Poslovni broj: Usž-707/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz P1 ., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici G. J. i S. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i J. d.o.o., O., protiv tuženika Upravnog vijeća Doma zdravlja Požeško-slavonske županije, P2 ., OIB: …, radi zakupa poslovnog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-965/2022-5 od 29. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-965/2022-5 od 29. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog
postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Osijeku, točkom I. izreke odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 4.687,50 kn/622,14 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, a za slučaj da tužitelj u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne podmiri troškove tuženiku pripadaju i zatezne kamate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.
2. Protiv označenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Ističe da mu je prvostupanjski sud trebao dostaviti odgovor tuženika na tužbu, kao i zakazati raspravu, kako bi tužitelju omogućio se očituje na ove okolnosti i kako bi se bez sumnje mogle utvrditi sve relevantne činjenice te procijeniti jesu li postojali zakoniti razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva. Smatra da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio i odredbu članka 30. ZUS-a, kod ocjenjivanja postojanja pretpostavki za vođenje upravnog spora, budući da je pogrešno ocijenio da se u ovom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., i 110/21.- dalje ZUP) odnosno da nije riječ o području upravnog prava. Stoga smatra neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju u pitanju imovinska, poslovna odluka tuženika kojom tuženik raspolaže i upravlja svojom imovinom te još i neutemeljeno upućuje tužitelja da svoju zaštitu može ostvariti temeljem Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", 125/11., 64/15., i 112/18. – dalje: ZZZ-a) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96., do 81/15.). Tužitelj ističe da je zakup reguliran jedino i isključivo odredbama ZZZ-a, koje su kogentne odredbe te se imaju isključivo primijeniti prilikom ocjene o ispunjavanju uvjeta za davanje u zakup ordinacije i rješavanja zahtjeva zdravstvenog radnika, kao što se i samo njima propisan uvjeti mogu uzeti u obzir prilikom podnošenja zahtjeva, a što ne ostavlja prostor za bilo kakvu arbitrarnost kod donošenja takve odluke ni upućivanja na bilo koje druge razloge koji bi eventualno mogli opravdati odbijanje zahtjeva za zakup. Tužitelj nadalje ističe da, iako odredbama ZZZ-a, nije izričito propisano da se radi o upravnom postupku, nego je ovaj postupak odnosno donošenje odluke o zakupu samo jedan od uvjeta koje tužitelj mora ispuniti da bi došao u položaj da prema Ministarstvu zdravstva podnese zahtjev za odobrenje obavljanja privatne prakse u zakupu ordinacije doma zdravlja, to nikako ne umanjuje činjenicu da se u ovom postupku odnosno povodom zahtjeva tužitelja za davanje u zakup rješavalo o njegovom pravu i pravnom interesu te mu je stoga trebalo povodom takvog postupka osigurati sudsku kontrolu i zaštitu protiv takve odluke i postupanja javnopravnog tijela. Predlaže da se usvoji njegova žalba i da mu se naknade troškovi za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu protivi se navodi žalbe te u bitnome ističe da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio da iz odredbi ZZZ-a, ne proizlazi nadležnost upravnog suda za odlučivanje o pitanju ocjene zakonitosti odluke u povodu zahtjeva za sklapanje ugovora i zakupa poslovnog prostora. Iz navedenih razloga predlaže da se žalba odbije i da mu se naknade troškovi za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 73. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavka 3. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje osporava.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv odluke Doma zdravlja P.- s. županije, Urbroj: 01-22-50-01/5 od 19. srpnja 2022., kojom je Upravno vijeće Doma zdravlja Požeško-slavonske županije odbilo zahtjev zdravstvenog radnika M. P., dr. med. dent. u P1 ., zaposlenog kao ugovornog doktora dentalne medicine na neodređeno vrijeme u Službi dentalne medicine Doma zdravlja P.-s. županije, za obavljanje privatne prakse uzimanjem u zakup ordinacije dentalne medicine Doma zdravlja P.-s. županije sa sjedištem u P1 . (članak 1.).
8. Prvostupanjski je sud pozivom na odredbe članka 2. ZUP-a, članka 3. ZUS- a, te odredbe članka 47., članka 106. i članka 268. ZZZ-a, detaljno obrazložio da davanje u zakup poslovnih prostora koji se nalaze u vlasništvu domova zdravlja odnosno njegovog osnivača, ne čini upravnu stvar u smislu odredbe članka 2. ZUP- a, već je u konkretnom slučaju riječ o imovinskoj (poslovnoj) odluci jedinica lokalne samouprave kojom se u slučaju usvajanja zahtjeva zasniva ugovorni zakupni odnos, a koja odluka se donosi u okviru ovlasti jedinica lokalne samouprave da raspolažu imovinom u svojem vlasništvu.
9. Stoga, suprotno navodima tužitelja, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da osporavana odluka ne predstavlja pojedinačnu odluku odnosno upravni akt iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, te ocjena njene zakonitosti ne može biti predmet upravnog spora. Napominje se tužitelju da je istovjetno pravno stajalište ovaj Sud već zauzeo u presudi poslovni broj: Usž-2943/20-2 od 15. srpnja 2020.
10. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a odbacio tužbu tužitelja te time nije povrijeđeno pravo tužitelja utemeljeno na zakonu jer se ovdje ne radi, kako to tužitelj pogrešno smatra o primjeni odredbe članka 268. ZZZ-a, po zahtjevu za izdavanje rješenja o obavljanju privatne prakse u ordinaciji sukladno članku 50. stavku 1. tog Zakona koji predstavlja upravni akt i o kojem se odlučuje u upravnom postupku.
11. Kako tužitelj razlozima žalbe nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja, a niti postoje razlozi na koje pazi ovaj Sud po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, u vezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
12. Tužitelju s obzirom da nije uspio u upravnom sporu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
13. Odgovor tuženika na tužbu nije doprinio drukčijem rješavanju ovog upravnog spora pa kako se taj trošak ne nalazi opravdanim, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS- a.
U Zagrebu, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
