Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-576/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, Gradski ured za izgradnju grada, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Zoran Galić, Zagreb i 2-tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice, 1. tuženika i 2. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2444/2018-62 od 23. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice, 1. tuženika i 2. tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2444/2018 od 23. veljače 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i 1. tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se I - tuženiku Gradu Zagrebu, Gradski ured za izgradnju grada, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II-tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, solidarno isplatiti tužitelju CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 64.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 54.000,00 kn počevši od 21. prosinca 2017. do isplate i

- na iznos od 10.800,00 kn počevši od 23. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.100,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 300,00 kn počevši od 29. kolovoza 2017. do isplate i na iznos od 1.800,00 kn počevši od 14. rujna 2017. do isplate, kao i iznos od 10.000,00 kn s osnova naruženosti, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 20. prosinca 2017. do isplate, te zatezne kamate na iznos od 10.800,00 kn počevši od 20. prosinca 2017. do 23. veljače 2021., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku I - tuženiku Gradu Zagrebu, Gradski ured za izgradnju grada, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II-tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, solidarno naknaditi tužitelju CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , parnični trošak u iznosu od 13.427,90 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva od 26. kolovoza 2020.

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužiteljica, 1. tuženik i 2. tuženik.

2.1. Tužiteljica se žali protiv presude u dijelu pod točkama II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud shodno žalbenim navodima preinači pobijanu presudu i naloži da tuženici tužiteljici solidarno naknade troškove stava žalbe u ukupnom iznosu od 207,31 euro, kao i trošak sudske pristojbe po odluci suda.

2.2. 1. tuženik se žali protiv usvojenog dijela presude pod točkama I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka tuženiku, odnosno da ukine točku I. i III. izreke presude u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 207,31 eura i trošak sudske pristojbe po odluci suda.

2.3. 2. tuženik se žali protiv presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, te odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu u ponovni postupka i novu odluku o parničnom trošku.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP- a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju kako tužiteljica, tako i tuženici, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se poziva tužiteljica i tuženici, a ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja u zakonito i pravilno provedenom postupku sukladno članku 7. i 8. ZPP-a utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

8. Iz dokaza provedenih u postupku proizlazi:

- da je tužiteljica dana 2. veljače 2017. u [adresa], u [adresa] između kčbr. [adresa] i [adresa], nastradala poskliznuvši se na nogostupu koji je bio zaleđen i neočišćen, uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede,

- da odgovornost 1. tuženika proizlazi iz činjenice što je dužan osigurati da komunalne i sve druge službe od općeg interesa funkcioniraju na način da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete,

- da je 1. tuženik u konkretnom slučaju, između ostalog, bio dužan osigurati nadzor nad održavanjem predmetne površine obzirom da je riječ o javnoj površini i time osigurati nesmetano korištenje iste,

- da 1. tuženik ima policu osiguranja sklopljenu s 2. tuženikom kojom je pokrivena odgovornost za štetu nastalu trećim osobama,

- da se tužiteljica sa odštetnim zahtjevom obratila 2. tuženiku 20. prosinca 2017. koji se na isti nije očitovao,

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija 1. i 2. tuženika, ali je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva i nastanak štetnog događaja,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2. veljače 2017. krenula na posao oko 7,30 sati ujutro uobičajenim putem, izišla je iz zgrade, prešla ulicu na pločnik s druge strane koji joj je bio bliže, na pločniku nije primijetila ništa, sa strane je bilo snijega i naslaga snijega, samo je pala, pokušala se podići ali nije mogla,

- da je tom prilikom naišao muškarac koji joj je pomogao, nakon čega je došla njena kćerka koja joj je pomogla zajedno s tim mladićem doći kući, da je pala na pločnik, odnosno nogostup koji se nalazi između parkirališta i igrališta,

- da iz iskaza svjedoka UZ proizlazi da se predmetni štetni događaj dogodio 2017. u [adresa], na stazi kod dječjeg igrališta, da na mjestu događaja nije dolazio, ali je došao kući, te je pomogao tužiteljici obući se i odvesti je u bolnicu, zna da je tužiteljica imala jake bolove i da se teško oblačila, a u kući su imali štake koje je ranije koristila kćerka, te su uz pomoć štaka došli do auta, sjeća se da je sve bilo mokro i da je sa strane bio led,

- da iz iskaza svjedoka ĆZ proizlazi da ju je predmetnog dana nazvala tužiteljica u parnici i opisala joj što se dogodilo, nakon čega je uzela štake koje je imala od ranije jer je operirala koljeno i otišla na mjesto štetnog događaja kraj igrališta, odnosno na puteljak uz igralište koje je uz parkiralište, da se na mjestu nalazi muškarac koji joj je pomogao, zajedno su podigli tužiteljicu i otišli kući,

- da je tužiteljica tijekom štetnog događaja imala zimske cipele,

- da su mjesto i nastanak štetnog događaja potvrđeni suglasnim iskazima svjedoka i tužiteljice, a pri utvrđivanju sud je imao u vidu i utvrđenja iz Zapisnika o očevidu koji je javna isprava, a iz čega nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica nastradala na u tužbi opisan način i na mjestu opisanom u tužbi,

