- 1 -              Revd 2621/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2621/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. Z. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., II. tužitelja L. P., OIB: … i III. tužiteljice M. P., OIB: …, oboje iz P., koje zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u P., protiv tuženice L. M. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o prijedlogu I. tužiteljice za dopuštenje revizije protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-330/2022-2 od 26. listopada 2022., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1845/2018-47 od 6. prosinca 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1845/2018-49 od 6. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se prijedlog I. tužiteljice za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. I.Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-330/2022-2 od 26. listopada 2022., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1845/2018-47 od 6. prosinca 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1845/2018-49 od 6. prosinca 2021.

 

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

3. Prijedlog je podnesen u odnosu na pitanja:

 

„1.Da li je drugostupanjski sud u odlučivanju povodom žalbe protiv prvostupanjske presude, u slučaju da preinačuje pobijanu prvostupanjsku presudu temeljem čl. 373. st. 1. ZPP-a, obvezan u smislu čl. 338. st. 4. ZPP-a prikazati savjesnu i brižljivu ocjenu određenog dokaza (isprave) u pogledu čitavog sadržaja i opsega tog dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, kada se u svojoj presudi osvrće na određeni dokaz (ispravu), a koji dokaz prethodno u prvostupanjskoj presudi nije bio analiziran od strane nižestupanjskog suda niti se na istom temeljila ta nižestupanjska odluka?

(o tom pitanju podnositeljica nalazi primjenjivim izražena pravna shvaćanja VS RH-a u rješenju posl.br. Rev-x 755/15-2 od 13.10.2015., u rješenju posl.br. Rev 1733/14-2 od 10.04.2018. kao i ustavnopravno stajalište US RH-a u odluci U-III/3985/2012 od 22.02.2017.)

 

2) Da li u smislu granica pojedinih vidova služnosti puta, ovlast transporta (prijevoza) namještaja i drugih stvari, potpada pod doseg prava staze, ili prava progona stoke ili tek prava kolnika, sve cijeneći sadržaj odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (ZVDSP-a)? (podnositeljica ukazuje na pravna shvaćanja iz rješenja VS RH-a posl.br. VS RH-a u Rev-x 145/13-2 od 17.12.2013., ali i potrebu izražavanja i/ili preispitivanja prakse revizijskog suda glede dosega ovlasti sadržanih u pojedinim pravima služnosti puta iz čl. 190. st.1. i 2. ZVDSP-a)

 

3) Da li obveza vlasnika poslužne nekretnine iz čl. 233. st.1. i čl. 177. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tj. dužnost priznati i trpiti izvršavanje prava služnosti, obuhvaća i odgovornost za radnje uznemiravanja ili onemogućavanja izvršavanja tog prava koje je poduzeo član njegove obitelji i kućanstva, odnosno da li je vlasnik poslužne nekretnine pasivno legitimiran za zahtjev ovlaštenika služnosti iz čl. 233. ZVDSP-a, iako nije osobno naložio niti počinio radnje uznemiravanja ili onemogućavanja vršenja prava služnosti ali je od istih imao izravnih ili neizravnih koristi tj. interesa, a koje počini član njegove obitelji i kućanstva?

(podnositeljica ukazuje na analogno tj. mutatis mutandis primjenjiva pravna shvaćanja iz rješenja VS RH-a i to primjerice, posl.br Rev 1142/2016-2 od 02.12.2020., zatim posl.br. Rev 3027/2014-2 od 18.09.2019., posl.br. Rev 1711/1994-2 od 03.07.1996. te posl.br. Rev 1600/1990-2 od 21.11.1990, te posl.br. Rev-2967/1990-2 od 22.05.1991.)

 

4) Da li je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada je, kao posljedicu djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude o glavnoj stvari, utvrdio da je potrebno preinačiti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, s obizrom da su tužitelji po tako preinačenoj presudi djelomično uspjeli u sporu u manjem omjeru od tuženice, pa tada nije obračunao ni on potrebne i nužne troškove plaćenih predujmova za očevid i vještačenje, već je obračunao samo tuženičine troškove u visini od 50% istih, a sve u postupku u kojem je tuženik od odgovora na tužbu i nadalje do žalbe, osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva na utvrđenje služnosti i zahtjev za poštovanjem iste, a da raspravljanje o odbijenim dijelovima tužbenog zahtjeva nije bilo skopčano sa posebnim troškovima odnosno iste nije moguće numerički razdijeliti od preostalog ?

(podnositeljica se poziva na pravna shvaćanja iz odluke VSRH-a u odluci posl.br. Rev 129/2021-2 od 16. veljače 2021., i odluci posl.br. Revd 1934/2020-2 od 23.03.2021., kao i na načela i stajališta izražena od strane Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) primjenjivim na ovaj spor, a izražena u odlukama ESLJP-a Čolić c/a Hrvatske broj 49083/18 od 18.11.2021., Klauz protiv Hrvatske broj 28963/10),

 

5) Da li je drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prethodno usvajajuću prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev na utvrđenje stjecanja služnosti dosjelošću, temeljem zaključka da tužitelj nije dokazao postojanje odlučnih činjenica tj zakonskih pretpostavki, na kojima temelji tužbeni zahtjev, a da pri tome neke od prethodno predloženih dokaza tužitelja sudovi uopće nisu izveli, dok pojedine dokaze drugostupanjski sud nije uopće ocijenio, odnosno da li je u takvoj situaciji drugostupanjski sud ako nije mogao sa izvjesnošću zaključiti o odlučnim činjenicama morao pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje?

(podnositeljica upućuje na postojanje primjenjivog shvaćanja revizijskog suda izraženog u rješenju posl.br. Rev 22/08-2 od 19.11.2008. kao i Rev 1493/2015-3 od 01.10.2019.)“

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

4.1. To stoga jer u prvo i peto postavljenom pitanju predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke s obzirom da drugostupanjski sud svoju odluku u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je dosjelošću stečena stvarna služnost provoza) temelji na iskazu svih tužitelja, a ne na ispravi na koju se predlagateljica poziva u pitanju.

 

4.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje (ovlast prijevoza namještaja) u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje, a predlagateljica (imajući u vidu žalbene navode) nije postavila odgovarajuće postupovnopravno pitanje kojim bi ukazivala na bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom (jer presuda nije dostatno obrazložena). Stoga postavljeno drugo pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

4.3. Treće postavljeno pitanje također nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tražen prestanak uznemiravanja tužitelja, u svakodobnom ostvarivanju prava služnosti prolaza i provoza preko poslužnih nekretnina, iz razloga što tužitelji uopće nemaju pravo služnosti provoza (pravo kolnika) preko poslužnih nekretnina, a niti su dokazali da ih tuženica uznemirava u pravu služnosti staze.

 

4.4. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje predlagateljica ne dostavlja odgovarajuće razloge važnosti, jer odluka Rev-129/2021-2 od 16. veljače 2021. na koju se poziva sadrži pravno shvaćanje u odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka pri primjeni čl. 154. st. 2. ZPP koja je bila na snazi u primjeni mjerodavne odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) kao i odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) Čolić protiv Hrvatske broj 49083/18 od 18. studenoga 2021. te Klauz protiv Hrvatske broj 28963/10 koja se isto odnose na primjenu odredbi tada važećeg ZPP. Također pozivanje na odluku Revd-1934/2020 od 23. ožujka 2021. nije razlog važnosti koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5. Slijedom navedenoga prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.