REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 393/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika P.D. d.o.o. Sesvete, Pavla Perića 48, OIB 36936736582, kojeg zastupa punomoćnik Matko Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B, radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3688/2017-2 od 6. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2885/2014 od 17. ožujka 2017., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-5376/2013 od 7. siječnja 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 14.031,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovrhe u iznosu od 1.825,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 6.750,00 kn (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 725,00 kn (točka III. izreke).
2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 614/2020-2 od 22. listopada 2020. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Je li Grad Zagreb kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja preinači na način da se prihvati žalba tužitelja i preinači prvostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem naknade za korištenje poslovnog prostora za razdoblje od svibnja 2008. pa zaključno sa kolovozom 2010. od 14.031,48 kn.
8. Nižestupanjski sudovi su ukinuli platni nalog i odbili tužbeni zahtjev tužitelja temeljeći svoju odluku na činjenici da je u razdoblju koje je predmetom spora Republika Hrvatska temeljem čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19 - dalje: Zakon o naknadi) postala vlasnicom tog poslovnog prostora u suvlasničkom omjeru za koji tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje naknade za korištenje nakon isteka sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora.
9. Tužitelj se u reviziji poziva na odluku revizijskog suda Rev 1218/14 od 13. veljače 2019. prema kojoj je izraženo pravno shvaćanje po kojem bi tužitelju pripadalo pravo na korištenje poslovnog prostora i ubiranja plodova do pravomoćnog okončanja postupka o povratu imovine njenim vlasnicima.
10. Međutim, citirana odluka ne koincidira sa činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja jer je prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova upravni postupak povodom zahtjeva za povratom oduzete imovine (suvlasničkog dijela od 2/8) pravomoćno okončan 23. veljače 2004. od kada je Republika Hrvatska temeljem čl. 77. Zakona o povratu postala vlasnicom.
11. Odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Grad Zagreb, kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno je legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće osobe.
Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda iznijeto u odluci Rev 1134/2021-2 od 25. listopada 2022.
12. U konkretnom slučaju takvo (pravomoćno) rješenje prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova donijeto 23. veljače 2004., dakle prije razdoblja za koje se potražuje plaćanje naknade za korištenje.
13. Stoga, a kako pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, revizija tužitelja je odbijena te je temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
14. Kako trošak sastava odgovora na reviziju nije nužni trošak za vođenje parnice temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30863-dbdb4
Kontrolni broj: 00096-298c2-11295
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
