REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 133/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja V. i o. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. Š. M., odvjetnik u Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. u Z., protiv tuženika J. - Z. F. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-159/2023-2 od 2. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelina broj Povrv-4/2022-10 od 16. prosinca 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-159/2023-2 od 2. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelina broj Povrv- 4/2022-10 od 16. prosinca 2022. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da predmetni prijedlog za dopuštenje revizije ne sadržava pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg je prijedlog podnesen.
4. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP).
4.1. Međutim tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno se može svesti na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, koji razlozi se ne mogu uspješno isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
4.2. Nadalje, u odnosu na tuženikove navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st.
1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Prema ocjeni vijeća u obrazloženjima presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, a presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
5. Slijedom navedenog tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i EKLJP u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
6. Slijedom navedenog je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1., 3. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić, v.r.
