REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 471/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz K., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika J. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. R.- F., odvjetnica u K., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-841/2022-3 od 10. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P-680/2019-32 od 21. listopada 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-841/2022-3 od 10. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P-680/2019-32 od 21. listopada 2022., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužiteljice iznesene u prijedlogu i predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten, a tužiteljici naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Prvo postavljeno pravno pitanje, koje se odnosi na dokaz psihijatrijskim vještačenjem provedenim u ovom postupku, te dati nalaz i mišljenje, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer obrazlažući razloge važnosti toga pitanja, tužiteljica osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa to pitanje nije važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pritom treba navesti da, na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te je izvedene dokaze dužan ocijeniti u skladu s čl. 8. ZPP. Stoga kad postupi u skladu s navedenim odredbama, sud nije dužan provesti novo vještačenje samo zato što tužiteljica nije zadovoljna datim nalazom i mišljenjem.
5. Drugo pravno pitanje, koje se odnosi na dopuštenost raspolaganja imovinom za života ostavitelja u odnosu na ciljeve takvog raspolaganja, osobito ako je raspolaganje učinjeno zbog spolne orijentacije zakonskog nasljednika, ne polazi od činjeničnih utvrđenja iz ovog postupka i ne može se smatrati važnim za odluku u sporu. Naime, u ovom postupku je utvrđeno da je ugovor zaključen u skladu s pravom voljom stranaka te da je izvršavan u skladu sa svojom pravom svrhom odnosno da je izvršavan kroz dulje vremensko razdoblje u kojem je tuženik jedno vrijeme živio s primateljicom uzdržavanja, da je cijelo vrijeme izvršavao svoje ugovorne obveze, pa je na kraju i sahranio primateljicu uzdržavanja. Stoga nije moguće zaključiti da je sklopljen protivno načelu savjesnosti i poštenja odnosno moralu društva.
5.1. Odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se na predmete sa drugačijim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, pa se stoga ne može zaključiti da je pobijana odluka suprotna odlukama koje je tužiteljica navela kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja.
6. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni vijeća tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, zbog njezine spolne orijentacije ili zbog bilo kojeg drugog razloga, povrijeđeno neko od njenih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić, v.r.
