1

 

Poslovni broj: 17 Gž-2793/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-2793/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Lj. iz Ž., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. A., odvjetnici u Ž., protiv I. tuženika H.–O. d. s. d.o.o., V., OIB: … i II. tuženika Z. d.o.o., V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici u V., uz sudjelovanje umješača na strani I. tuženika A. H. d.d. za osiguranje, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. E., odvjetniku u V., i uz sudjelovanje umješača na strani II. tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u G. & p. o. d. d.o.o., Pisarnica O., radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. tuženika, II. tuženika i umješača E. o. d.d. protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-249/19-39 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-249/19-39 od 30. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na I. tuženika.

 

II. Odbijaju se žalba II. tuženika i žalba umješača E. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-249/19-39 od 30. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na II. tuženika i u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u odnosu na umješača E. o. d.d. u dijelu u kojem zahtjev umješača E. o. d.d. za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen.

 

III. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 412,44 eura / 3.107,50 kuna[1].

 

V. Odbija se zahtjev umješača E. o. d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 310,90 eura / 2.342,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je I. tuženiku i II. tuženiku da tužiteljici solidarno isplate na ime pravične novčane naknade s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 35.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2018. do isplate i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 6.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2022. do isplate, te da joj nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 10.712,90 kn (točka I. izreke).

 

              Tužbeni zahtjev za naknadom štete je odbijen za iznos od 18.420,00 kn (točka II. izreke). Tužiteljici je naloženo i da umješaču na strani I. tuženika A. H. d.d. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.613,00 kn (točka III. izreke), te da troškove parničnog postupka u iznosu od 1.802,62 kn nadoknadi i umješaču na strani II. tuženika E. o. d.d. (točka IV. izreke).

 

2.     Protiv točke I. izreke presude žalbu je podnio I. tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalbu protiv točke I. izreke presude podnio je i II. tuženik također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, odnosno podredno, da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.     Protiv točke I. i IV. izreke žalbu je podnio i umješač na strani II. tuženika E. o. d.d. kojom predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbije.

 

5.     Žalbe I. tuženika, II. tuženika i umješača E. o. d.d. nisu osnovane.

 

6.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete.

 

7.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima svih žalitelja, presuda nije proturječna dokazima koji su izvedeni tijekom postupka, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu žalitelji.

 

8.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je I. tuženik naručitelj, a II. tuženik izvođač radova temeljem Okvirnog sporazuma o izvođenju građevinskih radova na izgradnji i rekonstrukciji distribucijske elektroenergetske mreže u okviru kojeg je II. tuženik izvodio radove u ulici … u Ž.,

              - da su prema građevinskom dnevniku radovi trajali od 10. svibnja 2017. do 20. svibnja 2017. kada su radovi završeni sanacijom terena, zasijavanjem trave, dobavom i ugradnjom asfalta i sanacijom asfaltnih površina,

              - da je tužiteljica dana 20. lipnja 2017. šetajući stazom na kojoj su izvođeni radovi pala te se ozlijedila,

              - da je uzrok pada tužiteljice denivelacija staze koji pad je uzrokovan činjenicom da taj dio staze nije bio asfaltiran ili izbetoniran uslijed čega je isti bio niži od preostalog dijela staze,

              - da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom kirurškog vrata lijeve nadlaktične kosti u lijevom ramenu s pomakom ulomaka, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu,

              - da je tužiteljica trpjela jake fizičke bolove u trajanju od dva dana, srednje jake bolove u trajanju od osam dana, te lake bolove u trajanju od mjesec i pol dana,

              - da je tužiteljica trpjela primarni strah srednje jakog intenziteta u trajanju od par minuta, nakon čega je trpjela sekundarni strah jakog stupnja u trajanju od dva dana, srednje jakog stupnja u trajanju od tri tjedna, te lakog intenziteta u trajanju od dva mjeseca,

              - da je tužiteljici smanjena opća životna aktivnost u omjeru od 15 %,

              - da je tužiteljici naružen izgled u vidu zakočenosti lijevog ramena, što predstavlja naruženost lakšeg stupnja,

              - da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri sata tijekom tri mjeseca,

              - da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja.

 

10. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Žalitelji žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbama iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP.

 

11. U prvostupanjskom, a i sad žalbenom postupku sporna je odgovornost za štetu I. i II. tuženika. Sud prvog stupnja naime, na temelju utvrđenja da je tužiteljici šteta nastala u svezi izvođenja radova, smatrao je da su I. tuženik kao naručitelj, te II. tuženik kao izvođač radova, solidarno odgovorni za štetu koja je prouzročena tužiteljici.

 

12. I. i II. tuženik, te umješač na strani II. tuženika osporavaju odgovornost za štetu I. i II. tuženika ističući u žalbama da je tužiteljica pala u vrijeme kada su predmetni radovi bili završeni, što prema navodima žalitelja, proizlazi i iz materijalnih dokaza odnosno građevinskog dnevnika i završnog izvješća nadzornog inženjera.

 

13. Međutim, takvi žalbeni navodi žalitelja su neosnovani. Naime, odredbom čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

 

14. Odredbom čl. 1108. ZOO, propisana je solidarna odgovornost za štetu naručitelja i izvođača radova trećim osobama za štete koje su nastale u svezi s izvođenjem radova. Dakle, pretpostavka za odgovornost za štetu temeljem odredbe čl. 1108. OO je da postoji uzročna veza između izvođenja radova i štete koja je u svezi istih nastala trećim osobama. Iz odredbe čl. 1108. ZOO uopće ne proizlazi da je pretpostavka odgovornosti za štetu okončanje odnosno završenost radova. U istoj je jasno navedeno da se mora raditi o šteti koja je nastala u svezi s izvođenjem radova, a ne o šteti koja je nastala tijekom odnosno za vrijeme izvođenja radova. Naručitelj i izvođač dakle, mogu biti odgovorni za štetu neovisno o tome što su, prema građevinskom dnevniku i izvješću nadzornog inženjera, radovi u formalnopravnom smislu završeni. Ono što je pravno relevantno i bitno za postojanje odgovornosti za štetu temeljem odredbe čl. 1108. ZOO nije činjenica da li su radovi završeni li nisu, već da li je prouzročena šteta nastala u svezi s izvođenjem radova.

 

15. U konkretnom slučaju kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, uzrok pada tužiteljice i ozljeda koje su joj prouzročene je neasfaltiranje staze na kojoj je radove izvodio II. tuženik, kao izvođač, a u odnosu na koje je naručitelj bio I. tuženik. Šteta koja ja prouzročena tužiteljici predstavlja štetu koja joj je nastala u svezi s izvođenjem radova u smislu odredbe čl. 1108. ZOO tako da su I. i II. tuženik odgovorni za štetu koja je prouzročena tužiteljici. Stoga žalbeni navodi I. i II. tuženika, te umješača na strani II. tuženika kojima osporavaju odgovornost za štetu nisu osnovani.

 

16. U odnosu na utvrđenje nastanka štetnog događa nisu osnovani žalbeni navodi I. i II. tuženika, te umješača koji se odnose na utvrđenje nastanka štetnog događaja. Naime, svi žalitelji u tom dijelu, u bitnome, osporavaju ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja ističući pritom i da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja. Međutim, u tom dijelu sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ocijenio kako personalne, tako i materijalne dokaze, koji su izvedeni tijekom postupka. Sud prvog stupnja je tako na temelju iskaza tužiteljice kojeg je doveo u svezu s iskazima G. M., D. L. i B. Lj. pravilno utvrdio da je tužiteljica pala zbog deniveliranog (neasfaltiranog) dijela staze po kojoj se kretala, te je za to svoje utvrđenje dao jasne, logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud. Pritom je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja i da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja. Naime, okolnost da je tužiteljica prolazila tim dijelom staze i da je imala saznanja o denivelaciji, ne znači samo za sebe da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja. U postupku nije utvrđeno da se tužiteljica nepravilno ili nepropisno kretala ili da je nepažljivo postupala, tako da je pravilna ocjena suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije doprinijela nastanku štetnog događa i šteti koja joj je prouzročena.

 

17. Neosnovani su i žalbeni navodi I. i II. tuženika, te umješača kojima isti osporavaju visinu dosuđene naknade neimovinske štete. To iz razloga jer je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Naime, tužiteljica je pretrpjela ozljede zbog koje je trpjela fizičke bolove i strah, te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti i to u opsegu koji, i prema stajalištu ovog suda, u potpunosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. i čl. 1100. ZOO kada je tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu dosudio iznos od ukupno 35.500,00 kuna.

 

18. Neosnovano I. tuženik i umješač na strani II. tuženika osporavaju visinu dosuđene naknade štete s osnove pružene tuđe pomoći. Naime, naknada imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana, a u slučaju ako takva osoba ne postoji u mjestu gdje je pružana, tuđa pomoć i njega i visina naknade štete po tom osnovu, odnosno visina naknade za 1 sat pružanja tuđe pomoći i njege, dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni suda, odnosno primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

 

19. U konkretnom slučaju, nije utvrđeno da u mjestu stanovanja tužiteljice postoji osoba koja pruža uslugu pružanja tuđe pomoći i njege, pa se visina iste utvrđuje prema slobodnoj ocjeni suda primjenom odredbe čl. 223. ZPP. Sud prvog stupnja utvrdio je cijenu tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kn po satu. Navedeni iznos je primjeren, te, i prema ocjeni ovog suda, nije previsok, tako da su neosnovani žalbeni navodi I. tuženika i umješača koji osporavaju taj dio pobijane presude.

 

20. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1108., čl. 1100. st. 1. i st. 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete djelomično prihvatio za iznose od 35.500,00 kn i 6.750,00 kn. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističu svi žalitelji.

 

21. I odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

 

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbe I. i II. tuženika, kao i žalbu umješača na strani II. tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima.

 

23. I. i II. tuženiku, te umješaču na strani II. tuženika nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 5. prosinca 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                   Vesna Žulj, v.r.