Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž Ob-524/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., OIB: …, iz O., koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika mlt. R. F. S., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica S. M., OIB: …, iz Z., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi mlt. tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-457/2022-15 od 19. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika mlt. R. F. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-457/2022-15 od 19. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku citiranom u izreci odlučeno je:

I/ Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice S. P. i pok. N. S., rođenog ..., OIB: …, koja je trajala od kraja 2013. pa do smrti pok. N. S. ...

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troška postupka iznos od 437,98 eura / 3.299,96 kn u roku 15 dana s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2023. do isplate po stopi zatezne kamate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik mlt. R. F. S. (dalje: tuženik) je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, dalje: ObZ) u kojoj predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u predmetnom postupku traži da sud utvrdi, da je između nje i pok. N. S. postojala izvanbračna zajednica od kraja 2013. do njegove smrti ..., u skladu s rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj O-2118/2022 od 19. listopada 2022. kojim je određen prekid ostavinskog postupka iza pok. N. S. te je tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja navedene činjenice.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno:

- da je pok. N. S. preminuo ...,

- da je mlt. B. rođena ..., da joj je tužiteljica u rodni list upisana kao majka, a pok. N. je upisan kao otac,

- da iz uvjerenja o prebivalištu na ime mlt. B., tužiteljice i pok. N. proizlazi da mlt. B. ima prijavljeno prebivalište na adresi O., od 27. siječnja 2016., tužiteljica na istoj adresi od 14. listopada 2015., a pok. N. od 5. listopada 1987.,

- da je pok. N. S. bio u braku s majkom i zakonskom zastupnicom mlt. tuženika, a koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P2- 261/2012 od 26. listopada 2012.

7. U postupku su saslušane tužiteljica, majka i zz mlt. tuženika S. M., te svjedoci I. P., M. M. i A. M. P.

8. U obrazloženju pobijane presude sud obrazlaže, da u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je započela vezu s pok. N. S. nakon što se razveo te da su zajedno uselili u stan u R. 2013., da bi 2017. preselili u M., jer njezin iskaz potvrđuju iskazi svjedoka I. P., M. M. i A. M. P., pri čemu svjedok M. M. navodi da je bio u stanu u R. kada se rodila mlt. B., a A. M. P. potvrđuje da je sa suprugom često posjećivala tužiteljicu i pok. N. u stanu u O. Iskaze svjedoka sud prihvaća kao logične, nepristrane i objektivne jer su svjedoci nezainteresirani za ishod spora, a njihovi iskazi su suglasni. Iz njihovih iskaza proizlazi i da su 2017. tužiteljica i pok. N. preselili u M. gdje su imali kat kuće za sebe, njeni roditelji su imali odvojeni prostor, spavali su u istoj sobi, stvari pok. N. su bile u kući u M., nekada je kuhao pok. N., nekada tužiteljica ili njena majka, svjedok M. M. je znao doći nenajavljeno i uvijek je viđao pok. N., kao i svjedokinja A. M. P., dok je svjedokinja I. P. upoznala tužiteljicu 2018. kada se udala u M., često je posjećivala tužiteljicu i pok. N., te ih je viđala gotovo svakodnevno u M. Upravo svjedokinja I. P. potvrđuje da su tužiteljica i pok. N. zajedno brinuli o kućanstvu, te sud ne poklanja vjeru majci i zakonskoj zastupnici mlt. tuženika da nikada nisu živjeli u stanu u O. i da u tom stanu nitko nije živio jer je njezin iskaz u tom dijelu u suprotnosti s iskazima svjedoka kojima sud poklanja vjeru. Iz iskaza tužiteljice, a u kojem dijelu iskaz potvrđuju svi saslušani svjedoci, proizlazi da su tužiteljica i pok. N. odlazili zajedno na ljetovanje u R., te su provodili praznike i s mlt. tuženikom, svjedoci I. P. i A. M. P. potvrđuju da su tužiteljica i pok. N. namjeravali sklopiti brak i kupiti kuću u M. u kojoj bi zajedno živjeli, tužiteljica je odlazila s pok. N. i na kontrole u Z., te sud ne poklanja vjeru majci i zakonskoj zastupnici mlt .tuženika da je pok. N. živio u R. kod svojih roditelja jer suprotno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su pok. N. viđali gotovo svakodnevno, kako u O., tako i u M., dolazili su u kuću u M. i nenajavljeno, te su uvijek znali vidjeti pok. N., u kući u M. su on i tužiteljica spavali u istoj sobi, zajedno su brinuli o kućanstvu, te su svim svjedocima oni djelovali kao obitelj i jako sretno. Također, za vrijeme sprovoda pok. N. tužiteljica se nalazila u krugu obitelji.

9. S obzirom na takve iskaze svjedoka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica dokazala da je započela vezu s pok. N., te zajednički život krajem 2013., nakon što se on razveo od majke i zakonske zastupnice tuženika, i to u stanu u O., da bi 2017. zajedno preselili u M., tijekom njihovog zajedničkog života rođena je i mlt. B. ..., namjeravali su sklopiti brak, zajedno su brinuli o kućanstvu i o mlt. Barbari, tužiteljica je odlazila s pok. N. na preglede u Z., neprekidno su zajedno živjeli sve do dana smrti pok. N., te sud smatra da je njihova zajednica imala sva obilježja bračne zajednice, i to u ekonomskom i emotivnom smislu.

