Broj: Ppž-7622/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. P., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22. ), odlučujući o žalbi okrivljenog M. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pp J-1475/2020 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. P. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni M. P. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pp J-1475/2020 od 31. ožujka 2023., okrivljeni M. P. je proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 470,00 eura, u koju se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme lišenja slobode 17. i 18. listopada 2020. kao 79,64 eura kazne, tako da mu za platiti preostaje iznos od 390,36 eura, uz pogodnost plaćanja dvoje trećine kazne.
2. Na ime troškova prekršajnog postupka obvezan je na plaćanje paušalnog iznosa od 30,00 eura.
3. Protiv te presude, okrivljeni M. P. je po svome branitelju S. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V. i partneri d.o.o. iz R., podnio pravodobnu žalbu, pobijajući je pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda odredbi prekršajnog postupka, te predlaže preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga od optužbe odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja navesti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona. Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, I Policijske postaje Rijeka, broj: 511-09-23/05-5-569-1/2020 od 22. listopada 2020., okrivljenom M. P. na teret je stavljeno počinjenje nasilja u obitelji koje svojom dinamikom iz psihičkog nasilja prelazi u tjelesno nasilje (... odgurnuo ...), slijedom čega posljedica u vidu povrijeđenog dostojanstva ili uznemirenosti žrtve niti nije zakonsko obilježje prekršaja, unatoč tome što je tužitelj opisao nastalu posljedicu, a prvostupanjski sud je nespretno opisao unutar materijalne odredbe članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ono što je odlučno za objektivni identitet optužbe jest da sve odlučne činjenice opisane u optužnom prijedlogu budu valjano podvedene pod pravnu kvalifikaciju prekršaja. U predmetnom postupku, to je i učinjeno, te je okrivljeni M. P. za nasilje u obitelji (u svom pojavnom obliku psihičkog, a potom i tjelesnog nasilja koje u cijelosti u konkretnoj inkriminaciji konzumira ovo prethodno psihičko) počinjeno u nazočnosti maloljetnog djeteta (koja okolnost je valjano opisana u činjeničnom opisu optužbe i pri tome je irelevantno što nije navedena i zakonska formulacija „u nazočnosti djeteta“), proglašen krivim na temelju kažnjive odredbe članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, upravo onako kako je prekršaj označen i od ovlaštenog tužitelja. Stoga nema dvojbe da do povrede identiteta optužbe nije došlo.
7. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. Prekršajnog zakona, kada žrtvu nije tretirao kao svjedoka oslobođenog od obveze svjedočenja sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku. Odredba članka 285. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. i 80/22.), propisuje da osobe oslobođene od obveze svjedočenja ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece, a koji propis se primjenjuje u svim procesnim situacijama koje nisu opisane Prekršajnim zakonom, a radi se o prekršajima počinjenim na štetu djeteta odnosno u nazočnosti djeteta.
8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje i negiranje njegove valjanosti, žalitelju se prije svega ukazuje na odredbu članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona koja propisuje da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao. Jednako navedenom, žalitelju se ukazuje i da vlastitom odlukom nije koristio svoje pravo na konfrontaciju iskaza i pravo da sudjeluje u postupku od njegova početka do kraja. Žalbenim navodima utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje.
9. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda koji je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu značajno ispod zakonom propisanog minimuma. Naime, kažnjiva odredba članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu od najmanje 920,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Stoga, osim što žalitelj navodima žalbe ne upire u vrstu i mjeru kazne, niti ne postoji osnova za njezino daljnje smanjenje.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Rijeka i tužitelja.
