Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-76/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.& S. S.-leasing d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u O. društvu M. i L. d.o.o. u Z., protiv tuženika Z. M. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u O. društvu G., H., Ž. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Povrv-19063/2012-78 od 23. studenog 2023., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-19063/2012-78 od 23. studenog 2023. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Održava se na snazi platni nalog sadržan pod točkom I rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., posl. br. Ovrv-7580/12 od 6. rujna 2012. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 23.479,14 Eur-a/176.903,58 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. kolovoza 2012. do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope H. N. B. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Z. M. naknaditi tužitelju E.& S. S.-leasing d.d. troškove postupka u iznosu od 11.307,48 Eur-a/85.196,21 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 355. ZPP-a, te pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 356. ZPP-a. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku parnične troškove uključujući troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora, koji je započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, zahtjev je za isplatom neplaćenih potraživanja s osnove raskinutog Ugovora o leasingu plovila što su ga zaključili tužitelj kao davatelj leasinga, a tuženik kao jamac platac primatelja leasinga. Povodom tuženikova prigovora na rješenje o ovrsi u kojem je načelno osporavao i osnov i visinu potraživanja, a konkretizirajući to navodima o netočnom obračunu, postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužitelj, kao davatelj leasinga, trgovačko društvo I. I. d.o.o. kao primatelj leasinga i tuženik kao jamac platac, 17. lipnja 2009. sklopili Ugovor o operativnom leasingu broj 30576/09 (u daljnjem tekstu: Ugovor) za plovilo S. predator 60, god. proizvodnje 2001., neto nabavna vrijednost objekta leasinga 357.000,00 €, temeljno vrijeme trajanja ugovora 36 mjeseci, jamčevina 20% odnosno 71.400,00 €, iznos pojedinačnog mjesečnog leasing obroka 8.851,44 €, trošak obrade ugovora 0,50% odnosno 1.785,00 €, ukupna naknada za leasing 320.436,93 €,

- da je dopisom od 31. kolovoza 2010., zbog neizvršavanja ugovorne obveze te radi nemogućnosti naplate instrumenata osiguranja plaćanja, tužitelj raskinuo predmetni Ugovor te dostavio primatelju leasinga informativni obračun, a isto je na znanje dostavio i tuženiku, te je pozvao primatelja leasinga da mu preda objekt leasinga u posjed,

- da je nakon što je tužitelju predan u posjed objet leasinga bilo potrebno izvršiti servis plovila koji je bio u voznom, ali lošem i neodržavanom stanju kako bi se postigla što bolja kupoprodajna cijena, za što je plaćeno ukupno 90.937,53 kune bez PDV-a,

- da je plovilo prodano u ožujku 2012. za cijenu od 1.622.703,04 kn,

- da bi, prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka, vrijednost plovila na dan 6.11.2010. bila 303.450,00 €, a na dan prodaje 273.105,00 €,

- da bi potraživanje tužitelja, prema financijskom vještačenju, na dan konačnog obračuna 17. kolovoza 2012. iznosilo, po jednoj varijanti (umanjenje za cijenu ostvarenu prodajom) 24.737,35 €, a po drugoj varijanti (umanjenje za vrijednost objekta leasinga utvrđenu po vještaku na dan prodaje) 56.646,80 €.

7. S obzirom na navedena utvrđenja, te činjenicu da tužitelj potražuje 23.479,14 €, dakle manje od svota obje varijante financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na:

- odredbu članka 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) kojom je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju,

- odredbu članka 45. stavak 1. u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o lesingu ("Narodne novine" 135/06) kojom je bilo propisano da, ako je primatelj leasinga dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu, te članka 39. istog Zakona kojim je propisana primjena osnove obveznih odnosa ZOO-a (opći dio), ako tim Zakonom nije drugačije određeno,

- članka 7.2. Općih uvjeta uz ugovore o operativnom leasingu, koji predstavljaju dio Ugovora, iz kojih proizlazi da je davatelj leasinga, ukoliko Ugovor bude raskinut, ovlašten primatelju leasinga obračunati sve dospjele, neplaćene leasing obroke i druge naknade za leasing, troškove, posebne naknade i izdatke, kalkuliranu neotplaćenu vrijednost do isteka trajanja Ugovora i ostala dospjela potraživanja te primatelju leasinga oduzeti objekt leasinga bez prethodne najave, te da davatelju leasinga ostaju i svi uplaćeni iznosi s osnova dospjelih obveza te jamčevina, a u slučaju raskida ugovora primatelju leasinga se zaračunava i trošak raskida Ugovora do 4% vrijednosti Ugovora na dan raskida Ugovora, a koji iznos će se uvećati za iznos poreza na dodanu vrijednost.

8. Odluku o trošku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

9. Tuženik u žalbi u bitnom tvrdi da je počinjena bitna povreda iz članka 345. stavak 2. točka 11. ZPP-a i to jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izreku presude sud da temelji na odlučnim činjenicama o kojima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi čime da je posljedično pogrešno utvrđeno činjenično stanje te primijenjeno materijalno pravo.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa dakle ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upire žalitelj, jer se presuda može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti koje bi predstavljale povredu iz navedene zakonske odredbe.

11. Obrazlažući dalje svoje tvrdnje o ostvarenim žalbenim razlozima, žalitelj navodi kako je tijekom cijelog postupka tvrdio kako je plovilo uredno servisirano; da je u plovilo ulagao vlastiti novac kako bi bilo u dobrom stanju te kako bi se kod eventualne prodaje moglo postići veću cijenu, da su podaci o urednom obavljanju servisa upisani u servisnu knjižicu koja je predana s plovilom tužitelju koji ju je predao kupcu, da je na tužitelju teret dokaza sukladno odredbama članaka 219. i 221.a ZPP- a, da je sud bio dužan ocjenu dokaza provesti u skladu s člankom 8. ZPP-a a to je prvostupanjski sud propustio učiniti jer je prihvatio tužbeni zahtjev bez da je tužitelj dokazao da predmetno plovilo nije uredno servisirano, da je prvostupanjski sud pogrešno unio iskaz tuženika, koji je iskazujući o potrebi vršenja servisa i prije i poslije ljeta za plovila takve vrste kao što je objekt leasinga, o tome da je servis plovila bio potreban, te da je zapravo iskazao da je servis učinio tuženik a ne tužitelj, da je financijsko vještačenje provedeno bez servisne knjižice a da isto nije uopće bez toga moglo biti provedeno, te da financijski vještak nije saslušan usmeno na ročištu čime da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

12. Razvidno je, dakle, da se žalbeni navodi temelje na pitanju potrebe servisiranja plovila nakon što je isto tužitelju predano u posjed zbog toga što je Ugovor raskinut. U prvom redu primijetiti je da se žalitelj žali na cjelokupnu presudu, a potraživanje tužitelja ne temelji se samo na troškovima servisa nego i drugim novčanim tražbinama za koje tužitelj tvrdi da mu pripadaju nakon raskida Ugovora, pa sve da su osnovane tvrdnje tuženika kako servis plovila nije bio potreban jer ga je obavio on, to bi žalba u odnosu na dosuđenu svotu mogla biti samo djelomično osnovana, za onoliko koliko je servis plovila iznosio.

13. No, neosnovano žalitelj problematizira pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je servis plovila bio potreban i da ga je obavio tužitelj, a s kojim utvrđenjem žalitelj vezuje i tvrdnje o počinjenim bitnim povredama iz članka 354. stavak 1. u vezi članaka 8., 219. stavak 1. i 221.a ZPP-a. Ni jednu od ovih povreda prvostupanjski sud nije učinio jer je valjanom ocjenom provedenih dokaza (saslušanjem svjedoka V. S. koji je organizirao servis plovila, S. F., inače sudskog vještaka, koji je plovilo pregledao i procijenio na traženje tužitelja, uvidom u račune za radove izvedene na plovilu te prometnim vještačenjem) utvrdio navedenu činjenicu. Iz spisa proizlazi da servisna knjižica nije pregledana jer je predana kupcu (iz A.), a sud je od kupca nije tražio, kako je to tužitelj predlagao. Primatelj leasinga, točnije njegov pravni slijednik, nakon što je nad primateljem leasinga otvoren stečaj, nije na traženje suda dostavio nikakvu dokumentaciju (račune) koja bi potvrđivala tvrdnju tuženika da tužitelj nije trebao vršiti servis plovila, jer je isti već bio izvršen, a logično je da je servis izvrši primatelj leasinga, a ne jamac platac, što je tuženik. Nije životno niti da bi jamac platac ulagao vlastiti novac u objekt leasinga kako to tvrdi žalitelj da je činio, i neovisno o svom odnosu s primateljem leasinga, posebno u situaciji kada primatelj leasinga ne izvršava svoje obveze iz ugovora o leasingu, što je razlog za raskid ugovora. No sve da je tuženik osobno servisirao plovilo, nije za to dao nikakve dokaze, a pravilo o teretu dokazivanja vrijedi za obje stranke u postupku. I na kraju, s obzirom da je otkaz Ugovora dat 31. kolovoza, dakle prije završetka ljeta, sasvim je neuvjerljiva tvrdnja da bi tuženik, jamac platac, tada, a prije nego je primatelj leasinga predao davatelju leasinga objekt leasinga u posjed, isti servisirao, što je i prema njegovom iskazu potrebno učiniti poslije ljeta.

14. Nije ostvarena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što financijski vještak nije usmeno saslušan. Naime, na poziv suda da se očituju na pismeni nalaz i mišljenje ovog vještaka tužitelj se pismeno očitovao na način da prigovora i primjedbi nema, a tuženik na isti takav poziv nije odgovorio, a nije se o tom mišljenju i nalazu očitovao niti na ročištu koje je nakon toga održano i na kojem je glavna rasprava zaključena (18. listopada 2023.), štoviše u zapisniku stoji kako stranke suglasno navode da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, dok da su svi predloženi dokazi izvedeni i predlažu zaključiti glavnu raspravu. Dakle, kada nema prigovora na nalaz i mišljenje koji vještak dade pismeno, tada izostanak iznošenja tog nalaza i mišljenja usmeno, na ročištu, ne predstavlja povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom, a kako je i odluka o troškovima, u vezi koje žalba ne sadrži nikakve konkretne razloge, zakonita, to je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. S obzirom na to da tuženik nije ostvario uspjeh sa žalbom to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 21. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić,v.r.