Poslovni broj: Usž-3546/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. J.-P. iz V., kojeg zastupa D. H., odvjetnik iz D., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., kojeg zastupa generalni opunomoćenik D. J., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-2319/22-6 od 21. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI- 2319/22-6 od 21. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/22-02/74, urbroj: 511-01-158-22-9 od 8. rujna 2022. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijene su žalbe tužitelja i načelnika PU D.-n. izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S., klasa: UP/I-114-04/22-02/123, urbroj: 511-01-158-22-6 od 25. travnja 2022. godine. Tužitelj raspoređen na radno mjesto policijski službenik za sigurnost cestovnog prometa u postaji Prometne policije D. odgovoran je za nedolično ponašanje izvan službe čime je naštetio ugledu policije – jer je dana … oko … sati odvezao automobil svoje poznanice kojim je ona prouzročila prometnu nezgodu, odvezao navedeno vozilo s mjesta događaja ne obavijestivši službu policije o događaju čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 7. Zakona o policiji u vezi s člankom 110. stavkom 4. Zakona o policiji te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 5. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe uz rok kušnje od 12 mjeseci.
3. Osporenu presudu tužitelj pobija zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede Zakona o općem upravnom postupku te predlaže ovom Sudu da presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na odlučivanje. Smatra da je presuda neutemeljena i pogrešna prvenstveno zbog toga što su ključni dokazi u disciplinskom postupku izvedeni bez prisutnosti tužitelja čime je povrijeđen članak 52. stavak 2. ZUP-a pri čemu ponavlja navode i razloge iz tužbe radi čega se ovi posebno ne navode. U bitnom tužitelj prigovara načinu provođenja disciplinskog postupka i izvođenja dokaza.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima, odgovoru na tužbu kao i na ročištu održanom 13. travnja 2023., drži da je osporavana presuda zakonito donijeta uz detaljno jasno i argumentirano obrazloženje slijedom čega predlaže sudu da žalbu odbije kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega valja napomenuti tužitelju da odredbe Zakona o upravnim sporovima ne propisuju mogućnost preinačenja presuda, a niti ukidanja presude i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Također se napominje, da s obzirom da se upravni spor vodi prema pravilima Zakona o upravnim sporovima nije osnovan žalbeni navod da je sud u postupku donošenja presude pogrešno primijenio odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
8. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
10. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj dana … godine oko … sati dok se nalazio u stanu L. B. na adresi … u D., nakon što je zaprimio obavijest poznanice A. V. iz D. da je netom prije na parkiralištu ispred zgrade u kojoj se tužitelj nalazio upravljajući osobnim vozilom marke "Ford" registarske oznake DA … prouzročila prometnu nesreću sa materijalnom štetom udarivši u parkirani motocikl marke "Piaggio" registarske oznake DU … koji je pao na susjedno vozilo otišao do predmetnog vozila marke "Ford" sjeo za upravljač vozila i s mjesta događaja prometne nesreće se udaljio ne obavijestivši službu policije o tom događaju.
12. Time je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točka 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11. – 66/19.) opisano kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 5. istog Zakona u vezi s člankom 110. stavkom 4. istog Zakona izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe uz rok kušnje od 12 mjeseci s tim da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da tužitelj u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti.
13. Uvidom u spis predmeta kao i u obrazloženje osporene presude nesporno je utvrđeno da je prvostupanjski sud svoju presudu utemeljio na dokazima izvedenim u postupku pred prvostupanjskim disciplinskim sudom da je izvršio uvid u sve zapisnike i sve izjave, saslušanja i očitovanja sudionika navedenog događaja te je ocijenio da tužitelj nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje niti da se pri provođenju disciplinskog postupka postupalo protivno odredbama ZUP-a koje određuju način postupanja i protivno odredbama Zakona o policiji, niti je ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava pa je stoga sud i prvostupanjsko rješenje i osporeno rješenje tuženika ocijenio pravilnim i zakonitim.
14. Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede sudskog postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković v.r.