- da mjesto štetnog događaja predstavlja nogostup koji se nalazi u [adresa] između kbr. [adresa] i [adresa], te kao dio nerazvrstane ceste predstavlja javnu površinu u vlasništvu tuženika, koja je namijenjena za kretanje pješaka u smislu odredbe članka 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik broj 3/14, 16/14, 22/14 i 25/15), u svezi odredbe članka 2., članka 4. i članka 5. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 18/13, 16/14 i 25/15, dalje: Odluka),

- da se predmetni nogostup održava temeljem godišnjih programa održavanja koji program u smislu odredbe članka 7., te članka 14. i članka 15. Odluke donosi 1. tuženik, a koji poslovi redovnog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta se u smislu odredbe članka 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14, dalje: ZKG), financiraju kroz komunalnu naknadu, odnosno prihod proračuna 1. tuženika, te kako poslove redovnog i izvanrednog održanja u smislu članka 16. Odluke, obavlja trgovačko društvo "Zagrebačke ceste" kojeg je 1. tuženik temeljem odredbe članka 1. stavak 3. Odluke o organiziranju javnog poduzeća "Zagrebačke ceste", kao i temeljem odredbe članka 1. Zaključka o usklađenju odluke o organiziranju javnog poduzeća "Zagrebačke ceste" d.o.o. osnivač i vlasnik, te prema njemu ima prava i obveze po Zakonu, Odluci i drugim propisima ima osnivač,

- da je 1. tuženik jedinica lokalne samouprave na čijem je području nastao štetni događaj, a samo je mjesto nastanka štetnog događaja po zakonu u nadležnosti održavanja i zaštite upravo 1. tuženika, budući se nogostup nalazi na križanju u [adresa] između kbr. [adresa]. i [adresa], kao javnoprometna površina u vlasništvu 1. tuženika koji je ujedno odgovoran za redovno i izvanredno održavanje predmetne površine, odnosno nogostupa gdje se dogodio štetni događaj,

- da je za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe članka 1084. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) za štetu koju je pretrpjela tužiteljica, a imajući u vidu da se tužiteljica neposredno prije štetnog događaja kretala normalnim hodom, da je imala obuvene zimske cipele, pa na njenoj strani ne postoji doprinos nastanku štetnog događaj, pa time niti predmetnom ozljeđivanju u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a,

- da iz podataka DHMZ za dane 1. i 2. veljače 2017. o stanju vremena i vremenskim uvjetima proizlazi da je na dan štetnog događaja 1. veljače 2017. visina snježnog pokrivača bila 2 cm, kao i da se temperatura zraka kretala od -0,4 do 4,5 stupnjeva °C, dok je na 5 cm visine bila -4,4 stupnja °C,

- da je navedenog dana količina oborina bila 0,5 cm, a noću je padao snijeg,

- da je na sam dan štetnog događaja 2. veljače 2017. također od prošle noći padao snijeg do 13,30 sati,

- da je predmetnog dana bilo snježnog pokrivača na tlu koji nije bio očišćen, te su izmjerene temperature pogodovala stvaranju ledenog sloja i sklizavog tla,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Božidara Šebečića, spec kirurg - subspec. traumatologa proizlazi da je tužiteljica 2. veljače 2017. pala i ozlijedila lijevi kuk, zadobila je prijelom vrata lijeve bedrene kosti, uslijed čega su kod tužiteljice kao posljedica prijeloma vrata bedrene kosti zaostali bolovi u kuku kod većeg opterećenja noge, manja slabost lijeve noge, kretnje u kuku su umanjene u manjem stupnju, a razvila se i minimalna posttraumatska artroza lijevog kuka (usporedba s desnim kukom),

- da su navedene trajne posljedice uzrok smanjenja životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 15 % uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli,

- da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja (operacije) trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca,

- da je tužiteljica uslijed zadobivene ozljede trpjela primarni strah jačeg intenziteta, kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operativni zahvat) jačeg intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno,

- da postoperativni ožiljak na vanjskoj strani lijevog kuća dužine 6 cm, šire 3-4 mm, boje okolne kože i lagano šepanje pri hodu predstavlja naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužiteljica trpi i odgovarajuće duševne boli,

- da je tužiteljici tuđa pomoć u opsegu od 5 sati dnevno bila potrebna 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 3 mjeseca, za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja (npr. ulazak u kadu), za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.,

- da se zdravstveno stanje kod tužiteljice stabilizirano prema nalazu traumatologa 17. listopada 2017.,

- da je na ročištu održanom 5. studenoga 2019. vještak Božidar Šebečić otklonio prigovore 1. tuženika na svoj nalaz i mišljenje,

- da je nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti budući je isti sačinjen objektivno, stručno, razumljivo u skladu s pravilima medicinske znanosti i prakse, te na temelju dokumentacije koja je priložena spisu i pregleda tužiteljice.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio temeljem odredbi članka 19. ZOO-a, u vezi s člankom 1056. i člankom 1100. ZOO-a, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli, zbog smanjenja životne aktivnosti i pretrpljeni strah, kao i naruženja, a temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene pomoći i njege. Odlučujući o visini pojedinih zahtjeva prvostupanjski sud je imao u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete, te o visini njezine naknade prvostupanjski sud je također vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Cijeneći utvrđenu dužinu trajanje i intenzitete bolova, lokalitet povreda i način liječenja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio tužiteljici primjerenu naknadu u iznosu od 16.000,00 kuna. Nadalje, imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitete pretrpljenog straha i dužinu trajanja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio primjerenom naknadu u visino od 8.000,00 kuna. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 15 % zbog čega trpi duševne boli, pa imajući u vidu njenu životnu dob i zanimanje, te očekivani životni vijek koji prema prirodnom tijeku stvari upućuje na to da će tužiteljica dugi niz godina trpjeti duševne boli, a k tome lokalitet ozljeda koje ponekad otežavaju svakodnevne aktivnosti prvostupanjski sud pravilno smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 30.000,00 kuna. Uslijed zadobivene ozljede kod tužiteljice je zaostalo naruženje manjeg stupnja pa joj po toj osnovi na ime duševnih boli, po pravilnom mišljenju prvostupanjskog suda pripada primjerena naknada u iznosu od 8.000,00 kuna. Kako je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u vremenu od ukupno 432 sata, što uz cijenu sata od 25,00 kuna iznosi ukupno 10.800,00 kuna, to joj je po ovoj osnovi dosuđena primjerena naknada u navedenom iznosu.

10. Dakle, konačno prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a u ukupnom iznosu od 64.800,00 kuna, pa su 1. tuženik i 2. tuženik obvezni solidarno joj naknaditi štetu u navedenom iznosu.

11. U preostalom dijelu na ime neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te odlučio kao pod točkom II. izreke budući je isti previsoko postavljen.

12. Tužiteljici je također pravilno dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 21. prosinca 2017. odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a, u vezi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), dok je na dosuđeni iznos imovinske štete zatezna kamata dosuđena od dana prvostupanjskog presuđenja, a odluka o visini stope zatezne kamate pravilno se temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja nije osnovan iz razloga jer je tužiteljica sve pretrage mogla izvršiti na teret HZZO-a, slijedom čega joj osnovano nisu priznati troškovi liječenja u iznosu od 2.100,00 kuna.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, te 1. tuženika i 2. tuženika za ovakve zaključke prvostupanjski sud je dao valjane i uvjerljive razloge koji su utemeljeni na provedenim personalnim i materijalnim dokazima koji su priloženi u spisu, pri tom je pravilno raspravio odgovornost 1. i 2. tuženika, te osnov i visinu dosuđene štete, kako u usvojenom tako i u odbijenom dijelu. Također je sve prigovore stranaka, kako tužiteljice tako i tuženika, otklonio na adekvatan, razumljiv i odgovarajući način.

15. Naime, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Šebečića jer je ocijenio da je vještačio stručno, razumljivo i objektivno te je sa uspjehom otklonio sve prigovore tuženika, a u njegovom nalazu i mišljenju nije našao nikakvih proturječnosti niti nelogičnosti.

16. Pri odmjeravanju visine naknada na ime neimovinske štete sud je imao u vidu vrstu i težinu tjelesnih povreda tužiteljice, duljinu trajanja liječenja, duljinu trajanja i jačinu boli, godine života tužiteljice, sve na osnovi odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a i sadržaj odredbe članka 223. ZPP-a.

17. Dakle, imajući u vidu sve izloženo pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, temeljem odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 64.800,00 kuna.

18. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 1089. stavak 2. ZOO-a, u svezi članka 1095. stavak 1. ZOO-a, kada je utvrdio da su tuženici dužni tužiteljici naknaditi imovinsku štetu po navedenoj osnovi u visini od 10.800,00 kuna, a visina je utvrđena u skladu s iskazom tužiteljice, te nalazom i mišljenjem vještaka. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članku 223. ZPP-a, u iznosu od 25,00 kuna po satu, pa ista ukupno iznosi 10.800,00 kuna.

19. Isto tako u odbijajućem dijelu presude prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o obrazložio da tužiteljicu ne pripada daljnji iznos naknade neimovinske štete od 10.000,00 kuna, budući je isti previsoko postavljen, a isto tako ne pripadaju je ni zahtijevani troškovi liječenja (imovinske šteta) u iznosu od 2.100,00 kuna budući je tužiteljica sve potrebne pretrage mogla izvršiti na teret HZZO-a, a ne privatno. 20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. i IV. izreke, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pa je tužiteljica i tuženici neosnovano osporavaju.

21. S obzirom na naprijed izneseno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice i tuženika, a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane, te na temelju odredbe članka 368. stavak 1.

ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

22. Tužiteljici i 1. tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 20. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš