Poslovni broj: UsI-1073/22-28
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Ljiljani Lijić, u upravnom sporu tužiteljice L. T. iz K., …, protiv tuženika
Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 20. veljače 2024. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/16- 01/850, URBROJ: 513-04-19-2, od 05. studenoga 2019. godine.
Obrazloženje
1. U pravodobno podnesenoj tužbi od 27. studenoga 2019. godine tužiteljica je navela da je rješenje o plaćanju poreza i prireza doneseno retroaktivno. Prepričala je da nema sredstava za plaćanje predmetnog poreza. Tužiteljica je predložila da se poništi rješenje tuženika i utvrdi da nije dužna platiti porez.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
3. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/16-01/850, URBROJ: 513- 04-19-2, od 05. studenoga 2019. godine, odbijena je žalba Lj. T. (ovdje tužiteljice) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave K., KLASA: UP/I-410-23/2016-05/16, URBROJ: 513-07-29- 04/2016-02, od 20. svibnja 2016. godine, kojim joj je za 2014. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza i prireza na dohodak u iznosu od 3.235,98 kuna.
4. Povodom ove tužbe osnovan je spis pod poslovnim brojem UsIsav-177/19, te je u njemu 31. ožujka 2020. godine donesena presuda kojom je poništeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela državne uprave, jer je utvrđeno da je nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetnog poreza na dohodak. Povodom žalbe tuženika podnesene protiv te presude, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom od 18. ožujka 2021. godine pod poslovnim brojem Usž-3724/20-2 istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude kojeg je podnijelo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 01. veljače 2022. godine pod poslovnim brojem U-zpz 129/2021-7 isti usvojio, ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2021. godine pod poslovnim brojem
Usž-3724/20-2 i presudu Upravnog suda u Splitu od 31. ožujka 2020. godine pod poslovnim brojem UsIsav-177/19-4, te predmet vratio Upravnom sudu u Splitu na ponovno rješavanje, navodeći kako treba primijeniti materijalno pravo što se tiče zastare, te da je potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
5. U ponovnom suđenju ovaj predmet se vodi pod poslovnim brojem UsI-1073/22.
6. S obzirom da tužiteljica u suštini osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave, ovaj upravni spor je sukladno odredbi članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUS) presudom riješen bez rasprave.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 39. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04 i 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13 - Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 120/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/13, 148/13 i 83/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ; u daljnjem tekstu ZPD) propisano je da godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak iz članka 39. stavka 1. ZPD-a ostvari izravno iz inozemstva i/ili ako dohodak iz članka 5. ZPD-a ostvari izravno iz inozemstva pri čemu predujmovi poreza na dohodak od tog dohotka nisu u tuzemstvu plaćeni i/ili su u tuzemstvu plaćeni u iznosu manjem od iznosa koji bi se obračunao prema odredbama ZPD-a, osim ako u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja Republika Hrvatska izuzima taj dohodak od oporezivanja.
9. Člankom 58. stavkom 1. ZPD-a određeno je da porezni obveznici koji počinju obavljati samostalnu djelatnost iz članka 18. ZPD-a, porezni obveznici koji počinju davati u najam i zakup pokretnine, stvari i nekretnine i porezni obveznici koji počinju ostvarivati dohodak izravno iz inozemstva dužni su Poreznoj upravi prijaviti početak obavljanja djelatnosti, iznajmljivanja i ostvarivanja dohotka, u roku od 8 dana od dana početka obavljanja djelatnosti, odnosno od dana početka ostvarivanja dohotka.
10. Člankom 62. stavkom 1. ZPD-a propisano je da su radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, porezni obveznici odnosno opunomoćenici dužni ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema njihovom prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak.
11. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da tužiteljica sukladno obvezi iz članka 39. stavka 2. ZPD-a nije podnijela prijavu poreza na dohodak za 2014. godinu. Stoga je prvostupanjsko tijelo utvrdilo njen ukupni godišnji inozemni dohodak za 2014. godinu temeljem podataka Privredne banke Zagreb o prometu po njenom tekućem računu u stranoj valuti (ukupno u protuvrijednosti 63.314,98 kn), na koji nije platila porez. Rješenjem od 20. svibnja 2016. godine na ovaj iznos dohotka od 63.314,98 kn joj je utvrđena obveza plaćanja poreza i prireza u iznosu od 3.235,98 kn. Povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv prvostupanjskog rješenja, tuženik je rješenjem od 05. studenoga 2019. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.
12. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, predmetno rješenje o plaćanju poreza i prireza nije doneseno retroaktivno. Porezno rješenje od 20. svibnja 2016. godine nije ni moglo biti doneseno prije 2014. godine jer se porez na dohodak za 2014. godinu utvrđuje upravo u 2014. godini, a ne ranije.
13. Tijela državne uprave su sukladno relevantnim odredbama ZPD-a pravilno utvrdila inozemni dohodak tužiteljice u 2014. godini, priznala joj osobni odbitak, te utvrdila da je za tu godinu dužna platiti porez i prirez u ukupnom iznosu od 3.235,98 kn.
14. Tužiteljica ničim nije dokazala da nije dužna platiti porez na dohodak u iznosu koji su utvrdila tijela državne uprave, a njeni navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
15. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da je rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito doneseno. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
16. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Splitu, 20. veljače 2024. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.
DNA: - tužiteljici
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
