Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o., OIB: 21493294786, Bilje, Orlov put 41, drugotužitelja MARIA ROMULIĆA, OIB: 75395339596, Bilje, Orlov put 41, trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA, OIB: 01941137877, Osijek, Otokara Kersovanija 19a, koje zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA, OIB: 04183310488, Rogoznica, Obala Hrvatske Mornarice 56, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, N. Tesle 9/V-VI, radi zaštite autorskog prava, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lole Ninčević Ive, odvjetnice u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Brune Putnika, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., na ročištu za objavu presude 21. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o., na način da je tri fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_kanjonkrke

2_rokislapogrlice

3_visovac

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:

http://loverogoznica.eu/sto-posjetiti/

original fotografija: 2_rokislapogrlice

http://loverogoznica.eu/np-krka/

original fotografija: 2_ rokislapogrlice

http://loverogoznica.eu/np-krka/

original fotografija: 3_visovac

https://loverogoznica.eu/np-krka/

original fotografija: 1_kanjonkrke

sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, te mu se zabranjuje svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.

II Utvrđuje se da je tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA na način da je tri fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_kanjonkrke

2_rokislapogrlice

3_visovac

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:

http://loverogoznica.eu/sto-posjetiti/

original fotografija: 2_rokislapogrlice

http://loverogoznica.eu/np-krka/

original fotografija: 2_ rokislapogrlice

http://loverogoznica.eu/np-krka/

original fotografija: 3_visovac

http://loverogoznica.eu/np-krka/

original fotografija: 1_kanjonkrke

sve bez navođenja drugotužitelja i trećetužitelja kao koautora, te mu se zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku TURISTIČKOJ ZAJEDNICI OPĆINE ROGOZNICA da isplati prvotužitelju ROMULIĆ d.o.o. iznos od 1.592,67 eura / 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA isplati iznos od 2.389,01 eura / 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do isplate, kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku TURISTIČKOJ ZAJEDNICI OPĆINE ROGOZNICA da solidarno isplati drugotužitelju MARIU ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU STOJČIĆU iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA solidarno isplati iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do isplate, kao neosnovan.

VII Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u "Večernjem listu" u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII Nalaže se tuženiku TURISTIČKOJ ZAJEDNICI OPĆINE ROGOZNICA da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.332,08 eura / 25.105,56 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IX Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 450,77 eura / 3.396,33 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 13. veljače 2020. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u kojoj navode da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori tri fotografija sljedećih oznaka:

- 1_kanjonkrke

- 2_rokislapogrlice

- 3_visovac

a koje fotografije je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na svojim internetskim stranicama, na sljedećim poveznicama:

- http://loverogoznica.eu/sto-posjetiti/ (original fotografija: 2_rokislapogrlice)

- http:// loverogoznica.eu/np-krka/ (original fotografija: 2_ rokislapogrlice)

- http:// loverogoznica.eu/np-krka/ (original fotografija: 3_visovac)

- http:// loverogoznica.eu/np-krka/ (original fotografija: 1_kanjonkrke).

2. Dalje navode da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na tim fotografijama. Tvrde da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na tim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve naknade koristio fotografije tužitelja na svojim internetskim stranicama, na gore navedenim poveznicama. Navode da drugo i trećetužitelj, koji su koautori predmetnih fotografija, kao takvi nisu navedeni prilikom objave odnosno korištenja fotografija i da je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Osim toga, ističu da je tuženik neovlašteno javno prikazivao predmetna autorska djela odnosno ista stavljao na raspolaganje javnosti, za što tvrde da je protivno članku 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da su se tužitelji 29. svibnja 2017. obratili tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku 187. Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima, međutim, da tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu.

3. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja Romulić d.o.o. na način da je tri predmetne fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te da mu se zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja. Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, na način da je tri predmetne fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez navođenja drugo i trećetužitelja kao koautora te da mu se zabrani svako takvo postupanje ubuduće. Nadalje, prvotužitelj Romulić d.o.o. zahtijeva od tuženika plaćanje penala sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, navodeći da je pravo autora povrijeđeno, u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2017. do isplate, ističući pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a da je u iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava zahtijevaju solidarno plaćanje iznosa od po 663,61 eura / 5.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2017. do isplate, ističući pritom da su oni profesionalni fotografi kojima je fotografija poziv i koji jako paze kome će svoje fotografije prodati, a posebno da paze i inzistiraju na tome da uvijek budu navedeni kao autori odnosno koautori. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se izreka presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije svih tužitelja, navodeći kako tužbi ne prileži niti jedan dokaz da bi prvotužitelj bio nositelj imovinskih prava na predmetnim fotografijama, kao niti dokaz da bi drugo i trećetužitelj bili autori predmetnih fotografija. Također tuženik osporava da bi povrijedio prava tužitelja na način kako to tužitelji navode u tužbi. Ističe da su tuženiku predmetne fotografije ustupljene na korištenje od strane Nacionalnog parka Krka, da je tuženik od strane djelatnika Nacionalnog parka Krka obaviješten da se fotografije mogu slobodno koristiti, da su iste izrađene za Nacionalni park Krka i uredno otkupljene, a da na fotografijama objavljenim na stranici Nacionalnog parka Krka nije bilo označeno ime autora pa da tuženik nije mogao imati saznanja o tome tko je autor istih. Navodi da je tuženik koristio predmetne fotografije smatrajući da Nacionalni park Krka ima suglasnost autora za korištenje fotografija i ovlaštenje uslijed otkupa autorskih prava na neograničeno vrijeme, s obzirom na to da je tako izvješten od strane Nacionalnog parka Krka. Tuženik navodi da su fotografije korištene samo na jednom mjestu (internetskoj stranici), pri čemu ističe kako se ne radi o komercijalnom korištenju (budući da tuženik nije pravna osoba osnovana s namjerom stjecanja dobiti), niti tiskanim promotivnim materijalima, već isključivo o upućivanju na posjete Nacionalnom parku Krka odnosno promicanju i razvoju hrvatskog turizma što je jedna od djelatnosti tuženika. Tuženik ističe da je odmah nakon primitka dopisa tužitelja, 1. odnosno 2. lipnja 2017. uklonio predmetne fotografije s internetske stranice tuženika, budući da nije postojala nikakva namjera povrede bilo čijih autorskih prava. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za naplatu penala prema članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima jer imovinsko autorsko pravo nije povrijeđeno krajnjom nepažnjom tuženika, pa da bi tužitelji imali pravo zahtijevati naplatu u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, kako u pogledu iznosa koji se potražuje radi naknade navodne povrede imovinskih prava autora, tako i u pogledu iznosa s osnove navodne povrede moralnih prava autora. Navodi da su traženi iznosi penala i traženi iznos naknade za povredu moralnih prava previsoko odmjereni i nerazmjerni okolnostima povrede te tržišnim cijenama za otkup fotografija. Zaključno, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: poziv za prestanak radnje povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu od 29. svibnja 2017 (stranica 10-13 spisa), požurnica od 27. listopada 2017. (stranica 17 spisa), račun otpremnica broj 68/08 od 17. rujna 2008. (stranica 18 spisa), račun otpremnica broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. (stranica 19 spisa), račun broj 58/2010 od 29. rujna 2010. (stranica 20 spisa), račun otpremnica broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. (stranica 21 spisa), račun otpremnica broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. (stranica 22 spisa), račun otpremnica broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. (stranica 23 spisa), račun otpremnica broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. (stranica 24 spisa), novinarski članak od 17. ožujka 2020. (stranica 44-47 spisa), podaci o broju pregleda internetske stranice (stranice 48 spisa), ispisi zaslona računala s prikazom internetskih stranica tuženika (stranica 49-51 spisa), račun od 5. listopada 2012. (stranica 52 spisa), ugovor o autorskom djelu (stranica 53 spisa), obračun drugog dohotka od 23. rujna 2019. (stranica 54 -55 spisa), ponuda za produkciju promidžbenog filma i 200 fotografija (stranica 56-60 spisa), račun broj 11- 01-01 od 19. rujna 2016. (stranica 62 spisa), ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 9. siječnja 2009. (stranica 70-71 spisa), izvadak iz sudskog registra za prvotužitelja (stranica 72-74 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7378/2017 od 10. listopada 2019. (stranica 75-79 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-5475/2016 od 29. kolovoza 2019. (stranica 80-84 spisa), ugovor od 9. lipnja 2014. (stranica 97a i 97b spisa), ugovor od 10. rujna 2015. (stranica 97c i 97d spisa), ispis s internetskih stranica NP Krka (stranice 107-108 i 112 spisa), ispis cjenika (stranica 109-111 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020. (stranica 120-128 spisa). Nadalje, pregledane su predmetne fotografije koje prileže stranicama 14-16 spisa te je pregledan sadržaj optičkih medija za pohranu podataka (CD-a), koji prileže stranici 25 i 86 spisa. Također, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za identifikaciju audiovizualnih djela i intelektualnog vlasništva te prepoznavanje originalnosti proizvoda Ljudevitu Ostoiću koji je svoj nalaz i mišljenje podnio u pisanom obliku (stranica 163-180 spisa).

6. Na ročištu od 24. svibnja 2021. saslušani su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić, a na ročištu od 15. prosinca 2022. saslušani su svjedoci Tomislav Karabatić i Mario Mladinić.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja Romulić d.o.o. i zabrana takve povrede ubuduće, kao i utvrđenje povrede moralnog prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojičića kao koautora tri fotografije oznaka "1_kanjonkrke", "2_rokislapogrlice" i "3_visovac" (dalje: predmetne fotografije) i zabrana takve povrede ubuduće, zatim isplata uobičajene naknade i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., isplata naknade neimovinske štete zbog učinjene povrede moralnog prava drugotužitelju Mariu Romuliću i trećetužitelju Draženu Stojčiću, te objava izreke pravomoćne prvostupanjske presude u sredstvima javnog priopćavanja.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik predmetne fotografije (koje prikazuju kadrove Nacionalnog parka Krka) koristio na način da ih je bez odobrenja i bez plaćanja naknade prvotužitelju Romulić d.o.o. objavio na svojoj internetskoj stranici, na poveznicama navedenim u točki I i II izreke ove presude, te da pritom nije naveo imena i prezimena drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića kao koautora. Također nije sporno da su drugo i trećetužitelj u ožujku 2017. saznali da su predmetne fotografije objavljene na internetskoj stranici tuženika, a da ih je tuženik uklonio sa svoje internetske stranice u lipnju 2017.

10. Među strankama je sporno jesu li drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija i jesu li prenijeli imovinska prava na predmetnim fotografijama na prvotužitelja Romulić d.o.o.

11. Nadalje, među strankama je sporno je li tuženik objavom predmetnih fotografija povrijedio autorska imovinska prava prvotužitelja, zatim visina naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu penala. Također je sporno je li tuženik objavom predmetnih fotografija povrijedio autorska moralna prava drugotužitelja i trećetužitelja kao (ko)autora te visina naknade zbog povrede moralnih prava drugo i trećetužitelja kao (ko)autora predmetnih fotografija.

12. Prije svega, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018.; dalje: ZAPSP), te obveza koje predmetni zakon pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

13. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu (čl. 13. ZAPSP-a).

14. Pritom treba reći da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu (čl 5. st. 1. ZAPSP-a), a autorskim se djelima, među ostalim, smatraju fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom (čl. 5. st. 2. alineja 8 ZAPSP-a).

15. Nadalje, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje da je autor djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a), dok su koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se doprinosima ne može samostalno koristiti. Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio). U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki (članak 11. stavci 1. -3. ZAPSP-a).

16. Autor, a tako i koautor, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (članak 15. ZAPSP-a). Nadalje, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja (pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a).

17. Radi utvrđivanja činjenice jesu li drugo i trećetužitelj autori predmetnih fotografija sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za identifikaciju audiovizualnih djela i intelektualnog vlasništva te prepoznavanje originalnosti proizvoda Ljudevitu Ostoiću. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio ocjenjujući da je dan objektivno, u skladu s pravilima struke kojoj vještak pripada, te na temelju dokaza priloženih u spisu, a stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su drugo i trećetužitelj autori predmetnih fotografija koje je tuženik koristio na svojoj internetskoj stranici, pa stoga tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije drugo i trećetužitelja nije osnovan. Također je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno da je fotografija 1_kanjonkrke snimljena 9. svibnja 2014., da je fotografija 2_rokislapogrlice snimljena 10. svibnja 2014. i da je fotografija 3_visovac snimljena 25. ožujka 2008.

19. Nadalje, člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor (a tako i koautor) može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom, dok je člankom 76. ZAPSP-a propisano da ako se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog djela.

20. Čitanjem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa (stranica 70-71 spisa) sud je utvrdio da je isti sklopljen 9. siječnja 2009. između drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, s jedne strane, kao autora, te prvotužitelja Romulić d.o.o., s druge strane, kao naručitelja. Navedenim ugovorom konstatira se da su drugo i trećetužitelj profesionalni fotografi koji su stvorili, stvaraju i stvarati će autorska djela fotografske, audiovizualne i druge prirode, da su isti s prvotužiteljem već dulji niz godina u poslovnom odnosu u kojem oni izrađuju i isporučuju autorska djela prvotužitelju, a prvotužitelj ih distribuira i imovinski iskorištava te da su drugo i trećetužitelj s prvotužiteljem i u radnom odnosu predmet kojeg je stvaranje i isporuka autorskih djela. Nadalje, ugovorom se konstatira da je prvotužitelj nositelj svih imovinskih prava na svim autorskim djelima koja su drugo i trećetužitelj stvorili bilo u okviru poslovnog, bilo u okviru radnog odnosa s prvotužiteljem, kao i na svim autorskim djelima koja će drugotužitelj i trećetužitelj stvarati za cijelo vrijeme međusobne suradnje, a da se naknada za prijenos prava iskorištavanja isplaćuje drugo i trećetužitelju kroz plaću ostvarenu u radnom odnosu, kroz isplate bonusa i drugih materijalnih naknada. Navedenim ugovorom drugo i trećetužitelj su ovlastili prvotužitelja da samostalno brine o ostvarivanju i zaštiti svih imovinskih autorskih prava nad svim autorskim djelima koja su predmet tog ugovora te je određeno da za sva djela nastala do trenutka prestanka važenja tog ugovora, prvotužitelj ima pravo i nakon prestanka važenja ugovora poduzimati radnje u cilju zaštite i ostvarivanja autorskih imovinskih prava koja su na njega prenesena tim ugovorom.

