Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 71 Gž-209/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Dundović, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-45/2020-46 od 19. listopada 2022., dana 20. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-45/2020-46 od 19. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB:94472454976, Listopadska 2, Zagreb, da tužiteljici DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati:

- na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 4.384,00 kuna/577,08 eura/1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na taj iznos počevši od 22.rujna 2018. godine pa nadalje do isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 33.116,00 kuna/4.395,25 eura/1 obračunatu za period od 22.rujna 2018. godine pa do 22.kolovoza 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na ime naknade imovinske štete iznos od 10.516,00 kuna/1.395,71 euro/2 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana 19.listopada 2022. pa nadalje do isplate,

- kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.750,00 kuna/1.294,05 eura/1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana 19.listopada 2022. pa nadalje do isplate, a sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže tužiteljicu da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali kod drugog suca pojedinca. Potražuje trošak žalbenog postupka

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP).

5.1. Prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Proturječnost se očituje u činjenici utvrđenja zaostalog naruženja i vidljivosti istog u ocjeni suda i ocjeni vještaka u dopuni nalaza i mišljenja. Nadalje, bitna povreda postupka se očituje i u činjenici što sud prvoga stupnja nije dao razloge o tijeku dosuđene zatezne kamate.

6. Kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za to, ovaj sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP sam je utvrdio bitne činjenice i prvostupanjsku odluku temeljem tog utvrđenja potvrdio.

7. Predmet postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale tužiteljici kao posljedica štetnog događaja koji se dogodio 10. travnja 2018., kada osiguranik tuženika nije propustio tužiteljicu koja se kretala biciklom kolnikom koji je prometnim znakom označen kao cesta s prednosti prolaska te kada je prednjim dijelom vozila udario u bicikl tužiteljice koja je tom prilikom pala i zadobila ozljede.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da se dana 10. travnja 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari u kojoj je kao biciklist stradala tužiteljica DN,

- da osiguranik tuženika došavši sporednom cestom do ceste s prednošću prolaza na kojem raskrižju se nalazi znak STOP, nije stao nego je nastavio kretanje skrećući ulijevo u trenutku kada mu je s lijeve strane nailazila tužiteljica na biciklu te da je tada udario u tužiteljicu koja je od udarca pala na cestu, pa da je isti isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja,

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica zadobila udarac u glavu, razderotine kože u sljepoočnoj regiji, udarac u prsni koš i abris, prijelom baze distalnog članka palca, a koje ozljede se kvalificiraju kao lake tjelesne ozljede, dok se prijelom 5 rebara u seriji (II - VI) kvalificira kao teška tjelesna ozljeda,

- da je tuženik 26. studenog 2020. platio tužiteljici iznos od 15.000,00 kuna na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

- da je tuženik 22. kolovoza 2022. na račun punomoćnika tužiteljice isplatio iznos od još 33.116,00 kuna, bez obrazloženja što tim iznosom plaća,

- da troškovi liječenja, a koji troškovi se odnose na odlazak 43 puta na fizikalne terapije i na kontrolne liječničke preglede u OŽB Požega autobusom i to na povratnu kartu od 12,00 kuna,

- da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje iznos od 400,00 kuna na ime troška za oštećeni bicikl.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev s naslova neimovinske štete, jer je zaključio da tužiteljici s naslova povrede prava osobnosti uz isplaćeni iznos pripada i daljnji iznos od 4.384,00 kuna/577,08 eura, kao i kamata na isplaćeni iznos od 33.116,00 kn/4.395,25 EUR od 22. rujna 2018. do 22. kolovoza 2022. te sa naslova imovinske štete iznos od 10.516,00 kn/1.395,71 EUR, a koji se odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu, trošak autobusnih karata za odlazak na fizikalne terapije i oštećeni bicikl.

10. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika sporna je visina neimovinske i imovinske štete u odnosu na dosuđeni iznos s naslova tuđe pomoći i njege dosuđene tužiteljici, kao i dosuđena kamata te je sporan dosuđeni trošak parničnog postupka.

11. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Damira Roško, budući da isti utvrđuje stručnim, sačinjenim savjesno i u skladu s pravilima struke. Nalaz i mišljenje navedenog vještaka i po ocjeni ovog suda drugog stupnja je objektivan i sačinjen u skladu s pravilima medicinske znanosti. K tome je nalaz i mišljenje navedenog vještaka jasan, potpun i bez proturječnosti, a vještak se svojim usmenim očitovanjem izričito za potrebe ovog postupka, očitovao o svim spornim pitanjima te je izvršio i dopunu nalaza i mišljenja.

12. Za ukazati je prvostupanjskom sudu da je pravilno raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti i duševne boli zbog naruženja.

12.1. Međutim, kada dosuđuje naknadu štete prvostupanjski sud pogrešno dosuđuje naknade po pojedinim vidovima jer su isti u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Slijedom navedenoga bilo je nužno dosuditi naknadu s naslova povrede prava osobnosti u cjelini, no isto nije utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

13. U odnosu na žalbeni navod da tužiteljici pripada naknada prema ranije važećim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja odgovoriti slijedeće.

13.1. S obzirom na to da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske i stranke se pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete u cilju maksimalnog uspjeha u sporu pridržavaju navedenih orijentacijskih kriterija.

13.2. U okolnostima u kojima su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV- 47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (br. Su- 1331-VI/02 i 1372-11/02) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 % i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe mogla tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud naknadno odredio, jer tužiteljica nije znala, niti je mogla znati za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo novo pravno shvaćanje. Stoga se žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni Orijentacijskih kriterija ne mogu prihvatiti kao osnovani.

14. Osnovano tuženik u žalbi navodi da se u odnosu na naruženje kod tužiteljice radi o kozmetskom defektu, pa da navedeno upućuje na zaključak da isto nije vidljivo trećima, a da se vještak o istom nije očitovao valja reći slijedeće:

14.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka (listovi 99 - 107 spisa) proizlazi da kod tužiteljice nakon ozljede u prometnoj nezgodi postoji naruženje lakog stupnja u smislu kozmetičkog defekta zbog ožiljaka na slijepoočnoj regiji glave i zadebljanja zgloba palca. U dopuni nalaza i mišljenja (list 183 spisa) vještak navodi da je izvršio klinički pregled tužiteljice te da ožiljci na glavi u vlasištu nakon razderotina zadobivenih u prometnoj nezgodi nisu vidljivi zbog kose.

14.2. Imajući u vidu navedeno pogrešno je utvrđenje suda prvoga stupnja da se radi o naruženosti lakog stupnja vrlo uočljivo trećima.

15. Prvostupanjski sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja te potrebu za tuđom pomoći i njegom.

15.1. One su u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

16. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja dosuđenjem naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 4.384,00 kuna/577,08 eura uz isplaćene iznose od ukupno 48.116,00 kn i neovisno o činjenici što je pogrešno utvrdio da tužiteljici pripada naknada za duševne boli zbog naruženja u visini od 7.500,00 kn, smatrajući da je isto vidljivo trećima, pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. ZOO s naslova povrede prava osobnosti u svojoj ukupnosti, vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada s obzirom na težinu i vrstu povreda, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, opseg zaostalih trajnih posljedica i njihovo očitovanje u svakodnevnom životu tužiteljice, neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena za vrijeme liječenja, vrijeme čekanja na naknadu te sve druge okolnosti slučaja predstavljaju primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa te se u tom dijelu žalba ukazuje neosnovanom.

17. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban, s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju (8 sati dnevno ukupno 30 dana, 4 sata dnevno ukupno 30 dana i 2 sata dnevno ukupno 60 dana), sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, kao i činjenicu da su joj pomoć pružali ukućani te cijenu neto satnice za tu uslugu, u dosuđenoj visini od 20,00 kn po satu, a što predstavlja primjereni iznos, a što sve ukupno iznosi 9.600,00 kn, koji iznos i ovaj sud drugog stupnja utvrđuje primjernim. Ujedno, valja reći da tijekom postupka tuženik nije osporavao cijenu sata za tuđu pomoć i njegu, niti je dostavio dokaze da bi cijena sata iznosila manje od zatraženih 20,00 kn po satu.

18. U odnosu na žalbeni prigovor glede dosuđene zatezne kamate, tuženik ne spori činjenicu da se tužiteljica prvi puta obratila tuženiku sa svojim odštetnim zahtjevom 21. rujna 2018., no ističe da je svu medicinsku dokumentaciju dostavila dana 13. siječnja 2021., kada je dostavila Otpusno pismo, odnosno dana 25. svibnja 2022. kada je dostavila cjelokupni zdravstveni karton, pa da joj stoga po tom osnovu ne može biti dosuđena kamata, kao što je to zatražila, valja odgovoriti da je tužiteljica dostavila medicinsku dokumentaciju uz podnošenje odštetnog zahtjeva, a temeljem koje je tuženik mogao utvrditi opseg i visinu obveze. Naime, činjenica što je naknadno dostavljeno otpusno pismo i zdravstveni karton, ne ukazuje da tuženik nije mogao utvrditi visinu i opseg obveze temeljem dostavljene dokumentacije, budući da se otpusno pismo odnosi samo na činjenicu da je tužiteljica boravila u toplicama, a i bez zdravstvenog kartona tuženik je mogao utvrditi visinu i opseg obveze. Naime, sud prvoga stupnja nije niti trebao zatražiti dostavu zdravstvenog kartona tužiteljice, već samo potvrdu liječnika primarne zdravstvene zaštite, ako tuženik smatra da su postojale bolesti i ozljede prije ovog štetnog događaja koje bi eventualno mogle utjecati na ocjenu vještaka.

18.1. Stoga, protivno žalbenim navodima tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na isplaćeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21. rujna 2018. do isplate, a ne od dostave otpusnog pisma, odnosno dostave zdravstvenog kartona, kako to smatra tuženik, jer je i vještak sačinio nalaz i mišljenje prije no što je zdravstveni karton pribavljen te nije izmijenio svoju ocjenu nakon dostave istog, pa je i prema stavu ovog suda drugog stupnja tuženik dostavljanjem odštetnog zahtjeva mogao utvrditi opseg i visinu štete. Također iz nalaza traumatologa od 13. rujna 2018. proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno. Neosnovani su stoga žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na nedostatak medicinske dokumentacije uz odštetni zahtjev kao razlog za nepriznavanje prava na zatezne kamate od podnošenja tog zahtjeva. Pri tome valja napomenuti da iako načelno postoji obveza oštećenika da osiguratelju dostavi sve dokaze kojima opravdava svoj zahtjev, dužnost je osiguratelja kao osobe koja se profesionalno bavi djelatnošću osiguranja, da poduzme sve aktivnosti radi isplate naknade štete u što je moguće kraćem roku, odnosno da kao osoba koja raspolaže stručnim osobama - liječnicima cenzorima na temelju dostavljene dokumentacije, utvrdi relevantne elemente o kojima ovisi pravo oštećenika na naknadu štete (osnovu i visinu).

19. Slijedom navedenog svi žalbeni prigovori tuženika ne mogu se prihvatiti osnovanim.

20. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak stranaka (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP). Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvoga stupnja priznao tužiteljici i trošak sastava podneska od 250,00 kn, a koji se odnosi na podnesak od 16. svibnja 2022., a kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka (list 187 spisa). Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvoga stupnja priznao tužiteljici i pristup na ročišta 15. rujna 2020., 29. ožujka 2021., 13. siječnja 2022. i 15. rujna 2022. sukladno Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i126/2022).

21. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženik odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević