REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-82/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Z. E. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenik P. M., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, P. M., N. P., A. M. i K. B., G., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik J. K., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 21. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22- 02/23, URBROJ: 512-2501-20-2 od 9. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/22-02/10, URBROJ: 512M2-76-22-4 od 18. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-02/23, URBROJ: 512-2501-20-2 od 9. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560- 01/22-02/10, URBROJ: 512M2-76-22-4 od 18. listopada 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima uhićenja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je stav tuženika i prvostupanjskog tijela kako tužitelj nije zarobljen pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, odnosno da nije zarobljen prilikom odlaska u postrojbu ili za vrijeme priprema za odlazak na bojište niti da je u kritičnom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, suprotan dokazima izvedenim tijekom postupka te odredbi članka 3. stavka 2. i članka 108. stavka 1. točki c) navedenog Zakona, kao i članka 8. i 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Tvrdi da nije evidentno koji su zakoniti i konkretni razlozi bili odlučni prilikom ocjene dokaza u provedenom upravnom postupku niti materijalni propisi na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar, a niti je tuženik u povodu izjavljene žalbe tužitelja otklonio navedene nedostatke u postupanju prvostupanjskog tijela. Tužitelj ističe da tuženik pogrešno tumači odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji jer navedeni primjeri nisu taksativno navedeni kao jedini mogući primjeri djelovanja u izravnoj vezi s oružanim otporom, već su mogući i drugi primjeri koje zakonodavac nije mogao predvidjeti niti je potreba da se navode svi primjeri djelovanja, već je nužno utvrditi da li je svaki pojedini primjer djelovanja u izravnoj vezi s oružanim otporom. Smatra da iz provedenih dokaza tijekom upravnog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao pripadnik 76. samostalnog bataljuna Pakrac po zapovijedi neposredno nadređenog zapovjednika obrane grada Pakraca, pukovnika S. Š., prilikom povratka sa straže odmah upućen u mjesto Sređani radi nabavke brašna za potrebe Hrvatske vojske kojom prilikom je na povratku iz Sređana bio zarobljen od pripadnika neprijateljske vojske i odveden u logor Bučje, a potom u logor Stara Gradiška. Tvrdi da je u vrijeme zarobljavanja te neposredno prije i poslije toga događaja, nedvojbeno bio pripadnik 74. samostalnog bataljuna Pakrac, a ne civil kako to neosnovano navodi prvostupanjsko tijelo te je po zapovijedi pukovnika S. Š. bio upućen da isključivo za potrebe Hrvatske vojske ode po zalihe brašna u mjesto Sređane, a što se zasigurno ima smatrati djelovanjem koje je u vezi s oružanim otporom u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. U tom smislu predlaže saslušanje tužitelja kao stranke u sporu te saslušanje svjedoka S. E. i D. M. Dalje navodi da navedeno proizlazi i iz potvrde VP Karlovac koja prileži spisu iz koje proizlazi da je tužitelj bio pripadnik VP 3026 Pakrac u spornom razdoblju, kao i uvjerenja Ministarstva hrvatskih branitelja od 10. svibnja 2022. kojim se potvrđuje zarobljavanje tužitelja kao pripadnika Hrvatske vojske u vrijeme zarobljavanja, a ne civila, što je životno i logično budući da Ministarstvo hrvatskih branitelja vodi evidenciju isključivo o zarobljavanju pripadnika Hrvatske vojske te presude Županijskog suda u Požegi broj: K-52/95-11. Smatra da o navedenim dokazima prvostupanjsko tijelo i tuženik nisu dali valjane razloge njihova neprihvaćanja niti su navedeni konkretni i valjani razlozi neprihvaćanja iskaza svjedoka te u tom smislu nisu zakonito utvrđene činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, osobito one koje idu u prilog tužitelju. Osim toga, nije u smislu odredbe članka 8. Zakona o općem upravnom postupku utvrđeno pravo stanje stvari niti sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, čime je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo zakonitosti. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te posebice ističe da je suprotno navodima tužbe, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku jasno utvrđeno da u trenutku uhićenja tužitelj nije izvršavao borbenu zadaću u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o okolnostima uhićenja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisani člankom 180. stavkom 1. točkom c) navedenog Zakona. Naime, okolnosti po kojima je uhićen i odveden u logor, aktivnosti koje je obavljao u spornom vremenu, rad u robnim rezervama te dobava žita za robne rezerve ne mogu se smatrati izvršavanjem borbenih zadaća u smislu citiranih zakonskih odredbi, a isto proizlazi i iz službenih dokumenata Vlade Republike Hrvatske s popisima zarobljenih u oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj gdje je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj do 16. siječnja 1992. bio zarobljen u logoru Stara Gradiška te Bučje, ali u statusu civila. Tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena te stoga tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj u podnesku od 12. rujna 2023. suštinski ponavlja navode tužbe.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 14. veljače 2024. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