21. Dakle, iz sadržaja Ugovora o uređenju međusobnih odnosa i njegove svrhe proizlazi da su drugo i trećetužitelj osnovali za prvotužitelja isključivo (prostorno i vremenski neograničeno) pravo iskorištavanja svih autorskih djela fotografske i audiovizualne prirode koja su oni stvorili i koja će stvoriti u budućnosti tijekom radnog odnosa kod prvotužitelja te poslovne suradnje s istim, a navedene činjenice proizlaze i iz iskaza drugotužitelja danog na ročištu od 24. svibnja 2021.

22. S obzirom na to da su predmetna autorska djela stvorena 2008. i 2014. godine, odnosno za vrijeme međusobne suradnje drugo i trećetužitelja s prvotužiteljem, kako to proizlazi iz gore navedenog ugovora i iskaza drugotužitelja, to je sud utvrdio da je prvotužitelj nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama. Stoga tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvotužitelja nije osnovan.

23. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog izvedenog prava.

24. U tijeku postupka, na ročištu od 24. svibnja 2021., saslušani su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić. Iz njihovih iskaza, koje je sud ocijenio kao iskrene, uvjerljive i životno logične, proizlazi da su drugo i trećetužitelj profesionalni fotografi koji se dugi niz godina bave izradom atraktivnih turističkih fotografija koje prodaju svojim klijentima (trgovačkim društvima u RH i inozemstvu, hotelima, turističkim zajednicama i dr.), što im predstavlja glavni izvor prihoda. Oni su autorski tim i zajednički potpisuju sve fotografije. Poznati su po svom radu i njihov rad je široko prepoznat, pa su tako dobitnici mnogih domaćih i međunarodnih nagrada, a njihove fotografije su bile izložene i u zgradi Vijeća Europe u Bruxellesu, povodom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Radi snimanja fotografija imaju velike troškove putovanja budući da fotografiraju atraktivne turističke lokacije po cijeloj Republici Hrvatskoj. Također, puno ulažu u fotografsku i informatičku opremu, a sve kako bi fotografije koje izrađuju bile atraktivne i prepoznate kao nešto vrijedno za kupiti. U nastanak svake fotografije ulažu jako puno truda, pa tako prvo pronalaze lokaciju, obilaze istu kako bi vidjeli gdje mogu napraviti najbolje fotografije, u koje godišnje doba i u koje doba dana. Kada odluče početi sa snimanjem na određenoj lokaciji, sa sobom nose veliku količinu opreme, a samo snimanje najčešće traje tijekom cijelog dana i cijele noći. Nakon što provedu puno vremena snimajući fotografije (što uključuje penjanje, spavanje na otvorenom i sl.) tada još uvijek fotografije nisu gotove, nego ih u studiju dodatno pregledavaju, obrađuju, spajaju i sl., a njihov rad se isprepliće u svim fazama, tj. u svim fazama drugo i trećetužitelj sudjeluju zajednički. Nadalje, iz iskaza drugo i trećetužitelja proizlazi da su predmetne fotografije nastale u razdoblju od 2010. do 2015. godine, a da su predmetnu povredu su utvrdili u ožujku 2017. kada su pretraživali internetske stranice u potrazi za novim klijentima. S obzirom na to koliko puno truda, vremena, odricanja i novaca ulažu u nastanak svake fotografije, kada netko drugi koristi njihovu fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao autora, osjećaju se tužno, povrijeđeno i razočarano. Brine ih sve učestalija povreda njihovih autorskih prava, budući da o tom poslu ovisi njihova egzistencija.

