-a, odnosno da je vrijeđao njeno pravo kao jednog od suvlasnika. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev jednog suvlasnika protiv drugog suvlasnika koji koristi i posjeduje tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164 i 165 ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u suposjed, ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljica napustila predmetnu nekretninu u lipnju 2015., a iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je ona iz te nekretnine odselila svojevoljno i da nakon razvoda tamo više nije htjela živjeti odnosno da nije ni zainteresirana za posjedovanje te nekretnine. U dopisima koje je dostavila u spis (str. 28-32) tužiteljica se tuženiku obraća radi dogovora o podjeli bračne stečevine i isplate ulaganja u nekretninu koje je tužiteljica izvršila iz svoje vlastite imovine. U tim dopisima tužiteljica ne traži predaju predmetne nekretnine u suposjed niti to traži tužbenim zahtjevom u ovom sporu. Traženje razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u izvanparničnom postupku kojeg je tužiteljica pokrenula, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice i odgovora na tužbu tuženika, ne znači da je tužiteljica od tuženika zatražila da uđe u posjed sporne nekretnine. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljica svojim dokaznim prijedlozima nije dokazala da je od tuženika ikad zahtijevala predaju nekretnine u suposjed odnosno da je tuženiku izrazila na odgovarajući način svoju volju za posjedovanjem predmetne nekretnine ni svoju tvrdnju iz tužbe da je tuženik isključuje u ostvarivanju njenog prava na suposjed pa se smatra da tužiteljica nije onemogućena u posjedovanju i korištenju svojeg suvlasničkog dijela na nekretnini.

13. Slijedom svega navedenog, kako tužiteljica nije dokazala da bi je tuženik sprječavao u korištenju predmetne nekretnine i njenog ulaska u suposjed, odnosno, nije dokazala da je tuženik kroz utuženo razdoblje bio nepošten posjednik tuđe stvari, prema čl. 164 st. 1 ZV-a tuženik kao pošteni posjednik nije dužan tužiteljici platiti naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela nekretnine za vrijeme dok je bio pošten posjednik te nekretnine. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Budući da je sud utvrdio da tužiteljica nema pravo od tuženika potraživati naknadu za korištenje nekretnine, nije posebno ocjenjivao nalaz i mišljenje građevinskog vještaka o visini naknade za korištenje i tuženikov prigovor zastare jer to više nije bilo potrebno.

15. Tužiteljica je izgubila ovaj spor pa je u skladu s čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) odbijen njen zahtjev za naknadu parničnog troška.

U Sesvetama 21. veljače 2024.

Sudac

Martina Ivanković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik H.M.

2. odvjetnica T.T.