Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-324/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Verica Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz Z., B. , OIB , zastupane po punomoćnici I. E. H., odvjetnici u O. društvu T. u Z., K. protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-999/2018 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-999/2018 od 8. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 isplatiti tužiteljici V. S., Z., B. OIB .. iznos od 99.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama I to po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na isti iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od ptnaest dana pod prijetnjom ovrhe. 2. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 objaviti presudu na internetskom portalu Državnog zavoda za intelektualno vlaništvo, uz obvezu skidanja presude nakon proteka istog vremena koliko su sporna Javna priopćenja bila na server Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. 3. Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 naknaditi tužiteljici V. S., Z., B., OIB trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od petanet dana pod prijetnjom ovrhe." II. Nalaže se tužiteljici V. S., OIB .., da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.393,56 eur / 10.499,77 kn u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu odluku preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tužiteljice i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a,ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa niti bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žaliteljica, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja joj je nastala objavom priopćenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, od 22. ožujka 2022. i 30. travnja 2022.
7. Na žalbene navode tužiteljice valja odgovoriti da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tome je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je potpuno u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka pravilno utvrdio činjenično stanje.
8. Nadalje, u odnosu na žalbene navode o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6., budući je sud odbio dokazni prijedlog saslušanjem predložene svjedokinje K., za navesti je da je ovlast suda odlučivati o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a). Odbijanje suda da provede neki od predloženih dokaza ne predstavlja povredu procesnih odredaba, jer je upravo dispozicija suda da odluči koje će dokaze izvesti, već ona može eventualno imati za posljedicu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. U konkretnom slučaju pravilna je odluka suda o neprovođenju predloženih dokaza od strane tužiteljice, kao i ocjena da je provedenim dokazima utvrđeno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke, te takvim postupanjem sud nije nezakonito stranci uskratio mogućnost raspravljanja, dakle nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na što ukazuje tužiteljica.
9. U odnosu na primjenu materijalnog prava, na koje se u žalbi ukazuje, za istaći je da se u navedenom postupku ne mogu primijeniti odredbe Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22-dalje ZM), jer se u konkretnom slučaju radi o dva priopćenja za javnost, koje je Državni zavod za intelektualno vlasništvo objavio na svom internetskom portalu, i to kao bivši poslodavac tužiteljice, a povodom brojnih sudskih postupaka koje je tužiteljica pokrenula protiv Zavoda. Naime, odredba članka 2. ZM-a, propisuje što su mediji, odnosno što nisu mediji, pa između ostalog propisuje da mediji nisu nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni radu zavoda i ustanova. Dakle, u konkretnom slučaju bi, radi eventualne nastale štete tužiteljici, zbog povrede prava osobnosti, došla u obzir primjena odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23 dalje: ZOO) u vezi s članka 19. ZOO-a, prema kojem svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti podrazumijevaju se, između ostalih, i pravo na ugled, čast i dostojanstvo koja prava su izričito pobrojana u članku 19. stavak 2. ZOO-a, time da su navedena prava spomenuta radi primjera, a zaštita prava osobnosti obuhvaća i druge situacije kojima se povređuju prava osobnosti.
10. Povod ovog postupka su dva priopćenja za javnost, koje je na svojoj internetskoj stranici objavio Državni zavod za intelektualno vlasništvo dana 22. ožujka 2012. „povodom napisa na internetskom portalu indeks.hr, kojima se sustavno konstruiraju optužbe za navodne nezakonite radnje u sustavu kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, nastojeći u javnosti stvoriti sliku o postojanju korupcije i sukoba interesa“ te se u tom priopćenju, između ostalog, navodi da ovdje tužiteljica od 1998. vodi svoju osobnu kampanju protiv Zavoda vođena isključivo vlastitim interesima i ambicijama, prikazujući isto kao navodnu borbu protiv nezakonitosti u radi Zavoda, a istoj su se pridružile interesne skupine koje svoj poslovni interes vide u nepoštivanju autorskih i srodnih prava, te drugo priopćenje za javnost od 30. travnja 2022. povodom serije natpisa u medijima u kojem se navodi i to da je glavni izvor optužbi osobno neviđena kampanja tužiteljice koja već više od 12 godina od kada joj je početkom 1999. otkazana služba u Zavodu od strane tadašnjeg ravnatelja zbog neopravdane odsutnosti iz službe od 34 dana uzastopno, vrši nesmiljen pritisak na nadležne pravosudne i državne institucije nastojeći ostvariti vlastite neutemeljene ambicije i interese, a što nastoji prikazati kao borbu protiv nezakonitosti u Zavodu pri čemu se ističe da je od 1999. pokrenula na desetke sudskih sporova protiv više ravnatelja Zavoda i Zavoda u kojima potražuje enormne svote novaca. Također se navodi da u sklopu neviđene kampanje gotovo na dnevnoj osnovi podnosi razne apsurdne podneske državnim i pravosudnim tijelima protiv g. T. i Zavoda uključujući i kaznene prijave.
11. Nesporno je među strankama da je tužiteljica bila u službi u navedenom Zavodu, te da je razriješena, a služba joj je prestala u siječnju 1999., nakon čega je vođeno više, sudskih, upravnih i kaznenih postupaka, između tužiteljice i zavoda, kao i činjenica da se tužiteljica obraćala različitim tijelima državne vlasti kao i pojedincima vezano za postupanje Zavoda
12. S obzirom na izneseno ovaj sud je također stava da navedena priopćenja za javnost predstavljaju reakciju zavoda na postupke tužiteljice i njihovo viđenje nastale situacije, kao i njihove vrijednosne sudove o lako provjerljivim činjenicama.
13. Sve da su navedene objave kod tužiteljice izazvale određen stupanj stresa, kako to tužiteljica tvrdi, iste ne predstavljaju osnov temeljem kojeg bi bilo opravdano usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice za dosudu nematerijalne štete radi pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda.
14. Kako se žalbom pobija i odluka o troškovima valja reći da je i odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04,148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).
15. Stoga je žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 21. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić, v.r.
