Poslovni broj: Usž-2587/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice A. V. iz Z., koju zastupa opunomoćenik G. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1272/2020-31 od 21. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1272/2020-31 od 21. travnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-141- 02/20-01/03315699706, urbroj: 341-99-05/3-20-1362 od 9. travnja 2020. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 141-02/19-01/03315699706, urbroj: 341-25-05/3-19-92751, broj: 1020610 od 17. siječnja 2020., kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. – dalje: ZOMO).
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je presuda nepotpuna i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati. Smatra da je sud samo djelomično odlučio o tužbenom zahtjevu jer nije donio odluku o njenom zahtjevu kojim je tražila poništavanje prvostupanjskog rješenja Područne službe u Z. od 17. siječnja 2020. Osporava zaključak vještaka u sudskom postupku, koji su potvrdili ocjenu vještaka tuženika. Ističe da je nalazu i mišljenju vještaka osnovano prigovorila jer su protivni nedvosmislenim odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17. i 56/18. – dalje: Uredba). Navodi da nije tražila provođenje novog vještačenja u sporu po drugim vještacima jer je u pitanju primjena materijalnog prava koje mora ispravno cijeniti i primijeniti sud. Obrazlaže da psihička oboljenja radi kojih je na višegodišnjem bolovanju spadaju u krug afektivnih poremećaja, tj. poremećaja raspoloženja koje obuhvaćaju i anksioznost, te ponovno ukazuje da se za utvrđenje postojanja tih tegoba sukladno Uredbi (glava Psihičke bolesti i intelektualne poteškoće) zahtijeva kontinuirano liječenje minimum dvije godine, što je kod nje, uz ostale pretpostavke zadovoljeno. Smatra da vještaci niti sud u konkretnom slučaju nisu primijenili navedene odredbe Uredbe, te da je neprihvatljivo, neživotno i pravno neutemeljeno tvrditi da kod nje niti nakon osam odnosno šest godina kontinuiranog liječenja nisu iscrpljene sve mogućnosti liječenja, te da zbog toga nisu ostvarene pretpostavke iz članka 39. ZOMO-a za priznavanje traženih prava. Ističe da iz cjelokupne medicinske dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je radno i socijalno afunkcionalna. Smatra da sud sve navedeno nije ocijenio niti je potpuno ocijenio neutemeljene zaključke vještaka (primjerice da joj je potrebno hospitalno liječenje, kao jedna od mogućnosti liječenja koja nije iskorištena), iako je sve odlučne činjenice morao utvrditi analizom provedenih dokaza i podvođenjem tako utvrđenog činjeničnog stanja pod odgovarajuće odredbe ZOMO- a i Uredbe, već u presudi samo reproducira zaključke vještaka. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi te otkloni navedene nedostatke i presudom riješi stvar. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da su pobijana presuda i osporeno rješenje pravilni iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja Središnje službe. Smatra da navodi izneseni u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari i predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima spisa razvidno je da je prvostupanjski sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i provedenog dokaznog postupka u kojem je pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu rada, prim. dr. sc. M. Z. i stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prof. prim. dr. sc. N. M., ocijenio da su činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta u smislu odredbe članka 39. ZOMO-a za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na osnovi invalidnosti pravilno utvrđene u upravnom postupku na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka pribavljenih sukladno članku 125. stavku 3. i članku 133. stavku 3. ZOMO-a (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 12. studenoga 2018. i Vijeća viših vještaka od 6. travnja 2020.). U obrazloženju presude sud je u bitnom iznio sadržaj nalaza i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja i sudskih vještaka, kao i dodatnog obrazloženja nalaza i mišljenja sudskih vještaka saslušanih na raspravi radi očitovanja na prigovore tužiteljice i razjašnjenja pojedinih navoda iz danog mišljenja.
8. Suprotno navodima žalbe, sud je potpuno i detaljno analizirao provedene dokaze, te je dao jasne i obrazložene razloge zbog kojih je ocijenio da su činjenice relevantne za utvrđivanje nastanka invalidnosti i ocjenu radne sposobnosti tužiteljice u smislu članka 39. ZOMO-a pravilno utvrđene na temelju suglasnih nalaza i mišljenja iz ovlaštenih vještaka tuženika i sudskih vještaka.
9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te definiciju invalidnosti i kriterije prema kojima se utvrđuje smanjenje odnosno gubitak radne sposobnosti prema članku 39. ZOMO-a, kao i članak 15. stavak 1. Uredbe, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
10. Prvostupanjski je sud dao valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, pri čemu je dostatno obrazloženo zbog čega su navodi tužbe ocijenjeni neosnovanima, čime je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
11. Naime, prema stanju spisa razvidno je da su sudski vještaci svoju ocjenu i mišljenje, kojom su potvrdili ocjenu ovlaštenih vještaka u upravnom postupku, sačinili na temelju iscrpnog i detaljnog razmatranja i analize cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije prema kojoj su utvrđene sve promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice i stupanj tih promjena. S obzirom na podatke o provedenom liječenju i medicinskoj obradi te trajanju liječenja, koji proizlaze iz nalaza liječnika specijalista, sudski vještaci su primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke postupak vještačenja proveli sukladno odredbama Uredbe. Također, sudski vještaci su dodatno na raspravi razjasnili pojedine navode iz svog nalaza i mišljenja i dostatno obrazložili ocjenu danu u smislu članka 15. stavka 1. Uredbe, prema kojoj kod tužiteljice za sada nisu nastale takve trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost sukladno kriterijima iz članka 39. ZOMO-a, jer nisu iscrpljene sve metode liječenja i nađena patološka stanja nisu dovoljno definirana pa je potrebna daljnja medicinska obrada i eventualno liječenje, odnosno da je imajući u vidu do sada provedeno liječenje i podatke o medicinskoj obradi ocjena radne sposobnosti preuranjena. Stoga je i prema ocjeni ovoga Suda nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje presude.
12. S obzirom na nesporne podatke da je tužiteljica zbog psihičkih tegoba liječena ambulantno u tri navrata u dnevnoj bolnici, i to u mjesecu srpnju 2016. godine, siječnju 2017. i u razdoblju siječanj-ožujak 2019. godine, sama dijagnoza odnosno verifikacija tih tegoba sama po sebi nije od utjecaja na ocjenu radne sposobnosti u konkretnom slučaju, niti iz priložene dokumentacije proizlazi dostatno kontinuirano liječenje, pa tužiteljica svojim navodima u žalbi nije dovela u sumnju zaključak da sve mogućnosti liječenja u odnosu na tu bolest nisu iscrpljene. Stoga žalbeni navodi glede nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani.
13. Nadalje, tužiteljica pogrešno smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba sudskog postupka jer nije u cijelosti odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu. Sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Sud nije vezan procesnom pravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju s obzirom da je u provedenom sporu pravilno utvrđeno da je osporeno rješenje, koje je sukladno citiranoj odredbi ZUS-a predmet ocjene, zakonito te s obzirom da je tim rješenjem potvrđena pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja od 17. siječnja 2020., nije bilo mjesta posebnom odlučivanju o dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je tužiteljica predlagala poništenje i prvostupanjskog rješenja i priznavanje traženog prava iz mirovinskog osiguranja u upravnom sporu.
14. Kako žalba tužiteljice nije osnovana niti razlozi žalbe utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a riješiti kao u točki I. izreke ove presude.
15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe odbijen je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu, 21. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska, v.r.
