REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 9/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelja) H. S. K. und M. G. sa sjedištem u G., Republika Austrija, OIB … , kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z. protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženika) E. H., OIB … iz M. N., kojeg zastupa punomoćnica R. H., odvjetnica u N., radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-128/2018-10 od 20. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-907/2015-33 od 18. prosinca 2017., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se točka I. a) i b), II., IV., V. i VI. presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-128/2018-10 od 20. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-907/2015-33 od 18. prosinca 2017. u točkama I. i III., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na točku III. presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-128/2018-10 od 20. rujna 2018.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev koji se odnosi na djelomično održavanje na snazi platnog naloga od dana 28.09.2007. iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. pod brojem Ovrv-999/07 kojim je tuženiku naloženo isplatiti ukupan iznos od 31.826,37 eura zajedno sa zateznim kamatama prema stopi ugovorene kamate od 15% godišnje, a koje kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 9.973,94 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. ukinut je djelomično platni nalog iz čl. I. ove presude u preostalom dijelu o kojem nije odlučeno u istom članku te se utvrđuje da je u tom dijelu povučena tužba. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi daljnji parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora.

U točki II. usvojen je protutužbeni zahtjevi kojim se utvrđuje da je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari zaključen između H. S. K. und M. G. i O. H. solemniziran po javnom bilježniku I. K. iz Č. dana 25. travnja 2003. pod brojem OU-567/03-I ništetan. Utvrđeno je da je Ugovor o leasingu motornog vozila broj 233660012 zaključen 6. lipnja 2003. s posebnim uvjetima ugovora i općim uvjetima za leasing pokretnina i motornih vozila kao sastavnim dijelovima ugovora između tužitelja i O. H. ništetan. Utvrđeno je da Garancija E. H. uz Ugovor o leasingu motornog vozila broj 233660012 bez datuma ništetna. U točki III. naloženo je tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 51.562,50 kn sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. uvažena je žalba i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je pod a) ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-999/07 od 28. rujna 2007., pod b) naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 29.398,80 EUR-a na ime glavnog duga u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze (P. b. Z. d.d.) koja vrijedi tog dana sa zateznom kamatom od 21. veljače 2012. do isplate te iznos od 34.739,51 EUR-a na ime obračunate zatezne kamate na dan 20. veljače 2012. godine, sve u roku od 15 dana. U točki III. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 34.739,51 EUR-a. U točki III. preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen protutužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje da je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari zaključen između tužitelja i O. H. ništetan, zatim utvrđenje da je ugovor o leasingu motornog vozila broj 233660012zaključen dana 6. lipnja 2003. s posebnim uvjetima ugovora i općim uvjetima za leasing pokretnina i motornih vozila kao sastavnim dijelovima ugovora između tužitelja i O. H. ništetan. Utvrđenje da je Garancija E. H. uz Ugovor o leasingu motornog vozila broj 233660012 bez datuma ništetna. U točki IV. preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o trošku postupka tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 72.427,86 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja 18. prosinca 2017. do isplate, u roku od 15 dana. U točki V. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 18.750,00 kn, u roku od 15 dana. U točki VI. odbijen je zahtjev tužitelja za trošak postupka iznad iznosa iz točke II. i III. izreke te zahtjev za kamatu na trošak prijedloga za ovrhu i trošak javnog bilježnika u iznosu od 9.115,36 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu uz naknadu parničnog troška i troška revizije odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Člankom 382. stavkom 1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a i 373. b ovoga Zakona.

5.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Obzirom da se u situaciji kakva je u ovom predmetu, kada je uz tužbeni zahtjev istaknuti i protutužbeni zahtjev, dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosti predmeta spora svakog od tih zahtjeva pojedinačno, a ne po njihovom zbroju (jer po svojoj pravnoj prirodi, a u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a), protutužba predstavlja samostalnu tužbu), za ocjenu dopuštenosti revizije podnesene protiv ovdje osporene drugostupanjske presude o tužbenom zahtjevu te o protutužbenim zahtjevima mjerodavne su vrijednosti predmeta spora svakog do tih zahtjeva pojedinačno.

6.1. Dakle, u ovom predmetu ispunjeni su uvjeti za reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a, u odnosu na novčani zahtjev (tužbeni zahtjev) jer vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn. Dok u odnosu na nenovčani zahtjev (protutužbeni zahtjev) nije istaknuta vrijednost predmeta spora, pa se u smislu odredbe članka 40. stavka 5. ZPP-a uzima da je vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kn, pa su ispunjeni uvjeti za reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

7. Revizija je osnovana u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev, a nedopuštena u odnosu na protutužbeni zahtjev.

U odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na tužbeni zahtjev:

8. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 64.138,31 EUR-a sa zateznom kamatom, odnosno podredno djelomično održanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 31.826,37 EUR- a od 1. lipnja 2009. do isplate, te zateznu kamatu na kasnije plaćene iznose u razdoblju od 1. lipnja 2007. do 1. lipnja 2009. Protutužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari, a koji je solemniziran po javnom bilježniku I. K. iz Č. pod brojem Ov-567/03-1 od 25. travnja 2003. godine ništetan, te da je Garancija E. H. uz ugovor o leasingu motornog vozila bez datuma ništetna.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je između tvrtke H.-t., M. N. kojeg je zastupao O. H. i tužitelja 25. travnja 2003. je sklopljen Ugovor o leasingu

- prema Općim uvjetima koji su sastavni dio Ugovora o leasingu motornog vozila proizlazi da je korisnik leasinga H.-t. sam izabrao dobavljača te da je predmet tog ugovora tegljač marke K.

- da je prema ugovoru tužitelj preuzeo obvezu isplatiti iznos od 43.750,00 EUR-a na račun dobavljača, da je plaćena akontacija u iznosu od 8.750,00 EUR-a, da je preostao iznosa od 35.000,00 EUR-a za plaćanje

- da je ugovor sklopljen na rok od 48 mjesecu, a za korištenje predmeta leasinga, korisnik je preuzeo obvezu plaćanja u razdoblju trajanja ugovora, u mjesečnom iznosu od 913,10 EUR-a te ostatak vrijednosti od 72,67 EUR-a

- da je tuženik potpisao garanciju kojom je solidarno jamčio za ispunjenje obveza proizašlih iz Ugovora o leasingu motornog vozila u visini glavnog duga u iznosu od 35.000,00 EUR-a s pripadajućim kamatama na taj iznos te troškovima

- da je ugovor sklopljen u Republici Hrvatskog, jer je mjesto sklapanja ugovora određeno kao P.

- da korisnik leasinga nije izvršavao redovito uplate tako da je dospjelo 18 rata - da su prema Ugovoru o leasingu zaračunate zatezne kamate u ukupnom iznosu od 34.739,51 EUR-a

- da kamate za zakašnjenje u plaćanju ugovorene kamate prema čl. 6. Općih uvjeta iznose 1,25% mjesečno

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je garancija koju je potpisao tuženik nepotpuna, da je potpis tuženika neovjeren, da garancija nema datum ni mjesto potpisivanja, pa je tako dokument na kojem se temelji ovrha kao i tužbeni zahtjev nepotpun. Nadalje, tužitelj u tijeku postupku nije dokazao da leasing društvo koje se nalazi u drugoj državi , da ima u Republici Hrvatskoj podružnicu preko koje posluje, iako je prema Zakonu o leasingu bilo propisano da leasing društva iz država članica iz stranih država za obavljanje poslova leasinga moraju imati podružnice na području Republike Hrvatske.

12. Drugostupanjski sud ocjenjuje predmetni ugovor o leasingu motornog vozila da iako ima karakter ugovora s međunarodnim obilježjem, nije ugovor sklopljen s neovlaštenim vjerovnikom iz razloga jer se radi o zakupno pravnom odnosu s odredbom da će stvar prijeći u vlasništvo zakupca ako on bude redovno plaćao zakupninu, prema odredbi čl.550. ZOO. Nadalje, kako je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu i isplatio ugovoreni iznos dobavljaču, dok korisnik nije ispunio preuzetu obvezu redovitog plaćanja dospjelih mjesečnih rata, a obveza tuženika proizlazi iz dane garancije, u kojoj se tuženik obvezao kao solidarni jamac, tako da za obvezu odgovara temeljem odredbe članka 1004. st.3. ZOO-a. Stoga drugostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

13. U reviziji tuženik ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kod utvrđivanja međusobnih obveza stranaka.

13.1. Mjerodavne su odredbe članka 19. i 25. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 88/01, dalje: ZRSZ) kojima je propisano:

Članak 19.

„Za ugovor mjerodavno je pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.“

Članak 25.

„Na akcesorni pravni posao , ako nije drugačije određeno , primijenit će se pravo mjerodavno za glavni pravni posao“.

13.2. Iz sadržaja Ugovora o leasingu proizlazi da su stranke ugovorile primjenu austrijskog prava. Unatoč sadržaju ugovora o leasingu, koji ugovor ima karakter zakupnog odnosa, nižestupanjski sudovi pogrešno primjenjuju Zakon o obveznim odnosima na konkretan pravni odnos te prema tom zakonu ocjenjuju sve istaknute prigovore.

13.3. Čak i da stranke nisu ugovorom o leasingu ugovorile primjenu mjerodavnog prava, obzirom se radi o zakupnom odnosu, bilo bi mjerodavno pravo za koje je odredbom članka 20. stavak 1. točka 7.ZRSZ-a propisano da je to pravo –pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zakupodavca, a to je pravo Republike Austrije.

14. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu primijenili pravo koje je mjerodavno u ovoj pravnoj stvari, imajući u vidu odredbe Ugovora o leasingu, a uzimajući u obzir činjenicu da je potpisana garancija akcesornog karaktera, na koju se veže predmetni Ugovor o leasingu, pogrešno je primijenjeno hrvatsko pravo (odredbe Zakona o obveznim odnosima) umjesto austrijskog prava.

15. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev, primjenom odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

15.1. U nastavku postupku nižestupanjski sudovi će raspraviti sva sporna pitanja, na koja je potrebno dati odgovor primjenom mjerodavnog prava u ovoj pravnoj stvari (austrijskog prava) te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku u odnosu na tužbeni zahtjev.

U odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na protutužbeni zahtjev:

16. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

17. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

18. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

19. Iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tuženik nije postavio određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a revizijski sud nije ovlašten sam kreirati i postavljati pitanje. Samo ukazivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava bez postavljanja određenog pitanja ne daje mogućnost revizijskom sudu da o podnesenoj reviziji meritorno odlučuje.

20. Radi navedenog, valjalo je reviziju tuženika u ovoj pravnoj stvari u odnosu na protutužbeni zahtjev odbaciti primjenom odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 21. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.