Poslovni broj: Usž-3837/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. F. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica S. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2201/22-10 od 3. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2201/22-10 od 3. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/22-01/229, urbroj: 566- 01/1-22-2 od 7. lipnja 2022., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 7. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/I-112-02/14- 01/384, urbroj: 513-03-01-22-24 od 14. ožujka 2022., kojim je tužitelj, diplomirani pravnik, raspoređen od 7. travnja 2014. do 30. rujna 2017. na radno mjesto višeg upravnog savjetnika u Samostalnog sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Službi za drugostupanjski postupak u poreznim nadzorima i zastupanje, Odjelu za vođenje drugostupanjskog postupka u malim nadzorima (redni broj: 485 Sistematizacije radnih mjesta u Ministarstvu financija – uži dio).
3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja te ističe da je prvostupanjskim rješenjem donesenim u ponovnom postupku (četvrtom) raspoređen na radno mjesto protivno ranije danim uputama i primjedbama suda iznesenim u presudi od 15. srpnja 2022. Dodaje da je pobijana presuda arbitrarna jer sud nije valjano obrazložio svoje zaključke, a niti se očitovao o prijedlozima tužitelja iznesenima u tužbi. Tužitelj ističe da ni u ponovnom postupku nije utvrđeno koje poslove obavlja novoustrojeni Odjel za poreze, doprinose i ovrhu u odnosu na raniji Odjel za poreze od djelatnosti i ovrhu, tj. je li jedan ili više odjela preuzeo poslove ranijeg Odjela, a što dalje znači da ni u nastavku postupka (četvrtom) nisu pravilno utvrđene činjenice bitne za donošenje zakonite odluke, unatoč stajalištima i uputama iznesenim u ranijim sudskim odlukama. Tužitelj dalje u žalbi navodi da ni iz tuženikovog rješenja, a ni iz pobijane presude jasno ne proizlazi što se dogodilo s ustrojstvenom jedinicom kojom je prethodno rukovodio, Odjelom za poreze od djelatnosti i ovrhu, a zbog čega su izostali i razlozi rasporeda na radno mjesto izvršitelja – višeg upravnog savjetnika u Odjelu za vođenje drugostupanjskog upravnog postupka u malim nadzorima, koja činjenica je bitna za ocjenu zakonitosti primjene članka 127. Zakona o državnim službenicima. Tužitelj smatra da je u predmetnom slučaju riječ o premještaju službenika protivno članku 127. stavku 3. Zakona o državnim službenicima, što tužitelj nastavno u žalbi iscrpno argumentira. Dodaje i da se u pobijanoj presudi samo ponavljaju zaključci i stajališta tuženika, a prihvaćajući pravilnim utvrđenje da se ne radi o postupku premještaja službenika već o rasporedu prema novom Pravilniku, sud ne daje posebne razloge niti obrazlaže na koji način je ustrojstvena jedinica u kojoj je ranije tužitelj bio raspoređen, prestala postojati. Tužitelj tvrdi da raniji odjel nije ukinut, već je samo formalno promijenio naziv, zbog čega nije bilo zakonske osnove za primjenu članka 127. Zakona o državnim službenicima, odnosno da se tužitelja rasporedi na radno mjesto izvršitelja – višeg upravnog savjetnika, a ranije je bio raspoređen na rukovodeće radno mjesto. Tužitelj dalje u žalbi daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“ 32/12.), koje definiraju nadležnosti Odjela za poreze od djelatnosti i ovrhu, kao i odredbe Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“ 24/14.) koje definiraju nadležnosti Odjela za poreze, doprinose i ovrhu. Smatra da nakon usporedbe navedenih nadležnosti jasno proizlazi da ranija ustrojstvena jedinica nije prestala postojati, tj. nije ukinuta, već se samo formalno promijenio njezin naziv. Tužitelj smatra da mu je na opisani način, izostankom valjanog obrazloženja uskraćeno i ustavno pravo na obrazloženu odluku, a i pravo na žalbu.
Dalje u žalbi tužitelj iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su javnopravna tijela tijekom provedenih postupaka postupala diskriminirajuće u odnosu na tužitelja, a posebno upire na niz postupovnih povreda jer je tražio da ga se sasluša, a predlagao je i saslušanje svjedoka navedenih u tužbi u odnosu na okolnosti koje smatra bitnim za donošenje pravilne i zakonite odluke. Tužitelj dodaje i da su prema njegovom saznanju službenici iz ukinutog Državnog inspektorata raspoređeni većinom u Odjel za drugostupanjski postupak u velikim nadzorima na mjesto viši upravni savjetnik – specijalist sa značajno višim koeficijentom složenosti poslova od radnog mjesta viši upravni savjetnik na koje je tužitelj raspoređen. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja i kronologiju ranije provedenih postupaka, kao i radnji poduzetih u tim postupcima, a navodi da se neki razlozi ističu tek u predmetnom postupku.
Zaključno, tužitelj smatra da u postupku nije imao ravnopravnu poziciju u odnosu na javnopravno tijelo, tim više jer sud prihvaća postupanje upravnih tijela u cijelosti, a ponavljajući njihova stajališta na štetu tužitelja, tužitelju uskraćuje ustavna prava. Dodaje i da upravna tijela nisu dala osvrt, a niti obrazložila analizirala podatke i elemente od kojih ovisi i pravilnost zaključka da je tužitelj raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika upravo radi potreba službe, a smatra da taj zakonski uvjet nisu valjano obrazložila ni javnopravna tijela. Stoga tužitelj smatra da okolnosti konkretnog slučaja kada čelnik tijela nije rasporedio tužitelja na radno mjesto nižeg koeficijenta složenosti poslova radi potreba službe, odnosno ne navodeći razloge zbog kojih smatra da je riječ o potrebi službe, a pri tome ne prihvaća logične i argumentirane razloge tužitelja protivne tome, svakako riječ o postupanju koje diskriminira tužitelja u odnosu na druge državne službenike. Tužitelj tu tvrdnju potkrjepljuje i činjenicom da je neprekidno uz redovne poslove, obavljao i poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen, a što je iznimno moguće najduže do 30 dana neprekidno. Tužitelj dalje obrazlaže i da je u predmetnom slučaju riječ o diskriminaciji na temelju spola, jer se na rukovodeća radna mjesta većinom raspoređuju ženske osobe, a u prilog toj tvrdnji je predlagao provođenje daljnjeg dokaznog postupka.
Tužitelj, osim povrede mjerodavnih materijalnih propisa, kao i povrede pravila sudskog postupka ukazuje i na povredu konvencijskog i ustavnog prava na pravično suđenje, odnosno povredu jednakosti oružja kao njegovog bitnog elementa. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu u cijelosti te usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i poništi tuženikovo rješenje i usvoji zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno donese odgovarajuću odluku na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupak koji joj je prethodio u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a.
8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2022. doneseno u izvršenju presude prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-3948/19-16 od 15. srpnja 2021. U navedenoj presudi se nalaže tuženiku da potpuno i pravilno utvrdi odlučne činjenice za raspored tužitelja na radno mjesto višeg upravnog savjetnika u Odjelu za vođenje drugostupanjskog postupka u malim nadzorima radi potreba službe. Dalje se navodi da valja utvrditi je li jedan ili više odjela preuzeo poslove ranijeg Odjela, odnosno koje poslove obavlja novoustrojeni Odjel za poreze, doprinose i ovrhu i postoje li zaostaci u neriješenim predmetima te kojih ih odjel rješava. Dalje se navodi i da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku koji je provelo prvostupanjsko tijelo, jer su u prvostupanjskom rješenju izneseni drugačiji razlozi od razloga navedenih u obrazloženjima rješenja od 14. ožujka 2014. i 16. studenoga 2015.
9. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja donesenog u ponovnom postupku proizlazi da je novom organizacijom ustrojena Služba za drugostupanjski postupak u poreznim nadzorima i zastupanje, a u okviru službe je među ostalima ustrojen i Odjel za vođenje drugostupanjskog postupka u malim nadzorima koji je preuzeo poslove ranijeg Odjela za poreze od djelatnosti i ovrha. Također proizlazi da je radi usklađivanja s Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija ministar financija donio Pravilnik kojim su sistematizirana radna mjesta potrebna za obavljanje poslova iz djelokruga Odjela, potreban broj izvršitelja na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored na pojedino radno mjesto. Dodaje se i da je riječ o radnim mjestima koja zahtijevaju specifična znanja, zbog čega nije bilo moguće zaposliti potreban broj službenika s odgovarajućim znanjima, osobito pravne struke, koji bi postupali u najsloženijim predmetima. Dalje proizlazi i da su u razdoblju od 2014. do 2017. bila raspisana dva javna natječaja za popunjavanje radnih mjesta, ali je primljen samo jedan izvršitelj, a pet službenika je premješteno preuzimanjem iz Državnog inspektora, premda je u istom razdoblju u Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak prestala državna služba za dvanaest izvršitelja.
10. Dakle, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, kao i u obrazloženju tuženikovog rješenja se iscrpno navode i obrazlažu razlozi zbog kojih rješenje o rasporedu tužitelja nije doneseno u postupku premještaja, već u postupku rasporeda službenika sukladno novom Pravilniku, a za raspored na radno mjesto višeg upravnog savjetnika propisan je isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju kao i za radno mjesto voditelja Odjela. S time u vezi se dodaje i da čelnik prvostupanjskog tijela ima diskrecijsku ovlast rasporeda i na radno mjesto s nižem koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, u slučaju potrebe službe, a navedenu diskrecijsku ocjenu o potrebni službe je prvostupanjsko tijelo obrazložilo valjanim, dostatnim i relevantnim razlozima. Stoga okolnost da je tužitelj ranije bio voditelj Odjela ne znači da bi i prema novom Pravilniku morao biti raspoređen na rukovodeće radno mjesto.
11. Odredba članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.) propisuje da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Navedeno znači da se poslodavcu kod unutarnje organizacije i rasporeda službenika daje mogućnost da prema svojoj procjeni i uvažavajući potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedi službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, pri čemu se razlozi za raspored na radno mjesto moraju obrazložiti.
12. U žalbenom stadiju postupka je valjalo dati osvrt i ocjenu na pravilnost primjene članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, osobito u odnosu na ocjenu kriterija potreba službe i stručnog znanja tužitelja kao službenika koji se raspoređuje na predmetno radno mjesto, jer u tom pravcu tužitelj u žalbi izričito prigovara.
13. S time u vezi, valja reći da prema novom ustrojstvu više ne postoji ustrojstvena jedinica u kojoj je tužitelj ranije bio raspoređen, a što je dalo osnovu da se u skladu s odredbom članka 127. Zakona o državnim službenicima tužitelja prvostupanjskim rješenjem rasporedi na predmetno radno mjesto za koje tužitelj ispunjava tražene uvjete.
14. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio razloge navedene u prvostupanjskom rješenju i rješenju tuženika, ocjenjujući da sadrže sva činjenična utvrđenja bitna za zaključak da je tužitelj raspoređen na radno mjesto na kojem, s obzirom na stručnu spremu i potrebe službe, može efikasno ispunjavati provjerene poslove. Dakle, u predmetnom slučaju nije bilo zapreke da se tužitelj rasporedi na opisano radno mjesto, a za koje tužitelj ima potrebne stručne kvalifikacije i koji raspored je u skladu s potrebama službe, a za koje radno mjesto tužitelj ispunjava sve tražene uvjete.
15. Prvostupanjski sud je obrazloženje tuženikovog rješenja u cijelosti prihvatio, ocjenjujući da je u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.). Posebno se u obrazloženju pobijane presude dodaje da je u ponovnom postupku tužitelju omogućeno izjasniti se o svim bitnim činjenicama i okolnostima sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku. S time u vezi se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi da tužitelj rasporedom na predmetno radno mjesto nije diskriminiran s bilo koje zakonske osnove, odnosno da nije stavljen u nepovoljniji položaj u smislu članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ 85/08. i 112/12.).
16. Prvostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku u cijelosti postupilo sukladno primjedbama i uputama danim u presudi poslovni broj: UsI-3948/19-16 od 15. srpnja 2021., odnosno dalo valjano i dostatno obrazloženje u odnosu na sve bitne činjenice i pravna pitanja koja utječu na donošenje zakonite odluke. Također sud dodaje i da tužitelj ni u podnesenim žalbama, a ni u tužbi posebno ne precizira u odnosu na koje okolnosti bi trebao biti saslušan, odnosno u cilju utvrđenja kojih okolnosti bi trebalo provesti daljnji dokazni postupak. Također se dodaje i da, bez obzira na osobne preferencije, nije propisana obveza čelnika tijela da prilikom preustroja raspoređuje službenike na radna mjesta istih koeficijenata složenosti poslova u odnosu na prethodni raspored.
17. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je odgovorio na ključne tužiteljeve navode, koje ponavlja i u žalbi, odnosno naveo je iscrpne, valjane i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, a koje razloge ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
18. U osvrtu na žalbene razloge koji se odnose na neprihvaćanje tužiteljevih dokaznih prijedloga i povredu ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, u nastavku presude daje se sljedeće obrazloženje:
Polazeći od činjenica da je obveza svih sudova u Republici Hrvatskoj provoditi sudske postupke uz poštivanje svih jamstava koja su imanentna ustavom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, a imajući na umu tužiteljeve žalbene navode, u ovom žalbenom postupku je potrebno utvrditi je li konkretni prvostupanjski upravni spor proveden u skladu s pravom na pošteno suđenje, odnosno načelom jednakosti oružja. Načelo jednakosti oružja, kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje, zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. To načelo, kao jedan od ključnih elemenata poštenog suđenja, ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već da omogući stranci, pod uvjetima koji ju ne stavljaju u podređeni položaj, u odnosu na drugu stranu u postupku, stvarno i djelotvorno, osporavati sva relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. Radi osiguravanja načela jednakosti oružja u upravnom sporu, obveza je nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira nijednu stranu u sporu.
19. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan predmet, ovaj Sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje dokaza koje je predlagao tužitelj (saslušanje tužitelja i saslušanje predloženih svjedoka).
20. Naime, ovaj Sud prihvaća u cijelosti razloge i stajališta prvostupanjskog suda zbog kojih je ocijenio da nije bilo potrebno provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja. S obzirom da su sporna pitanja u ponovnom postupku razjašnjena na način da su posebno obrazloženi razlozi za raspored tužitelja na predmetno radno mjesto, uključujući i propisani uvjet da postoji potreba službe, a dani su i razlozi zbog kojih je postojala zakonska osnova za donošenje novog rješenja o rasporedu na radno mjesto, što znači da su razriješena sva sporna pitanja na koja je sud ukazao u ranije provedenom postupku, neprovođenje dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja i saslušanje predloženih svjedoka u okolnostima konkretnog slučaja, ne može se ocijeniti postupovnom povredom prvostupanjskog suda koja bi dovela u pitanje ostvarivanje tužiteljeva ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.
21. U odnosu na žalbeni prigovor vezano uz opseg i sadržaj obrazloženja pobijane presude valja reći da je sud pravilno prihvatio zaključke i stajališta javnopravnih tijela, jer su obrazloženja osporenih rješenja valjana i dostatna, odnosno sadrže iscrpne razloge na kojima su utemeljena. Stoga je bilo osnove da sud, prihvaćajući argumentaciju javnopravnoj tijela, da osvrt samo na ključna pitanja, a zbog čega opseg pobijane presude prema ocjeni ovog Suda u cijelosti odgovara "mjerilu dostatnosti", odnosno s obzirom na iznesene razloge, njezin sadržaj svakako isključuje bilo kakvu dvojbu o arbitrarnosti pobijane presude.
22. Slijedom iznesenog, a kako tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