10. Tuženik niti u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka, nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi osporio postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. N. U odgovoru na tužbu osporava se da bi mlt. B. bila dijete pok. N., što je nebitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je pok. N. upisan kao otac, tražen je popis imovine, a što je predmet ostavinskog postupka i također nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Poziv za dostavu odgovora na tužbu uz iznošenje svih odlučnih činjenica i dokaza primio je 30. prosinca 2022., odgovor na tužbu je podnesen 30. siječnja 2023. bez iznošenja bilo kakvih dokaza, pripremno ročište održano je 4. svibnja 2023., a majka i zakonska zastupnica se na isto nije odazvala niti je izostanak valjano opravdala, te je prethodni postupak zaključen. 11. Neosnovano se u žalbi prigovara postupanju suda kada nije odgodio pripremno ročište, zakazano za 4. svibnja 2023., za koje je zz mlt. tuženika izostanak opravdala smrću oca koji je preminuo ..., posebno imajući na umu da u pisanom odgovoru na tužbu nisu predloženi nikakvi dokazi već se navodi da će „biti pozvani svjedoci kada bude određen datum“. Pri tom nije navedeno koji bi svjedoci mogli biti pozvani, pa sud osnovano nije odgodio pripremno ročište, koje može odgoditi jednom, ali ne znači da isto mora odgoditi ukoliko se isto predloži. Kada zz tuženika nije određeno navela dokaze koje bi trebalo provesti na takvom, odgođenom pripremnom ročištu, niti razloge zašto takav prijedlog ne bi bez svoje krivnje mogla staviti odmah, sud je pravilno primijenio čl. 291. st. 2. ZPP, kada pripremno ročište nije odgodio, već je u skladu s čl. 292.a i čl. 292. b donio plan upravljanja postupkom.

12. Navedeno posebno kada se ima na umu da je dokazni prijedlog koji je naknadno predložen bilo saslušanje roditelja pok. N. S., koji su zz mlt. tuženika, kao njegovoj bivšoj supruzi, poznati, kao i njihova adresa, te nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 299. st. 2. ZPP tj. da se radi o novom dokazu koji stranka bez svoje krivnje ne bi mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

13. U situaciji kada je zz mlt. tuženika bila uredno pozvana na davanje odgovora na tužbu, uz upozorenje iz čl. 285. st. 2. ZPP te poziv da u odgovoru na tužbu iznese sve bitne činjenice i predloži sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi tužitelja (l. 14 spisa), te je pozvana i na ročište od 4. svibnja 2023. uz očitovanje tužiteljice na odgovor na tužbu, a nije postupila u skladu s navedenim te nije predložila dokaze niti je pristupila na pripremno ročište, a opravdanje izostanka sud je ocijenio neosnovanim (smrtni slučaj se dogodio gotovo mjesec dana ranije), ne može se osnovano prigovarati da bi došlo do kršenja načela ravnopravnosti stranaka u postupku i prava na pravično suđenje. Neznanje zz mlt. tuženika o tijeku postupka, u situaciji kada je u pozivu za davanje odgovora na tužbu upozorena na obvezu iznošenja bitnih činjenica i predlaganje dokaza kojima se pobijaju navodi i dokazi tužitelja, nije opravdan razlog za pasivnost u postupku, odnosno propuštanje rokova za podnošenje prijedloga.

14. ZZ tuženika je dakle bila, suprotno navodima žalbe, upozorena na to koje radnje može poduzeti, a ista je propuštanje opravdala „privatnim stvarima koje je morala rješavati“ što i prema stajalištu ovog suda, nije dostatno za ocjenu da bez svoje krivnje ne bi mogla predložiti da se saslušaju roditelji njezinog pok. bivšeg supruga.

15. Budući da iz provedenih dokaza proizlazi, da su tužiteljica i pok. N. S. započeli zajednički život krajem 2013. te da je njihova zajednica neprekidno trajala do smrti pok. N. ..., osnovano sud zaključuje da se radi o izvanbračnoj zajednici u smislu odredbe čl. 11. ObZ, odnosno, da se radi o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala više od tri godine, pri čemu se ističe da je u njihovoj zajednici rođeno i zajedničko dijete.

16. Iz provedenih dokaza proizlazi, suprotno navodima žalbe tuženika, da se radilo o zajednici koja je u svemu imala elemente bračne zajednice te je u istoj rođeno i zajedničko dijete.

17. Provedene dokaze je sud pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a o svemu je dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. U žalbi se ukazuje na nelogičnosti iskaza svjedoka predloženih po tužiteljici, pri čemu se radi o nepristranim, nesrodnim svjedocima koji nemaju nikakvog interesa u parnici, a suprotno navodima žalbe, ne radi se samo o „prijateljicama tužiteljice“ već i susjedima i radnim kolegama pok. N., dok je činjenica, da je pok. N. preminuo u kući roditelja objašnjena u iskazu svjedokinje P. (da mu je tamo pozlilo, da je znao otići kod roditelja prespavati kada mu je bilo loše kako kćer ne bi vidjela, a jednom prilikom je bila nazočna).

19. Nadalje, iz iskaza zz mlt. tuženika proizlazi da nije znala za trudnoću tužiteljice te joj je pok. N. tek kasnije rekao da se rodila B. i da mlt. tuženik ima sestru, pa ista očito nije bila upoznata sa svim detaljima života tužiteljice i pok. N., kao što su to bile osobe koje su s njima radile i živjele u blizini, a to su saslušani svjedoci.

20. Odredbom čl. 11. st. 1. ObZ, propisano je, da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a prema st. 2. istog članka, takva izvanbračna zajednica stvara imovinsko pravne učinke na koje se primjenjuju odredbe Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

21. Pravilno je, s obzirom na citirana utvrđenja, primijenjeno materijalno pravo navedenih odredbi kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.