Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4929/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Džepina, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Mihanovićeva 3, Zagreb, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju PR, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-240/2018-28 od 3. studenog 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-240/2018-28 od 3. studenog 2023. godine.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IR koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića br. 3, 10000 Zagreb, da tužitelju KR – OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], plati na ime dospjelih neisplaćenih kamata iznos od 190.749,61 kn, a sve to sa zakonskim kamatama po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak obračuna kamata u iznosu od 2.500,00 kn kao i troška parničnog postupka iznos od 8.565,00 kn, a sve to sa zakonskom kamatom po kamatnoj stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja pa do isplate.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja IR za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 1.775,79 eura/13.379,68 kuna1, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 6. rujna 2018."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud navodi:

"Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 3 UsI-4/2020-8 od 28. svibnja 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika od 20. studenog 2019. te vraćanje predmeta na ponovni postupak (str. 58-62). Iz obrazloženja presude proizlazi da je osporavanim rješenjem tuženika od 20. studenog 2019.

- poništeno rješenje tuženika od 21. svibnja 2018.,

- određeno je da se tužitelju zbog nastale invalidnosti uslijed smanjenja sposobnosti za rad na svom poslu priznaje od 1. ožujka 1993. pravo na naknadu osobnog dohotka zbog nezaposlenosti u iznosu od 117,17 kn mjesečno, a naknada je od 1. travnja 1993. do 1. ožujka 1998. usklađivana i uvećana po specificiranim razdobljima u pojedinačno navedenim iznosima u izreci rješenja,

- da isplata naknade osobnog dohotka zbog nezaposlenosti tužitelju pripada počevši od 1. ožujka 1993., a isplaćivati će se na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske,

- da tužitelju prestaje pravo i obustavlja se isplata naknade osobnog dohotka zbog nezaposlenosti s danom 1. lipnja 1998.

Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 3 UsI-4/2020-8 od 28. svibnja 2020. također je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata jer se u konkretnom slučaju ne radi o zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze jer je tužitelju osporavanim rješenjem tuženika od 20. studenog 2019. priznato pravo na isplatu naknade osobnog dohotka zbog nezaposlenosti počevši od 1. ožujka 1993. do 1. lipnja 1998. odlučujući po njegovom zahtjevu od 9. lipnja 2000. te da nema temelja za određivanje zakonske zatezne kamate. Nadalje, u istoj se odluci navodi da prije donošenja rješenja kojim se tužitelju priznaje pravo na naknadu osobnog dohotka zbog nezaposlenosti u navedenom razdoblju nije postojala pravna osnova za isplatu naknade pa da se ne može govoriti niti o kašnjenju tuženika u ispunjavanju obveza koje bi rezultiralo mogućom obvezom za isplatu zakonske zatezne kamate. Tek ukoliko bi došlo do eventualnog zakašnjenja isplate te naknade, odnosno da obveza utvrđena osporavanim rješenjem tuženika ne bi bila ispunjena da bi se moglo odlučiti o pravu tužitelja na isplatu zateznih kamata. Navedeno pravno stajalište, navodi se, izraženo je u više odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice presuda posl. broj: Usž- 670/17 od 31. ožujka 2017.).

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3154/20-2 od 4. studenoga 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 3 UsI-4/2020-8 od 28. svibnja 2020. te je pobijana presuda potvrđena u cijelosti. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je tuženik osporenim rješenjem od 20. studenog 2019. sam riješio stvar na način da je poništio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 21. svibnja 2018. te je u vezi sa početkom i opsegom predmetnog prava odlučeno kao i osporenim rješenjem s time da je rješenjem od 21. svibnja 2018. pravo i isplata tužitelju obustavljena s danom 31. svibnja 1998. što je bio razlog zbog kojega je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i sam riješio stvar priznavši tužitelju pravo do 1. lipnja 1998. Nadalje, Visoki upravni sud obrazlaže da propisi iz mirovinskog osiguranja ne uređuju mogućnost da se uz priznato pravo s novčanim davanjima prizna i zakonska zatezna kamata te da se o tomu, kao imovinskopravnom zahtjevu, odlučuje u postupku pred redovnim sudovima i to pod uvjetom da dužnik (javnopravno tijelo) nije u roku ispunio novčanu obvezu određenu rješenjem (str.55- 57).

Tužitelj smatra da mu prema odredbi članka 277. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., dalje: ZOO) pripada pravo na isplatu dospjelih, neisplaćenih kamata obračunatih na pojedinačno utvrđene mjesečne iznose tražbine tužitelja koju ima prema tuženiku.

Odredbom članka 277. stavka 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Slijedom navedenoga, kako tuženik nije zakasnio s ispunjenjem svoje obveze prema tužitelju koja je konačno utvrđena tek rješenjem tuženika od [broj]OB, [broj] od 20. studenog 2019. potvrđenim presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 3 UsI-4/2020-8 od 28. svibnja 2020., dok je isplatu izvršio još prema ranije donesenom rješenju od 21. svibnja 2018., a visina i opseg obveze tuženika je istovjetna prema oba rješenja tako da je ispunjenjem prestala u cijelosti još 29. kolovoza 2018., to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja."

6. Ovo stajalište suda prvog stupnja je pravilno.

7. Tužitelj je isplatu naknade ostvario još rješenjem Područne službe od 13. prosinca 1990. godine, međutim, a nakon što se javio Područnoj službi, Područna služba u Slavonskom Brodu je svojim rješenjem od 5. rujna 2000. godine odlučila da tužitelju prestaje pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti te se obustavlja isplata nadoknade s danom 31. ožujka 1992. godine pozivom na odredbe čl. 128. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine broj 26/82…56/96 – dalje: ZOMIO).

8. Nakon toga, a što prvostupanjski sud pravilno navodi u obrazloženju svoje odluke donijeto je više odluka od strane tuženika, da bi u konačnici tuženik svojim rješenjem od 20. studenog 2019. godine poništio rješenje Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 21. svibnja 2018. godine te odlučio da se tužitelju zbog nastale invalidnosti uslijed smanjenja sposobnosti za rad na svom poslu, priznaje od 1. ožujka 2023. godine pravo na naknadu osobnog dohotka zbog nezaposlenosti u svoti od 117,17 kn mjesečno kao da mu prestaje pravo i obustavlja se isplata naknade osobnog dohotka zbog nezaposlenosti s danom 1. lipnja 1998. godine s tim da je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata odbijen kao na zakonu neosnovan.

9. U vezi tog rješenja Upravni sud u Osijeku pod svojim poslovnim brojem Usl- 4/2020-8 od 28. svibnja 2020. godine presudio je da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika od 20. studenog 2019. godine, te vraćanje predmeta na ponovni postupak, a Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Usž-3154/20 od 4. studenog 2020. godine odbio je žalbu ovdje tužitelja i potvrdio presudu Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Usl-4/2020-8 od 28. svibnja 2020. godine.

10. Obzirom na navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije zakasnio s ispunjenjem svoje obveze prema tužitelju obzirom da je ista konačno utvrđena rješenjem tuženika od 20. studenog 2019. godine dok je tuženik isplatu izvršio još ranije i to prema ranije donesenom rješenju od 21. svibnja 2018. godine.

11. Dakle, tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate prije nego što mu je utvrđeno pravo na naknadu i visina te naknade, a kao što je prethodno rečeno, to je učinjeno tek rješenjem tuženika od 20. studenog 2019. godine.

12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 20. veljače 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković