REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 757/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Borisa Vidića, OIB 15793801581, Zagreb, Jandrićeva 15a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić, Olujić iz Zagreba, Marulićev trg 2 i Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18, protiv tuženika Karlovačka banka d.d., OIB 08106331075, Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Lončar, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3832/2020-2 od 30. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2601/18-37 od 17. lipnja 2020., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3832/2020-2 od 30. ožujka 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja tako da je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 2.370.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2009. pa do isplate.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3760/2021-2 od 25. siječnja 2022. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Ima li presuda nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), ako su utvrđenja drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama (prividnost Ugovora o nenamjenskom kreditu i pravo tužitelja na naknadu štete) proturječni sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima koji prileže spisu predmeta ili ih drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica uopće nije uzeo u obzir?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja preinači na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se pobijana presuda ukine i da se predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 2.370.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2009. pa do isplate.

8. Imajući u vidu sadržaj postavljenog pravnog pitanja sporna je ocjena suda drugog stupnja da je ugovor o nenamjenskom kreditu koji je tužitelj sklopio sa tuženikom bio prividan pravni posao koji je prikrivao sporazum prema kojem je tužitelj pozajmljujući iznos ostvarenog kredita trgovačkom društvu Negotiator d.o.o. trebao steći dionice trgovačkog društva Industrogradnja d.d. S tim u vezi sporna je i ocjena suda drugog stupnja prema kojoj tužitelju uslijed toga što ovaj (prikriveni) pravni posao nije ostvaren pripada pravo na naknadu štete.

9. Člankom 354. st. 2. toč. 11. ZPP je propisano da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

U okolnostima kada o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika ostvarena je bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ova povreda ostvarena je i u okolnostima kada sud prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica na kojima temelji svoju odluku nije uzeo u obzir ili nije iznio razloge u pogledu dokaza koji su provedeni na okolnost odlučnih činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev.

11. U konkretnom slučaju polazeći od ocjene da je ugovor o nenamjenskom kreditu koji su parnične stranke sklopile 19. svibnja 2008. prividan pravni posao i da je stoga temeljem čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) ništetan, pa da je stoga isplata 2.370.000,00 kn posljedica ništetnosti toga pravnog posla, sud drugog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući da je prava volja ugovornih stranaka bila financiranje dioničara društva Industrogradnja d.d. u dokapitalizaciji (društva Negotiator d.o.o.). Nadalje, ocjena je suda drugog stupnja da je time što je tuženik iako je znao da tužitelj podmirio dug prema ugovoru o kreditu 2. prosinca 2009. preuzimajući dionice društva Industrogradnja d.d. (temeljem Sporazuma od 14. travnja 2010. i Dodatka Sporazuma od 17. svibnja 2010.) oštetio tužitelja time što ga je na opisan način onemogućio u stjecanju dionica društva Industrogradnja d.d. Pritom sud drugog stupnja utvrđuje da je volja tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila da stekne dionice društva Industrogradnja d.d. i da tužitelj upravo stoga trpi štetu.

12. Ova utvrđenja suda drugog stupnja u pogledu odlučnih činjenica odstupaju od činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja koji ocjenjuje da ugovor o nenamjenskom kreditu koji su parnične stranka sklopile ne sadrži elemente koji bi upućivali da je riječ o prividnom pravnom poslu.

13. Nadalje, sud drugog stupnja prilikom ocjene da je ugovor o kreditu prividan posao a da ga je tužitelj sklopio isključivo u namjeri da stekne dionice društva Industrogradnja d.d. iznosi utvrđenje o odlučnim činjenicama koje je u suprotnosti sa navodima tužitelja iznijetim u njegovom iskazu (roč. 19. veljače 2020. list 230-232 spisa).

14. Prema iskazu tužitelja proizlazi da je ugovor o kreditu sklopio u okolnostima kada je bio dioničar tuženika i član nadzornog odbora tuženika a na nagovor svog prijatelja i kuma Sandija Šole koji mu je rekao da tuženiku treba pomoć oko dokapitalizacije društva Industrogradnja d.d. Pritom navodi da nije imao interesa steći 2.000 dionica društva Industrogradnja d.d. a da je povrat iznosa kredita izvršio na zamolbu Sandija Šole koji mu je rekao da je tuženik pod nadzorom HNB, odnosno da je cijeli opisani postupak plasmana ugovora o kreditu pod nadzorom. Isto tako navodi da u ovom poslovnom odnosu – sklapanju ugovora o kreditu sa tuženikom i sudjelovanju u postupku dokapitalizacije nije očekivao nikakvu zaradu odnosno dobit.

15. Imajući u vidu prethodno iznijete razloge o odlučnim činjenicama na kojima se temelji pobijana odluka, kao i sadržaj iskaza tužitelja, proizlazi da postoji proturječnost između provedenih dokaza – konkretno sadržaja iskaza tužitelja koji navodi da spornim pravnim poslom nije očekivao ostvarivanje zarade (dobiti) niti stjecanje dionica društva Industrogradnja d.d., dok se pobijanom presudom kao razlog osnovanosti tužbenog zahtjeva iznosi ocjena da je tuženik oštetio tužitelja koji nije mogao steći dionice (zadnji odlomak 6. stranice).

16. Na opisan način prilikom donošenja pobijane presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka opisna u čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kako to tuženik u reviziji tvrdi.

17. Stoga je pobijana presuda primjenom čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje tijekom kojeg će otkloniti prethodno opisanu bitnu povredu i donijeti novu na Zakonu osnovanu odluku.

18. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-30863-df234

Kontrolni broj: 044c3-a1ce7-da489

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.