7. Na raspravu je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženih dokaznih prijedloga. Ujedno je zatražila trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 12. rujna 2023. u iznosu od 1.000,00 eura te na ime zastupanja na ročištu u iznosu od 1.000,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 3.750,00 eura, kao i trošak sudskih prostojbi. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivio izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.

8. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22., 114/22.) Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu te saslušanje predloženih svjedoka obzirom da je tužitelj već saslušan tijekom upravnog postupka, kao i predloženi svjedoci. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 28. veljače 2020. za izdavanje potvrde o okolnostima uhićenja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

11. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Prema članku 3. stavku 2. Zakona, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. 13. Sukladno članku 180. stavku 1. točki c) Zakona, potvrda o okolnostima uhićenja odnosno nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti uhićenja ili nestanka.

14. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako je tužitelj prema službenoj evidenciji evidentiran kao pripadnik VP 3026 Pakrac (76. samostalni bataljun Pakrac) za razdoblje od 19. kolovoza 1991. do 16. siječnja 1992. i za to razdoblje ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

15. Nadalje, pribavljeno je očitovanje Središnjeg vojnog arhiva koji je uz dopis KLASA: 561-01/20-02/1, URBROJ: 512m-010102-22-572 od 15. lipnja 2022. iz arhive dostavio raspoloživu dokumentaciju. Naime, na dostavljenom popisu zarobljenika u logoru Bučje (RH), na red. broju 66. evidentirana je osoba pod imenom „ Z. E.“ bez drugih osobnih podataka, s naznakom „Z,Civ“. Na priloženom popisu Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Komisije za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima u RH „Popisu razmijenjenih i oslobođenih po abecedi“ na red, broju 1298. evidentiran je Z. E., nestao u Pakracu, bez naznačenog datuma nestanka te s evidentiranim datumom puštanja, 16. siječnja 1992., u statusu civila.

16. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od tužitelja.

17. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Požega, KLASA: 560-02/22-01/16, URBROJ: 512M2-79-22-3 od 26. rujna 2022. tužitelj je u bitnome izjavio da je bio pripadnik 76. samostalnog bataljuna Pakrac od 19. kolovoza 1991., a zapovjednik mu je bio J. H. Prije Domovinskog rata bio je zaposlen u skladištu robnih rezervi te je upoznao zapovjednika S. Š. s informacijom koliko se brašna nalazi u skladištu koji mu je potom zapovjedio da ide u Sređane, a s njim je išao B. P. Išli su njegovim osobnim automobilom bez naoružanja, a bili su obučeni kao civili jer tada još nisu imali uniforme. Na povratku nazad iz Sređana naišli su na dio ceste koji je bio zakrčen velikim kamenjem (taj dio se zova Zukva), stali su jer više nisu mogli voziti te su iz šume izašli četnici i zarobili ih. Njih je bilo trojica, obučeni u uniforme JNA i naoružani automatima. Odveden je u logor Bučje gdje je bio u razdoblju od 5. rujna 1991. do 9. prosinca 1991., a potom se od 9. prosinca 1991. do 16. siječnja 1992. nalazi u logoru Stara Gradiška do razmjene. Nakon toga više nije bio sposoban za Hrvatsku vojsku te je demobiliziran.

18. Nadalje, svjedok D. M. je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Požega, KLASA: 560-02/22-01/16, URBROJ: 512M2-79-22-5 od 28. rujna 2022. u bitnome izjavio da je od samih početaka bio uključen u obranu, na dužnosti zapovjednika odjeljenja 76. samostalnog bataljuna Pakrac, i to za područje raskršća u P. Što se tiče Z. E., iskazao je da je isti aktivno sudjelovao u obrani kroz straže u P. Dana 5. rujna 1991. bio je ispred pekare u Pakracu koja se nalazila kod autobusne stanice te je tamo zatekao Z. E., B. P. i S. Š., a svjedok je potvrdio da je S. Š. poslao Z. E. i B. P. da idu automobilom u Sređane radi dogovora i nabavke brašna. Prilikom povratka isti su zarobljeni od neprijateljske vojske na području Zukve, a tih dana je zarobljeno više pripadnika 76. samostalnog bataljuna Pakrac.

19. Svjedok S. E. je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Požega KLASA: 560-02/22-01/16, URBROJ: 512M2-79-22-6 od 28. rujna 2022. izjavio da je od samih početaka bio uključen u obranu i pripadnik 76. samostalnog bataljuna Pakrac. Dana 5. rujna 1991. išao je u pekaru u Pakracu koja se nalazila kod autobusne stanice po kruh te je tamo zatekao bratića Z. E., B. P. i S. Š. gdje je Z. E. pojašnjavao zapovjedniku S. Š. o zalihama hrane za potrebe Hrvatske vojske i nedostatnosti brašna za potrebe pečenja kruha. Tada je S. Š. poslao Z. E. i B. P. da idu automobilom u Sređane radi dogovora i nabavke brašna, a prilikom povratka isti su zarobljeni od neprijateljske vojske na području Zukve.

20. Dakle, nesporno je da je tužitelj dana 5. rujna 1991. uhićen od strane pripadnika neprijateljske vojske te da je u neprijateljskom zatočeništvu, logorima Bučje i Stara Gradiška proveo vremensko razdoblje od 5. rujna 1991. do 16. siječnja 1992., što uostalom proizlazi i iz uvjerenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: 034-04/22-04/42, URBROJ: 522-5/1-1-22-2 od 10. svibnja 2022. na koje se poziva tužitelj. Također je nesporno da je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 3026 Pakrac za razdoblje od 19. kolovoza 1991. do 16. siječnja 1992. i da za navedeno razdoblje ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

21. Međutim, uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da se uhićenje tužitelja dana 5. rujna 1991. od strane pripadnika neprijateljskih snaga dogodilo izvan okolnosti koje propisuje citirana odredba članka 3. stavka 2. Zakona.

22. Naime, niti jedan od pribavljenih i provedenih dokaza ne ukazuje na činjenicu da je tužitelj zarobljen pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. Zakona, odnosno da je u trenutku zarobljavanja pružao oružani otpor agresoru ili djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, već se radilo o nabavci robnih zaliha (brašna) kojom prilikom je tužitelj prilikom povratka iz mjesta Sređane sa svojim osobnim automobilom, bez naoružanja i u civilnoj odjeći zarobljen od strane pripadnika neprijateljske vojske zajedno sa pokojnim B. P.

23. Navedeno potvrđuje i priloženi popis zarobljenika u logoru Bučje na kojem je tužitelj evidentiran kao civil, kao i priloženi popis Vlade Republike Hrvatske, MORH-a, Komisije za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj „Popisu razmijenjenih i oslobođenih po abecedi“ na kojem je tužitelj evidentiran s datumom puštanja, 16. siječnja 1992. godine, u statusu civila.

24. Što se tiče priloženog uvjerenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: 034-04/22-04/42, URBROJ: 522-5/1-1-22-2 od 10. svibnja 2022., na koje se poziva tužitelj, valja napomenuti da se istim potvrđuje činjenica da se tužitelj vodio kao zatočena osoba u razdoblju od 5. rujna 1991. do 16. siječnja 1992. u logorima Bučje i Stara Gradiška, ali ne i činjenica da se tužitelj vodio kao zatočena osoba u svojstvu pripadnika Hrvatske vojske.

25. Nadalje, iz priložene presude Županijskog suda u Požegi broj: K. 52/95- 11 od 13. listopada 1995. proizlazi da je opt. M. S. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva opisano po članku 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske te navedena presuda također ne potvrđuje navode tužitelja da se u logorima nalazio u svojstvu pripadnika Hrvatske vojske.

26. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o okolnostima uhićenja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.

27. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I izreke presude.

28. Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti smisleno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove spora te mu se ne mogu priznati zatraženi troškovi spora pa je Sud u svezi tih troškova donio odluku kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 21. veljače 2024.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku