REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 510/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. T., iz Z., OIB ..., koju zastupa M. K. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB ..., koga zastupa Z. T. i V. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. iz Z., radi predaje nekretnina, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1817/2023-5 od 24. listopada 2023. kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-879/2019-50 od 16. svibnja 2022. i rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P- 879/2019-68 od 12. rujna 2023., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke naznačene u uvodu ovog rješenja.
2. Tuženik je dao odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije kojim predlaže isti odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.
4. Tužiteljica u prijedlogu naznačuje materijalnopravna pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodeći da je riječ o pitanjima o kojima revizijski sud nije zauzeo stav odnosno nema prakse. Međutim, polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, ocjena je ovog suda da razlozi koje iznosi tužiteljica nisu dostatni za zaključak da bi postojali razlozi za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Odluke revizijskog suda na koje ukazuje tužiteljica, a u kojima su bili postavljeni obveznopravni zahtjevi, ne korespondiraju s ovopredmetnom i nisu od značaja u konkretnom slučaju.
5. Procesnopravna pitanja koja se tiču provođenja dokaza vještačenjem, s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova, nisu od utjecaja na razrješenje spora, tako da se ne radi o pitanjima koja bi bila važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, stoga ni odluke revizijskog suda na koje se poziva tužiteljica nisu od značaja. Za pitanja koja se odnose na podnošenje zahtjeva za trošak, a za koje tužiteljica navodi da nema prakse, revizijski sud nije našao da bi razlozi koje navodi tužiteljica bili valjani razlozi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
6. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će se revizija dopustiti ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i da se na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tužiteljica u prijedlogu navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravično suđenje, pravo vlasništva, pozivajući se na odredbe čl. 18. st. 1., čl. 29. st. 1. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, imajući u vidu sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije s tvrdnjama o neobrazloženoj drugostupanjskoj odluci, ocjena je ovog suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka bila povrijeđena temeljna ljudska prava na koja se poziva. Pri tome se posebno naglašava da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP, ne treba svaku nezakonitost olako proglašavati očitom i time pretjerano širiti privatnu funkciju revizije po dopuštenju, jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja funkcija je primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Stoga nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava. Navedeno primijenjeno na okolnosti konkretnog slučaja, sadržaj prijedloga ne upućuje na vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava na koja se poziva, koja bi opravdavala intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno bila razlog za dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke, dok je u dijelu u kojem su prijedlozi koncipirani u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