25. Na ročištu od 15. prosinca 2022. saslušan je svjedok Mario Mladinić. Iz njegovog iskaza proizlazi da je on u razdoblju od 2012. godine do svibnja 2021. godine bio direktor tuženika, da su predmetne fotografije bile objavljene na internetskoj stranici tuženika u rubrici što posjetiti, da je uz fotografije bila objavljena i poveznica na internetsku stranicu Nacionalnog parka Krka, s koje stranice svjedok tvrdi da su preuzete predmetne fotografije. Ističe da je on sudjelovao u odluci da se predmetne fotografije objave na internetskoj stranici tuženika i da prilikom objave na stranici tuženika nisu bila navedena imena autora fotografija jer da ista nisu bila navedena niti na stranici NP Krka, s koje stranice su fotografije preuzete, već da je na stranici NP Krka bilo navedeno samo „autor: admin“, pa da je zaključio da su fotografije u vlasništvu NP Krka. Nadalje proizlazi da su predmetne fotografije uklonjene s internetske stranice tuženika u lipnju 2017. godine, odmah nakon što su tužitelji obavijestili tuženika da je povrijedio njihova autorska prava.

26. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija te da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, a da u postupku nije bilo sporno da su predmetne fotografije bez odobrenja tužitelja i bez navođenja imena i prezimena koautora bile objavljene na internetskoj stranici tuženika, to tužitelji imaju pravo na zaštitu autorskog prava utvrđenjem učinjene povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je na temelju članka 172. stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove presude.

27. Pritom je za istaknuti da fotografije koje su predmet ovog spora predstavljaju autorska djela jer se radi o originalnim intelektualnim tvorevinama koje imaju individualni karakter. Iste su produkt rada priznatih i renomiranih fotografa koji se fotografijom bave profesionalno te su nastale profesionalnom opremom i posebnim odabirom kadra, kuta snimanja, osvjetljenja, odabirom kompozicije i drugih detalja koji profesionalnu fotografiju čine drugačijom i posebnom. Iako ne predstavlja svaka fotografija autorsko djelo, u konkretnom se slučaju radi o umjetničkim i originalnim fotografijama koje uživaju taj status.

28. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i penala prvotužitelju Romulić d.o.o., treba reći da kada je autorsko pravo protupravno povrijeđeno, nositelj autorskog prava ima pravo na zaštitu tog prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje odnosno plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala, odnosno može zahtijevati plaćanje te naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s člancima 172., 179. i 183. ZAPSP-a.

29. Prvotužitelj Romulić d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava (neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija) potražuje od tuženika naknadu u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 10.000,00 kn po fotografiji, odnosno ukupno 30.000,00 kn za korištenje tri fotografije.

30. Radi dokazivanja visine uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih prava prvotužitelj Romulić d.o.o. inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja nad svojim fotografijama, isti je u spis dostavio preslike računa (stranica 18-24 spisa).

31. U odnosu na račune koje je dostavio prvotužitelj Romulić d.o.o. radi utvrđivanja visine uobičajene naknade, treba naglasiti da sukladno članku 179. stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja.

32. Iz računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Libertas Rixos d.o.o., za autorska prava na upotrebu pojedinačno navedenih fotografija s motivima Rixos Libertas hotela u Dubrovniku, i to za neograničenu dozvolu uporabe fotografija bez prava daljnje prodaje trećim osobama, pri čemu se cijene fotografija kreću u rasponu od 800,00 EUR-a do 1.400,00 EUR-a po fotografiji, uvećano za PDV.

33. Iz računa broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Komakino d.o.o., za autorska prava na dva kadra Baranje (polje s balama slame i Kopački rit) snimana dronom u Full HD rezoluciji za potrebe promotivnog spota za suhomesnate proizvode „Dobro“ tvrtke „Žito“, s time da je otkup autorskih prava na kadrove ograničen na vremenski period od tri godine (online bez teritorijalnog ograničenja, uporabno ograničenje na TV, WEB, interne prezentacije, sajmove i sl.), te je cijena jednog kadra 5.250,00 kn, uvećano za PDV. 34. Iz računa broj 58/2010 od 29. rujna 2010. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Bruketa & Žinić OM, za otkup pet fotografija (rijeke, žita, bubnja, dukata i auta za Coca-colu), i to za potpuni otkup fotografija bez ekskuziviteta, pri čemu je cijena jedne fotografije 3.600,00 kn, uvećano za PDV. 35. Iz računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Belje d.d. PC Baranjka, za ustupanje fotografije „Baranjska kuća“ na trajno korištenje, za cijenu od 5.180,00 kn, uvećano za PDV.

36. Iz računa broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografija "Osijek Aero" i "Kopačevo Aero", pri čemu je cijena jedne fotografije 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (rok ograničenja nije vidljivo otisnut), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske i online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na OOH, print i izloge dućana). Pritom je za istaknuti da OOH ili eng. "out of home" znači vanjsko oglašavanje i odnosi se na oglašavanje na reklamnim materijalima velikog formata (npr. jumbo plakati, svjetleće reklame i sl.) smještenim u centralnim dijelovima gradova, na glavnim prometnicama, pješačkim zonama, na parkinzima trgovačkih centara i sl.

37. Iz računa broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu fotografije "Pozdrav Suncu", za iznos od 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja te fotografije (do 31. kolovoza 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske i online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na Priceless platformu i online kampanju oglašavanja te platforme, zatim na OOH - vanjsko oglašavanje, print, oglašavanje na benzinskim crpkama, ljekarnama i sl., te na brošure i online kanale). Također je vidljivo da je za kupca ugovoreno ekskluzivno korištenje fotografije do 31. kolovoza 2017.

38. Iz računa broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na tri fotografije, pri čemu je cijena jedne fotografije 5.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (do 31. prosinca 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na tisak na bočicama Coca-Cole i na promotivnim materijalima na mjestima prodaje bočica).

39. Čitanjem navedenih računa sud je utvrdio da se uobičajena naknada koju su tržišni subjekti spremni platiti za korištenje fotografija kao što su predmetne ili s njima usporedivih fotografija, i to za korištenje na internetskim stranicama za obavljanje gospodarske djelatnosti, na TV-u, izlozima dućana, prezentacijama, sajmovima, jumbo plakatima, promotivnim materijalima, u brošurama i sl., uglavnom nalazi u rasponu od 3.600,00 kn do 5.250,00 kn (uvećano za PDV) za jednu fotografiju, pri čemu iznos cijene ovisi o vremenskom, teritorijalnom i uporabnom ograničenju korištenja.

40. S obzirom na to da je tuženik, u konkretnom slučaju, predmetne fotografije koristio samo na svojoj internetskoj stranici (a ne i na ostalim sredstvima oglašavanja) i to kraće vremensko razdoblje, sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, utvrdio da uobičajena naknada za predmetnu vrstu korištenja iznosi 265,45 eura / 2.000,00 kn po fotografiji, odnosno 796,37 eura / 6.000,00 kn ukupno za korištenje tri fotografije.

41. Prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja, sud je na umu imao i činjenicu da su autori predmetnih fotografija dugogodišnji profesionalni fotografi, koji su za svoj rad nagrađeni mnogobrojnim domaćim i međunarodnim nagradama, kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o fotografijama koje prikazuju atraktivne turističke lokacije, za koje, da bi nastale, je potrebno puno truda, vremena i novčanih sredstava. Zatim, sud je na umu imao način i razlog korištenja predmetnih fotografija od strane tuženika. Naime, tuženik je neprofitna organizacija kojoj je cilj promicanje turizma Republike Hrvatske, a u koju svrhu su fotografije očito i objavljene na internetskoj stranici tuženika, na koji način su učinjene dostupnim i vidljivim širem krugu ljudi. Međutim, sud je uzeo u obzir i okolnost da su se predmetne fotografije nalazile na internetskoj stranici tuženika kraće vremensko razdoblje (od ožujka do lipnja 2017.). Naime, tužitelji su za predmetne povrede saznali u ožujku 2017. godine, te u svojim navodima niti ne tvrde da su se predmetne fotografije nalazile na internetskoj stranici tuženika i prije toga, dok iz iskaza svjedoka Maria Mladinića proizlazi da su predmetne fotografije uklonjene s internetske stranice tuženika odmah po zaprimanju obavijesti tužitelja, u lipnju 2017. godine, te na taj dio iskaza svjedoka tužitelji nisu imali prigovora.

42. Tuženik je u postupku predlagao da sud pribavi očitovanje od Nacionalnog parka Krka o tome jesu li predmetne fotografije objavljene na njihovoj internetskoj stranici odnosno jesu li u svezi istih s društvom K & K PROMOCIJA d.o.o. zaključili ugovor kojim su stekli pravo raspolaganja istih te je li tuženik kontaktirao Nacionalni park Krka u vezi preuzimanja predmetnih fotografija. Navedeni dokazni prijedlog je sud odbio na ročištu od 15. prosinca 2023. budući da te činjenice nisu bitne za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bitno od kuda ili s koje internetske stranice je tuženik preuzeo predmetne fotografije i je li ta treća osoba imala pravo korištenja predmetnih fotografija, već činjenica da je tuženik predmetne fotografije koristio bez odobrenja i bez plaćanja naknade prvotužitelju te bez navođenja imena i prezimena drugo i trećetužitelja kao koautora. Pritom je potrebno naglasiti da tuženik nije dokazao da je predmetne fotografije preuzeo od treće osobe kojoj su tužitelji prenijeli neograničeno pravo iskorištavanja predmetnih fotografija, a za dodati je i da je drugotužitelj u svom iskazu naveo kako mu društvo K&K PROMOCIJA d.o.o. nije poznato odnosno kako tužitelji nikada nisu imali poslovnu suradnju s navedenim društvom, a da je trećetužitelj u svom iskazu naveo kako tužitelji prilikom poslovne suradnje s Nacionalnim parkom Krka istom nikada nisu dali suglasnost da njihove fotografije ustupa bilo kojim trećim osobama. Iskaze drugo i trećetužitelja ovaj sud je ocijenio istinitima, a isti su i u skladu s dokazima dostavljenim u spis.

43. Također je za navesti da sud prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja nije uzimao u obzir dokaze koje je tuženik dostavio u spis koji se odnose na cijene korištenja autorskih djela nekih drugih autora. Naime, za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bitno koja je cijena korištenja autorskih djela drugih autora, već koja je uobičajena cijena korištenja autorskih djela upravo drugo i trećetužitelja. Isto tako za navesti je da iz ugovora sklopljenih između društva K&K PROMOCIJA d.o.o. i Nacionalnog parka Krka (stranica 97a-97d spisa), koje je tuženik dostavio u spis, ne proizlazi da bi se radilo o ugovaranju izrade fotografija od strane drugo i trećetužitelja, a čak i kada bi to bio slučaj, navedeno ne bi utjecalo na drugačiju odluku ovog suda, budući da i iz tih ugovora proizlazi da je cijena izrade (korištenja) jedne fotografije oko 2.000,00 kuna, koliko je sud i utvrdio u ovom postupku.

44. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. za plaćanje penala odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

45. U konkretnoj situaciji, objavljivanje i korištenje predmetnih fotografija u obavljanju djelatnosti tuženika, bez pažljivog provjeravanja od kud potječu fotografije odnosno bez pažljivog provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih fotografija, može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. Naime, tuženik je u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke (članak 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO/15), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Zbog toga je tuženik, kao neprofitna organizacija kojoj je cilj promicanje turizma Republike Hrvatske, koji je javno koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle, ukupno iznos od 1.592,67 eura / 12.000,00 kuna (6.000,00 kuna x 2), dok je zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. u preostalom zatraženom iznosu od 2.389,01 eura / 18.000,00 kuna prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

46. Tražbina prvotužitelja Romulić d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak 2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 29. svibnja 2017. do isplate, po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO/23), mjerodavnoj za ostale odnose.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

48. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića jer ih prilikom korištenja i objave predmetnih fotografija na svojim internetskim stranicama nije označio kao koautore (čl. 15. ZAPSP-a).

49. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to oni imaju pravo na popravljanje na opisani im način nastale neimovinske štete odnosno na dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP- a u vezi s člankom 1100. ZOO-a/15). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz iskaza drugo i trećetužitelja, poglavito uzimajući u obzir da se drugo i trećetužitelj fotografijom profesionalno bave dugi niz godina, da se radi o fotografima koji su nagrađeni velikim brojem domaćih i međunarodnih nagrada te da se s obzirom na sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi njihovu fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao koautora, osjećaju tužno, povrijeđeno i razočarano, a da im je objava njihovih imena kao koautora izuzetno bitna jer to predstavlja priznanje za njihov rad te je to ujedno i način na koji se prezentiraju javnosti. Međutim, sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tuženik uklonio predmetne fotografije sa svoje internetske stranice odmah po zaprimanju obavijesti tužitelja o povredi njihovih autorskih prava.

50. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda, primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kuna za oba koautora za objavu sve tri fotografije, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna, zahtjev za isplatu naknade zbog povrede moralnih autorskih prava prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

51. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete drugo i trećetužitelju pripadaju, sukladno članku 1103. ZOO-a/15, počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva 29. svibnja 2017. (stranica 10-13 spisa), po stopi određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a/23, mjerodavnoj za ostale odnose.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama V i VI izreke ove presude.

53. Nadalje, člankom 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

54. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud utvrdio povredu autorskih imovinskih prava prvotužitelja Romulić d.o.o., te autorskih moralnih prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to je na temelju članka 180. ZAPSP-a, a sukladno prijedlogu tužitelja, sud odlučio da se izreka ove presude objavi na trošak tuženika u "Večernjem listu", koji se, općepoznato, prodaje na području cijele Republike Hrvatske, pa će tom objavom tužitelji biti dodatno zadovoljeni u svojim traženjima autorskopravne zaštite jer bi takva objava trebala obeshrabriti slična ponašanja trećih osoba u budućnosti.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII izreke ove presude.

56. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

57. Pritom je za navesti kako prilikom određivanja razmjernog djela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju je utvrđena povreda, pa razmjer uspjeha u sporu treba procjenjivati kvalitativno, a ne samo kvantitativno (presuda ESLJP 28963/10 od 18. srpnja 2013.). Naime, prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba uzimati u obzir kako uspjeh tužitelja, tako i uspjeh tuženika u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku (članak 154. stavak 2. ZPP-a) potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

58. U tom smislu treba istaknuti da je prvotužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje povrede uspio 100%, da je u odnosu na pravo na naknadu uspio 100%, da je u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspio 40%, te da su drugo i trećetužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje povrede uspjeli 100%, da su u odnosu na pravo na naknadu uspjeli u 100%, da su u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspjeli 33,33%, kao i da su sva tri tužitelja u odnosu na zahtjev za objavu presude uspjeli 100%.

59. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na prvotužitelja Romulić d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja Maria Romulića te trećetužitelja Dražena Stojčića, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, opravdava dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima jer oni nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-7378/2017 od 10. listopada 2019., presudi poslovni broj Pž-5475/2016 od 29. kolovoza 2019. te presudi poslovni broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020).

60. Kako su sva tri tužitelja u ovom postupku zastupali isti odvjetnici, to su tužitelji postavili zajednički zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a kako se radi o djeljivoj obvezi u kojoj ima više vjerovnika, to se predmetna tražbina naknade troškova parničnog postupka među njima dijeli na jednake dijelove (čl. 41. st. 1. i 3. ZOO-a/23).

61. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 199-200 spisa), tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 16. listopada 2020. (Tbr. 8/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 10. studenoga 2020. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 10. ožujka 2021. (Tbr. 8/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura

- zastupanje na ročištu od 27. travnja 2021. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 24. svibnja 2021. (Tbr. 9/1, tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 15. prosinca 2022. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura:

- sastav podneska od 13. travnja 2023. (Tbr. 8/4, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 62,50 eura;

- sastav podneska od 26. rujna 2023. (Tbr. 8/4, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 62,50 eura;

- zastupanje na ročištu od 15. prosinca 2023. (Tbr. 9/1, tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 2.125,00 eura treba uvećati za 20 % radi zastupanja tri tužitelja (Tbr. 40. Tarife), što ukupno iznosi 2.550,00 eura.

62. Nadalje, tužiteljima je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19.) te rješenjima ovog suda poslovni broj P-87/2020-4 i P-87/2020-5 od 19. veljače 2020. priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 kuna (750,00 kn + 500,00 kn), te im je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) trebalo priznati i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 106,18 eura / 800,00 kuna. Tužiteljima je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 510,00 eura.

63. Dakle, prvo, drugo i trećetužitelju je trebalo priznati troškove postupka po osnovi odvjetničkog zastupanja, sudskih pristojbi i troška vještačenja u ukupnom iznosu od 3.332,08 eura.

64. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VIII izreke ove presude.

65. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 27. rujna 2020. (62,50 eura) budući da isti ne prileži spisu. Nadalje, tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2020. (62,50 eura), kojim su dostavili sudu optički medij za pohranu podataka (CD), budući da su isti mogli dostaviti sudu i u prilogu tužbe, a za sastav koje je tužiteljima priznat trošak u cijelosti. Tužiteljima nije priznati niti trošak sastava podneska od 9. studenoga 2020. (250,00 eura) budući da je isti predan sudu na pripremnom ročištu održanom 10. studenoga 2020., a za koje zastupanje je tužiteljima priznat trošak u cijelosti. Također, tužiteljima nije priznat niti trošak sastava podneska od 25. studenoga 2022. (62,50 eura) budući da istim zahtijevaju odgodu ročišta, pa taj podnesak nije bio potreban za svrhovito vođenje postupka. Tužiteljima nije priznat niti zatraženi trošak dodatne pristojbe (opomene) na rješenje o pristojbi za tužbu (13,27 eura), s obzirom na to da je tužiteljima bilo naloženo plaćanje dodatne pristojbe (opomene) iz razloga što nisu postupili po članku 4. točki 1. Zakona o sudskim pristojbama i pristojbu na tužbu platili odmah prilikom podnošenja tužbe, pa trošak dodatne pristojbe nije bio potreban za svrhovito vođenje ovog postupka.

66. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 450,77 eura nije osnovan, te ga je u tom dijelu trebalo odbiti.

67. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IX izreke ove presude.

U Splitu 21. veljače 2024.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30863-d7577

Kontrolni broj: 03c2d-2b8c0-60884

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.